Doktor lovstva i kinologije, docent Ivica Bošković i student poslijediplomskog doktorskog studija sa Poljoprivrednog fakulteta iz Osijeka gospodin Eduard Duka, u provedenom istraživanju jasno pokazuju što i koliko poljska jarebica ili trčka (Perdix perdix L.) donosi kroz lovni turizam razvoj određenom kraju i to na način da uopće nema odstrjela već je termin "održivost" prikazan na najvišoj razini. Ujedno ovo istraživanje pokazuje da je sitna divljač, i to posebno trčka, ključne za pokretanje lovnog turizma na prostoru Republike Hrvatske a obnova njenog fonda je nužan faktor. Osim toga valja naglasiti kako se ovaj tip lovnog turizma sa trčkom može kvalitetno održavati u bilo kojem dijelu Hrvatske a posebno na poljima i ravnicama od Karlovac do Vukovara kao i  u svim drugim ravničarskim i brdskim lovištima.

 

Trčka – pokretač lovne kinologije i lovnog turizma 

Ivica Bošković1, Eduard Duka2

1Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3, Osijek, Hrvatska

2Phd student, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3, Osijek, Hrvatska

Značaj trčke skvržulje u ocjenjivanju uzgojne i radne kvalitete pasa ptičara vrlo je velik. Karakterističnim mirisom, načinom ponašanja bilo u paru ili jatu te specifičnim podnošenjem prisustva psa na terenu upravo je idealna divljač za obuku i ispitivanje kvalitete lovačkih pasa ptičara. Lovačke destinacije koje obiluju prirodnom trčkom pogodne za obuku i održavanje natjecanja vrlo su tražene i ostvaruju značajne prihode u lovno-kinološkom turizmu. Istraživanje o prihodima od prodaje mirisa divljači, odnosno iznajmljivanja terena za obuku pasa ptičara i održavanja natjecanja u radu provedeno je anketnim upitnikom napisanim na pet svjetskih jezika za vrijeme trajanja međunarodnih utakmica pasa, Mediteran kupa i Svjetskog prvenstva u radu pasa ptičara u listopadu 2013. godine na terenima u okolici Zadra  i Nina. Pitanja su bila formulirana tako da je na kvalitativna pitanja trebalo zaokružiti jedan od ponuđenih odgovora ili upisati riječi, a na kvantifikacijska pitanja upisati brojčanu oznaku. Sve novčane vrijednosti izražene su u eurima radi lakšeg snalaženja strancima. Sama natjecanja trajala su 20 dana, a anketa je provođena zadnjih šest dana natjecanja. Osim ovog natjecanja na istim terenima su u proljeće održane međunarodne utakmice pasa u trajanju od 15 dana, a čiji financijski efekt nije obrađen u ovom istraživanju.

 

Pas markira trčke a u desnoj ruci vodiča-lovca se može vidjeti mali startni pištolj koji simulira hitac puške.

 

Nakon polijetanja trčki i simuliranja hica trčke odlijeću dalje, pas ostaje uz vodiča-lovca i svaki idući vodič-lovac može ih ponovno pronaći - nema odstrjela!

 

U istraživanju je anketnim upitnikom obuhvaćeno 120 osoba (natjecatelji oko 80%,  selektori i gledatelji oko 20%). Na međunarodnim utakmicama je u 15 dana ocjenjeno oko 1400 turnusa pasa, na Mediteran kupu ocjenjeno je 80, a na svjetskom kupu 200 turnusa pasa. Ukupno 120 natjecatelja ostvarilo je 889 noćenja prilikom priprema i samog natjecanja, dok je 162 osobe u pratnji ostvarilo 1099 noćenja. U hotelskom smještaju ostvareno je 1486 noćenja, u privatnom smještaju 469, dok je u vlastitom vozilu odsjelo svega 4 osobe. Za korištenje terena prilikom pripreme i natjecanja lovačka društva i voditelji na terenu ostvarila su 45.500 eura dobiti, organizator natjecanja 13.200 eura, dok su za smještaj i dnevnu potrošnju natjecatelji i osobe u pratnji potrošili 219.928 eura. Ukupan prihod za lokalnu zajednicu iznosi 278.628 eura. Za napomenuti je da ovom anketom nisu bili obuhvaćeni  sudionici proljetnih međunarodnih utakmica i veći dio sudionika na jesenjim međunarodnim utakmicama te da je ovo vjerojatno tek oko 50% ostvarenih prihoda na račun trčke u Zadarskoj županiji, a prema tome stvarni prihodi vjerojatno prelaze iznos od 500 000 eura. Pri tome nije odstrijeljena niti jedna trčka.

Stalnom brigom za trčku i stanište  ovi prihodi se mogu i povećati, a strast za lovom domicilnih lovaca može se nadoknaditi kupovinom i ispuštanjem fazana iz kontroliranog uzgoja neposredno pred lov. Na ovaj način je moguće da bude i „vuk sit i koza cijela“!

 

Portal

Divljač i Psi

 

 

Obzirom da lovstvo kao ozbiljna grana gospodarstva participira u donošenju zarade lokalnoj i nacionalnoj razini kao vodeći dio ruralnog turizma, dovoljno je reći da je u Europskoj Uniji samo u 2010. godini lovni i ribolovni turizam donio oko 40 milijardi eura, pristupi regulacije lovstva različiti su u Europi i Svijetu. Najveći dio prava lova u svijetu je vezan da pravo lova pripada vlasnika zemljišta gdje čak površina zemljišta nije uvjetovana divovskim površinama privatnog zemljišta u jednom komadu da bi se ustanovilo lovište. Svakako je nužno poznavati i sustav prava lova u Europi te vidjeti kako to rade nama najbliži susjedi koje često kopiramo:

Austrija:

Pravo lova u Austriji pripada vlasniku zemljišta bez iznimke ali vlasnik zemljišta ne dobiva automatsko pravo za provođenje lova ako ne posjeduje 115 hektara (u nekim pokrajinama 300ha) neprekinutog područja. Ako vlasnik zemljišta ne želi loviti na svojoj zemlji on pravo lova mora dati nekom u zakup da gospodari sa divljači na tom prostoru. Takva zemljišta na kojima vlasnik ne lovi se stavljaju zajedno u jednu površinu kao „pridruženi lovni teritoriji“ tako zvani Genossenschaftsjagdgebiete. Takvi teritoriji se daju u zakup za lov s time da zakupnik prava lova preuzima sve odgovornosti vezane za lov i divljač. Vlasnici zemljišta koji tako daju zemlju u zakup za lov dobivaju značajna sredstva od korisnika prava lova na njihovom zemljištu tako zvani Jagdpachtschillin.

Njemačka:

U Njemačkoj pravo lova pripada isključivo vlasniku zemljišta. Dva vodeća principa lovne prakse u Njemačkoj su Reviersystem (Revir ili sistem lovnog područja) i Pflicht zur Hege (dužnost gospodarenja sa divljači ovlaštenika prava lova). Revirni sistem lova se razlikuje od sistema traženja dozvole za lov u drugim pokrajinama gdje je lov moguć samo u određenim područjima (Jagdbezirke). Privatno zemljište na kojem se može loviti mora biti površine od najmanje 75 hektara neprekinutog vlastitog zemljišta. Isto tako ako vlasnici zemljišta nemaju svojih vlastitih 75 hektara zemljišta mogu se udružiti sa susjednim vlasnikom zemljišta to je tako zvani Gemeinschaftliche Jagdbezirke i taj udruženi teritorij ne smije biti manji od 150 hektara. Vlasnik zemljišta može imati za lov 75 hektara poljoprivrednog ili šumskog zemljišta ili ribnjaka te iste površine sa okolnim terenom na kojem također smije loviti. U području gdje vlasnici imaju manje komade od 75 hektara ali imaju zemlju na kojoj bi mogli loviti i ta zemlja se nalazi u administrativnim granicama jedne pokrajine kako je Njemačka i podijeljena, pravo lova tada pripada Savezu zemljovlasnika koji se naziva „Jagdgenossenschaft“ (to bi se moglo prevesti kao Lovna suradnja). U tom slučaju vlasnici zemljišta imaju generalno pravo na iznajmljivanje svoje zemlje odnosno davanje u zakup prava lova pojedincima ili lovačkim udrugama.

