Slovenska zveza za sokolarstvo i zaščito ptic ujed i Sokolarsko društvo Pomurje organizirali su još jedan vrhunski međunarodni sokolarski susret u Beltincima. Otvaranje sokolarenja ispred beltinskog starog grada uz lovačke prekmurske rogiste i podršku lovačkog saveza beltinskog kraja svakako je bio vrhunski uvod u tradicionalni lov sa sokolovima na kojem je sudjelovalo dvadesetak sokolara iz Slovenije, Austrije i Hrvatske. Svoj maksimalan trud u organizaciju i vođenje sokolara u dvije grupe po terenima dali su gospodin dr.vet.med. Dragan Zemljič predsjednik Sokolarskog društva Pomurje i dr.vetmed. Roman Savič dugogodišnji sokolar i bivši predsjednik slovenskih sokolara a sada aktivni edukator novih sokolara u slovenskom sokolarskom savezu. Samo sokolarenje održalo se na terenima koji su obilovali zecom, trčkom iz prirodnog uzgoja, fazanima i srnećom divljači. Svaki sokolar je u dobro vođenim grupama došao u nekoliko prilika za puštanje svoje sokolarske ptice. Kraj dan je, kako to i biva u sokolarenju, završilo sa preko pedesetak prilika za ulovoma i svega nekoliko ulovljenih kljunova divljači što je ponovno dokazalo da je sokolarenje neosporno najodrživiji i okolišno najprihvatljiviji način lova. Dodatni etički kodeks se je mogao vidjeti kod iskusnih sokolara koji to prenose na mlade sokolare gdje nakon što pas pronađe divljač puštaju svoju sokolarsku pticu samo u jedan let i ako je on bio neuspješan, što se u većini slučajeva dogodilo, nema drugog podizanja iste divljači nego se ptica poziva na rukavicu te novi sokolar ide u traženje nove divljači što dodatno potvrđuje plemenitost ovoga lova gdje lovina ima više šanse od lovca. Za kraj još jedna velika pohvala slovenskim sokolarima i lovcima koji zajedno surađuju i promoviraju tradicionalne lovne vrijednosti. 

Portal

Divljač i Psi

 

Uoči proslave Svetog Huberta , a sada već drugi puta po redu, održan je međunarodni sokolarski susret u Karlovcu pod nazivom SokolarKA. Susret je započeo okupljanjem na sada već tradicionalnoj lokaciji restorana „Lovački rog“. Hladna i vedra noć sa mrazom bili su idealna vremenska uvertira koju je sokolarima podario Sveti Hubert za jedan, prema riječima svih sudionika, ljepših sokolarskih susreta koji se održavaju na području Republike Hrvatske.

Ovu manifestaciju kao i prošle godine podržalo je lovačko društvo „Draganić“ koji osim što ima nadaleko najbolju ekipu strijelaca na glinene golubove u Karlovačkoj županiji, također podupire očuvanje sokolarstva kao najstarije tradicionalne hrvatske lovne discipline kao dijela nematerijalne hrvatske i svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Skup je otvorio doajen lova i najtrofejniji svjetski lovni kinolog, te jedan od najboljih europskih sokolara Hari Herak dok je posebno zadovoljstvo bilo upriličeno i sudjelovanjem slovenskih sokolara na čelu sa predsjednicom Slovenske zveze za sokolarstvo i zaščito ptic ujed, Vilmom Alinom Šobom i njezinim kolegama sokolarima.

 

Odavanje počasti divljači - sokolarenje kao okolišno najprihvatljiviji način lova sa puno pokušaja i malim brojem ulova.

