Nikako ne propustite vrhunsko europsko lovno štivo na svim kioscima - Dobra kob!

 

GORANSKA PITANJA
Zašto vuk nema status medvjeda?
Ako vučji čopori u Gorskome kotaru nastave s ovakvim tempom, za kraće
vrijeme nestat će već dobrano ugrožena populacija srneće divljači

Piše ing. Romeo Mance

 

REMONT PARAGRAFA NA TAPETU PRIJEDLOG NACRTA ZAKONA O LOVSTVU
Lovozakup državnih lovišta 10 godina
● Dopušten lov lukom i strijelom
● Psi i mačke lutalice "na uzdi"
● Liske se ne smiju loviti vabilicom

TURISTIČKI LOV NA SRNJAKA
Kod nas sezona počinje 1. svibnja, a u Mađarskoj 16. travnja

EUROPA
NA RUTAMA SAFARIJA
U carstvu španjolskog kozoroga

Piše Đivo Ćurlica

 

SUŽIVOT DIVLJAČI
Srne se žale na "mobing"

Piše ing. Brankica Šošić

 

EKSTRANOVITETI NA LOVAČKOM TRŽIŠTU
NiteSite paleta optike "uživo" samo u Splitu
● Lovačkoj kameri ne može pobjeći ništa živo!
● S lampom P16 veprovi nemaju šanse

TURISTIČKI LOV
Na vagi zec ili vepar
Naša lovišta nisu dovoljno kurentna u odnosu na europska jer preferiramo
odstrjel trofejno slabih veprova umjesto lova na sitnu divljač

Piše ing. Viktor Šeg

GORANSKI PROJEKTI
Europa želi čuti pjev tetrijeba gluhana

Piše prof. Ante Šoić

 

KINOLOŠKI SPEKTAKL
Defile 100 ljepotana u Karlovcu

Piše Sanja Buva

 

PAS S KARAKTEROM TONKE ALUJEVIĆ

FELJTON U POVODU 90. OBLJETNICE HLS-a:

 

BALISTIČKI DVOBOJ "BEKE" I "SOKOLA"


 
Portal

Divljač i Psi

Karlovac - Grad susreta u srcu Hrvatske kojem je lovstvo i lovni turizam, uz ribolov, prema nacionalnim smjerovima razvoja turizma primarni i sekundarni turistički proizvod, također je centar hrvatskog i dijela europskog obrazovanja mladih stručnjaka u lovstvu na Veleučilištu u Karlovcu kroz smjer studij Lovstva i zaštite prirode. Tako uz epitete najljepšeg grada kontinentalne Hrvatske na početku Panonske Hrvatske sigurno postaje i grad kampus koji će unaprijediti hrvatsko lovstvo.

Karlovac - Grad Susreta i najljepši grad kontinentalne Hrvatske.

 

Tekst pripremio: Tomislav Dumić mag.ing.agr. asistent

Svjesni činjenice da sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost predstavlja temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak Republike Hrvatske, kao i činjenicu da u Hrvatskoj, ali ni susjednim zemljama ne postoji studijski program koji bi objedinio interdisciplinarna znanja iz područja biologije, šumarstva, veterine, poljoprivrede, prava, ekonomije, sociologije i dr. znanosti, toliko važnih za stjecanje specifičnih znanja bitnih za kvalitetno obavljanje poslova u lovstvu i zaštiti prirode, 2000. godine na Veleučilištu u Karlovcu pokrenut je ovaj jedinstveni studij u Hrvatskoj ali i jugoistočnoj Europi.

vuka

Stručni preddiplomski Studij lovstva i zaštite prirode traje 3 godine (180 ECTS), a završetkom studija stječe se titula prvostupnik inženjer lovstva i zaštite prirode (bacc.ing.agr.). Misija ovog studija, osim promocije zaštite prirode, je i promocija lovstva kao znanosti, struke i djelatnosti koja se bavi uzgojem, zaštitom i iskorištavanjem divljači, ali isto tako i zaštitom svih biljnih i životinjskih vrsta koje u tom staništu obitavaju, kao i zaštitom i unapređenjem samog staništa.

            Na Studiju, koji se izvodi kao izvanredan studij, studiraju studenti različitih stručnih profila. Osim studenata sa završenom srednjom školom na studiju studiraju magistri prava, agronomije, povijesti, filozofije, inženjeri strojarstva, diplomirani ekonomisti, doktori veterinarske medicine i dr., iz svih krajeva Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Srbije. Dakle, radi se o Studiju koji ima  međunarodni karakter i koji je međunarodno certificiran s visokom ocjenom od strane International Education Society sa sjedištem u Londonu (IES). Nakon završetka studija naši studenti dobivaju međunarodni IES certifikat.

Pokretanjem ovako suvremeno koncipiranog studijskog programa, otvorena je mogućnost trajnog usavršavanja, odnosno pristup obrazovanju i postizanju kvalifikacija uz rad, što je jedna od bitnih intencija europskog obrazovnog sustava.

Karlovački parkovi u kojima studenti mogu učiti, šetati ili provoditi slobodno vrijeme.

 

            Studijski program lovstva i zaštite prirode izvode nastavnici Veleučilišta, sveučilišni profesori, ali i stručnjaci iz gospodarstva od kojih su mnogi i međunarodno priznati stručnjaci. Ovakav studijski program popunjava prazninu u vertikali lovne struke i djelatnosti vezanih za zaštitu prirode, povezujući struku i djelatnost sa znanošću, istraživačkim radom i planiranjem, za što su nadležni znanstvenici i stručnjaci koji su diplomirali na sveučilišnim studijima. Visoka razina kvalitete studija koju smo postigli omogućila je našim studentima, mogućnost vertikalne migracije sa razine stručnog preddiplomskog studija na diplomske i doktorske sveučilišne studije pa tako nakon završetka Studija lovstvo i zaštita prirode studenti mogu nastaviti svoje obrazovanje na stručnim specijalističkim studijima koje izvodi Veleučilište u Karlovcu ili neko drugo visoko učilište u RH, ali i na diplomskim sveučilišnim studijima kao što su npr. studij Lovstvo i pčelarstvo na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Osijeku ili studij Lovstvo i ribarstvo na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

            Danas, na Studiju studira 225 studenta, pri čemu je u ovih četrnaest godina diplomiralo 381 inženjera lovstva i zaštite prirode, od kojih se većina vrlo uspješno uključila u provođenje raznih stručnih poslova u području lovstva i zaštite prirode, a neki od njih su danas vrlo aktivni i u međunarodnim asocijacijama.

