U Ministarstvu poljoprivrede pri Upravi za lovstvo, Povjerenstvo za provođenje sokolarskog ispita, održalo je sokolarski ispit za 2015. godinu. Četiri kandidata, od kojih su neki vrlo iskusni lovci sa puškom, pokazali su kako ova tradicionalna lovna disciplina dobiva svakim danom sve više novih poklonika u Hrvatskoj. Do sada, u protekle tri godine u Hrvatskoj je stasalo preko 80 novih zaljubljenika u ovu tradicionalnu lovnu disciplinu koja je u Hrvatskoj pod zaštitom kao dio Kulturne baštine Republike Hrvatske a u Svijetu uživa zaštitu UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština. Svi polaznici pokazali su vrhunsko znanje i položili sve grupe pitanja.

Kralj Tomislav - hrvatski kralj koji je na dvoru imao posebnog velikodostojnika Župana sokolara. Sokolarstvo je oduvijek bilo najvažniji dio tradicije hrvatskog plemstva i hrvatskoga lovstva.

Interes prema sokolarenju i ovih polaznika je isključivo velika održivost i prihvatljivost ovog okolišno najboljeg lova gdje lovac i lovina imaju jednake šanse te gdje nikada nema ranjene i nepronađene divljači a broj ulova se mjeri na prste jedne ruke tijekom čitave sezone lova. Svakako valja istaći da je i ovaj način polaganja sokolarskog ispita gdje se ispit polaže po principu a,b,c pitanja koja su dostupna na webu Ministarstva i novac se uplaćuje u Državni proračun najbolji model kako lovstvo treba funkcionirati – stručno i u rukama države. Na kraju valja istaći kako su već krenule nove prijave za idući rok polaganja ispita a svi podaci lako se mogu naći na web stranicama resornog Ministarstva poljoprivrede.

Polaznici sokolarskog ispita.

Portal

Divljač i Psi

Karlovačka fazanerija „Dajnica“, u vlasništvu lovne agencije „KA-LOV“ otvorena pred dvije godine sredstvima dobivenim na natječaju za razvoj lovstva karlovačke županije koju je karlovački župan Ivan Vučić kao projekt proveo preko razvojne agencije „Karla“ polučila je više nego plodonosan rad i dobila svoj nastavak. Ovoga puta, rad i poslovanje ove fazanerije u srcu Hrvatske, lako dostupne svima, je prepoznala i Hrvatska banka za obnovu i razvoj te dodijelila povoljna kreditna sredstva za njen nastavak i proširenje. Kapacitet nove fazanerije biti će oko 7.000 kljunova fazanske divljači te oko 2.000 kljunova trčki za koju dolazi sve veći broj upita lovaca iz Hrvatske i inozemstva. Osim toga, uz samu fazaneriju za potrebe razvoja lovstva i lovnog turizma u procesu je izgradnja i dodatne infrastruktura za smještaj lovaca i pasa koja bi mogla pružiti kompletan užitak lovcima na jedinu profitabilnu sitnu pernatu divljač i njihovim psima. Uz to fazanerija će otvoriti i dodatna radna mjesta na ruralnom prostoru. Na kraju se čini da je pozicija grada u srcu Hrvatske, Karlovca, i njegove okolice, nakon osmišljenog prvog natječaja za revitalizaciju nekada profitabilnog uzgoja sitne divljači i lovnog turizma uz donesenu i usvojenu jedinu Strategiju razvoja lovnog turizma sustavno i strateški počela vraćati stari lovni sjaj karlovačkom kraju.  

Izgradnja novih kapaciteta i proširenje fazanerije.

Fazani spremni za plasman.

 

Portal

Divljač i Psi

 

Prema pisanju Večernjeg lista lovni turizam svakako je grana koja je nekada donosila ogroman novac bivšoj državi dok danas u promilima i vrlo točkasto donosi minorne prihode Hrvatskoj bez obzira na veliki potencijal koji leži neiskorišten. Razloga tomu je zaista mnogo, od volonterskog pristupa lovstvu i lovnom turizmu preko krive postavke da divlje svinje, medvjedi i jelenska divljač donosi novac, mada svi znamo da ono malo lovnog turizma koje donosi prihode se najviše odnosi na šljuke, prepelice i trčke, pa sve do nedostatka strategije razvoja što ističe i resorni Ministar.

Ipak, čini se da pred neki mjesec donosena i usvojena Strategija razvoja lovnog i ribolovnog turizma u Karlovačkoj županiji preko Razvojne agencije Karlovačke županije "Karla" uz suglasje župana Ivana Vučića je za sada jedini primjer strateškog promišljanja kako stvari postavljati od početka te pokušati stvoriti prihode od ove isplative gospodarske grane  u Republici Hrvatskoj. U svakom slučaju to je jedini ispravni smjer kojim valja ići u korist oživljavanja ruralnog prostora i stvaranja novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

U ne baš zavidnoj situaciji domovine nam Hrvatske, uz konstantan pad BDP-a, te uz paralelni pad kreditnog rejtinga države, sa popratno najgorim scenarijem odlaska mladih i školovanih ljudi, držimo se svi u „modu“ da su i dalje sve oči hrvatskoga društva uprte u svako moguće radno mjesto koje se može i mora o(s)tvoriti. Zasigurno među njima lovstvo i dalje stoji kao gospodarska grana koja jedva u promilima pruža nadu mladom hrvatskom obrazovanom kadru u lovstvu, šumarstvu, veterini, agronomiji ili nekoj drugoj sličnoj branši sa kolegijom lovstva, kako bi zadovoljio svoje barem osnovne životne potrebe kroz neko moguće radno mjesto. Da bi u jednom kraćem pregledu ustanovili neke od osnovnh razloga toga problema valja samo napraviti brzinsku i grubu analizu smjera u kojem se lovstvo kao gospodarska i turistička grana godinama vodi u Lijepoj Našoj. I ponovno hajmo ispočetka, divlje svinje bez trofeja, jeleni u prevelikom broju bez trofeja, srnjaci bez trofeja, medvjedi, risovi i vukovi koje je lijepo vidjeti u prirodi no bez obzira na to nekako je teško shvatiti kako ih u ovolikom broju nemaju neke druge razvijenije europske zemlje?! S druge strane, u posljednje vrijeme smo i svjedoci da gubitke stvaraju vrlo respektabilna lovišta sa krupnom divljači dok ponovno ulazimo u sezonu višemilijunskih šteta od divljih svinja koji se u konačnici lome na leđima nas „običnih“ hrvatskih lovaca. Raščlanimo li pak razloge gubitaka kod krupne divljači u Hrvatskoj jasno je da je obrt kapitala, odnosno vrijeme potrebno za ostvarivanje dobiti predugo. Deset godina za jelena koji neka vrijedi i 50.000 eura je u konačnici 5.000 eura godišnje ili preračunato 37.500,00kn koliko nije dovoljno niti za jednu osobu koja bi dobivala izrazito minimalnu plaću da o njemu brine dok o trošku potrebne hrane i troškovima sprečavanja krivolova ne treba niti govoriti. Ili pak sedam godina za trofejnog vepra koji konačno donese možda 13-tak tisuća kuna. Naravno, uz to dolaze i štete koje su se već obistinile i sudski postale pravomoćne na više mjesta te nažalost otjerale pojedine lovozakupnike koji su nasjeli na priču zarade od jelena i svinja u debele minuse i stečajeve. Na osnovu toga jasno je zaključiti kako je smjer kojim se posljednjih dvadesetak godina razvija hrvatsko lovstvo potpuno volontersko te gotovo bez imalo struke i osvrtanja na svijetle primjere u europskoj zajednici kojoj smo toliko težili. Osim, ako nam se lovstvo kao gospodarska grana zaista nije svelo samo na natjecanje u lovačkom kotliću ili svirci lovačkih rogista....