Ovdje svakako valja ponovno naglasiti da su ravničarski tereni draganićkog kraja, inače idealno ispresijecani malim poljoprivrednim parcelama, i ovoga puta pokazali što Karlovac i njegova okolica mogu ponuditi u svrhu lovnog turizma sa oduvijek jedinom profitabilnom sitnom divljač po kojoj je karlovački kraj nekada bio među poznatijima lovnim odredištima u europskom okruženju, a to polako ponovno čini i sada. Deset sokolara koji su lovili sa harisima, jastrebovima, surim orlom i sibirskom sovom u nekoliko sati lova podigli su preko 40 kljunova fazanske divljači i nekoliko zečeva te su njihove ptice u preko trideset pokušaja ulova, završile lovni dan sa tri ulovljena fazana. Ne smije se zaboraviti da je ova manifestacije samo dio provedbe Strategije razvoja lovnog turizma  do 2020. godine koju u čitavoj Hrvatskoj ima donesenu samo Karlovačka županija. Osim toga, posebnu zahvalu valja izreći gradu Karlovcu i gradonačelniku Damiru Jeliću koji je prepoznao što je nekada značio lovni, ali i ribolovni turizam, za grad Karlovac i njegovu okolicu te započeo sa njegovim ponovnim oživljavanjem dajući mu podršku u svakom pogledu te primjer ostalima donoseći prve strateške dokumente razvoja ruralnog prostora gdje je bio uključen lovni i ribolovni turizam.  Zaključno se i ovoga puta može reći kako je sokolarenje ponovno pokazalao da je okolišno najprihvatljiviji način lova gdje nema ranjavanja divljači i ugrozbe okoliša a lovac i lovina imaju apsolutno jednake šanse dok sokolari u potpunoj tišini sudjeluju u djeliću tisućljetnog odnosa predatora i plijena.  

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

 

Već dvadeset i više godina svjesni smo činjenice kako nam fondovi sitne divljači trpe konstantan pad bez imalo pozitivnih pomaka prema naprijed. Naravno, postoje mjesta u Hrvatskoj gdje imamo koliko toliko stabilnu populaciju fazana u prirodnom uzgoju, mada je ona u usporedbi sa periodom prije Domovinskog rata neuporedivo lošija a pojedina brdska lovišta su ih potpuno izgubila. S druge strane populacija zeca i trčke je poprilično mala ili ih u lovištima gdje su nekada obitavali u stabilnoj brojci sada uopće nema. Naravno, odstrijeliti nekoliko zečeva u lovnoj sezoni na 1000 ha nizinskog ili brdskog lovišta nije niti približno dovoljno za kvalitetu staništa koju Hrvatska posjeduje.

Kvalitetno ispuštena divljač (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

Koji je razlog tome?

Do sada, isključivo kuloarski među lovcima, pa i dijelu onih koji su u struci ali ne idu u korak s vremenom, možemo čuti kako sada nema poljoprivrede koja je nužna za život sitne divljači. To je apsolutno kriva i netočna konstatacija jer odavno je dokazano kako usjevi ne pružaju niti hranu niti dostatan zaklon s obzirom na pobiranje ili žetvu. Ova teorija je nastala u glavama pojedinaca i budi kod njih asocijacije poljoprivrednih kultura koje povezuju sa obiljem sitne divljači jer je u siječanjima ostao period kada je hrvatska imala više obrađenog zemljišta i sitne divljači, no zaboravlja se da je tada bio redovan odstrjel svraka, vrana, lisica i kuna a divljač se, mislimo na pernatu, ispuštala preko prihvatilišta. Što se tiče hrane, nije postajala tolika manija za štetnim divljim svinjama koje trenutno jedine imaju benefite od prekomjernog iznošenja kukuruza po hranilištima u šumama. S druge strane zimska i proljetna prihrana sitne divljači bila je vršena i na načine vezanja kukuruzovina u stožac nasred polja u koja se iznosila zrnata hrana od čega je najveći benefit imala svakako trčka, ali i zec i fazan. Danas pak nalazimo mnoge lovnogospodarske osnove koje su sitnu divljač stavile u sporedne obrasce ili je potpuno izbacile pod nekom čudnom teorijom promjene stanišnih uvijeta. Stanišni uvijeti u Hrvatskoj su se svakako izmjenili i to isključivo nabolje. Dokaz ovome je i posjet nekolicine profesionalnih lovočuvara iz zemalja zapadne Europe Hrvatskoj koji su bili začuđeni kako na primjer pojedini dijelovi koji imaju prirodne korovske vrste te dovoljno zaklona nemaju niti kljuna trčke ili fazana te eventulano nekoliko zečeva. Objašnjavajući da je nažalost najčešći model ispuštanja sitne divljači „pred pušku“ bez prihvatilišta direktno u lovište od čega se odstrjeli neki manji broj te na 1000ha lovišta se odstrjeli 20-30 fazana nastalih u prirodnom uzgoju uz neobaveznu volontersku lovočuvarsku službu sa nekolicinom zastarjelih „hranilišta strehi“ u kojima hrana propada. Zanimljivo je da je njihov odgovor na to bio da ako mi u Hrvatskoj u jednom lovištu odstrjelimo čitavu sezonu 20-tak fazana uz sve ovo ključno što ne radimo svakako dokazujemo da imamo vrhunsko stanište čiji potencijal u lovnom gospodarenju vrlo slabo koristimo.   