Pontonski most na Korani - jednoj od četiri rijeka koje prolaze kroz Karlovac.

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

 

Foto izvor: hubertushuntingtours.com

…da bismo imali ovakve muflone, gospodarili njima i bili poznati u lovačkim krugovima po najboljim ako ne, bar vrhunskim trofejima. (I ne samo muflone)

Za sve to smo imali predispozicije, u jednom trenutku se naziralo i u kratkom periodu sve ambicije gotovo nestale.

Pelješac, Senj, Dugi Otok, Ploče, Biokovo.. sve su to onih osamdesetih nastala lovišta kao potencijalno izvrsna lovišta za uspješan uzgoj muflonske divljači. Određena i zavidna kvaliteta se dogodila, izvanredni trofeji su uzgojeni i stečeni, sve je izgledalo sjajno.

Međutim prije nekih dvadesetak godina, a sve tamo oko rata, ne samo da je uzlazna putanja zaustavljena nego je sve što je bilo vezano za muflone u tim vrsnim lovištima skoro pa počelo nestajati, a pogotovo zadnju dekadu.

Pokoja solidna trofeja koja spontano padne  povremeno, nije nikakva proljetna lasta već samo splet okolnosti.

Ono što u lovu zovu srećom, međutim zaboravlja se da 90 % sreće čini – znanje !

Dali smo sami sebi postali neprijatelji, dali je previše velik pritisak na to malo divljači što imamo je teško dati pravi odgovor ali jedna stvar je neosporna, ne zna se gospodariti – generalno !

A moguće i da nema interesa.

Pa se pitamo, a zašto nema interesa kad je lovstvo unosna privredna grana koja bi trebala biti jedan solidan i znatan prihod i lovozakupcima, i državi i STRUČNIM ljudima koji bi u lovstvu radili i svojim znanjem uzgojili ovakve primjerke i kapitalce kojima bismo itekako konkurirali u svjetskoj ponudi.

Bojim se da u udrugama nema sreće u tom kontekstu.

Tih nešto više od 1000 lovišta kojim gospodare udruge jesu kapacitet i imaju potencijala ali tko bi zadovoljio 30 ili 60 članova koji bi svi solidarno željeli imati eventualno takvu trofeju i loviti takvo grlo. Za smiješno nisku članarinu i poneke bodove.

Što bi udruzi uopće značio neki solidan imaginarni prihod od prodaje recimo 3-4 takva super kapitalca po 8000 - 9000 eura.

Ništa, svačije-ničije.

Tko zna gdje bi prihod ishlapio ?

U zakup sigurno ne bi jer su cijene ionako smiješne.

Usuditi se privatniku zakupiti lovište je postala hrabrost vrijedna ratnog odlikovanja.

Što znači zakupiti lovište i početi njime gospodariti, nabaviti matični fond odličnog genetskog potencijala, imat viziju uzgoja i bavljenja privrednom granom zvanom lovstvo, kad se sve ruši jednim krivim potezom.

Dali administracije, dali vlasnika zemlje, lokalcima i šerifima,  lovokradicama ili jednostavnom migracijom, a i vuk je tu negdje ali ipak mislim ne toliko bitan. Postoje načini  za vuka.

Pa tko je toliko hrabar da nabavi nekoliko muflona ovakve vrijednost i potencijala i pusti ih u slobodnu prirodu. Otprilike 3-7 dana života ! Potom trajni nestanak

 

Dobra Kob br. 162, str. 79: „ …U međuvremenu, na drugoj strani, u dijelu Iločkog vlastelinstva Odaleschija, osnovana je nova, brojna kolonija muflona, još tad malo poznate divlje ovce na prostoru Banovine. Čuvari su na vlastelinstvu ogradili lovište s muflonima, što je i razlog zbog kojeg su se i uspjeli zadržati i sačuvati. Jer u protivnom, čim bi muflon izašao iz gatera, u tren bi poginuo“

 

Što se nedavno dogodilo u Otočcu, ljudi očito dobre volje ali bez znanja su naselili jelena u slobodnu prirodu i sad se čudom čude što ih nema ?!

 

Genetika, selekcija i uzgoj

 

Potpuno je pogrešno govorili o „nabildanim“ muflonima. Takvim špekulacijama su skloni zavidni, oni koji ne poznaju pojmove genetike selekcije i uzgoja. Pogrešno je misliti da je bitno nabaviti kvalitetne ovnove a da se pri tom zaboravljanju ženke.

Šteta da se u Hrvatskoj ne posluša glas struke već je udruga građana postala mjerilo za sve što se događa u i oko lovstva.

Ovakvi mufloni (i ne samo oni)  dobivaju se radom, trudom, odricanjem. Prvenstveno odličnom genetikom koja nama trenutno nedostaje i beskompromisnom selekcijom do treće godine.

Dogodi se da tu i tamo se naseli pokoji par muflona a onda se shvati da u šestoj godini nosi 185 točaka a što je nastala šteta za sva vremena.

Također se tu i tamo sporadično opet negdje nasele mufloni bez kontrole i savjetovanja koji opet netragom nestanu , krivac je doista ponekad predator, a ponekad su simptomi nestanka simptomatični ali ih se ne definira niti liječi.

U zadnje da je krpelj uzrok brojnih uginuća i nestanka. Moguće !

Ali krpelja ima svugdje, bilo ih je i prije i vjerojatno ne zaobilaze Češku ?

Neosporna je činjenica da smo i ono malo potencijala što smo imali – izgubili i da se po tom pitanju ništa ne radi.

Ma koliko god se na lokalnim izložbama šepurili materijom o kojoj se i ne zna tako puno. I pokušava dokazati laicima nedokazivo.