Sagledavši takve smjerove i poticaje koji nisu učinili ništa za razvoj, nekako se čini da je ovo danas što imamo više pokušaj kopije sustava lovstva bivše države koji je preko tada jedne tvrtke, lako čuvao trofejna grla jelena i svinja uz više milijardi ondašnjih dinara štete jer nitko nije mogao ili nije smio pitati kako će mu se to isto nadoknaditi a novca ako nije bilo lako se isprintao. Odnosno, kaže jedan od zapisa iz toga vremena da je bilo bolje biti tužen nego tužiti za štete nastale od divljači jer sporovi vremenski nisu išli u korist oštećenika. Mada, navodi isti zapis, da su konačno i uspjeli biti sprovedeni, samo lovstvo to ne bi moglo izdržati. Uz to ne treba smetnuti s uma, kako slično tom pokušaju kopije lovstva bivše države, u Hrvatskoj se danas provode radne akcije po lovačkim udrugama i lovi gotovo isključivo nedjeljom i blagdanima, za neke bodove, što je pomalo čudno kada se to događa u zemlji gdje većina stanovništva taj dan odlazi u Crkvu ili provodi s obitelji.

Mladi profesionalni lovočuvari - radna mjesta na ruralnom području toliko potrebna u Republici Hrvatskoj.

Ipak, danas s odmakom od 25 godina, u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj više nije, i ne smije biti tako, nego valja iznaći način, a ne probleme gurati ispod tepiha. S druge strane, pogledamo li bogate zemlje zapadne europe vidimo da se baš „ne tuku“ za neke vrste koje se kod nas dižu na tron dok na primjer samo proizvodnja i prodaja pernate divljači recimo britanskoj ekonomiji donosi oko 1,6 milijardi funti (2013. godine) što bi preračunato bilo oko 16-tak milijardi kuna. Neosporno lijepa proračunska svota za svaku državu. Vrlo slično se događa i kod francuza, španjolaca a česi i slovaci osim velike proizvodnje sitne divljači koja generira dobit, nude i kombinirane lovove na divlje svinje i fazane zajedno, dok njemci kreću sa kopiranjem britanskog modela vraćanja pojedinih vrsta vrlo profitablnih sitne divljači. Ako se pitamo gdje smo mi, slobodno možemo zaključiti da smo u posljednih 20-tak godina vođeni volonterskom politikom lovstva ugasili oko 20-tak fazanerija te je nestalo 500-tinjak direktnih, i još veći broj indirektnih, radnih mjesta. Neki će reći pa to je tržište, i da, to je dijelom istina, no tržište svaka država stvara mudrom razvojnom i domoljubnom politikom. Konkretno i samo za primjer, u slučaju lovstva, sa ciljem ostvarenja dobit i novih radnih mjesta da je svako nizinsko i brdsko lovište godišnje moralo unijeti svega 100-tinjak kljunova pernate divljači i ispustilo ih kako treba (preko ispusta) velika većina tih ugašenih proizvođača divljači bi i dalje funkcionirala. Ako netko kaže da je to nemoguće, svakako nije u pravu jer u Republici Hrvatskoj je divljač u vlasništvu države te mi jedini lovimo na tako zvanim zajedničkim lovištima. Inače taj termin zajedničkih lovišta ostatak Europe ne poznaje jer je to samo naziv za lov na nečijoj tuđoj privatnoj zemlji. Sukladno tome, odgovor je da, ovakav poticaj je mogao biti donesen, ili bolje reći, tako to čine oni koji na svoju zemlju gledaju sa domoljubljem i željom za napretkom a nitko ne bi propao za nekoliko tisuća kuna uloga u i ovako ugrožen fond izvorne hrvatske sitne divljači. S druge pak strane godinama se na određen način implementira kako će lovni turizam dovesti neke strance koji će nam oduzeti naša lovišta a ne ostaviti koju nužno potrebnu devizu, dok lovstvo prema sličnim izvorima mora biti isključivo rekreacija – tko zna zašto?! Dokaz tome je i da nitko nije dovoljno konstruktivno reagirao i kod donošenja zakona o udrugama, gdje su naši lovci stavljeni u vrlo nezgodan položaj kako se baviti lovnim turizmom mada je opcija da se sve zadovolji bilo poprilično mnogo – pitamo se jeli to slučajno ili namjerno?  S druge strane od nekih naših europskih susjeda kopiramo ono što je dodatno zakompliciralo papirologiju provođenja lova, sa nekim novim parafiskalnim nametima koji su u konačnici odluka svake države članice Europske Unije a ne Sveto pismo da baš i mi to moramo imati. Ili tko zna, možda na taj način nekome i negdje stvaramo dobit koja se nažalost opet ne pretače u unaprijeđenje i radna mjesta u lovstvu.

Također, u nastavku valja sagledati i činjenicu da su pojedine vrste divljači, kao na primjer mufloni, proglašeni „štetnim“ a možemo reći da je dio „struke“ tada samo šutio, ili nije imao znanja da obrani prosperitet jedne vrlo profitabilne i kvalitetne vrste divljači, dok se u isto vrijeme pušta teorija kako divlje svinje i dalje valja čuvati lovostajom bez obzira na štete i netrofejnost. S druge strane, svatko tko imalo razumije problematiku lovstva jasno bi tada izrekao kako muflon može donijeti itekakvu korist a isto tako može imati savršen suživot sa profitabilnom trčkom, kamenjarkom, zecom ili fazanom, konačno, isto kao i trofejno zanemarena srneća divljač.

Prije zaključka, napomenimo i primjer da naše, toliko hvaljene velike zvijeri, koje neosporno imaju važan dio u ekosustavu, su pojedine druge europske zemlje, kao na primjer Španjolska u slučaju povratka risa u svoja lovišta, činile na način da su prvo obnovile i reintroducirale populaciju divljeg kunića, kako bi stvorili brojnu i stabilnu prehrambenu bazu za starog-novog predatora a skinuli pritisak sa vrsta koje donose dobit njihovom gospodarstvu – na primjer srnjacima.