Da je to nažalost istina ukazuju i terenska istraživanja u lovstvu provedena na plohama u Velikoj Britaniji u lovištu Salisbury Plain (od 1985. do 1991. godine), zatim Loddingtonu ( započela 1993. godine i traju) i Roystonu (započela 2002. godine i traju).

Tako je ondje uz stanišne zahvate, što podrazumijeva sijanje korovskih vrsta te su vrlo skupi i zahtjevni, i lovočuvarsku službu doveli do gustoće populacije zeca od 78 i 87 repova na 100ha s time da je u Loddingtonu uredno vršen lov tijekom sezona sa 30 odstrijeljenih zečeva. Kada je nakon toga 2002. godine prestano sa lovom ali i konstantnom lovočuvarskom službom, koja je do tada reducirala predatore, populacija zeca je drastično pala. Neosporno je kažu ondje da na zeca ponegdje utječu i neki drugi faktori kao što je bolest i vremenske (ne)prilike no jasan je zaključak da je isključivi uzrok pada populacije bio prestanak lovočuvarske službe jer je na sve tri plohe tijekom istraživanja radio isti lovočuvar Malcolm Brockless koji je tome posvjedočio. Ono što je njihov zaključak sa sva tri područja istraživanja je kako poboljšanje stanišnih uvijeta, u vidu sijanja korovskih vrsta koje je ondje nužno činiti zbog intenzivne poljoprivrede jer nema zaklona, te bez odstrjela zeca ali i bez profesionalne lovočuvarske službe nije pomogla populaciji zeca koji je naglo počeo padati. Ponovnim uključivanjem lovočuvara populacija zeca je narasla i raste sa redovitim odstrijelom tijekom sezone lova.

Mi pak u Hrvatskoj smo do sada tražili mnoge razloge koji očito nisu imali ispravnost u bolestima, staništu i sličnom dok smo ključan dio gospodarenja u smislu redukcije predatora sa ljudima koji su zato obrazovani slučajno ili namjetno izostavili. Uz to, što je dodatno teško razumjeti, zaštitili smo zatornike sitne divljači kao što su svrake i vrane upravo onda kada ih ostatak Europe reducira da bi osigurao stabilan fond sitne divljači. Svakako vjerujemo u struku koja će ubrzo morati poduzeti određene korake za izvornu i profitabilnu sitnu divljač uz otvaranje novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

U PRODAJI OD 16. LISTOPADA



PRAVO 'U ZRAKU'
Jato galebova pokvarilo - avion!

NAŠ TEST: Njemački 'Krieghoff' u rukama iskusnih balističara
Skupa 'manekenka' za probrane lovce

LOVAC I PAS / Državni šampionat u lovnoj kinologiji u Sinju, Vrlici i Tijarici
Sveti Hubert - viceprvaci Zadrani i Marin Pernar

U OČEKIVANJU
Doletjele su prve šljuke!
'Dobra kob' prvi put objavljuje izvorne fotografije šumske šljuke u letu sa vrpce Luke Juričića

U SRNEĆEM RAJU
CISTA VELIKA: Srnjaci su naše blago

TROFEJI
* Trofej vepra s podbiokovskog kamenjara Ante Topića
* Na Mazinskoj planini 'pao' zlatni medo

ZELENA TORBA
* BROWNING POČEO S PROZVODNJOM LOVAČKOG STRELJIVA
* BASCHIERI&PELLAGRI PONOVNO U HRVATSKOJ
* DALJINOMJER 'LOVI' NA JEDAN KILOMETAR

TAJNE PASJE ŠAPE
* Jarebice bude strast iskusnog lovca
* Marljiv učenik mora napredovati
* Na raskrižju ulice se uči 'sjedi' i 'čekaj'
* Štenca kupajte najviše pet minuta

.... i još najmanje sto ekstra zanimljivih događaja iz cijele Hrvatske!