I ako ostane tako, muflone kao sa ovih slika moći ćemo samo tražiti po internetu i slušat zlurade priče kako to nije to…

Tekst: Viktor Šegrt

Fotografije: Ivan Sokolović

Velika Gorica je 28.03.2015. godine bila je mjesto okupljanja vrhunske lovne kinologije u Hrvatskoj na kontinentu. Prestižni međunarodno priznati FCI kinološki suci Nenad Vujanović, Zlatko Piteša, Nenad Jagodić i predsjednik sudačkog žirija Hari Herak koji je ujedno i uvodnim riječima otvorio ovu prestižnu manifestaciju i na početku još jednom čestitao našem aktualnom svjetskom prvaku u radu pasa ptičara gospodinu Ivanu Stojkovskom. Sami tereni i organizacija ove CACT manifestacije u radu pasa ptičara u polju bez odstrjela je bila na vrhunskoj razini. Kancelariju i upise pasa te svu administraciju odradio je vrhunski gospodin Ivan Sokolović koji je sve takmičare kontaktirao i ranije kako bi se točno znalo koliko sudionika ima i koliko terena je potrebno a uz to odradio i fotografiranje po terenu sa slikama koje se nalaze u prilogu. Ukupno je utakmici pristupilo 36 pasa razmještenih u 3 baterije i to 2 baterije kontinentalnih ptičara koje su sudili Herak i Piteša te 1 baterija otočnih ptičara gdje su sudili Jagodić i Vujanović. Ukupno je čitavu manifestaciju pratilo preko 50 gledatelja i te iskusnih sadašnjih i budućih lovnih kinologa.

Ono što je svima, kao i prošle godine bio najveći najdraži izazov u Velikoj Gorici je obilje prirodne divljači gdje u gotovo svakom turnusu uz divlje fazane i trčke bio po jedan ili nekoliko repova zeca i grla srneće divljači. Prema riječima najtrofejnijeg svjetskog lovnog kinologa Harija Heraka ovakvi tereni bez problema mogu zadovoljiti kriterije za rang svjetskih i europskih prvenstava gdje bi mnogi psi trebali veliko znanje i iskustvo da uopće završe turnus i realiziraju divljač a tek onda da se dokažu kao svjetski prvaci.

Konačno je manifestacija završila s dvije odlične ocijene dvaju oštrodlakih ptičara i to Tima gospodina Siniše Bireka i Arisa gospodina Zorana Postića gdje je samo za dodjelu pehara, ne kao baraž jer je CACT utakmica, pogledano u nekoliko petlji i postavljanja na vjetar koji pas će biti popularno rečeno pobjednik dana. Ovoga puta je to pripalo gospodinu Postiću i njegovom Arisu.

Među otočnim ptičarima prvo mjesto u bateriji pripalo je psu Feniks Gradinska dok su sin i otac Gmižić te gospodin Štefo Radanović uzeli drugo, treće i četvrto mjesto.

Na kraju možemo zaključiti kako su vikend prije Karlovac, te sada Velika Gorica, sa svojim kinološkim društvima pokazali da kontinentalna kinologija sa svojim vrhunskim terenima i obiljem prave i raznovrsne divljači polako ali sigurno ponovno postaje centar hrvatske ali uskoro ponovno i europske lovne kinologije.

Rezultati po baterijama:

 Utakmica:

 

 

Portal

Divljač i Psi

Karlovac nastavlja po strategiji razvoja lovnog turizma

Kup „ALKA“ međunarodna utakmica pasa ptičara u polju bez odstrjela divljači

U skladu sa netom donesenom i usvojenom Strategijom razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije Karlovac je ponovno bio kontinentlno središte okupljanja lovnih kinologa iz Europe i Hrvatske. Točnije i konkretno navedeno u Strategiji razvoja lovnog turizma jasno je navedeno Strateškim ciljem  2. koji je Održivo upravljanje lovištima i jačanje kapaciteta za lovstvo i lovni turizam te Prioritetom 1. koji je Bavljenje održivim lovnim turizmom u skladu s europskim smjernicama zaštite prirode i okoliša i Mjerom 2. koja glasi Organiziranje utakmica lovačkih pasa bez odstrela divljači strategija je dobila i svoj jasan smjer na terenu.

Ponovno su karlovačke ravnice u srcu Hrvatske pokazale svu ljepotu i dobru organiziranost kako promovirati održivi lovni turizam bez odstrjela divljači koji danas ima ogroman broj pobornika i uporište u uredbama Vijeća Europe. U organizaciji KD „Karlovac“ a pod pokroviteljstvom grada Karlovca gdje se ponajviše valja zahvaliti karlovačkom gradonačelniku prof. Damiru Jeliću koji je još 2009. godine prvi puta prepoznao važnost razvoja lovnog turizma na području Karlovca i dao podršku ovom i nekolicini sličnih projekata, ovaj međunarodni skup lovnih kinologa sakupio je preko 50 sudionika od Praga, Češke pa sve do Slovenije.

Karlovačke ravnice u srcu Hrvatske - draganićka ravna polja.

Manifestacija je započela kao što i doliči ovom međunarodnom rangu, uz podizanje hrvatske zastave i himnu „Lijepa Naša“ nakon čega se pristupilo ždrijebanju. Takmičari su podijeljeni u baterije kontinentalnih i otočnih ptičara te raspoređeni na području otvorenih nizinskih lovnih terena lovačkog društva „Orlovac“ i lovačkog društva „Draganić“. Suci ove prestižne manifestacije pod paskom kinološki međunarodno priznate FCI organizacije bili su 25-tero struki prvak Svijeta u radu pasa ptičara Hari Herak, prokušani karlovački sudac na međunarodnoj razini Davorin Andrijašević i pasionirani kinolog i uzgajivač kratkodlakih njemaca gospodin Zlatko Piteša iz Zagreba.  Samoj manifestaciji dodatno je težinu dalo i sudjelovanje dvojice svjetskih prvaka. Dvostrukog prvaka Svijeta u Sv. Hubertu gospodina Davora Gmižića i aktualnog prvaka Svijeta u radu pasa ptičara Ivana Stojkovskog te višestruke prvakinje u radu engleskih ptičara i vlasnice uzgajivačnice Vis Tranquila Vlatke Dvorakove koja je u Karlovac došla iz daleke Češke.

Češka natjecateljica Vlatka Dvorakova vlasnica uzgajivačnice engleskih setera Vis Tranquail među kojima je velik broj višestrukih šampiona u radu.

 

Sudac Hari Herak i voditelj manifestacije na terenu te provoditelj lova za LD "Draganić" Stjepan Barković.