Zaključno, valja imati na umu one mlade hrvatske intelektualce, čiji su roditelji za 3-5 godina obrazovanja u lostvu ili sličnim zanimanjima potrošili sigurnih 10.000,00 do 15.000,00 eura a sada nemaju posla kojeg bi morali imati. Mazanje očiju kako profesionalno vođenje lovno gospodarskih osnova ili pak njihova izrada (svakih deset godina!) može osigurati toliko željeno radno mjesto i egzistenciju više ne prolazi, te se nadamo kako će istinsko domoljublje u skoroj budućnosti i u sektoru lovstva stvoriti barem tisuću radnih mjesta te nam oživiti i ovako demografski i ekonomski ugroženu najdražu domovinu Hrvatsku.

Portal

Divljač i Psi

USPJEŠAN BRAK PSA I ČAGLJA

Čudovište na Pelješcu!

 

Prof. dr. MAGDA SINDIČIĆ, VETERINARSKI FAKULTET:

DNK analiza dokazuje križance

 

RANA JEMATVA NA HVARU

Veprovi se napili dernekuše

 

SPECIJALNA TEMA: LOVAČKA ETIKA I OBIČAJI U LOVU

Poštedi zeku na logi!

 

DRUGA STRANA EUROPE

U Bavarskoj veprove utamane za 30 sekundi

Nizozemska plinom usmrćuje 400.000 divljih gusaka

 

VRIJEME JE JELENSKE RIKE

Harem ih čeka nakon koride

 

SINJANI POČELI S LOVOM NA PREPELICE

'Vatromet' u Sinjskome polju, sve je dobro prošlo

 

TRŽIŠTE NA DLANU

  • Termalna kamera otkriva divljač na 120 metara
  • Noćni dalekozori koji 'sve vide'
  • Milijun fotografija iz lovačke kamere

 

MODERNO ORUŽJE

Češka sačmarica Brno Combo idealna u Dalmaciji

 

BRAČKI PROJEKTI

Ogorski fazani zauzeli svaki bušak

 

SKRB O LJUBIMCIMA

  • Dijeta s povrćem i mlijekom
  • Nikad ne vezuj mokroga psa
  • Spasonosna sol u mlakoj vodi
  • Zbog čega pas može oglušiti
  • Lijenčini narastu nokti

Portal

Divljač i Psi

Prvi vikend u mjesecu rujnu najavljen je od strane kinološkog društva Karlovac pred gotovo mjesec i više dana kao jedinstvena prilika da se na početku lovne sezone ljubitelji lovne kinologije okušaju u ispitu u radu u polju na prepelicu te lovnokinološkoj discilplini Svetom Hubertu također na prepelicu. Otvorene karlovačke ravnice u dolini rijeka smještene u samom srcu Hrvatske, u Gradu susreta – Karlovcu, ovoga puta pokazale su da nakon 6 godina od prve međunarodne utakmice pasa ptičara sada već tradicionalnog kupa „ALKA“ postaju lovno kinološka meka puno širih i ozbiljnijih razmjera. Lovno kinološki vikend započeo je još u petak kada je održana smotra i ispit prirođenih osobina pasa ptičara na kojem je sudjelovalo 11 pasa što je veliki pomak nakon „raskola“ na lovce i kinologe ili kinologe i lovce, već kako tko hoće ma koliko god to žalosno za hrvatsku lovnu kinologiju bilo.

Prekrasna "Vila Jezero" kao mjesto okupljanja takmičara.

Nastavak, ili točnije rečeno pravi početak, slijedio je u subotu ujutro sa manifestacijom ispita u radu pasa ptičara u polju na prepelice. Čitavu noć i nekoliko dana ranije oči svih prijavljenih natjecatelja bile su uprte u vremensku prognozu i nebo, koje je obećavalo izrazito kišnu noć i još kišovitiji dan. Tako je bilo i na samom početku. Preko 30 natjecatelja gledalo je ujutro u kišu koja je nesmiljeno padala. Ipak, kako lov i lovna kinologija ne poznaje vremenske prilike i neprilike kao prepreke, nešto sporijim ritmom odrađivao se ždrijeb i formirale su se baterije.

Okupljanje prije početka turnusa.

Konačno, nakon sat vremena bile su spremne tri baterije kontinentalnih ptičara od kojih su jednu sačinjavali samo vajmarski ptičari te druge dvije baterije kombinacije oštrodlakih, kratkodlakih i dugodlakih ptičara uz epanjel bretone te baterija otočnih ptičara. Ovakav broj baterija u prvoj utakmici sezone i to na prepelicu izazvao je respekt svih među nama. Posebno zadovoljstvo među organizatorima je bilo to što su među natjecateljima bili vodiči svjetskog kalibra koji su do Karlovca potegli čitavu noć iz gotovo osamsto kilometara udaljenog Praga i to prvakinja svijeta Vladimira Dvorakova te gospodin Miroslav Kalik koji je bio i viceprvak svijeta u radu pasa ptičara. Ostali takmičari koji su svojom nazočnošću uveličali ovu manifestaciju pristigli su iz  susjedne Slovenije zatim Karlovca, Splita, Zadra, Kutine, Zagreba itd. Svakako, da bi i kvaliteta natjecanja na ovoj prestižnoj manifestaciji bila na najvišem nivou pobrinuli su se međunarodno priznati FCI suci na čelu sa najtrofenijim svjeskim lovnim kinologom Harijem Herakom koji je do sada učinio veliki doprinos unaprijeđenju karlovačke lovne kinologije, uz koga su svoje znanje i iskustvo stavili poznati suci utakmica pasa ptičara gospodin Nenad Vujanović, Davorin Andrijašević i Zlatko Piteša.

 

Ispit u rada pasa ptičara u na prepelicu

Kao što je već ranije navedeno, prvoga dana formirane su četiri baterije koju su se zaputile na teren Lazina. O samoj kvaliteti terena dovoljno je reći kako su prema riječima Heraka, ali i našeg također svjetskog prvaka Davora Gmižića zaista idealni, otvoreni, pregledni i široki tako da su se sve baterije sa jednog mjesta selile u sredinu, lijevo ili desno pa su tako svi takmičari i sudionici mogli vidjeti sve natjecatelje. Od starta se je vidjelo da divljači na terenu ima više nego dovoljno te su pojedini takmičari i njihovi psi imali popularno zvano „minsko polje od divljači“ što znači prepelicu viška koja se znala podići i tako ih diskvalificirati. Naravno ovakva, nazovimo to takmičarska nesreća, nikoga ne čini žalosnim nego sretnim što divljači ima u tolikom broju. Po završetku svih četiriju baterija iznesene su relacije i konačni plasmani. Svakako valja naglasiti da su među otočnim ptičarima psi gospođe Dvorakove ostavili utisak na one koje su ih gledali tijekom rada u turnusu kao i dugodlaki njemački ptičari gospodina Kalika među kontinentalnim ptičarima. Ono što treba i posebno pohvaliti je ljubitelje vajmarskih ptičara koji su pokazali da ova izrazito lijepa pasmina lovačkih pasa itekako ima mjesto u praktičnom lovu.