S druge pak strane u lovnom gospodarenju slični nam Poljaci ipak su shvatili važnost lovstvakao gospodarske grane te stvorili sustav gdje se mora dobro raditi i kroz lovstvo stvarati nova radna mjesta i ostvarivati prihode:

Poljska

Temeljni zakon u Poljskoj koji se odnosi na lov i lovstvo naziva se Zakon o uzgoju, zaštiti divljači i lovu koji je donesen 17. srpnja 1959. godine i naknadno dopunjen 1973 godine. Prema tom zakonu sva divljač koja živi u divljini je u vlasništvu države. Pravo lova ne pripada vlasniku zemljišta i loviti mogu samo članovi Lovačkog saveza Poljske koja je i jedina nacionalna asocijacija lovaca u Poljskoj. Čitava zemlja je podijeljena u 5250 lovnih područja sa minimalnom površinom od 3000 hektara. Pravo lova daje se legalno konstituiranim lovačkim udrugama na zakup u trajanju od deset godina. Lovačke udruge plaćaju uzgoj divljači, pravo lova i štete koje prouzrokuje divljač na usjevima.

Donose se godišnji planovi odstrjela za svaku godinu. Da bi sve to platili poljski lovci organiziraju lovni turizam za domaće i strane lovce, prodaju živu divljač (posebno zečeve) i prodaju meso odstrijeljen sitne i krupne divljači. Lovačke udruge moraju obavezno zapošljavati profesionalne lovočuvare na određenoj površini lovišta a po potrebi i više njih ako je lovište veće. U svakom slučaju izvrstan model koji rezultira kvalitetom i brojkom krupne i sitne divljači uz radna mjesta.

Lovstvo i divljač u rukama države – dobit, jednostavnost i uživanje u lovu

Jedan od idealnih primjera kako se lako i jednostavno lovi a o divljači brinu profesionalci je patentni način lova. Primjer iz prakse osim u nekim europskim zemljama ima najbolje razrađen SAD. Da bi se shvatio način na koji sustav funkcionira najbolje ga je pokazati na primjeru iz prakse. 

Lovimo u Hrvatskoj:

Punoljetna osoba koja može nabaviti i koristiti oružje za lov pristupa polaganju lovačkog ispita gdje želi, ne mora biti član niti jedne lovačke udruge niti saveza da bi postao lovac, plaća oko 3000 kuna za polaganje lovačkog ispita, ovisno gdje ga polaže. U slučaju da je osoba završila neki od visokoškolskih ustanova ili fakulteta sa kolegijem lovstvo na osnovu uvjerenja o položenom lovačkom ispitu na obrazovnoj ustanovi dobiva lovačku diplomu od lovačkog saveza. Nakon polaganja ispita, može pristupiti nabavci oružja. Za to mu je potreban odlazak u najbližu policijsku upravu kako bi predao zahtjev za držanje i nošenje oružja u svrhu lova. Uz zahtjev trebate priložiti dvije slike, uvjerenje o liječnikom pregledu za držanje i nošenje oružja u ovlaštenom domu zdravlja, te platiti uplatnice i biljeg koje se prilažu uz zahtjev što ukupno iznosi okvirno oko 800 kn. Kada dobije i taj dio dokumenata novopečeni lovac može nabaviti prvu pušku. Recimo da to bude neka relativno „normalna“ kombinirana puška koja bi zadovoljila eventualan lov na divlje svinje kojih ima posvuda te fazana od sitne divljači košta otprilike 5000,00kn. Za sada bi to sve zajedno koštalo oko 8800kn. Nakon toga lovac u osnovi može u lov već na osnovu izdanog dopuštenja za lov bilo kojeg ovlaštenika prava lova, ako mu ga on želi izdati i dati mu da lovi, ili se pak upisuje u neku od lovačkih udruga. Kako su ovlaštenici prava lova, u najvećem broju slučajeva lovačke udruge, udruge građana, koje rijetko prakticiraju lovni turizam ili prodaju kvote divljači nekome tko nije njihov član, to novopečenog lovca koja nije član stavlja u pomalo nezavidan položaj jer u osnovi nema baš šanse da lovi, ili lovi jako rijetko uz što mora u većini slučajeva prevaliti velike kilometre da bi došao do nekih komercijalnih terena za lov. Ako se ipak odluči učlaniti u jednu od udruga podnosi zahtjev za učlanjenje te biva ili ne biva priman u udrugu. U slučaju kada je primljen, plaća upisninu i članarinu. Za pojedina lovišta gdje se najviše lovi svinja te ponegdje jelen uz srneću divljač upisnine su oko 7.000 - 8.000 kn plus oko 2.000 kn članarine. Za tu godinu, kada ste položili ispit i kupili pušku, sve zajedno to bi iznosilo oko 18.800 kn. Nakon toga svake godine lovac plaća samo članarinu društvu od u prosijeku 2.000 kuna u kojoj su najčešće uračunate i ostale članarine same udruge prema višim tijelima istih takvih udruga.

Nakon toga kretanje u lov i lovni dani ovise o upravnim tijelima lovačke udruge u kojoj je lovac član, bez obzira što nadležni Zakon i Pravilnici vezani za lovstvo ne određuju lovne dane i loviti se može puno više i češće bez ikakvog problema. Tako u prosijeku jedan lovac željan lova ima na raspolaganju 12 do 16 nedjelja za lov. Između toga ima ovisno o udruzi radne akcije, troškove goriva i rada te se na osnovu interno dobivenih „bodova za rad“ (a teško je znati pravu vrijednost bodova za lov jer nisu nigdje vrednovani u niti jednom Zakonu bez obzira što divljač pripada Republici Hrvatskoj) smije ili ne smije loviti određenu divljač koju je udruga dobila na desetogodišnje gospodarenje. U dosta slučajeva tijekom „lovnih nedjelja“ lovac može ili ne može doći u gotovo isključivo skupni lov, tako da mnogi niti ne znaju za što su stvarane pojedine pasmine pasa, i kako bi one uistinu trebale loviti, i biti dio lova. Konačno to je relativno dosta financijskih odricanja, što je ok jer lov nije jeftin, no jako je malo lova na terenu bez obzira na mogućnosti koje pruža dobar Zakon i Pravilnici vezani uz lovstvo. Uz to malo je onih koji prodaju usluge lovnog turizma te sa te strane nema financijske koristi čitav ruralni prostor, ugostitelji, stanovništvo, proračuni zajednica itd.

Lovimo patentno – divljač i profesionalci u rukama države:

Patentni način lova prakticira se u mnogim zemljama Svijeta. Najbolji primjer toga je SAD

gdje je lov, lovstvo, divljač u rukama države, lov je jednostavan i lako se provodi uz veliku zaradu od lovnog turizma. Razlike među državama u SAD-u pri nabavi lovačke dozvole postoje no u osnovi se razlikuju u cijenu, sve ostalo je gotovo identično.