Na kupu su još sudjelovale dvije kinologinje i to Nikolina Koščević iz Velike Gorice sa oštrodlakim ptičarom Ringom od Postića s kojim je napravila izvanredan turnus i malo je nedostajalo do velikog rezultata no ostvarila je zavidni PPO te Petra Dežman iz Slovenije sa vižlanom Luxom koji ovoga puta nije imao dovoljno sreće. Među ostalima također svakako valja istaći sada već među engleskim ptičarima iskusnog Ivana Gligoru a među kontinentalnim ptičarima Zorana Postića čiji je oštrodlaki njemac Asko-Brik ostavio veliki dojam na suca no nažalost niti u doradi nije mu se osmjehnula božica Dijana. Pojedinim psima su trčke u paru pomogle a i odmogle da se plasiraju do kraja.

Iskusni lovac, lovni kinolog i natjecatelj Zoran Postić sa oštrodlakim njemačkim ptičarom Asko-Brikom nakon impresivnog turnusa. 

Na kraju valja zaključiti kako se i ovoga puta pokazalo da je sitna divljači i karlovačka ravnica istinski nositelj razvoja lovnog turizma ovoga kraja, gdje uz trčke, fazane, divlje patke, prepelice i šljuke i zečeve još valja poraditi na dobrim srnjacima kako bi stvorili vrhunsku lovnu destinaciju širih razmjera.

Konačan rezultat bio je slijedeći:

Kontinentalni ptičari

Potvrda prirođenih osobina – Ringo od Postića, oštrodlaki njemački ptičar, vodič Nikolina Košćević, Velika Gorica

Potvrda prirođenih osobina – Hojrtlund Dante, oštrodlaki njemački ptičar, vodič Bojan Valenčić, Slovenija

Otočni ptičari:

  1. mesto CACT/CACIT  - Aleks, engleski seter, vodič Vlatka Dvorakova, Češka
  2. mjesto RCACT/RCACIT – Chat vis Tranquila, engleski seter, vodič Davor Gmižić, Velika Gorica
  3. mjesto 3 odličan – Arakain del Jimmy, engleski seter, vodič Vlatka Dvorakova, Češka

 

Pobjednici i suci kod otočnih ptičara.

 

 

Portal

Divljač i Psi

Na posljednjoj županijskoj skupštini Karlovačke županije održanoj 03.03.2015. godine usvojena je prva Strategija razvoja lovnog i ribolovnog turizma na području Republike Hrvatske za područje Karlovačke županije. Izradu ovog izrazito važnog strateškog dokumenta bez kojeg se neće moći povući novac iz mjera ruralnog razvoja koje se sada trebaju otvoriti, ali se nebi mogao povući novac i iz fonda za razvoj turizma i europskih fondova, koordinirala je Razvojna agencija Karlovačke županije „Karla“. Za sudjelovanje u izradi bili su pozvani svi dionici lovnog i ribolovnog sektora od lovnih i ribolovnih udruga preko udruga zaštite prirode, Veleučilišta i studija lovstva te svih onih koji su se željeli aktivno uključiti u rad. Konačno radnu skupinu za lovni turizam činilo je 18-tero ljudi među kojima je bilo magistara i doktora veterine, inžinjeri šumarstva, inžinjeri lovstva i zaštite prirode, inžinjeri agronomije, javna ustanova za zaštitu prirode, županijski lovački savez, privatni ugostitelji i članovi lovačkih udruga. Na isti način je bio sastavljen i dio vezan oko ribolovnog turizma koji je predvodio magistar fizike  i budući doktor znanosti u slatkovodnom ribarstvu te županijski vijećnik Goran Jakšić, dok je lovni dio koordinirao diplomirani inžinjer šumarstva Viktor Šegrt direktor Razvojne agencije „Karla“ sukladno odluci župana Ivana Vučića koji je i donio ovu stratešku odluku o izradi ovog važnog dokumenta. Izrada ove strategije započela je još u ožujku prošle godine na čijoj je prezentaciji bio i mr.sc Domagoj Križaj, pomoćnik ministra u Upravi za lovstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, koji je dao vjetar u leđa izradi ovog dokumenta te također stavio na raspolaganje svu pomoć svoga resora na državnoj razini. Valja istaći da je ova strategija u skladu sa Strategijom razvoja turizma Republike Hrvatske koja je aktualna do 2020. godine te će kao sektorska strategija Karlovačkoj županiji omogućiti da povuće novac u razvoju ova dva oblika selektivnog turizma koji su za karlovčane određeni kao primarni i sekundarni turistički proizvod, što znači da Karlovačka županija ima veliki potencijal koji će na ovaj način moći dodatno osnažiti sredstvima sa nacionalne i europske razine. Konačno, gotovo svi vijećnici u karlovačkoj županijskoj skupštini su sa pozitivnim riječima pohvalili i prihvatili ovaj važan strateški dokument sa željom da i na ovaj način doprinesu razvoju gospodarstva karlovačkog kraja. 

 

U ŠPICI Prvi donosimo očekivane promjene Zakona o lovstvu
■ Alohtona divljač ostaje na jadranskim škojima
■ Ukidaju se 30-godišnje koncesije na lovišta
■ U lov na divlje svinje s lukom i strijelom

SKANDAL Lovci optužuju nesavjesne vlasnike pasa
BRAČ Napušteni 'ljubimci' oderali janjce!

PROLJETNA INVAZIJA
■ Probudili se mali, ali opasni 'vampiri'
■ U gradskim naseljima lisice guštaju na 'švedskom stolu'

LOVAČKA TORBA S PROPISIMA NACRTA ZAKONA O ORUŽJU
■ S 18 godina lovac smije nabaviti lovačku pušku
■ Oružni list vrijedi 10 umjesto 5 godina
■ Ukida se postupak provjere druge puške
■ Stari lovci opet mogu puniti streljivo kod kuće


STIŠANA BURA Ekocid pod okriljem članka 13. Zakona o otocima
Zašto smo istrijebili kapitalne veprove

DALMACIJA U LICI
MIRKO BILJAK: Ulovio sam pravo pravcato srebro!