Idealni karlovački tereni za takmičenje pasa ptičara.

Ivo Šerić iz Splita sa epanjel bretonom prije turnusa.

Otočni ptičari, baterija A,  suci Vujanović/Andrijašević:

  1. Mjesto

1        odličan, CACT-HR, Alex, engleski seter, vlasnica i vodič Vladimira Dvorakova, Češka

  1. Mjesto

2 odličan Arkain del Gimmi, engleski seter, vlasnica i vodič Vladimira Dvorakova, Češka

Kontinentalni ptičari:

Baterija B, suci Hari Herak:

  1. Mjesto, 1 odličan, Frey izpod Kuma, vajmarski ptičar, vlasnik i vodič Bojan Valenčić, Slovenija
  2. Mjesto, vrlo dobar, Reichst do Gut vom Reindel, Kroatien, vajmarski ptičar, vlasnik i vodič Branimir Reindl, Hrvatska

 

Aport vajmarskog ptičara i FCI sudac Hari Herak.

 

Baterija C, suci Hari Herak:

  1. Mjesto, vrlo dobar, Ara, njemački kratkodlaki ptičar, vlasnik i vodič Bojan Bilanđić, Hrvatska
  2. Mjesto, vrlo dobar, Gyurkovari Becses, kratkodlaka mađarska vižla, vlasnik i vodič Petra Dežman, Slovenija

Baterija D, suci Vujanović/Andrijašević:

  1. Mjesto, 1 odličan CACT-HR, Duro, njemački dugodlaki ptičar, vlasnik i vodič Miroslav Kalik, Češka
  2. Mjesto, vrlo dobar, Asta, epanjel breton, vlasnik i vodič Martino Klapan, Hrvatska
  3. Mjesto, vrlo dobar, Hela od Latinšera, epanjel breton, vlasnik i vodič Ivo Šerić, Hrvatska

 

Pobjednici ispita u radu u polju na prepelicu (s lijeva na desno): Ivo Šerić, FCI sudac Nenad Vujanović, Miroslav Kalik, FCI sudac Davorin Andrijašević, Martino Klapan, Vladimira Dvorakova.

 

Lovno kinološki kup Sveti Hubert na prepelicu

Drugoga jutra na kupu Svetog Huberta „Četiri Rijeke na prepelicu“ okupio se ponovno zavidan broj takmičara. Tako su za teren formirane dvije baterije ženskih takmičarki koje svakako valja posebno spomenuti i pohvaliti, a to su Nikolina Košćević, Vladimira Dvorakova, Marija Plenković i Petra Dežman. Uz njih su formirane i dvije baterije muških takmičara među kojima su ponovno bila iskusna imena lovnih kinologa i hubertaša. Odlaskom na teren započelo je i natjecanje koje su ovoga puta otvorile hubertašice. Prva na redu bila je Vladimira Dvorakova sa engleskim seterom Arkain del Gimmi koji je prethodnog dana na ispitu u radu napravio 2 odličan. Ovaj turnus ostavio je sve koji su ga gledali, a to su bili gotovo svi natjecatelji izuzev lovkinje koja je zpočela svoj turnus huberta u susjednoj bateriji, potpuno bez teksta. Engleski seter je napravio apsolutno savršen turnus u ovom tipu manifestacije na prepelicu po širini i dubini bez i jednog zvižduka takmičarke, bez i jednog poziva psa od početka do kraja sa markom na prepelicu, apsolutnom mirnoćom na polijetanje, pucanj i odstrjel prepelice te savršenim aportom. Ovaj turnus potpuno je srušio i zadnji plasirani mit ili bolje rečeno laž kako pod navodnicima „takmičarski“ psi ne mogu biti korisni u praktičnom lovu. Da pače, svi prisutni, pogotovo u muškom dijelu konkurenciju su zaključili kako ovakav rad psa i lovca malo tko u muškoj konkurenciji može dostići a kamoli biti bolji. Nastavak rada protekao je u odličnom ritmu sa zaista obiljem divljači i odličnim radom pasa s time da su takmičari uz obilje prepelica pronašli i oko 20-tak kljunova fazanske divljači koja nije bila predmet lova pa nisu mogli izvršiti odstrjel no svi su uživali u radu pasa. Konačni završetak rada po baterijama donio je i baraž u ženskoj konkurenciji između lovkinje Dvorakove iz Češke i lovkinje Dežman sa vižlom iz Slovenije koja je u baraž ušla sa dvije marke psa ali i promašajem hica na divljač. Ženski baraž je ponovno završio sa izvanrednim turnusom Vladimire Dvorakove i Arkain del Gimmia na izrazito visokoj temperaturi te nije bilo divljač i odstrjela dok Petra Dežman nije imala odstrjela niti u baražu te sukladno tome nije niti mogla konkurirati za prvo mjesto.

Muška konkurencija za baraž nije imala kandidate iz obje baterije te je pobjednik postao Zoran postić sa psom Arisom, oštrodlakim njemačkim ptičarom, za čiji su turnus suci iz njegove baterije dali objašnjenje kako je rad već iskusnog Postića i njegovog Arisa bio besprijekoran u svim segmentima sa apsolutnom korektnošću i radom psa kao i lovca.

Miroslav Kalik nakon turnusa u Svetom Hubertu sa dugodlakim njemačkim ptičarom.

Finalni poredak glasio je:

Sveti Hubert ženska konkurencija:

1. Mjesto

Vladimira Dvorakova sa psom Arkain del Gimmi, engleskim seterom, iz Češke

2. Mjesto

Petra Dežman sa psom Gyurkovari Becses, mađarskom vižlom, iz Slovenije

Vladimira Dvorakova iz Češke pobjednica u Svetom Hubertu.

Sveti Hubert muška konkurencija:

  1.    Mjesto

Zoran Postić sa psom Arisom, njemačkim oštrodlakim ptičarom, iz Hrvatske

 Zoran Postić pobjednik u Svetom Hubertu.