Primjer lova u Nebraski:

Za primjer je slučajno odabrana jedna država sa liste svih država SAD-a  i situacija je slijedeća ako želite ondje loviti. Web stranica je inače Službena stranica Vlade Nebraske čiji je link postavljen na jednu od niza stranica o lovu u SAD-u gdje su po abecednom redu pobrojane sve države SAD-a.

Lov u Nebraski, USA (primjer iz 2011. godine):

Cijena lovačke iskaznice je ovisno o tome dali ste stanovnik Nebraske ili niste što se potvrđuje vašom osobnom iskaznicom ili vozačkom dozvolom. Dozvolu možete kupiti preko interneta i to po cijeni od 14 dolara za državljane Nebraske što iznosi oko 95 kuna za ili 81 dolar odnosno 534kn ako niste državljanin Nebraske.

U lov mogu i mladi od 12-17 godina uz pratnju punoljetnih osoba koje imaju položen ispit za korištenje oružja. Taj dio je poseban u Americi i na taj način od malena se stvara velik broj lovaca i ljubitelja divljači i staništa. Nakon što ste kupili dozvolu možete kupiti i markice za krupnu ili dozvolu za sitnu divljač.

Broj, odnosnu kvote za odstrjel, određuju stručnjaci koji rade za Agencije za divljač i ribolov u vlasništvu države. O divljači također uz njih brinu i nacionalne zaklade koje se bave samo nekim vrstama divljači. Tako postoje zaklade koje se bave samo fazanima, povećanjem broja, istinskim gospodarenjem staništem, prognozama lova fazana po godini ili predjelu itd.

Za medvjede, jelene, antilope, divlje purane i ostale mnogobrojne vrste sitne i krupne divljači brinu se profesionalci postavljeni po okruzima (inačica naših Županija) koji savršeno poznaju stanje i brojnost na terenu.

Tako cijene medvjeda mogu biti 200 dolara (cca 1350 kuna) do nekoliko tisuća dolara ovisno da li je netko od lokalnih lovaca aplicirao za markicu ili će se on prodavati u komercijalne svrhe. Ako ste pak strastveni lovac na sitnu divljač dovoljno je reći da na primjer dozvola za lov fazana čitavu godinu iznosi 97,75 dolara što je otprilike 645 kuna, u lov možete svaki dan tijekom sezone lova sukladno pravilniku o lovostaji, smijete odstrijeliti 3 muška fazana dnevno a kod sebe u vlasništvu imati 6 muških fazana. U tom sustavu se jasno određuje broj koji smijete odstrijeliti i broj koji smijete imati kod sebe što je dijelom vezano za prodaju divljači. Naravno o divljači se jako brine, ispušta i hrani tako da je ima u izobilju što rade prije navedeni profesionalci. Što se tiče terena, imate pravo odabira između državnog zemljišta ili engl. «walk in areas» gdje slobodno uđete i lovite, zatim privatnih farmi gdje poljoprivrednici imaju velike komade zemlje pa ih zamolite ako bi smjeli loviti na njihovoj zemlji, što uglavnom nije nikakav problem u što su se uvjerili pojedinci koji su lovili u SAD-u, ili idete u privatna lovišta koja naravno uz dozvole imaju svoje cijene usluga što je klasičan komercijalan lov. Uz ovdje navedena samo dva primjera ima još mnoštvo kombinacija dozvola kao što je kombinacija nekih vrsta divljači i ribolova u cijeni od pedesetak do sto dolara, ili popusti za nepunoljetne lovce koji love u pratnji starijih, zatim tako zvani sportski paketi različitih vrsta divljači, obiteljski paketi lova i ribolova itd.

Ono što je u svakom slučaju još zanimljivije je da je lov lukom i strijelom itekako popularan i donosi ogroman profit. S druge strane u Svijetu najodrživiji i okolišno najprihvatljiviji način lova, sokolarenje, koji uz to u Americi nema niti približnu tradiciju kao u Europi, ima lovnu sezonu koja počinje mjesec dana ranije jer znaju da ptice grabljivice i u prirodi kreću od mlađe divljači prema starijoj što je i razumljivo s obzirom da to nije puška iz koje svatko može pucati a broj ulova je jako mali.

Foto izvor: snaro.net

Što se pak tiče zarađenog novca od iskaznica i divljači, s tim novcem se financiraju profesionalci, ljudi školovani da se bave lovstvom koji brinu o divljači, u rangu naših šumara, agronoma, veterinara ili inženjera lovstva i zaštite prirode. Kazne za nepoštivanje lovostaje i broja odstrjela su izrazito visoke ali s druge strane to daje i velik broj novih radnih mjesta te strašno veliku popratnu industriju lovne i ribolovne opreme i usluga koje pune proračune lokalnih zajednica i države.

Usporedba sustava:

Kada se usporedi ova dva sustava jedan je dosta skup i birokratski složen, posebno složen u djelu lova na terenu kojeg ima jako malo dok ispit i oružje je relativno lako položiti i nabaviti. No, čemu ispita i oružja ako je svega nekoliko nedjelja lova uz mnoštvo uglavnom čudnih internih propisa pojedinaca koji se ponekad kose sa zakonskim i podzakonskim aktima i kada se puno ne lovi. S druge pak strane lov i njegova provedba u direktnom odnosu sa državom i profesionalcima koji brinu o divljači, nekoliko puta godišnje je broje, ako je potrebno povećavaju njenu brojnost te daju prognoze što će se i koliko loviti je vrlo jeftina i jednostavna. Čini se da je naša stara «sprdnja» sa time kako mi imamo visoku lovnu etiku i moral prešla u puno filozofiranja i malo lova sa ne baš sjajnim stanjem trofeja krupne divljači, te posebno niskim fondovima sitne divljači uz nekontroliran broj divlje svinje koja čini ogromne štete na usjevima. Na kraju ispada da se „patentno“ lovi puno više, jeftinije, i sa puno lovnih dana uz radna mjesta na ruralnom prostoru, dok mi pomalo još kaskamo u zaostatku ali sa prijedlozima za bolje sutra uz nova radna mjesta i više lova za naše domaće lovce u najljepšoj nam domovini Hrvatskoj koja ima Bogom dane mogućnosti.

Portal

Divljač i Psi

NAKNADA ŠTETE LOVOZAKUPNICIMA
Cestari su krivi za sudar s divljači
Piše Siniša Štimac

TURISTIČKI LOV
Stranci će nam produžiti ljetnu sezonu

ŠUMSKA KOKA U EUROPI
Na granici zamire tetrijebov pjev
Piše Perica Tucak

ZNANSTVENA ANALIZA
U Gorskom kotaru živi 60 risova!

EUROPA
Englezi love srnjake od 1. travnja, ali nema interesa
Piše Brankica Šošić

FESTIVAL DELICIJA
Kulenov 'braco' novi posavski brend
Piše Mladen Nejašmić

LOVAČKA TORTA NA HVARU
Andro Petrić proslavio stoti rođendan
Piše Tonka Alujević

DJEDOVIM STAZAMA
Braća Gospić odgojila više od 400 lovačkih pasa!
Piše Branko Božić

DRŽAVNI ŠAMPIONAT
Festival goniča u Studencima
Piše Dragan Milanović

U ZAMOSORJU
'Kreševnica' zasjala od zlatnih trofeja

ZELENE NOVOSTI

'OAKWOOD' U SVIJETU
Elektroničke mete 'vide' pogodak na laptopu!