POVRATAK TRADICIJI
Siverićki lovci lovili zečeve razapetim mrežama

LOVAČKO TRŽIŠTE U NOVOM RUHU
■ Elektronički grijač štiti ruke od studeni
■ Termovizijske kamere 'glume' crvene točke
■ Ozonics upozorava na ljudski miris

ŠTORIJE TONKE ALUJEVIĆ
■ Mudri Lisko vridija je više od renola
■ Bili je pravi Ajax, svjež i mirisav

EKSTRA FELJTON DAVORA MARTIĆA U POVODU 90. OBLJETNICE HLS-a:
Dunav potopio kraljevsko lovište 'Belje'

Portal

Divljač i Psi

Mike Reid, vrsni sokolar iz Škotske uvodi nas u praktično sokolarenje sa američkim crvenorepim škanjcem - Red tail hawk (Buteo jamaicensis). Osim crvenorepog škanjca Mike lovi sa harisima i finskim jastrebovima koje za vlastiti užitak i uzgaja.

Prvi puta sam bacio oko na Red (ime ženke red taila) u ljeto 2000. Red je tada bila ptica u svojoj prvoj godini uzgojena od moga prijatelja. U tom trenu nisam mogao sakriti oduševljenje prema njenoj ljepoti i ponosnom stavu dok je stajala na stalku i mjerkala sve u okolini. Bez obzira na to što sam prije letio i lovio sa više različitih sokolarskih ptica, dojam savršenstva i snage koje je ova ženka red taila ostavila na mene bila je nevjerojatna.

Nakon toga prvog susreta prošle su dvije godine i ja sam Red imao prilike vidjeti nekoliko puta u lovu na kuniće što bi iznova probudilo veliku želju da jednoga dana osobno uspijem loviti sa njom. Iznenada, u kasno proljeće 2002. godine zazvonio mi je telefon i sa druge strane je bio prijatelj, koji me je žalosno zamolio ako bi bio spreman uzeti Red jer njegov novi obiteljski posao ( a također se je i zaručio J ) mu ne ostavljaja dovoljno vremena da se posveti lovu sa njom. Naravno, nije me trebao pitati dva puta!!!! 

Kada sam došao po nju, prijatelj mi je rekao da sa njom nije lovio prošle sezone i ona je zaista bila u besprijekornom stanju sa kvalitetom perja koja zaustavlja dah. Odmah sam odlučio da ću započeti sa treningom i lovom pošto je moj mužjak harisa sa kojim sam inače lovio kuniće i fazane bio u mitarenju.

U trenu kada sam Red prvi puta uzeo na rukavicu, pokazala se kao izrazito opuštena i ugodna ptica, suprotno svim pričama o agresivnim red tailima koje inače ova vrsta nosi sa sobom. Veselo je skočila na moju rukavicu bez agresivnog stiska ili želje da me uhvati kandžama ili kljunom što inače ponosni red taili vole učiniti. Činilo se da je zadovoljna sa svojim novim lovnim partnerom.

Nakon što smo stigli kući stavio sam je na vagu, njena težina iznosila je 1505 grama, naravno ovo je bila visoka težina pošto prošlu sezonu nije lovila. Polako smo započeli sa manje kaloričnom hranom te letovima na užetu na sve većim distancama, a u dane kada je padala kiša sa vertikalnim skokovima na rukavicu da bi je vratili u dobru letnu kondiciju. Sredinom srpnja prvi puta sam je probao letjeti slobodnu i to su bili pozivi na rukavicu sa niskih stupova ograde bez ikakvih problema sa odličnom međusobnom suradnjom.

Njezin prijašnji vlasnik lovio je sa njom na 1135 grama, no ja sam sa obzirom na duži period socijalizacije koji uvijek volim napraviti, te dobar kontakt koji sam stvorio sa Red, krenuo loviti na 1145 grama a njena reakcija na podignutu rukavicu je bila upravo savršena na toj težini dok su prsni mišići bili izrazito snažni. Inače do tada, Red je proteklih sezona uhvatila oko stotinjak kunića kojih imamo zaista u izobilju, tri zeca, jednog fazana i jednu patku. Kako su glavna lovina na terenu gdje ja imam dopuštenje za lov kunići, naše lovno partnerstvo započelo je jednostavno na način da sam ja Red nosio na rukavici i puštao na kuniće koje bi podigli dok bi šetali kroz teren. Često puta bi je znao pustiti na obližnje stupove ograde koji su omeđivali teren ili na stablo, te bi ona čekala dok bi ja polako tjerajući kroz travu probao podići kuniće na koje bi se ona obrušavala.

Samoj Red nije trebalo dugo da se vrati u staru savršenu formu lova, i ja bi obično imao dva tri kunića u torbi prije nego bi završili lovno dan. Nažalost, samu lovnu sezonu koju sam započeo ranije morao sam prekinuti do početka jeseni pošto su nas lokalni škanjci mišari uredno tjerali sa terena jer su imali mlade. Ovo je još jedan dokaz kako je sokolarenje zaista najprirodniji način lova te se sokolar i njegova ptica moraju povijati svim zakonima prirode.

Kada je stiglo hladnije jesensko vrijeme i započela prava sokolarska sezona nije mi bio problem skinuti tih nekoliko grama viška koji su se nakupili u ovih par mjeseci mirovanja. U tom periodu do ponovnog aktivnog lova zadržao sam maksimalan dnevni kontakt sa Red i letio je svakodnevno u dvorištu da bi je ostavio u dobroj kondiciji. Sami lov smo nastavili na istom mjestu gdje smo i stali kao da nismo niti imali pauzu. Ponovno smo lovili na način da bi polako hodali kroz grmove i veću travu te podizali kuniće koje bi Red lovila. U samom lovu Red nije bila jako uspješna ako bi se kunići nalazili u sredini grma jer bi se jednostavno svom silom obrušila na njih i često puta samo držala u nogama grmlje dok bi kunić pobjegao. U ovakvim stanišnim uvjetima dok je vegetacija još bila visoka, osobno su mi se puno inteligentnijim pokazali harisi koji bi u takvim trenucima ostali čekati u zraku iznad grma dok kunić ne bi ponovno izašao iz njega na čistinu.

Ipak, zanimljivo je to da Red lovi kuniće u gustom grmlju do današnjeg dana u jednakom stilu, i bez obzira na veći broj uspješnih letova koje ima, ipak puno više promašuje u usporedbi sa harisima na istom terenu. Nakon toga sam zaključio da red taili nemaju logički način zaključivanja za uspješnijim lovom kao što to čine harisi i jednostavno se oslanjaju na ono što im njihova robusna konstitucija i snaga omogućuju, a to je da se bez oklijevanja obrušavaju u najgušće grmlje da bi uhvatili lovinu.