Portal

Divljač i Psi

Protekli tjedan, točnije od četvrtka do nedjelje, održan je za ovu sezonu jedan od prvih većih sokolarskih lovova u Slovačkoj u Visokim Tatrama. Slovaci, kao i Česi, Mađari, Austrijanci i ostale europske nacije njeguju dugu i bogatu tradiciju lova sa pticama grabljivicama. S obzirom da sokolarenje proteklih desetak godina doživljava sve veću renesansu i veći broj poklonika s obzirom da je upliv u prirodu nepostojeći a lovac i lovina imaju jednake šanse, sve je veći broj ponude sokolarskog turizma. Ono što je zanimljivo, i gdje mi u Hrvatskoj još kasnimo, je ponuda lova na lisice sa orlovima uz lov na srne i zečeve. Tako za četiri noćenja i tri dana lova na srne, zečeve i lisice sa orlovima gdje je uračunata i divljač i divljačina bez ograničenja košta 140 eura. Naravno naši europski susjedi svjesni su da lov pticama grabljivicama nije stvar brojke nego doživljaja i umijeća kako stvoriti sokolarsku pticu. Ono što je svakako pohvalno je da u lovu vrlo uspješno sudjelovala i tri hrvatska sokolara, Marijan Žižanović, Jan Žižanović i Hari Herak, a dvojica su ulovila po lisicu koja se smatra i više nego respektabilna lovina među sokolarima. Jedan od njih je već svima poznati najtrofejniji svjetski lovac i kinolog Hari Herak koji je prošle godine prvi počeo loviti lisice u kombinaciji orla i parson russel terijera te mladi sokolar Jan Žižanović sin poznatog dugogodišnjeg hrvatskog sokolara i uzgajivača orlova Marijana Žižanovića.  Ono što još valja istaći, a prema riječima našeg Harija Heraka, u tri dana sokolarenja vidio je preko 120 grla srneće divljači, desetke lisica i određen broj zečeva. U svakom slučaju hrvatsko lovstvo može biti sretno i ponosno na hrvatske sokolare koji love i na široj europskoj sceni a lovni turizam bi se morao što prije ugledati i na europske susjede koji znaju valorizirati potencijal koji imaju. 

Mladi sokolar Jan Žižanović i krasan primjerak ulovljene lisice što je za svaku čestitku i pohvalu!

 Hari Herak i još jedna lisica u nizu.....

Portal

Divljač i Psi

Naslov je bio članka koji je podigao ozbiljne tenzije prije 15 godina.

Skoro pa (pravni) incident.

Sa sudskim epilogom.

A danas samo nažalost potvrda, „proročanstvo“ se ispunilo.

Dubrovačko Neretvanska Županija (regija), neposredna Dubrovačka okolica nadasve, dobrano zaostaje u smislu razvoja lovstva, strategije razvoja lovstva,  lovne ponude i korištenju prirodnih resursa u tom kontekstu za cijelom Hrvatskom a da ne spominjemo za nekom Evropskom lovnom destinacijom.

Kao recimo, Katalonija u Španjolskoj. Gdje doslovno provedete u vozilu sat vremena i za to vrijeme vidite usput i okolo desetke vrhunskih grla divljači.

I sretnete se s nekoliko grupica lovaca, dali turista, ali najvjerojatnije.

(Španjolac ima u zakupu 55000 ha i prodaje godišnje 120 trofejnih kozoroga i još toliko u redukciji.)

DUBROVAČKI SRĐ

Popeti se žičarom, autom ili pješice i pogledati sa vrha brda Srđ (415 m) na jug i pod sobom vidjeti cijeli Dubrovnik u punom sjaju, prepun turista, hotela, mega crusera, golemih jahta, nevjerojatnih kapaciteta i mogućnosti općenito.

Jedna od najskupljih i najtraženijih svjetskih turističkih destinacija.

Kojoj se da je bilo i imalo volje umjesto jala i zavisti, moglo pridružiti smislom urbanog turizma, sjajne lovne destinacije i vrhunskih trofeja.

Okrenimo se dok smo na vrhu Srđa, nakon pogleda na Dubrovnik na jugu, na sjever. Pruža se impresivna vizura na upravo predivan komad šume, makije, proplanaka, ledina, lovišta recimo, od oko 400-500 ha. I oaza mira. Izvanredni i kvalitetni tereni za pobjeći iz uzavrelog pretrpanog grada a svega 10 minuta vožnje. Taksijem manje od 100 kuna.

 

Bonitet za pet.