STOGODIŠNJE ISKUSTVO 'COASTA'
Nož svijetli i do 50 metara

 NOĆNI CILJNICI
'Duh šume' doletio u Split!

DRESURA LOVAČKIH PASA
SportDog ogrlice kontra lajanja
Piše Vedran Martić

PRETPLATA!
DOBRU KOB možete dobiti na kućnu adresu prije izlaska na tržište.
Samo nazovite besplatni infotelefon: 0800 1230

Portal Radio Mrežnica donosi još jednu u nizu potvrda kako su divlje svinje postale jedna od najvećih štetočina u poljoprivredi, ali i ono što je mnogima poznato i u lovstvu. Više desetaka milijuna kuna štete na usjevima u Hrvatskoj i svoju prekobrojnost pokazale su još jednom i na ovako demografski i financijski unazađenom ruralnom području, ovoga puta u Karlovačkoj županiji. Osim šteta na usjevima divlje svinje također su i jedan od ključnih faktora smanjenja fonda okolišno prihvatljive i gospodarski korisne, pogotovo u aspektu lovnog turizma, sitne divljači, kao što su fazani, zečevi i trčke, koje su nekada obitavale i u ovom kraju u velikoj brojnosti te donosile korist i zaradu kroz lovni turizam

 

Netretić- Divlje svinje na području Prilišća u općini Netretić, slikovito rečeno, prelaze sve granice, pa čak i one državne.

Mještani Prilišća zadnjih su godina izloženi pravoj najezdi divljih svinja, a sve pripisuju autoputu koji je presjekao godinama utabane staze ovih životinja. Tako divlje svinje sve više uništavaju njihova polja i oranice, kradu urod, a zadnjih mjeseci situacija je postala gotovo alarmantna. Veprovi, krmače i sve brojniji mladi kao svoju "samoposlugu" koriste obrađena polja i urode, ostavljajući poljoprivrednike bez rezultata napornog rada i nanoseći im ogromne štete. Polja i šume oko Prilišća idealan su im dom jer uz hranu koju trebaju blizu imaju i vodu, odnosno rijeku Kupu. Često se dogodi da krdo divljih svinja prelazi Kupu i sa slovenske strane dolazi na hrvatsku, te obrnuto.

Mještani su očajni. Postalo je gotovo svakodnevna pojava da se tijekom dana posadi krumpir ili kukuruz kojeg onda, tijekom iste noći, divlje svinje izruju i pojedu.Čak se ne uspije staviti niti ograda, iako i od nje malo koristi pred svinjskom najezdom, govore mještani.

Dubravko Boljkovac iz Prilišća kaže nam kako je gotovo nevjerojatno da "čim posade kukuruz, on nestane". Štetu koju tad ne dovrše, divlje svinje učine najesen kad dozori klip, objašnjava i pokazuje kako divlje svinje u pravilnom nizu "tamane" polje na koje stižu već utabanim stazama. - Tada sadimo ispočetka, ponovno sjeme, umjetno gnojivo, troškovi su veliki, a onda dođe jesen i nemamo što brati, pripovijeda.

Tamane ječam, pšenicu, kukuruz, krumpir...

Na pravim mukama je i vlasnik OPG-a Željko Habajac. Poljoprivreda je njegova egzistencija, a divlje svinje samo su mu prošle godine napravile štetu od 10 tisuća kuna. - Živim od poljoprivrede, to mi je egzistencija. - Imam štetu i na ječmu, pšenici. Što da vam kažem, jednu njivu s ječmom su mi do zadnjeg kvadrata "očistili".

S istim problemima kao i u Prilišću susreću se i slovenski poljoprivrednici preko Kupe. No kod Slovenaca je ipak situacija drugačija,organiziranija. Imaju uglavnom električne pastire, ali i što je puno važnije, osobu kojoj mogu prijaviti nastalu štetu, nakon čega dobivaju odštetu te se vodi evidencija štete.

Razočarani nečinjenjem lovačkog društva

Prilišćanci o tome mogu samo sanjati. Razočarani su s lokalnim lovačkim društvom kojem su se obratili, no rješenja nema ni blizu. - Nitko ne pomaže riješiti nas tolikih svinja, pucati se ne smije jer je granica blizu, krmaču s mladima ne smije se ubijati, a odstrijelite li kao lovac više, dobijete kaznu, nižu svoje kritike mještani. Svinje su u njihovom kraju, imaju barem takav osjećaj, zaštićenije od ljudi. Čini im se, dodaju nam, da je tu na djelu  "uzgoj" divljih svinja, na račun sela i mještana koji ih "hrane".

A da krda svinja više uopće ne biraju ni polje, ni njivu dokazuje i slučaj kad su došli čak i preko ceste, ali i u dvorišta kuća pa "isprevrtali" sve dječje igračke.

Jedan od onih koji je dvaput sadio je i sugovornik Branko. Tek što je posadio, zabio stupiće da ogradi njivu, nestalo je sve iz zemlje. Pa opet ispočetka, kaže nam.

Polja ograđena ogradama, pa čak i smrdljive spužve koje bi trebale "tjerati" svinje ne daju rezultat jer divlje svinje postaju sve hrabrije, zauzimaju sve više terena i reći će vam u Prilišću sad već kroz šalu, "bezobrazne su k'o svinje".  No, šala neće pomoći u rješavanju problema. Lovačko društvo, općina i mještani trebali bi konačno sjesti za stol i problem riješiti, a ne o njemu pričati, stavljati "pod tepih" i govoriti o kaznama.

Prilišće je već dovoljno kažnjeno sa sve manjim brojem stanovnika, a zbog ovog mještani zapuštaju i donedavno obrađivana polja. Nekad mjesto koje je prednjačilo po razvitku, imalo godišnji sajam, ciglanu, stolarsku radionicu,  u kojeg je pošta stigla početkom 20. stoljeća, ali i u kojem su kažnjavali prijestupnike, u 21. stoljeću muku muči s divljim svinjama koje polako, ali sigurno osvajaju ovaj teritorij.

Portal

Divljač i Psi

Jedan od najvećih uzgajivača i zaljubljenika u pasminu  uopće, dr. Kleman, 1939. organizirao je i osmislio  natjecanje na kojem će se ustanoviti kvaliteta pojedinih  primjeraka NKP-a radi selekcije i njihove daljnje upotrebe u  uzgoju. Slobodno možemo reći da je dr. Kleman osoba koja  je najviše pridonijela uspjehu NKP-a kao pasmine.