Finalno možemo zaključiti kako je grad u srcu Hrvatske koji nosi ime Grada susreta – Karlovac, postao sa svojim idealnim ravničarskim terenima apsolutno ključno mjesto Hrvatske ali sve više i europske lovne kinologije širih razmjera jer su u dva dana nastupila 54 psa iz Hrvatske, Slovenije i Češke. Velika zasluga ovom i prethodnim događajima koji su podigli karlovačku lovnu kinologiju idu gradu Karlovcu i gradonačelniku Damiru Jeliću te karlovačkom županu Ivanu Vučiću koji su dali sve potpore kako bi se ove manifestacije mogle održati sukladno Strategiji razvoja lovnog turizma Karlovačke županije koja je za sada prva i jedina u Rešublici Hrvatskoj. Ono što na čemu sada svakako valja dodatno poraditi je povećanju fonda jedine isplative sitne divljači, i to prvenstveno trčke, fazana i zeca, koje su oduvijek nosile lovni turizam karlovačkog kraja.

Portal

Divljač i Psi

Kako nam dolazi sezona lova na fazane, tako je vječno, ili barem najčešće viđeno posljednjih desetak godina, jedina praksa ispuštanje fazana „pred pušku“ za otvorenje lova, sa časnim iznimkama pojedinih lovoovlaštenika koji grade prihvate i ispuste, što smo vidjeli na par svijetlih primjera u Slavoniji, dijelu središnje hrvatske te u dijelu Dalmacije, no njih nažalost danas ima u promilima. Tako poučeni tim najčešćim „iskustvom pred pušku“, ako se taj model može uopće nazvati pravim lovnim gospodarenjem, mogu se čuti komentari kako je postotak odstrijeljenih fazana koji su ispušteni na taj način vrlo malen a uz to ništa ne ostaje u reprodukciji?!

Na ovu temu valja okrenuti koju stranicu hrvatskog lovstva unatrag i detaljno sagledati o čemu se radi. Prvo i osnovno se treba pozabaviti sa onima koji govore da imaju i love samo „fazane divljake“, odnosno razumljivo rečeno fazansku divljači koja se reproducira u prirodnom uzgoju. Rezultat takvih prirodnih populacija fazana je upravo i poanta teme ispuštanje „pred pušku“ ili preko prihvatilišta i ispusta. Zavirimo li malo u prošlost i razgovarajući sa lovcima dužeg staža, jasno se može čuti kako na prostoru danas suverene Republike Hrvatske gotovo da nije bilo nizinskog i brdskog lovišta koje nije imalo najmanje jedno, ako ne i više, prihvatilišta za prihvat te ispusta za ispuštanje fazana, ali i trčke. Nažalost,općenita manija za štetnim divljim svinjama koje gospdare same sobom i čine ogromne štete hrvatskom lovstvu i poljoprivrednicima a koja je nažalost uglasnom vođena kilom mesa, jer trofeji su zaista rijetki, te sa mladim ljudima koji nisu imali priliku naučiti nešto o pravom lovnom gospodarenju gdje se divljač uzgaja, ispušta i podivljava dovela je do loše slike i nebrige za sitnu divljač generalno. Uz to modeli ispuštanja i gospodarenja ispuštenom sitnom divljači na prostoru Hrvatske su ostale na uvjerenjima od pred 20 i više godina s obzirom da su do sada prevedena stručna štiva iz lovstva bile općenite knjige bez konkretnih „know-how“ ili „kako-uraditi“ nešto specifično u ovom kompleksnijem resoru gospodarenja. Tako je upravo na način dobrog ispuštanja, sustavnim i kvalitetnim podivljavanjem fazana stvorena populacija pravih „divljaka“ koji su posljednjih desetak godina nažalost prepuštni samoodržanju uz minoran ili nikakav rad da se njihova populacija obnovi i poveća.

Kvalitetan ispust za fazansku divljač i trčke (izvor: www.odgc.iepheasant-release)

Ipak, njihovo samoodržanje ukazuje na kvalitetu hrvatskog staništa koje oni koji trebaju ne znaju, niti žele iskoristit. Pridodajte još takvom „gospodarenju“ apsolutno nerazumljivo zaštićene vrane i svrake u sezoni kada ih se u ostatku Europske Unije lovi ne samo puškom, nego i zamkama, uz ogroman pritisak škanjaca koji su pod trajnom zaštitom te lisica, čagljeva i kuna koje se često „ne pucaju“ tijekom lova da ne bi poplašili svinje nastaje žalosna ali istinita hrvatska lovna stvarnost! Ipak, ovakav pristup lovnom gospodarenju apsolutno ne smijemo i ne možemo pripisati našim hrvatskim lovcima koji lov istinski vole, već onima koji generirajući financijsku dobit nisu poduzeli ništa da ih vode ukorak sa vremenom te razviju hrvatsko lovstvo kao gospodarsku, turističku i rekreacijsku granu kako joj i priliči. Pitanje koje nam se ovdje ponovno postavlja je dali je to učinjeno slučajno, ili iz neznanja jer je prepušteno volonterizmu, ili pak namjerno ostavljajući hrvatsko lovstvo i mlade stručnjake sa školom na marginama europske lovne scene ponekad im mažući oči kako smo upravo mi uzor svima u lovstvu – pitanje je istinski kome to jesmo?

No, kako bi ipak proširili vidike novih naraštaja lovaca treba započeti teme i znanjem pomoći da pokušamo pokrenuti i ovaj dio hrvatskog gospodarstva koji je sa svim ostalima u šestoj godini recesije zaredom.  Tako valja postaviti pitanja koji su uopće problemi za ispuštenu sitnu divljač, fazane i trče:

  1. Čitav život divljač iz umjetnog uzgoja je hranjena visokoproteinskom hranom koja joj je u jednom trenutku oduzeta te je ispuštena da se za nju sama snađe. Valja svakako imati na umu čitav niz promjena na unutarnjim organima koji se događaju uslijed takvog prelaska na drugi tip hranjenja sa smrtnim posljedicama.
  2. Apsolutno ne poznavanje što su to predatori te na koji se način od njih sakrivati i bježati. Nitko u Hrvatskoj niti ne zna što je „dogging“ ili vraćanje i podivljavanje sitne divljači pomoću pasa.
  3. Vrlo bitan i važan moment kod sitne divljači je osjetljvost na atmosferilije, posebno kišu i rosu. Divljač na hrani iz umjetnog uzgoja sa sigurnim skloništem od kiše i rose nije razvila sustav masnoće koje ju štiti da joj se perje ne smoči te da joj ne oteža let što se može vidjeti kod ispuštenih fazana na početku lovne sezone kada toplo kasno ljeto ima puno rose ili padne kratka kiša.

Recimo da su ovo samo tri osnovne stvari koje svaki lovac mora imati na umu kako bi gospodario svojim lovištem te jedinom profitabilnom sitnom divljači koja budimo realni izgradila gotovo 99% lovačkih domova širom Hrvatske. Bez obzira koliko se to možda činilo zahtjevno, skupo, ili sa puno posla, istina je sasvim suprotna. Samo jedno dobro pozicionirano prihvatilište riješava sve ove probleme te „stvara“ fazansku divljač koja ima izrazito veliki postotak preživljavanja, velik postotak odstrjela nakon ispuštanja, za manje novaca kupuje se veća količina mlađe divljači te dolazi do apsolutne mogućnost formiranjan matičnih jata i reprodukcije istih u proljeće. Onon što je razumljivo pitanje koje se nakon ovoga postavlja je slijedeće: Koliko to novaca košta?