Kada je vegetacija potpuno pala, i kuniće više nismo mogli pronalaziti u grmlju i visokoj travi, počeli smo loviti na iskušani način pomoću vretni (afričkog tvora). Red je nastavila sa svojim izrazito snažnim obrušavajućim lovnim stilom dok bi kretala sa rukavice na kuniće koje bi iz rupa potjerale vretne. U kombinaciji lova sa vretnama nikada nije pokazala interesa da bi napala jednu od njih osim ako bi na samom početku dana imala pet-šest uzastopnih promašaja na kunića, te bi nakon toga bila izrazito ljuta i za sljedećeg kunića koji bi izlazio iz rupe trebalo bi pričekati da se nađe na čistini kako ga ne bi zamijenila sa vrtenom i takvih iskustva nikada nismo niti imali. Svaki dan koji bi odmah započeo sa kunićem u torbi, jednostavno bi je naveo da potpuno ignorira vretne i smatra ih pomagačima.

Uskoro je stigao siječanj i započele su pripreme za naš godišnji put u škotsku Glen Islu gdje smo bili smješteni u lovačkoj kući i sokolarili po dva tri tjedna svakoga dana. Glavna lovina koju sam želio ondje loviti sa Red bio je planinski ili u Velikoj Britaniji poznatiji kao plavi zec (Lepus timidus L.) (eng. mountain, blue hare). Nažalost zbog nekih iznenadnih obveza nisam mogao doći prvi tjedan ali sam Red dao prijatelju Neilu Morrisu da sa njom lovi dok ja ne stignem.

Red je prirodno bila takva da nije marila tko je drži na rukavici, bilo je bitno samo da taj netko sa njom lovi! Neil me je nazvao sredinom prvog tjedna sa radosnom vijesti da je uhvatio sa Red njezinog ali i njegovog prvog planinskog zeca u životu. Nakon toga ulova Red je davala sve od sebe kada god bi podigli planinskog ili običnog zeca (Lepus europaeus L.) kojih u Škotskoj zaista ima kao i kunića u velikom broju te ga čak smatraju i štetočinom. Svaki podignuti zec bez obzira na kojoj se udaljenosti nalazio bio je prilika da Red da sve od sebe te bi takvi letovi izgledali zaista spektakularno.

Jedan od najimpresivnijih letova koje mi je Red pružila dogodio se je upravo na tom istom Glen Islu dok smo lovili planinskog zeca godinu kasnije.

Nas četvorica smo polako hodali kroz vrištinama pokrivene vrhove planina kada smo uočili nešto bijelo u poprilično udaljenoj dolini ispod nas. Red je počela pružati vrat u tom smjeru i fokusirati očima za nas ljude taj zaista udaljeni objekt.

Nakon tridesetak sekundi takvog promatranja Red je krenula u dugačak i vrlo odlučan let u tome smjeru. No, ubrzo je postalo jasno da je ona ipak primijetila nešto potpuno drugo jer je smjer leta krenuo u potpuno drugu stranu.

Možete si zamisliti naše iznenađenje, ali i one prema kojima je letjela, kada smo shvatili da Red grabi prema tri potpuno odrasla jelena!! Na našu veliku radost skrenula je u drugom pravcu u posljednju sekundu, vinula se u zrak, i ponovno obrušila na njih!!! Ponovno je i ovaj puta samo proletjela kraj njih i sletjela na zemlju desetak metara dalje ljutito šireći krila i vjerojatno misleći kako su ovi zečevi ipak malo preveliki zalogaj.

U tom trenu nas četvoro odraslih ljudi, udaljenih jedno brdo dalje, se je zaprepašteno pogledavalo bez ijedne riječi. Ja sam u tom trenu počeo brzo hodati u njenom smjeru i jako vrtjeti vabilo da bi privukao njenu pozornost i eventualno je nagnao na dolazak natrag. Jeleni su u tom trenu primijetili moj dolazak i počeli se polako udaljavati u suprotnom smjeru. U tom trenu Red je razljućena tim postupkom ponovno snažno krenula u zrak te se pod pravim kutom svom snagom kako to samo mogu red taili, obrušila ponovno na njih, i opet na moju veliku radost skrenula u stranu. To je bio i zadnji let na njih te je nakon toga smireno dočekala moj dolazak. Za nas sokolare ovo je bio konačan dokaz o snazi i samo svjesnosti red taila kada je u pitanju lovina. 

Nakon toga proveo sam još nekoliko zaista impresivnih lovnih sezona sa Red, ponovno i  iznova se diveći njenoj odlučnosti dok bi lovila divljač, a dok bi u drugom trenu bila izrazito nježna ptica sa kojom je bio užitak raditi. Tijekom svake sezone mitarenje mogao sam je bez ikakvog problema uzeti na rukavicu i ona nikada ne bi pokazala niti malo agresije. Njena letna i lovna težina je rasla iz sezone u sezonu i sada sa njom lovim na 1303 grama gdje Red pokazuje zaista veliku snagu i upornost tijekom lova.

Nakon tih izvrsnih sezona lova kada sam se zaista uvjerio u lovni potencijal koji ima Red, odlučio sam od nje pokušati uzgojiti mlade ptice u nadi da će nositi dobar dio njenih lovnih gena. Dobra lovna genetika je upravo ono čemu svi mi sokolari u Svijetu težimo i za što se uporno borimo.

Potencijalnog mužjaka sam već prije gledao kod prijatelja koji živi par blokova dalje od mene, i u tu pticu sam bio sto posto siguran kako lovi jer je u proteklih par godina ulovila preko stotinu kunića. Detalje oko uzimanja toga mužjaka samo lako dogovorili, te nakon što su jedno mitarenje on i Red proveli jedno pokraj drugoga na stalku, odlučio sam da ih stavim u uzgojnu volijeru. Par se je u proljeće ove godine odlično zbližio i Red je snijela dva jaja. Nažalost oba su bila neplodna. No, nisam izgubio niti malo vjere da ću od nje dobiti koje mlado te čekam iduće proljeće. Ipak ono što mi je bez obzira na neplodna jaja donijelo veliko zadovoljstvo su mnogi sati koje sam proveo gledajući preko CCTV kamere koja se nalazi u njihovoj volijeri i spojena je na moju televiziju kako se je par izvrsno složio i podijelio brigu oko budućeg pomlatka. Mužjak me je također više nego ugodno iznenadio zbog svojih postupaka prema Red dok je sjedila na jajima. Uredno joj je donosio hranu, pažljivo preuzimao inkubiranje jaja dok bi se ona kupala i odmarala, te joj čistio perje dok bi ona sjedila na jajima. Red danas lovi kod Mikeovog prijatelja sokolara dok Mike većinu sokolarenja uživa sa jednom vrhunskom ženkom finskog jastreba.