Hrast (dub), bora dvije vrste, žuka, lemprika, česvina, maginja, živa voda na nekoliko mjesta, nešto kamenjara, trave, prirodne granice…

Za nijansu hladnije i ugodnije nego dole u gradu.

Brdo Srđ koji je mogao biti Park Prirode, za posjetitelje koji uživaju u prirodi, panorami, pogledu koji seže desecima kilometar uokolo do Lastova, kraja Pelješca i Crne gore.  

Po tihom i mirnom vremenu jednostavno neshvatljivo koja je to panorama i vizura.

U moglo biti u određenoj i manjoj mjeri ekskluzivno lovište za platežne lovce željne vrhunskih muflona, lopatara, ugodnog smještaja u bijega od civilizacije i još ponečega.

Lovište koje bi bilo aktivno samo i najduže..možda mjesec dana!

U USA u nekim saveznim državama npr. lovna sezona na neke vrste traje taman toliko, par tjedana, da se ispuni kvota.

Ali, nama kao da nije potreban epitet poželjnog, bogatog, impresivnog, produktivnog !?

Nečega čime bi se trebali dičiti i ponositi.

Ne !

Treba se živjeti u uvjerenju da je poneka ne-domaća divlja svinja, gdje koja prepelica i golub u preletu sasvim dovoljno za ono malo sitniša što se plati. I obiteljska suhoparna šetnja jednom izlokanom stazom od mini terenaca koji paraju mir ove planine.

I sad se tako tu oko našeg Srđa lome političke, ekonomske, ekološke i ostale odluke što bi tu trebalo biti pa ćemo po svemu sudeći umjesto Parka Prirode - renomiranog lovišta, komada zelenila, gledati neka betonsko-cigleno kromirana zdanja, brze male trkaće terence, asfalt, umjetne palme, pompozne šoping centre, pizzerie i kafiće s preglasnom glazbom svih kontinenata.

Jer je svaka ideja u smislu prosperiteta, napretka lovstva u ovoj Županiji iz nekog razloga u startu sasječena. A nažalost i nagrađena.

Pohvalnice, kojekakve zahvalnice i zaslužnice kao da su postale svrha i opstojnost.

Uploviti u odbor ovaj ili onaj…

A objektivno stanje u lovištima – katastrofa, da nije onog što je samo od sebe tu.

A stara kaže, „ne iznosi iz lovišta ako nisi unio“

Nadajmo se da će nova izložba pod pokroviteljstvom nekog tamo za dvadeset godina iznjedriti još barem toliko muflona da ne zaboravimo kako izgledaju.

„ Kod mnogih čudnih nelogičnih događanja, posebno uzroka, često se lansira neistina iz višestrukih razloga. Jer od toga i demagogije mnogi ljudi dobro žive. Onaj koji govori istinu, ne manjka mu neprijatelja.“

 

Portal

Divljač i Psi

U Ministarstvu poljoprivrede pri Upravi za lovstvo, Povjerenstvo za provođenje sokolarskog ispita, održalo je sokolarski ispit za 2015. godinu. Četiri kandidata, od kojih su neki vrlo iskusni lovci sa puškom, pokazali su kako ova tradicionalna lovna disciplina dobiva svakim danom sve više novih poklonika u Hrvatskoj. Do sada, u protekle tri godine u Hrvatskoj je stasalo preko 80 novih zaljubljenika u ovu tradicionalnu lovnu disciplinu koja je u Hrvatskoj pod zaštitom kao dio Kulturne baštine Republike Hrvatske a u Svijetu uživa zaštitu UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština. Svi polaznici pokazali su vrhunsko znanje i položili sve grupe pitanja.

Kralj Tomislav - hrvatski kralj koji je na dvoru imao posebnog velikodostojnika Župana sokolara. Sokolarstvo je oduvijek bilo najvažniji dio tradicije hrvatskog plemstva i hrvatskoga lovstva.

Interes prema sokolarenju i ovih polaznika je isključivo velika održivost i prihvatljivost ovog okolišno najboljeg lova gdje lovac i lovina imaju jednake šanse te gdje nikada nema ranjene i nepronađene divljači a broj ulova se mjeri na prste jedne ruke tijekom čitave sezone lova. Svakako valja istaći da je i ovaj način polaganja sokolarskog ispita gdje se ispit polaže po principu a,b,c pitanja koja su dostupna na webu Ministarstva i novac se uplaćuje u Državni proračun najbolji model kako lovstvo treba funkcionirati – stručno i u rukama države. Na kraju valja istaći kako su već krenule nove prijave za idući rok polaganja ispita a svi podaci lako se mogu naći na web stranicama resornog Ministarstva poljoprivrede.