Realno, jedno dobro prihvatilište, koje se odmah može koristiti i kao ispust, za okvirno 200 do 250 fazana dimenzija 25X25m od žičanog pletiva visine 1,5m kompletno zatvoreno žicom košta između 7.500,00kn do 8.000,00kn i investicija je koja traje najmanje desetak godina uz neka minimalna održavanja a daje vrhunsku lovnu i reproduktivnu divljač. Naravno ovdje se ne računa rad koji i ovako dajemo za unaprijeđenje lovstva i lovno gospodarenje dok stupovi mogu biti najbolji i gotovo te vjerojatno besplatni ili jako jeftini bagremovi stupovi promjera 15 – 20 cm. Kod nizinskih lovišta odlično je ako se prihvatilište pozicionira u sredini terena s time da je najbolje sa malčerom očistiti dio grma ili živice na način da malčer napravi čisti prostor gdje se postavljaju stupovi i mreža a u sredini ostavi živicu na 1,5-2m visine preko koje također ide žičano pletivo.

Ispust zaštićen električnim pastirom nakon što je otvoren krov da fazanska divljač može sama ulaziti i izlaziti uz sigurnost i zaštitu koja im u toj fazi podivljavanja još treba. (izvor: Top Farm Shoot)

Obavezno vanjski dio žice treba osigurati da ga ne prokopa lisica ili čagalj i to na vrlo jednostavan način da se napusti 50cm žice na van i sa napravljenim U profilom učvrsti u zemlju. Puno jednostavniji i učinkovitiji način od kopanja i ukopavanja žice 30cm u zemlju a ujedno i žica ne propada kao kad je ukopana u zemlju. Donjih 30-40cm visine obavezno obiti limom ili daskama jer mladi fazani guraju glavu kroz žicu i ptice grabljivice i lisice ih jednostavno ubijaju i čine veliku štetu. Najbolja i najednostavnija zaštita od kuna i lisica osim električnog pastira su solarne svijetiljke koje se pune preko dana a svijetle noću i koštaju oko 20 kuna. Dovoljno je 5-6 takvih koje se jednostavno uguraju kroz žicu na krovu ispusta ili prihvatilišta.  

Ispravna hranilišta za fazansku divljač i trčke, tzv."bačvica hranilište" ,koja se postavljaju u ispustu i izvan njega. Ne privlače predatore kao klasične strehe, ne propada hrana koja ne trune na tlu te je broj hranilišta u lovištu puno veći i zadržava ispuštenu sitnu divljač na mjestu ispuštanja (izvor: www.odgc.iepheasant-release)

Sam tip prihvatilišta ili još bolje prihvatilišta i ispusta u jednom može biti:

a)      Fiksni tip prihvatilišta/ispusta

b)      Prijenosni tip prihvatilišta/ispusta

c)       Zatvoreni tip prihvatilišta/ispusta

d)      Poluotvoreni tip prihvatilišta/ispusta

A kod kod izgradnje je nužno pripaziti na mjesto u lovištu na kojem će biti izgrađeno o kojem će ovisiti i način ispuštanja divljači u lovište.

Ispušteni fazani koji postaju "fazani divljaci" i lako stvaraju potomstvo u prirodi te su vrhunski letači za lov. (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

 

Portal

Divljač i Psi

 

Iz pisanja vrsnog pisca, umjetnika, lovca i sokolara Bena Crane iz Velike Britanije, saznajemo o lovu na vrlo atraktivnu divljač koja je dostupna tijekom čitave godine a izvrsna je za prave lovne sladokusce, kinolog i sokolare. Nažalost zanemarena na prostoru Republike Hrvatske bez obzira na zakonsku osnovu koja ga svrstava u lovnu divljač koja se lovi tijekom čitave godine.

Ben Crane za posjeta Hrvatskoj.

Nakon nekoliko posjeta Hrvatskoj, shvatio sam da je ona u gotovo svim pogledima mnogih vrsta divljači, staništa i pristupa lovnom terenu, bolja od Veliku Britaniju. Ipak, postoji jedno područje gdje Velika Britanija nadmašuje Hrvatsku, a to je odstrjel, lov mrežom, zamkama ili sokolovima na kuniće. Razlog tome je vrlo jednostavan, mi ih, za razliku od  lovaca u Hrvatskoj imamo u velikom broju. Ipak moram priznati da me to ostavlja u velikoj nedoumici jer su klima i tereni u Hrvatskoj apsolutno savršeni za njihov opstanak i razmnožavanje. U stvari, stanište u Hrvatskoj je u usporedbi sa mojim britanskim superiornije u svakom pogledu, te me njihovo nepostojanje još više zbunjuje.

Engleska inače ima dugačku i kompleksnu povijest sa «malim» kunićima. Oni za lovca koji ih odstreljuje, lovi sokolovima ili lovi na bilo koji drugi način, predstavljaju vrhunski lovni užitak svakoga lovnoga dana, uz još jedan savršeni dodatak, kunići su fenomenalnog okusa za jelo. Kao i većina ostalih stvari u Velikoj Britaniji, introdukcija kunića je ostvarena, sa nazovimo ih, «posjetiocima Otoka». Jedan od prvih argumentiranih dokaza je bio taj da su Rimljani upravo mogli biti ti koji su prvi donijeli kuniće (kao što su to učinili sa fazanima i zečevima). Ipak mnogo čvršći dokazi stoje na strani Normana (Vikinga) koji su ih ipak unijeli iz Francuske nakon osvajanja.

U tada vrlo mladoj Engleskoj su čak postojali specijalno odabrani «lovočuvari za kuniće» koji su se zvali warreners (od eng. warren – naziv za kunićju rupu) čiji je jedini posao bio čuvati kuniće u zatvorenim područjima. Kunići su u to vrijeme bili jako cijenjeni zbog krzna i mesa za koje se je dobivao izrazito velik novac. Na pojedinim velikim posjedima, warreneri su imali posebno izgrađene «kuće za kuniće» ili bolje rečeno građevine, koje su izgledale kao mali tornjevi koji su im omogućavali da ih drže na oku, i što je još važnije da ih čuvaju od lovokradica.

Također je vrlo interesantno da su takve «farmske kunićje rupe» imale ugrađene zamke tako da kunići nisu mogli konstantno izlaziti van iz rupe već se je to radilo ciljano sa vretnama. U osnovi je bio sagrađen dugački kanal u rupi te kada bi kunić hodao kroz taj tunel njegova težina bi podigla klackalicu koja je prolazila kroz tunel i zadržala kunića u malom prostoru koji je bio lako dostupan izvana. Na taj se je način svakodnevno po potrebi vadio određeni broj kunića koji bi služili kao potpuno zdrava hrana za večeru a ne bi se uznemirivala čitava kolonija.