Mike Reid i njegova ženka finskog jastreba Gilly.

 

Portal

Divljač i Psi

Prvi njemački kratkodlaki ptičari bili su teže  konstitucije, često s izraženom kožom pod vratom (fanon), uleknutim leđima,  ektropijom i mekim došapljem, ali su imali odličan nos i bili su odlični  donosači divljači

Kao osnova za građu i razvoj pasmine NKP-a počela se od 1897.g. redovito  objavljivati “Uzgojna knjiga za kratkodlake ptičare” (Zuchtbuch Deutsch  Kurzhaar). Jedan od prvih velikih zaljubljenika u pasminu bio je Princ Albrecht  zu Solms - Braufeld koji je osmislio pasminske karakteristike, pravila za  ocjenjivanje njihovog oblika, kao i jednostavna radna pravila za lovne pse.  Svoju politiku uzgoja jednostavno je definirao rečenicom: “Putem sposobnosti  prema uspjehu do tipa”, što su slijedili i ostali uzgajivači. Iz te rečenice  jasno se vidi da je težnja bila na dobivanju radnog psa, upotrebljivog u  praktičnom lovu, a da mu je tip istodobno bio dosta nedefiniran i da je tek kroz  iduće razdoblje uzgoja trebalo selektirati onakav tip kakvog ga vrijeme pokaže  idealnim.

 

 Pointeri

KOKTEL KRVI NAJBOLJIH LOVAČKIH PASA 

Povjesničari (kinološki entuzijasti) prevodeći njemačke tekstove o nastanku  pasmine na engleski jezik, izvornu njemačku riječ “Schweisshunds”, koja označava  pse krvosljednike, automatizmom su preveli kao da se radi o engleskoj pasmini  bloodhounds. Međutim, najvjerojatnije je da se radi o izvorno njemačkim  pasminama za izradu krvnog traga i traženje ranjene divljači, kao što su  hanoverski krvosljednik (Hanovarian Schweisshunds) i vajmarski ptičar  (Weimaraner). Sigurno je da je NKP u samom svom početku imao i krvi pasa svetog  huberta (St. Hubert hund), baseta kao i starih gaskonskih pasa iz Francuske. Na  tu grubu genetsku osnovu poslije su kalemljeni fini engleski psi, ponajprije  engleski pointer (selekcioniran od starog španjolskog ptičara) i u manjoj mjeri  seter.

Već smo napomenuli da za razliku od drugih pasmina, NKP se nije razvio iz  izričitog “inbreedinga”, odnosno od jednog “idealnog” psa čije su se osobine i  obilježja nastojala parenjem u srodstvu fiksirati u dominantnom homozigotnom  obliku. Većina pasmina nastale su korištenjem u uzgoju određenog tipa, čije su  karakteristike željeli zadržati njegovi uzgajivači, a to se najčešće radilo  “inbreedingom”, odnosno parenjem u “čistoj krvi” na određenu idealnu jedinku po  kojoj je i postavljen standard za pojedinu pasminu.

Suprotno toj praksi, analizom rodovne knjige NKP-a u Njemačkoj može se  primijetiti da u rodovnicima pasa postoje mnoga mjesta (filijale) u kojima piše:  “pas nepoznat”. Kako po očevim, tako i po majčinskim linijama, a takva praksa  nije bila uobičajena samo u početku, nego se može pratiti desetljećima kroz  cijelu povijest njegova razvoja. Također je bitno istaknuti da kada je NKP kao  pasmina prvi put prepoznata i kada je ustanovljena rodovna knjiga, da NKP uopće  nije bio standardiziran ni u istom tipu. Razlog je što su postojale mnoge linije  pasmine koje su više-manje bile iskrižane s različitim drugim pasminama, a prvi  crteži i fotografije to jasno pokazuju.

VEZA NKP-a S ENGLESKIM  POINTEROM 

Spomenuli smo da je prvi važniji pas nakon rušenja feudalnog sustava u  Njemačkoj bio Hektor, pas oplemenjen osobinama “finog njuha i brzine engleza”  (misli se na engleske pasmine pointera i setera). Po Hektoru je napisan prvi  standard pasmine, a 1872. upisan je u njemačku rodovnu knjigu kao prvi pas.  Velika je sreća što je sačuvan crtež psa Hektora 1., iz kojeg se jasno može  vidjeti da je to bio pas osnovno čisto snježno bijele boje sa smeđim plohama. U  to rano vrijeme većina NKP-a je bila upravo takvog izgleda, a često su se  javljali i trobojni, što je upućivalo i na prisutnost krvi baseta. Prvi NKP-i  koji su bili u tipu Hektora, bili su teže konstitucije, vrlo često s izraženom  kožom pod vratom (fanon), uleknutim leđima, ektropijom i mekim došapljem, ali su  imali odličan nos i bili su odlični donosači divljači (retriveri). Inače,  zanimljivo je istaknuti da su njemački uzgajivači mahom uklanjali iz legla  štence koji su bili trobojni ili čisto bijele boje te da su u samom početku  smatrali da je to neka njihova vlastita pogreška u uzgoju, a zapravo nisu znali  da je uzrok tome ispoljavanje recesivnih osobina predaka, mahom engleskog  pointera i baseta. Upravo tu vezu s engleskim pointerom, njemački su uzgajivači  su kroz cijelu povijest pasmine nastojali najviše suzbiti, najviše iz svog  nacionalnog ponosa. Taj recesivni gen na čistu bijelu boju javlja se i danas u  njemačkim linijama pasa, vrlo često u čistom zatvorenom njemačkom genotipu kao  što je primjerice linija hege haus. Zanimljivo je da se trobojna varijanta  javljala i u nekim kasnijim uzgojima, čak i u drugoj polovini 20. st. (Sj.  Amerika, Francuska).