Polaznici sokolarskog ispita.

Portal

Divljač i Psi

Karlovačka fazanerija „Dajnica“, u vlasništvu lovne agencije „KA-LOV“ otvorena pred dvije godine sredstvima dobivenim na natječaju za razvoj lovstva karlovačke županije koju je karlovački župan Ivan Vučić kao projekt proveo preko razvojne agencije „Karla“ polučila je više nego plodonosan rad i dobila svoj nastavak. Ovoga puta, rad i poslovanje ove fazanerije u srcu Hrvatske, lako dostupne svima, je prepoznala i Hrvatska banka za obnovu i razvoj te dodijelila povoljna kreditna sredstva za njen nastavak i proširenje. Kapacitet nove fazanerije biti će oko 7.000 kljunova fazanske divljači te oko 2.000 kljunova trčki za koju dolazi sve veći broj upita lovaca iz Hrvatske i inozemstva. Osim toga, uz samu fazaneriju za potrebe razvoja lovstva i lovnog turizma u procesu je izgradnja i dodatne infrastruktura za smještaj lovaca i pasa koja bi mogla pružiti kompletan užitak lovcima na jedinu profitabilnu sitnu pernatu divljač i njihovim psima. Uz to fazanerija će otvoriti i dodatna radna mjesta na ruralnom prostoru. Na kraju se čini da je pozicija grada u srcu Hrvatske, Karlovca, i njegove okolice, nakon osmišljenog prvog natječaja za revitalizaciju nekada profitabilnog uzgoja sitne divljači i lovnog turizma uz donesenu i usvojenu jedinu Strategiju razvoja lovnog turizma sustavno i strateški počela vraćati stari lovni sjaj karlovačkom kraju.  

Izgradnja novih kapaciteta i proširenje fazanerije.

Fazani spremni za plasman.

 

Portal

Divljač i Psi

 

Prema pisanju Večernjeg lista lovni turizam svakako je grana koja je nekada donosila ogroman novac bivšoj državi dok danas u promilima i vrlo točkasto donosi minorne prihode Hrvatskoj bez obzira na veliki potencijal koji leži neiskorišten. Razloga tomu je zaista mnogo, od volonterskog pristupa lovstvu i lovnom turizmu preko krive postavke da divlje svinje, medvjedi i jelenska divljač donosi novac, mada svi znamo da ono malo lovnog turizma koje donosi prihode se najviše odnosi na šljuke, prepelice i trčke, pa sve do nedostatka strategije razvoja što ističe i resorni Ministar.

Ipak, čini se da pred neki mjesec donosena i usvojena Strategija razvoja lovnog i ribolovnog turizma u Karlovačkoj županiji preko Razvojne agencije Karlovačke županije "Karla" uz suglasje župana Ivana Vučića je za sada jedini primjer strateškog promišljanja kako stvari postavljati od početka te pokušati stvoriti prihode od ove isplative gospodarske grane  u Republici Hrvatskoj. U svakom slučaju to je jedini ispravni smjer kojim valja ići u korist oživljavanja ruralnog prostora i stvaranja novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