Na ovaj način se je čuvanje i povećanje njihovog broja lako provodilo. Warreneri su i inače bili izrazito iskusni ljudi, kada se je govorilo o gospodarenju sa divljači, odnosno bili su u rangu tadašnjih najboljih ovčara i stočara. Na taj način bi oni godišnje proizvodili 10 000 do 12 000 kunića za lov (1874 godine se je samo na posjedu Ashburnham odstrijelilo 10 516 kunića) ali su također i znali kako kuniće zadržavati samo u područjima gdje su to oni željeli. Tek kasnije, nakon jedne ili dvije veće promjene u poljoprivrednoj praksi Velike Britanije populacija kunića se je raširila po čitavom otoku kao vrsta koja se lovi 365 dana u godini na gotovo sve moguće načine.

Nakon tih novonastalih promjena u britanskoj poljoprivredi sva do tada marginalizirana zemlja je postala izrazito profitabilna te su je seljaci pretvorili iz zemlje za «kunićje rupe» u «zemlju za usjeve». Ubrzo nakon toga donesen je i zakon o okrupnjavanju zemljišta (komasaciji) te su mnoga podijeljena polja okrupnjena u velike plohe za velike poljoprivredne prinose. Uz to se je krenulo i sa odstranjivanjem živica koje su inače bile osnovno stanište za život i zaklon kunića. Konačno nakon toga, dogodio se je i veliki preokret u oružarstvu i balistici te je lov sa puškom došao na prvo mjesto što je u tome trenu i dodatno povećalo pritisak na kuniće. Ali uz sve to zanimljivo je da se još tada jedan duži vremenski period pazilo tko, kako i kada lovi kuniće a kazne za lovokradice su bile izrazito oštre i žestoke.

Nakon toga do 1930. godine populacija kunića je narasla do okvirne brojke od 50 miliona. Ali ubrzo nakon toga pojavila se je bolest Myxomatosa koja je tu brojku jako desetkovala i svela na potpuno prihvatljiv i dobar broj. Od tada sve do danas, u trenucima kada bi se dogodilo da brojka kunića poraste malo iznad optimalnog broja pojavljuje se Myxomatosa te je brzo svede na prihvatljiv broj. Uz to, danas se je u taj aspekt još aktivnije uključilo i lovno gospodarenje te se kunić lovi 365 dana u godini i daje prvoklasni sport za lov vretnama, puškom i sokolovima a gigantske brojke njihove populacije i štete koje su činili su ostali samo povijesni zapisi. 

Životni prostor kunića

Ono što je još jedna velika prednost kod lova na kuniće jest kada god to poželim trebam napraviti svega pet minuta hoda da dođem do prvog kunića nakon što izađem iz kuće. Njih se zaista može pronaći u svakom šumarku. Čak u posljednje vrijeme mi treba zaista malo vremena da pronađem kuniće jer prvu rupu imam pod grmom lovora u dvorišta. Ipak, ako zaista želim veliku brojku jednostavno se prošećem u šumu iza kuće.

Bez obzira što kunići stanišno najviše preferiraju terene zarasle u kupinu, koprivu, paprat i dijelove gdje se nalaze srušena
stabla, oni će također naći svoj dom i životni prostor u bilo kojem zapuštenom dijelu u ljudskoj okolini. Sposobni su napraviti koloniju na bilo kojem zapuštenom terenu, pod napuštenim poljoprivrednim strojevima, ostavljenim cijevima ili nekim sličnim mjestima. Sve ovo nabrojeno su i mjesta gdje ja i ostali lovci nalazimo priliku za lov na kuniće.

Divlji kunići se lako prilagođavaju terenu.

Kunići također vole raditi svoje nastambe u mekanoj zemlji nasipa koje se nalaze oko pojedinih polja a vole koristiti i obrađenu zemlju u sredini polja gdje rade labirinte iskrižanih tunela pod zemljom. Dubina njihovih tunela može varirati od pola metra do nekoliko metara u dužinu i dubinu. Osobno mi se je nebrojeno puta dogodilo da moram iskopavati vretnu iz rupe u zemlji jer je uhvatila kunića metar i pol pod zemljom. Zaista, teško je pronaći dio terena u Velikoj Britaniji na kojem kunići nisu u prolazu ili imaju svoje nastambe u neposrednoj blizini.

Rupe iz kojih se istjeruju kunići pomoću vretni.

Lov na kuniće

 

Najčešći i najuobičajeniji način lova je da se u rupu gdje su kunići nalaze pusti vretna (afrički tvor) a na druge izlaze se postave mreže u koje oni utrčavaju dok izlaze van. Isto tako, pošto je kod nas uvelike razvijen lov vretnama, postoje čak i ljudi koje se bave samo njihovim uzgojem i njihovom obukom za lov – tzv. ferreters (eng. ferret – vretna). I sam posjedujem dvije ženske vretne – Keith i Rebel. Inače se kod nas u Velikoj Britaniji u slengu ženke vretni nazivaju nazivaju jills (đils) koje se najčešće koriste u lovu dok malobrojni lovci koriste veće mužjake koji se u slengu nazivaju hobs. Razlog tome što se više koriste ženke je to što su one manje te ih kunići koji bježe lako preskoče u rupama i izađu van dok ih mužjaci dosta puta znaju uhvatiti u rupama i tada ih morate zajedno sa kunićem kopati van.

Od moje dvije ženke, stariju koja se zove Rebel, sam kupio već treniranu za lov dok sam mlađu Keith samostalno trenirao. Upravo zbog toga što sam Rebel kupio od profesionalnog uzgajivača i lovca sa vretnama ona ako i uhvati kunića zajedno sa njime izađe van iz rupe. Keith je po tom pitanju malo drugačija i ako uhvati kunića voli sa njim ostati pod zemljom.

Moje vretne (ferret) ili afrički tvorovi.

Ono što je bitno kod lova sa vretnama je da ih se mora nabaviti dok su jako mlade i što je više moguće socijalizirati sa lovcima, oružjem, psima ili sokolarskim pticama. Na taj način, kada kasnije tijekom lova izlaze iz kunićeve rupe rado žele doći do ljudi koje poznaju od mladih dana i ne boje se njihove prisutnosti.

Što se tiče lova sa vretnama i harisovim jastrebovima, koji ja najčešće preferiram, je vrlo zanimljiv, jer harisi vrlo brzo shvate da ne diraju vretne i samo ih prate kod ulaska u rupu očekujući izlazak kunića. Isto tako vretne su poprilično žestoki borci i same naprave svoje mjesto u lovnom timu. Jedna zanimljiv stvar koja se često puta događa u lova sa vretnama jest da kunići, koji inače imaju jako razvijen sluh, dosta puta ne registriraju vretnu te ostaju u rupi i ne izlaze van. Tada ih vretne znaju uhvatiti za potiljak i usmrtiti u rupi. Zbog toga razloga na vretnu stavljam malu ogrlicu sa odašiljačem tako da odozgo lako lociram mjesto gdje vretna drži kunića i iskopam je van zajedno sa kunićem.