Sljedeći primjer je pas Treff 1010, okoćen 1881. g. Taj pas je bio smeđe  boje. Jednobojnost (smeđa ili crna) kod NKP-a je posljedica dominantnog gena u  homozigotnom obliku. Treff je prenio ovaj homozigotni gen kroz svog slavnog  potomka, Axela vom Waseerschlinga, koji je također bio dominantno smeđe boje  koja je bila u homozigotnom obliku, a s obzirom na to da je Axel von  Waseerschling iznimno mnogo upotrebljavan od strane njemačkih uzgajivača u 60-im  godinama prošlog stoljeća, danas ga ima u svim linijama NKP-a. Treba istaknuti  još jednu stvar vezanu za psa Treff 1010, naime on je u njemačkoj rodovnoj  knjizi upisan pod broj 79, ali je poznatiji pod nazivom Treff 1010, jer je pod  tim brojem upisan u austrijsku rodovnu knjigu, koja je formirana godinu dana  prije nego Njemačka!

Zanimljiv je i slučaj psa imenom Golo Holzweiler, okoćen 1902. g. Pas je  nastao iz izravnog križanja kuje NKP-a s engleskim pointerom. Golo je bio  najbolji pas za rad u polju u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata, radne  kvalitete koja je bila daleko ispred svih pasa njemačkog uzgoja. Međutim, isto  tako istina je da je Golo imao jasno obilježje glave engleskog pointera s  kratkom dlakom osnovno bijele boje sa smeđim plohama, karakterističnim za  engleskog pointera. Zanimljivo je da je ta dlaka u potomcima brzo apsorbirana od  strane dominantnih gena za smeđu boju dlake njemačkih pasa. Naime, Golo nije  imao gotovo ni jednog potomka koji je imao takvu pointersku dlaku i bijelu boju,  a ona se nije javljala ni generacijama poslije njega. Zapravo, istina je  obratna, bilo je mnogo štenadi s bijelom bojom na engleskog pointera, ali su  odmah nakon okota po naputku sklanjani iz legla, odnosno uzgoja. Takav  konstantan pritisak na bijelu boju i pointersku dlaku njemačkih uzgajivača,  najzad je urodio plodom. Bijela boja i tanka dlaka koja je kod engleskog  pointera u dominantnom homozigotnom obliku, kod NKP-a je postala u recesevnom  heterozigotnom obliku. Time su njemački uzgajivači uspjeli uništiti sve  homozigotne (dominantne) gene na bijelu boju kod NKP-a. Pojavu bijele boje kod  NKP-a uzgajivači klasificiraju “bez pigmenta”, slično kao i pojavu plave boje  dlake kod nekih drugih pasmina (doga), iako smo već rekli da se bijela boja  pojedinačno javlja i danas u čisto njemačkim uzgojima (Hege haus).

Bijele dlake kod NKP-a su nešto duže i oštrije nego ostala pigmentirana dlaka  (primjer smeđa) na istom psu. Gdje je smeđa dlaka nešto kraća, gušća i mekša.  Što je više preklapanja pramenova dlake bijele boje sa smeđom podlogom  prisutnije, to psu daje prepoznatljivije pasminsko obilježje, poznatije kao  “pastrvasta” boja dlake (posebna struktura i razmještaj dvije osnovne boje,  smeđe-bijela ili crno-bijela struktura). Osim toga, bijela dlaka kod NKP-a koja  je u recesivnom obliku, je drugačija od one kod engleskog pointera koja je u  homozigotnom obliku. Ona je kod NKP-a mnogo rjeđa, grublja i duža od gušće,  kraće i mekše dlake engleskog pointera. Često su se u tom dobu pojavljivale i  varijacije pasa koji imaju duže dlake na leđima, kao i na stražnjim nogama  (zastavice) što ukazuje na prisutnost krvi engleskog setera.

Portal

Divljač i Psi

Ne propustite najkvalitetnije lovno štivo europskih razmjera  - Dobra kob od 16. veljače 2015. na kioscima!

STUDEN POKAZALA ZUBE / VUK, MEDVJED I RIS U OFENZIVI
Dalmacija pod opsadom zvijeri
* U blizini Šestanovca, u lovištu "Kreševnica" vučji čopor zaklao četiri muflona od kojih je jedan bio superkapitalac vrijedan više od 5000 eura
* U Zelovu na Svilaji zalutali medo uništio košnice Josipa Leskura
* Otkuda risovi u kanjonu Cetine kod Blata
* U Krstaticama vukovi napali divlju svinju


DOZVOLE / MUP UPUTIO NA JAVNU RASPRAVU PRIJEDLOG NOVOGA ZAKONA O ORUŽJU
Do liječnika na pregled tek nakon 10 godina!

RAZVOJ LOVSTVA I TURISTIČKOG LOVA
Naši bi lovci EU novce

LOVNO PRAVO NA PREKRŠAJNOM SUDU
Ekspresna presuda
U roku od 39 dana sudovi su dovršili prekršajni postupak i oduzeli lovcu lovačku pušku jer ju je držao bez futrole na suvozačevu sjedalu

U ĐIRU TRIHINELOZA
Divljač pod mikroskopom

TROFEJI / ANTONIO BOTICA SARMA U LOVIŠTU OTOČKE "JAREBICE"
Na Kamešnici "pao" zlatni vepar

ZANIMLJIV LOV U VARAŽDINSKOM "ZELENDVORU"
Prvi put lovili lisice uz pomoć suroga orla!

TRŽIŠTE
* Svjetleća ogrlica čuva pse
* Sačmeni metak za gađanje na svim daljinama

U SRIDU / SINJSKI PREPARATOR PROSLAVIO 4O. GODIŠNJICU RADA
Ante Librenjak: Grivne moje mladosti

S FORTUNALIMA ORKANSKE BURE
Medo se spustio s Velebita i zaplivao prema Rabu!

DOMAĆI PJAT / ŠLJUKINE DELICIJE LUJZE ZELKO
Gušti spize 'Male Venecije'

ŠVERC ZAŠTIĆENIH PTICA
Slavujev jezik prvoklasna delicija na talijanskom stolu

EKSTRA FELJTON DAVORA MARTIĆA: 90 godina Hrvatskog lovačkog saveza
Kraljevski par lovio zečeve na splitskom Marjanu

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013