 

-- Tijelo
NKP I CRNA BOJA
Njemački uzgajivači iz  Pruske 1912., zbog   straha od gubitka pig mentacije dlake i boje očiju  kod tadašnjih NKP-a, u uzgoj  su kontrolirano ubacili engles ke pointere s dominantnom  crnom bojom dlake i očiju u  homozigotnom obliku (linija  Arkwright pointer). Upravo je  to razlog zašto se crna boja  javlja u nekih linija NKP-a i  dandanas. Ovi psi jedno su  vrijeme bili vođeni u zasebnoj  Rodovnoj knjizi  (Pruska Ro dovna knjiga za kratkodlake  ptičare), ali uvijek su bili priz nati kao NKP pasmina. Budući  da crna boja dolazi od domi nantnog gena, u svakom leglu  u kojem je bar jedan roditelj  bio crni, javljalo se i poneko  crno štene.  Zbog toga su posli je neki od velikih njemačkih  pasa bili upravo crne boje,  kojem je izvor ovaj opisani  priljev gena. Od vremena uba civanja engleskog pointera s  dominantnom crnom dlakom  prije jednog stoljeća, smatralo  se da broj štenadi s crnom  dlakom u njemačkom uzgoju  ne prelazi pet posto, dok je u  zadnjih nekoliko desetljeća taj  broj crnih pasa u njemačkom  uzgoju porastao čak i više od  20 posto od ukupne populaci je, a sve zahvaljujući naporima  uzgajivačnice Pottmes, (i nešto  manje Hege haus i Osterberg)  koji su takve crne pse forsirali  u uzgoju pa su sada prisutni u  mnogim današnjim rodovnici ma u Njemačkoj. Dokaz ove  tvrdnje može se provjeriti i na  internetskoj stranici  www.deutsch-kurzhaar.de gdje  su prikazani aktualni parnjaci  NKP-a u Njemačkoj (2011. go dina). Od ukupno izloženih  136 pasa, pastrvasto smeđih je  65 ili 48 posto, čisto smeđih je  35 ili 26 posto, crno-pastrvas tih je 29 ili 21 posto i čisto  crnih je 7 odnosno 5 posto. Iz  prikazanog se jasno vidi da je  2011. čak 26 posto parnjaka u  njemačkom uzgoju s dlakom  crne boje. Ovakav jaki trend  porasta crne boje dlake kod  NKP-a nije prisutan nigdje  drugdje u svijetu, za pretposta viti je zbog osvježavanja krvi s  drugim pasminama tijekom  vremena, što je crnu boju uči nilo recesivnom. Upravo je  prisutnost crne boje kod  NKP-a kroz desetljeća izaziva la mnoge kontraverze, jer su  pojedinci tvrdili da crna boja  potječe od ilegalnog križanja s  crno-bijelim engleskim poin terom i crnim labradorom.  Zbog sličnih razloga i danas  mnogi uzgajivači, ali i ljubitelji  NKP-a, kada vide crnog psa na  izložbi ili na radnoj utakmici,  osjećaju nelagodu i neodobra vanje uz veliko izbjegavanje u  priplodu, neovisno o kakvoj je  kvaliteti psa riječ, bojeći se da  će i sami dobiti crne štence.  Ako se uzme u obzir da ako  želimo dobiti pokoje crno šte ne u leglu, da bar jedan od  roditelja mora biti s crnom  dlakom, tako da je uopće i  čudo što danas imamo crnih  pasa s crnom bojom u homozi gotbom dominantnom obliku.
Većina uzgajivača na početku  20. stoljeća smatrala je da je  NKP svestrani pas i da ga treba  uzgajati u tom smjeru. To pri jeratno razdoblje uzgoja u  Njemačkoj bilo je dosta i pod  pritiskom nacionalizma koji se  ogledao i u pogledu uzgoja.  Naime, Njemačka nije imala  svog psa ptičara, a Englezi su  imali svoje pse, prije svega tu  se misli na engleskog pointera,  dok su Francuzi imali svoje  ptičare, primjerice mali francuski ptičar (Braque Francias  de Petite) već tada je imao  izgled modernog psa. Ta činje nica je njemačke lovce (uzgajivače)  jako frustrirala, pa su i  oni krenuli u smjeru da napra ve svog idealnog psa ptičara  koji markira divljač, a ujedno  je i univerzalni lovački pas.
Iako je Kurzhaar Klub bio for miran davne 1870., istina je da  sve do početka 20. stoljeća nije  bilo pravih ideja o smjeru uz goja. Većina uzgajivača prih vatila je krilaticu “pas za sve” i  “radom do tipa”, što je u prije vodu značilo – dobro je takvo  kakvo je, nećemo ništa mi jenjati, bitno da meni služi u  lovu.  Sigurno najveća pozitiv na promjena onog vremena je  početak organiziranih radnih  natjecanja i izložbi za NKP, na  kojima bi se ustanovila kvalite ta određenih pasa, koji bi imali  uloge u uzgoju, odnosno evo luciji pasmine. Do tada svaki je  uzgajivač pario psa sa psima  kojima je htio, odnosno za  kojeg je sam procijenio da je  najbolji, u praksi je to značilo  parenje sa psima iz svog ili  susjednog sela, tako da se do  tada generalno nije uopće mo glo govoriti o jednom tipu ili o  smislenom uzgoju.
“MADE IN GERMANY”
NKP je od početka 20. st.  strelovito počeo podizati svoju  razinu kvalitete, da bi relativ no bezbolno preživio Prvi  svjetski rat. Poslije rata Nje mačku je tresao veliki nacio nalni zanos (1920. osnovana  Hitlerova Nacionalsocijalistič ka njemačka radnička stranka)  koji se manifestirao i na dobi vanju na popularnosti i izgrad nji svega što je imalo predznak  “Germany”. Tako i pasmina  NKP dobiva veliki uzlet, a svoj  vrhunac doživljava oko 1930.,  kada se za NKP kao pasminu  počinju zanimati i uzgajivači i  lovci iz drugih zemalja. Nje mački uzgajivači bili su pres retni jer su kinolozi koji su  uvozili pse iz Engleske, Irske i  Francuske počeli dolaziti u  Njemačku i kupovati njihove  pse – prije svega NKP pasmi ne. Zanimljivost je da su Nijemci poslali u SAD, Dansku i  Englesku nekoliko svojih tada  najboljih pasa (a ne prosječnih  ili loših).
Jedan od najvećih uzgajivača i  zaljubljenika u pasminu uop će, dr. Klemann 1939. organi zirao je i osmislio natjecanje  na kojem će se ustanoviti kva liteta pojedinih primjeraka  NKP-a radi selekcije i njihove  daljnje upotrebe u uzgoju. Slo bodno možemo reći da je dr.  Kleman osoba koja je najviše  pridonijela uspjehu NKP-a  kao pasmine. Zbog te neiz mjerne zasluge njemu u čast i  danas se održava svake druge  godine natjecanje pod ime nom Dr. Klemann, s dodjelom  titule KS (Kurzhaar Sieger) -  “kratkodlaki pobjednik”. (Dr.  Klemann se održava svake  parne, a IKP svake neparne  godine).
NKP I DRUGI  SVJETSKI RAT
Drugi svjetski rat počeo je  1939., kada je Hitler napao  Poljsku. Iako je za Njemačku  prvi dio rata išao jako dobro,  drugi dio za njemačke je snage  bio poguban. Kako su Savezni ci napredovali, već se u Njemačkoj osjećalo da će doći do  poraza. Kada su nacisti vidjeli  da se rat bliži svom završetku,  odnosno porazu Njemačke, da  bi se što više nacionalnog bla ga sačuvalo, počeli su ga skri vati po svojim satelitskim ze mljama. Zlato, dijamante, umjetnička djela, konjska grla li picanske pasmine i naravno,  svog kratkodlakog ptičara. Su kladno tome, Nijemci su pre vezli svoje najbolje pse na pro store gdje će biti sigurni od  Saveznika – u Čehoslovačku i  Jugoslaviju (iako nema poda taka što se poslije dogodilo s  ovim psima na našim prostori ma). Nažalost za Njemačku,  poslije rata nastupio je hladni  rat i psi su ostali za njih neupo trebljivi  iza željezne zavjese te  oni više na njih nisu mogli  računati. Kako je i sama Nje mačka postala podijeljena na  dva dijela: istočni - ruski i  zapadni - saveznički dio, za  uzgoj su im ostali samo psi koji  su bili na teritoriju Zapadne  Njemačke. Osim toga, kada su  Saveznici zauzeli Njemačku,  većina uzgajivača u Njemačkoj  bila je iz ekonomskih razloga  prisiljena pustiti pse na ulicu  da se sami hrane, jer je i za  ljude nastupila opća glad i nei maština. Šteta za genetski ma terijal NKP-a u Njemačkoj bila  je i više nego stravična i trebalo  je gotovo tri desetljeća da se  genetski fond oporavi i dosti gne razinu kvalitete prijerat nog razdoblja.
U poratnim godinama, uzgaji vači iz Zapadne Njemačke  suočili su se s obnovom svog  kratkodlakog ptičara iz vrlo  oskudnih genetskih izvora.  Naime, u tom trenutku su  SAD, Danska, Engleska, pa  čak i Rusija, imale u svojim  zemljama daleko bolje jedinke  i genetski materijal nego što je  to imala matična zemlja. Kada  se čita stručna literatura, rijet ko se spominju ove činjenice o  Drugom svjetskom ratu, nego  se prešutno, najvjerovatnije iz  neznanja, cijeli uzgoj sagleda va u jednom komadu (prije i  poslije 2. svjetskog rata), što je  najdalje od istine. Naime, uz goj NKP-a prije i poslije 2.  svjetskog rata u Njemačkoj  jasno se razlikuje iz gore izne senih činjenica.