Način na koji se pronalaze aktivne rupe sa kunićima je najčešće takav da se potraži njihov izmet i tragovi hranjenja na travi u okolici rupa. Ako se u tom slučaju lovi sa harrisovim jastrebom pustite ga na drvo a vretnu pustite u rupu. Vrlo brzo nakon toga prvi kunić izlazi van i ptica ima prvu priliku za pokušaj leta. Pošto su u sokolarenju upravo najbolje kombinacije harissa i kunića,  u smislu lovca i lovine, mnogi letovi ostaju neuspješni i kunići pobjegnu u rupu. Ipak, upravo je to ono zbog čega je ovaj način lova čini zanimljivijim a lovac i lovina imaju jednake šanse za bijeg ili ulov. Ono kako ja još često puta lovim sa harrisom je da koristim termike i vjetar pa lovimo iz zraka. Na taj način Cody kruži iznad rupa u koje puštam vretnu i čeka kunića na kojeg se zatim obrušava iz zraka. Takav lov nije baš lako izvediv jer veliki faktor u lovu imaju trenutne vremenske prilike na terenu. Ipak, kada pogodite trenutak dobrog vremena tako da je ptica centrirana točno iznad vas a vretna potjera kunića van iz rupe sokolar će doživjeti jedan od najljepših trenutaka u lovu. Osobno u lovu često puta koristim i svoju kratkodlaku vižlu Elie koja markira kuniće kada ih lovimo po obraslim šumarcima ili šikarama. Inače za takav lov na kuniće se ovdje najčešće u velikom broju koriste španijeli (engleski koker španijeli i špringer španijeli) koji su idealni psi za lov na ovu vrstu divljači.

Lov na kuniće puškom

Što se tiče lova puškom, princip je u osnovi isti. Lovci pronađu rupu koja ima tragove da se kunići u njoj nalaze, a i tada im mnogo puta kod lociranja aktivne rupe koriste i psi ptičari koji markiraju rupu u kojoj se nalaze kunići. Nakon što su odradili prvi dio posla i pronašli aktivne rupe, lovci se postave u liniju iza rupe i unutra puštaju vretnu. Nakon što krenu van iz rupe vrši se odstrjel kunića. Treba napomenuti da je odstrjel vrlo težak jer oni nikada ne bježe u jednoj liniji već što je što još više moguće lijevo desno. Upravo takav način trčanja poprilično otežava lov i daje mu dodatnu strast.

Sve u svemu, kunići u Velikoj Britaniji su fiksacija tisuća i tisuća lovaca. Oni daju cjelogodišnju lovnu sezonu za lovce sa puškama, sokolare, kinologe i ostale ljubitelje lova na bilo koji zakonski dopušten način. Uz to, njihova je prednost što imaju odličan prirast, razmnožavaju se čitave godine te su izrazito brza lovna divljač koja će zadovoljiti mnoge istinske lovne sladokusce.

Svakako valja istaći da su u Francuskoj napravili povratak kunića u lovišta koji su ubrzo očistili zarasle kupinjare i šikare te povećali površine livada što je za uzrok imalo povećanje trofejne vrijednosti srneće divljači koja je dobila više kvalitetne ispaše.

Portal

Divljač i Psi

Najbolji časopis o lovstvu u Hrvatskoj i šire - Dobra kob na kioscima od 18. kolovoza 2015. godine!

 

 

 

VATRENI STAMPEDO SMRTI
PELJEŠAC: 80 muflona u požaru na brdu Ćućin

SPAS IZ CISTERNE
LOVREĆ: Srne ginu na vrućem asfaltu

KADROVSKA RJEŠENJA
Posao za 1000 stručnjaka lovstva

ZAŠTITA NEBESKE PTICE NA CRESU
Gradi se sanatorij za bjeloglavog supa

DRUGA STRANA GRANIČNE CRTE
Trofeji u BiH zapeli u - foteljama!

SA ČEKE
* Bože Ećim odstrijelio kapitalnog vepra
* Medu "ulovile" kamere na Biokovu

BIZNIS / Na bubnju najelitnije hrvatsko lovište
Zašto Ivica Todorić prodaje LG "Moslavina"?

U ŠPICI SVJETSKIH NOVITETA * Prva pomoć za pse protiv trovanja i alergije
* Sačma za divljač "napunjena" smolom
* Zaštitni šamponi neutraliziraju lovčev miris

BRAČKI NESPORAZUM
E, da nam je bokun Vidove gore

LOVAČKI PSI U VRELIM LOVIŠTIMA
* Kako prepoznati ugriz zmije odoka
* Divlji ječam opasan za svako uho
* Nagli skok u vodu izaziva šok
* Ne dopustite da se pas vozi na propuhu
* Dlakavi kaput štiti od topline

PORTRET / Meštar, uzgajivač i etički lovac Zlatko Gusić
Zlatko tijarički lavljeg srca

KINOLOŠKE SMOTRE
SPLIT: Paradiralo 5700 ljepotana iz čitavog svijeta
VRLIKA: Brik Lički potvrdio europski trijumf

LJETNI GASTRONOMSKI SPEKTAKL ISPOD SVILAJE
Cijela Vrlika mirisala na lovački gulaš

 

PRETPLATITE SE POZIVOM NA BESPLATNI TELEFON 0800 1230

Portal

Divljač i Psi

 

Nikako ne propustite novi broj "Dobra kob"

U PRODAJI OD 16. SRPNJA

 



ŠPICA PROPISA

Štete pasa lutalica plaćaju gradovi

 

PAŠARENJE BEZ REDA

U zakupljenim lovištima ovce ne smiju blejati!

 

LOVAČKA BAHATOST

Istarski mudrijaši, ali ne samo oni

 

POSLIJE IZBORA

Nediljko Dujić: Hvatamo korak s Europom

 

POREMEĆENA PRIRODA

Ivica Perić otkrio risa na Pelješcu

 

IMOTSKA PRIČA

Jarebica čukar doletjela na Crveno jezero

 

URBANA KINOLOGIJA

Lovački pas nije kućni ljubimac

 

RUTAMA CRNE DIVLJAČI

U kljovama se krije hvarsko blago

 

TRŽIŠTE

- 'Pametno uho' savršeno lovi s čeke

- Boja na meti pokazuje pogodak ili promašaj

 

LJETNI GUŠTI LOVA

Oprez, ptičaru škode vrućine!

 

ISHRANA

Zašto je svakom psu važan selen

 

PAS S KARAKTEROM

Sule je bija silan, presiguran u sebe

 

hostgator coupons 2013