U ne baš zavidnoj situaciji domovine nam Hrvatske, uz konstantan pad BDP-a, te uz paralelni pad kreditnog rejtinga države, sa popratno najgorim scenarijem odlaska mladih i školovanih ljudi, držimo se svi u „modu“ da su i dalje sve oči hrvatskoga društva uprte u svako moguće radno mjesto koje se može i mora o(s)tvoriti. Zasigurno među njima lovstvo i dalje stoji kao gospodarska grana koja jedva u promilima pruža nadu mladom hrvatskom obrazovanom kadru u lovstvu, šumarstvu, veterini, agronomiji ili nekoj drugoj sličnoj branši sa kolegijom lovstva, kako bi zadovoljio svoje barem osnovne životne potrebe kroz neko moguće radno mjesto. Da bi u jednom kraćem pregledu ustanovili neke od osnovnh razloga toga problema valja samo napraviti brzinsku i grubu analizu smjera u kojem se lovstvo kao gospodarska i turistička grana godinama vodi u Lijepoj Našoj. I ponovno hajmo ispočetka, divlje svinje bez trofeja, jeleni u prevelikom broju bez trofeja, srnjaci bez trofeja, medvjedi, risovi i vukovi koje je lijepo vidjeti u prirodi no bez obzira na to nekako je teško shvatiti kako ih u ovolikom broju nemaju neke druge razvijenije europske zemlje?! S druge strane, u posljednje vrijeme smo i svjedoci da gubitke stvaraju vrlo respektabilna lovišta sa krupnom divljači dok ponovno ulazimo u sezonu višemilijunskih šteta od divljih svinja koji se u konačnici lome na leđima nas „običnih“ hrvatskih lovaca. Raščlanimo li pak razloge gubitaka kod krupne divljači u Hrvatskoj jasno je da je obrt kapitala, odnosno vrijeme potrebno za ostvarivanje dobiti predugo. Deset godina za jelena koji neka vrijedi i 50.000 eura je u konačnici 5.000 eura godišnje ili preračunato 37.500,00kn koliko nije dovoljno niti za jednu osobu koja bi dobivala izrazito minimalnu plaću da o njemu brine dok o trošku potrebne hrane i troškovima sprečavanja krivolova ne treba niti govoriti. Ili pak sedam godina za trofejnog vepra koji konačno donese možda 13-tak tisuća kuna. Naravno, uz to dolaze i štete koje su se već obistinile i sudski postale pravomoćne na više mjesta te nažalost otjerale pojedine lovozakupnike koji su nasjeli na priču zarade od jelena i svinja u debele minuse i stečajeve. Na osnovu toga jasno je zaključiti kako je smjer kojim se posljednjih dvadesetak godina razvija hrvatsko lovstvo potpuno volontersko te gotovo bez imalo struke i osvrtanja na svijetle primjere u europskoj zajednici kojoj smo toliko težili. Osim, ako nam se lovstvo kao gospodarska grana zaista nije svelo samo na natjecanje u lovačkom kotliću ili svirci lovačkih rogista....

Sagledavši takve smjerove i poticaje koji nisu učinili ništa za razvoj, nekako se čini da je ovo danas što imamo više pokušaj kopije sustava lovstva bivše države koji je preko tada jedne tvrtke, lako čuvao trofejna grla jelena i svinja uz više milijardi ondašnjih dinara štete jer nitko nije mogao ili nije smio pitati kako će mu se to isto nadoknaditi a novca ako nije bilo lako se isprintao. Odnosno, kaže jedan od zapisa iz toga vremena da je bilo bolje biti tužen nego tužiti za štete nastale od divljači jer sporovi vremenski nisu išli u korist oštećenika. Mada, navodi isti zapis, da su konačno i uspjeli biti sprovedeni, samo lovstvo to ne bi moglo izdržati. Uz to ne treba smetnuti s uma, kako slično tom pokušaju kopije lovstva bivše države, u Hrvatskoj se danas provode radne akcije po lovačkim udrugama i lovi gotovo isključivo nedjeljom i blagdanima, za neke bodove, što je pomalo čudno kada se to događa u zemlji gdje većina stanovništva taj dan odlazi u Crkvu ili provodi s obitelji.

Mladi profesionalni lovočuvari - radna mjesta na ruralnom području toliko potrebna u Republici Hrvatskoj.