-- Okvir
Ispiti i titule matičnog kluba  NKP-a u Njemačkoj
Početak zapisivanja rezultata radnih ispita u Njemačkoj započeo je  davne 1890. g. pojavom prvog kluba u Brautigeru, odnosno izlaskom  “Knjige uzgoja njemačkog kratkodlakog ptičara”  1897. g.
JGHV – udruženje uzgajivača lovačkih pasa koje ima svu nadležnost za  uzgoj te ispitivanje rada i ocjenjivanje eksterijera.
“D”  DERBI– osnovni ispit – ispit prirođenih osobina, održava se u  proljeće i jedan je od prvo uvedenih ispita. Zadatak Derbija je da pruži  osnovnu sliku o kvaliteti njuha, traženju i markiranju. Oznaka plasmana  (D1,2,3). Prvi derbi  organiziran  je 1893.g.
“S”  SOLMS – jesenji uzgojni ispit, prvi put organiziran 1906.g. i nosi ime  po svom osnivaču, g. Solmsu. Plasman se obilježava sa (S1,2,3), a  tražene discipline su u polju: njuh, traženje, markiranje, kuliranje,  ponašanje psa na polijetanje divljači, ponašanje na pucanj, traženje  izgubljene divljači, vlečka pernate divljači, vlečka dlakave divljači,  vodljivost, poslušnost. Rad u vodi: šunjkanje za živom patkom, do nošenje divlje patke iz duboke vode, pronalaženje i donošenje od strijeljene divlje patke, volja za rad u vodi.
“AZP” - Jesenji uzgojni ispit u polju i vodi sličan Solmsu za starije pse  koji nisu ispitani na Solmsu, kriteriji su nešto stroži, a plasman se  obilježava sa AZP + nagradni razred. (AZP 1,2,3)
“Btr” ispit u donošenju lisice u polju. Položen ispit ovog tipa označava  se s “Btr”.
“SW”  specijalni ispit na krvnom tragu označava se plasmanom 1,2,3.  Oznaka SW označava 20-satni krvni trag, dok “SW/2” označava položen  krvni trag star 40 sati. Primjer: SW/2 2 (drugi n.r. na 40 sati starom  tragu)
“HZP” Jesenje ispitivanje na razini nacionalnog klupa, ispit na razini  Solmsa. Psima se ne upisuje nagrada već iza oznake ispita broj bodova  – HZP 170.
“VJP” ispitivanje za nacionalni klub pasmine, približan razini derbija,  nagrade se ne dodjeljuju, već se upisuju bodovi iza oznake ispita (VJP  69).
“VGP” završni ispit u obuci lovačkih pasa, za razliku od drugih ispita,  ovdje može biti ocijenjen i pas i vodič. Najvažnije discipline su: rad s  lisicom (na povodcu uz prepreku), rad na krvnom tragu, traganje u šumi,  grmarenje, traganje u obrasloj vodi i sl. Velika pažnja se poklanja  obučenosti i poslušnosti psa. Psi koji postignu zapažene uspjehe uvode  se u “Knjigu o porijeklu njemačkih lovačkih pasa”. (DGStB). Tim su  ispitom dokazali svoju svestranu upotrebljivost te dobivaju oznaku VGP  1,2,3.
“KS”  je titula koja se dopisuje ispred imena, a dobivaju je svi psi koji su  položili specijalni ispit Dr. Klemann. Samim time stekli su pravo na titulu  “Kurzar siger - KS”, odnosno “kratkodlaki pobjednik”. Treba spo menuti da je ovaj ispit najsloženija provjera lovačkih sposobnosti  njemačkog kratkodlakog ptičara. Održava se svake parne godine.
“IKP” Međunarodni ispit u polju i vodi za njemačke kratkodlake ptičare  organizira se u jesen svake neparne godine u listopadu, ispit je na razini  Solmsa, a dodjeljuju se titula IKP 1,2,3 prema rezultatima psa.

Njemačka kratkodlaka ptičarka čiste njemačke linije Hege Haus markira prepelicu.

 

Portal

Divljač i Psi

Inauguracija prve hrvatske predsjednice, gospođe Kolinde Grabar Kitarović  15. veljače 2015. godine bio je povijesni događaj za Republiku Hrvatsku i sve njezine  građane jer su prvi puta u povijesti dobili hrvatsku predsjednicu. Osim toga taj datum posebno značenje ima za hrvatske lovce, jer je ona rođena i  odgojena u obitelji lovaca.

Naime, javnosti je malo poznato da je njezin otac Branko Grabar istinski  ljubitelj lovstva i lova u Primorsko-goranskoj županiji. Tako je naša  predsjednica još u svojim najranijim danima upoznala čari, zavodljivost i  ljepotu prirode, ali i odgovornost čovjeka prema tim darovima koje nam je Bog  podario u Lijepoj Našoj. Ovo je prvi put da netko iz obitelji hrvatskih lovaca  obnaša tako iznimnu državničku funkciju neposredno izabran od hrvatskog naroda,  a hrvatski su lovci neraskidivi dio tog hrvatskog korpusa te su u najtežim  danima za Hrvatsku, od 1991. do 1995. godine, dali ogroman doprinos u  Domovinskom ratu.

Opravdana su, dakle, očekivanja hrvatskih lovaca da će naša predsjednica  tijekom petogodišnjeg mandata naći vremena da primi izaslanstvo hrvatskih lovaca  – dragovoljaca Domovinskog rata.

Mladan VIDOVIĆ, mag. iur +

Izvor: Glas lova i ribolova

Portal

Divljač i Psi

Nikako ne propustite vrhunsko europsko lovno štivo na svim kioscima - Dobra kob!