Ipak, danas s odmakom od 25 godina, u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj više nije, i ne smije biti tako, nego valja iznaći način, a ne probleme gurati ispod tepiha. S druge strane, pogledamo li bogate zemlje zapadne europe vidimo da se baš „ne tuku“ za neke vrste koje se kod nas dižu na tron dok na primjer samo proizvodnja i prodaja pernate divljači recimo britanskoj ekonomiji donosi oko 1,6 milijardi funti (2013. godine) što bi preračunato bilo oko 16-tak milijardi kuna. Neosporno lijepa proračunska svota za svaku državu. Vrlo slično se događa i kod francuza, španjolaca a česi i slovaci osim velike proizvodnje sitne divljači koja generira dobit, nude i kombinirane lovove na divlje svinje i fazane zajedno, dok njemci kreću sa kopiranjem britanskog modela vraćanja pojedinih vrsta vrlo profitablnih sitne divljači. Ako se pitamo gdje smo mi, slobodno možemo zaključiti da smo u posljednih 20-tak godina vođeni volonterskom politikom lovstva ugasili oko 20-tak fazanerija te je nestalo 500-tinjak direktnih, i još veći broj indirektnih, radnih mjesta. Neki će reći pa to je tržište, i da, to je dijelom istina, no tržište svaka država stvara mudrom razvojnom i domoljubnom politikom. Konkretno i samo za primjer, u slučaju lovstva, sa ciljem ostvarenja dobit i novih radnih mjesta da je svako nizinsko i brdsko lovište godišnje moralo unijeti svega 100-tinjak kljunova pernate divljači i ispustilo ih kako treba (preko ispusta) velika većina tih ugašenih proizvođača divljači bi i dalje funkcionirala. Ako netko kaže da je to nemoguće, svakako nije u pravu jer u Republici Hrvatskoj je divljač u vlasništvu države te mi jedini lovimo na tako zvanim zajedničkim lovištima. Inače taj termin zajedničkih lovišta ostatak Europe ne poznaje jer je to samo naziv za lov na nečijoj tuđoj privatnoj zemlji. Sukladno tome, odgovor je da, ovakav poticaj je mogao biti donesen, ili bolje reći, tako to čine oni koji na svoju zemlju gledaju sa domoljubljem i željom za napretkom a nitko ne bi propao za nekoliko tisuća kuna uloga u i ovako ugrožen fond izvorne hrvatske sitne divljači. S druge pak strane godinama se na određen način implementira kako će lovni turizam dovesti neke strance koji će nam oduzeti naša lovišta a ne ostaviti koju nužno potrebnu devizu, dok lovstvo prema sličnim izvorima mora biti isključivo rekreacija – tko zna zašto?! Dokaz tome je i da nitko nije dovoljno konstruktivno reagirao i kod donošenja zakona o udrugama, gdje su naši lovci stavljeni u vrlo nezgodan položaj kako se baviti lovnim turizmom mada je opcija da se sve zadovolji bilo poprilično mnogo – pitamo se jeli to slučajno ili namjerno?  S druge strane od nekih naših europskih susjeda kopiramo ono što je dodatno zakompliciralo papirologiju provođenja lova, sa nekim novim parafiskalnim nametima koji su u konačnici odluka svake države članice Europske Unije a ne Sveto pismo da baš i mi to moramo imati. Ili tko zna, možda na taj način nekome i negdje stvaramo dobit koja se nažalost opet ne pretače u unaprijeđenje i radna mjesta u lovstvu.

Također, u nastavku valja sagledati i činjenicu da su pojedine vrste divljači, kao na primjer mufloni, proglašeni „štetnim“ a možemo reći da je dio „struke“ tada samo šutio, ili nije imao znanja da obrani prosperitet jedne vrlo profitabilne i kvalitetne vrste divljači, dok se u isto vrijeme pušta teorija kako divlje svinje i dalje valja čuvati lovostajom bez obzira na štete i netrofejnost. S druge strane, svatko tko imalo razumije problematiku lovstva jasno bi tada izrekao kako muflon može donijeti itekakvu korist a isto tako može imati savršen suživot sa profitabilnom trčkom, kamenjarkom, zecom ili fazanom, konačno, isto kao i trofejno zanemarena srneća divljač.

Prije zaključka, napomenimo i primjer da naše, toliko hvaljene velike zvijeri, koje neosporno imaju važan dio u ekosustavu, su pojedine druge europske zemlje, kao na primjer Španjolska u slučaju povratka risa u svoja lovišta, činile na način da su prvo obnovile i reintroducirale populaciju divljeg kunića, kako bi stvorili brojnu i stabilnu prehrambenu bazu za starog-novog predatora a skinuli pritisak sa vrsta koje donose dobit njihovom gospodarstvu – na primjer srnjacima.

Zaključno, valja imati na umu one mlade hrvatske intelektualce, čiji su roditelji za 3-5 godina obrazovanja u lostvu ili sličnim zanimanjima potrošili sigurnih 10.000,00 do 15.000,00 eura a sada nemaju posla kojeg bi morali imati. Mazanje očiju kako profesionalno vođenje lovno gospodarskih osnova ili pak njihova izrada (svakih deset godina!) može osigurati toliko željeno radno mjesto i egzistenciju više ne prolazi, te se nadamo kako će istinsko domoljublje u skoroj budućnosti i u sektoru lovstva stvoriti barem tisuću radnih mjesta te nam oživiti i ovako demografski i ekonomski ugroženu najdražu domovinu Hrvatsku.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013