 

GORANSKA PITANJA
Zašto vuk nema status medvjeda?
Ako vučji čopori u Gorskome kotaru nastave s ovakvim tempom, za kraće
vrijeme nestat će već dobrano ugrožena populacija srneće divljači

Piše ing. Romeo Mance

 

REMONT PARAGRAFA NA TAPETU PRIJEDLOG NACRTA ZAKONA O LOVSTVU
Lovozakup državnih lovišta 10 godina
● Dopušten lov lukom i strijelom
● Psi i mačke lutalice "na uzdi"
● Liske se ne smiju loviti vabilicom

TURISTIČKI LOV NA SRNJAKA
Kod nas sezona počinje 1. svibnja, a u Mađarskoj 16. travnja

EUROPA
NA RUTAMA SAFARIJA
U carstvu španjolskog kozoroga

Piše Đivo Ćurlica

 

SUŽIVOT DIVLJAČI
Srne se žale na "mobing"

Piše ing. Brankica Šošić

 

EKSTRANOVITETI NA LOVAČKOM TRŽIŠTU
NiteSite paleta optike "uživo" samo u Splitu
● Lovačkoj kameri ne može pobjeći ništa živo!
● S lampom P16 veprovi nemaju šanse

TURISTIČKI LOV
Na vagi zec ili vepar
Naša lovišta nisu dovoljno kurentna u odnosu na europska jer preferiramo
odstrjel trofejno slabih veprova umjesto lova na sitnu divljač

Piše ing. Viktor Šeg

GORANSKI PROJEKTI
Europa želi čuti pjev tetrijeba gluhana

Piše prof. Ante Šoić

 

KINOLOŠKI SPEKTAKL
Defile 100 ljepotana u Karlovcu

Piše Sanja Buva

 

PAS S KARAKTEROM TONKE ALUJEVIĆ

FELJTON U POVODU 90. OBLJETNICE HLS-a:

 

BALISTIČKI DVOBOJ "BEKE" I "SOKOLA"


 
Portal

Divljač i Psi

Karlovac - Grad susreta u srcu Hrvatske kojem je lovstvo i lovni turizam, uz ribolov, prema nacionalnim smjerovima razvoja turizma primarni i sekundarni turistički proizvod, također je centar hrvatskog i dijela europskog obrazovanja mladih stručnjaka u lovstvu na Veleučilištu u Karlovcu kroz smjer studij Lovstva i zaštite prirode. Tako uz epitete najljepšeg grada kontinentalne Hrvatske na početku Panonske Hrvatske sigurno postaje i grad kampus koji će unaprijediti hrvatsko lovstvo.

Karlovac - Grad Susreta i najljepši grad kontinentalne Hrvatske.

 

Tekst pripremio: Tomislav Dumić mag.ing.agr. asistent

Svjesni činjenice da sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost predstavlja temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak Republike Hrvatske, kao i činjenicu da u Hrvatskoj, ali ni susjednim zemljama ne postoji studijski program koji bi objedinio interdisciplinarna znanja iz područja biologije, šumarstva, veterine, poljoprivrede, prava, ekonomije, sociologije i dr. znanosti, toliko važnih za stjecanje specifičnih znanja bitnih za kvalitetno obavljanje poslova u lovstvu i zaštiti prirode, 2000. godine na Veleučilištu u Karlovcu pokrenut je ovaj jedinstveni studij u Hrvatskoj ali i jugoistočnoj Europi.

vuka

Stručni preddiplomski Studij lovstva i zaštite prirode traje 3 godine (180 ECTS), a završetkom studija stječe se titula prvostupnik inženjer lovstva i zaštite prirode (bacc.ing.agr.). Misija ovog studija, osim promocije zaštite prirode, je i promocija lovstva kao znanosti, struke i djelatnosti koja se bavi uzgojem, zaštitom i iskorištavanjem divljači, ali isto tako i zaštitom svih biljnih i životinjskih vrsta koje u tom staništu obitavaju, kao i zaštitom i unapređenjem samog staništa.

            Na Studiju, koji se izvodi kao izvanredan studij, studiraju studenti različitih stručnih profila. Osim studenata sa završenom srednjom školom na studiju studiraju magistri prava, agronomije, povijesti, filozofije, inženjeri strojarstva, diplomirani ekonomisti, doktori veterinarske medicine i dr., iz svih krajeva Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Srbije. Dakle, radi se o Studiju koji ima  međunarodni karakter i koji je međunarodno certificiran s visokom ocjenom od strane International Education Society sa sjedištem u Londonu (IES). Nakon završetka studija naši studenti dobivaju međunarodni IES certifikat.

Pokretanjem ovako suvremeno koncipiranog studijskog programa, otvorena je mogućnost trajnog usavršavanja, odnosno pristup obrazovanju i postizanju kvalifikacija uz rad, što je jedna od bitnih intencija europskog obrazovnog sustava.

Karlovački parkovi u kojima studenti mogu učiti, šetati ili provoditi slobodno vrijeme.

 

            Studijski program lovstva i zaštite prirode izvode nastavnici Veleučilišta, sveučilišni profesori, ali i stručnjaci iz gospodarstva od kojih su mnogi i međunarodno priznati stručnjaci. Ovakav studijski program popunjava prazninu u vertikali lovne struke i djelatnosti vezanih za zaštitu prirode, povezujući struku i djelatnost sa znanošću, istraživačkim radom i planiranjem, za što su nadležni znanstvenici i stručnjaci koji su diplomirali na sveučilišnim studijima. Visoka razina kvalitete studija koju smo postigli omogućila je našim studentima, mogućnost vertikalne migracije sa razine stručnog preddiplomskog studija na diplomske i doktorske sveučilišne studije pa tako nakon završetka Studija lovstvo i zaštita prirode studenti mogu nastaviti svoje obrazovanje na stručnim specijalističkim studijima koje izvodi Veleučilište u Karlovcu ili neko drugo visoko učilište u RH, ali i na diplomskim sveučilišnim studijima kao što su npr. studij Lovstvo i pčelarstvo na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Osijeku ili studij Lovstvo i ribarstvo na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

            Danas, na Studiju studira 225 studenta, pri čemu je u ovih četrnaest godina diplomiralo 381 inženjera lovstva i zaštite prirode, od kojih se većina vrlo uspješno uključila u provođenje raznih stručnih poslova u području lovstva i zaštite prirode, a neki od njih su danas vrlo aktivni i u međunarodnim asocijacijama.

Pontonski most na Korani - jednoj od četiri rijeka koje prolaze kroz Karlovac.

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

 

Foto izvor: hubertushuntingtours.com

…da bismo imali ovakve muflone, gospodarili njima i bili poznati u lovačkim krugovima po najboljim ako ne, bar vrhunskim trofejima. (I ne samo muflone)

Za sve to smo imali predispozicije, u jednom trenutku se naziralo i u kratkom periodu sve ambicije gotovo nestale.

Pelješac, Senj, Dugi Otok, Ploče, Biokovo.. sve su to onih osamdesetih nastala lovišta kao potencijalno izvrsna lovišta za uspješan uzgoj muflonske divljači. Određena i zavidna kvaliteta se dogodila, izvanredni trofeji su uzgojeni i stečeni, sve je izgledalo sjajno.

Međutim prije nekih dvadesetak godina, a sve tamo oko rata, ne samo da je uzlazna putanja zaustavljena nego je sve što je bilo vezano za muflone u tim vrsnim lovištima skoro pa počelo nestajati, a pogotovo zadnju dekadu.

Pokoja solidna trofeja koja spontano padne  povremeno, nije nikakva proljetna lasta već samo splet okolnosti.

Ono što u lovu zovu srećom, međutim zaboravlja se da 90 % sreće čini – znanje !

Dali smo sami sebi postali neprijatelji, dali je previše velik pritisak na to malo divljači što imamo je teško dati pravi odgovor ali jedna stvar je neosporna, ne zna se gospodariti – generalno !

A moguće i da nema interesa.

Pa se pitamo, a zašto nema interesa kad je lovstvo unosna privredna grana koja bi trebala biti jedan solidan i znatan prihod i lovozakupcima, i državi i STRUČNIM ljudima koji bi u lovstvu radili i svojim znanjem uzgojili ovakve primjerke i kapitalce kojima bismo itekako konkurirali u svjetskoj ponudi.

Bojim se da u udrugama nema sreće u tom kontekstu.

Tih nešto više od 1000 lovišta kojim gospodare udruge jesu kapacitet i imaju potencijala ali tko bi zadovoljio 30 ili 60 članova koji bi svi solidarno željeli imati eventualno takvu trofeju i loviti takvo grlo. Za smiješno nisku članarinu i poneke bodove.

Što bi udruzi uopće značio neki solidan imaginarni prihod od prodaje recimo 3-4 takva super kapitalca po 8000 - 9000 eura.

Ništa, svačije-ničije.

Tko zna gdje bi prihod ishlapio ?

U zakup sigurno ne bi jer su cijene ionako smiješne.

Usuditi se privatniku zakupiti lovište je postala hrabrost vrijedna ratnog odlikovanja.

Što znači zakupiti lovište i početi njime gospodariti, nabaviti matični fond odličnog genetskog potencijala, imat viziju uzgoja i bavljenja privrednom granom zvanom lovstvo, kad se sve ruši jednim krivim potezom.

Dali administracije, dali vlasnika zemlje, lokalcima i šerifima,  lovokradicama ili jednostavnom migracijom, a i vuk je tu negdje ali ipak mislim ne toliko bitan. Postoje načini  za vuka.

Pa tko je toliko hrabar da nabavi nekoliko muflona ovakve vrijednost i potencijala i pusti ih u slobodnu prirodu. Otprilike 3-7 dana života ! Potom trajni nestanak

 

Dobra Kob br. 162, str. 79: „ …U međuvremenu, na drugoj strani, u dijelu Iločkog vlastelinstva Odaleschija, osnovana je nova, brojna kolonija muflona, još tad malo poznate divlje ovce na prostoru Banovine. Čuvari su na vlastelinstvu ogradili lovište s muflonima, što je i razlog zbog kojeg su se i uspjeli zadržati i sačuvati. Jer u protivnom, čim bi muflon izašao iz gatera, u tren bi poginuo“

 

Što se nedavno dogodilo u Otočcu, ljudi očito dobre volje ali bez znanja su naselili jelena u slobodnu prirodu i sad se čudom čude što ih nema ?!

 

Genetika, selekcija i uzgoj

 

Potpuno je pogrešno govorili o „nabildanim“ muflonima. Takvim špekulacijama su skloni zavidni, oni koji ne poznaju pojmove genetike selekcije i uzgoja. Pogrešno je misliti da je bitno nabaviti kvalitetne ovnove a da se pri tom zaboravljanju ženke.

Šteta da se u Hrvatskoj ne posluša glas struke već je udruga građana postala mjerilo za sve što se događa u i oko lovstva.

Ovakvi mufloni (i ne samo oni)  dobivaju se radom, trudom, odricanjem. Prvenstveno odličnom genetikom koja nama trenutno nedostaje i beskompromisnom selekcijom do treće godine.

Dogodi se da tu i tamo se naseli pokoji par muflona a onda se shvati da u šestoj godini nosi 185 točaka a što je nastala šteta za sva vremena.

Također se tu i tamo sporadično opet negdje nasele mufloni bez kontrole i savjetovanja koji opet netragom nestanu , krivac je doista ponekad predator, a ponekad su simptomi nestanka simptomatični ali ih se ne definira niti liječi.

U zadnje da je krpelj uzrok brojnih uginuća i nestanka. Moguće !

Ali krpelja ima svugdje, bilo ih je i prije i vjerojatno ne zaobilaze Češku ?

Neosporna je činjenica da smo i ono malo potencijala što smo imali – izgubili i da se po tom pitanju ništa ne radi.

Ma koliko god se na lokalnim izložbama šepurili materijom o kojoj se i ne zna tako puno. I pokušava dokazati laicima nedokazivo.

I ako ostane tako, muflone kao sa ovih slika moći ćemo samo tražiti po internetu i slušat zlurade priče kako to nije to…

Tekst: Viktor Šegrt

Fotografije: Ivan Sokolović

Velika Gorica je 28.03.2015. godine bila je mjesto okupljanja vrhunske lovne kinologije u Hrvatskoj na kontinentu. Prestižni međunarodno priznati FCI kinološki suci Nenad Vujanović, Zlatko Piteša, Nenad Jagodić i predsjednik sudačkog žirija Hari Herak koji je ujedno i uvodnim riječima otvorio ovu prestižnu manifestaciju i na početku još jednom čestitao našem aktualnom svjetskom prvaku u radu pasa ptičara gospodinu Ivanu Stojkovskom. Sami tereni i organizacija ove CACT manifestacije u radu pasa ptičara u polju bez odstrjela je bila na vrhunskoj razini. Kancelariju i upise pasa te svu administraciju odradio je vrhunski gospodin Ivan Sokolović koji je sve takmičare kontaktirao i ranije kako bi se točno znalo koliko sudionika ima i koliko terena je potrebno a uz to odradio i fotografiranje po terenu sa slikama koje se nalaze u prilogu. Ukupno je utakmici pristupilo 36 pasa razmještenih u 3 baterije i to 2 baterije kontinentalnih ptičara koje su sudili Herak i Piteša te 1 baterija otočnih ptičara gdje su sudili Jagodić i Vujanović. Ukupno je čitavu manifestaciju pratilo preko 50 gledatelja i te iskusnih sadašnjih i budućih lovnih kinologa.

Ono što je svima, kao i prošle godine bio najveći najdraži izazov u Velikoj Gorici je obilje prirodne divljači gdje u gotovo svakom turnusu uz divlje fazane i trčke bio po jedan ili nekoliko repova zeca i grla srneće divljači. Prema riječima najtrofejnijeg svjetskog lovnog kinologa Harija Heraka ovakvi tereni bez problema mogu zadovoljiti kriterije za rang svjetskih i europskih prvenstava gdje bi mnogi psi trebali veliko znanje i iskustvo da uopće završe turnus i realiziraju divljač a tek onda da se dokažu kao svjetski prvaci.

Konačno je manifestacija završila s dvije odlične ocijene dvaju oštrodlakih ptičara i to Tima gospodina Siniše Bireka i Arisa gospodina Zorana Postića gdje je samo za dodjelu pehara, ne kao baraž jer je CACT utakmica, pogledano u nekoliko petlji i postavljanja na vjetar koji pas će biti popularno rečeno pobjednik dana. Ovoga puta je to pripalo gospodinu Postiću i njegovom Arisu.

Među otočnim ptičarima prvo mjesto u bateriji pripalo je psu Feniks Gradinska dok su sin i otac Gmižić te gospodin Štefo Radanović uzeli drugo, treće i četvrto mjesto.

Na kraju možemo zaključiti kako su vikend prije Karlovac, te sada Velika Gorica, sa svojim kinološkim društvima pokazali da kontinentalna kinologija sa svojim vrhunskim terenima i obiljem prave i raznovrsne divljači polako ali sigurno ponovno postaje centar hrvatske ali uskoro ponovno i europske lovne kinologije.

Rezultati po baterijama:

 Utakmica:

 

 

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013