Iskustva profesionalnih lovočuvara iz Škotske donose nam konkretne činjenice o prebrojavanju divljači i kako se to zaista treba činiti.

"Kod prebrojavanja sitne pernate divljači uvijek i obavezno koristimo pse. Bez obzira bili to brdski tereni sa  škotskim jarebicama (Lagopus lagopus scoticus) ili za prebrojavanje tetrijeba ruševca (Tetrao tetrix) dok u nizini na taj način prebrojavamo poljske jarebice ili trčke (Perdix perdix L.).  Ni jedna od ovih vrsta koju prebrojavamo nije iz umjetnog uzgaja ili ispuštena na teren na kojem brojimo. Najbolji način na koji se postiže „odstrjelna kvota“ prirodne divljači je plansko upravljanje staništem i stvaranje  najboljih mogućih uvjeta u smislu hrane i zaklona te rješavanje grabežljivaca isključivo na godišnjoj razini. Jedan jako važan faktor kojeg nitko ne može kontroliratiu segmentu gospodarenja je jedino vrijeme.

Za razliku većine lovišta u kojima se love fazana i trčke i gdje se potreban broj ptica može umjetno uzgojiti i pustiti da bi se omogućio dobar broj lovnih dana u kojima je moguć odstrjel. Suprotno tome pojedina lovišta i njihova odstrjelna kvota ovise isključivo o prirodnoj divljači i onome što da Majka Priroda da. Ovo se kod nas u Škotskoj prvenstveno odnosi primarno na odstrjel škotske jarebica i jedna manji dio na trčku.

Prebrojavanje sitne pernate divljači koristeći pse ptičare (proljeće i ljeto), je jedan od mnogih ali najvažnijih indikatora kojeg koriste vlasnici zemljišta koji se bave lovom i lovnim turizmom ili samo zakupnici da bi se doznala brojnost parova tijekom parenja (u proljeće) i njihov uspjeh/neuspjeh te producirani pomladak pilića nakon parenja (u ljeto). Ova metoda mnogo pomaže indikaciji kvalitete lovišta i života divljači ite daje i broj za potencijalni odstrjel u nadolazećoj sezoni.

Čovjek koji je odgovoran za ovaj posao posao se zove lovočuvar i njegovo životno određenje je briga oko divljači i staništa. Vlasnik lovišta ili grupa lovaca koji plaćaju pravo lova na zemlji, lovozakup  je kako ga mi od milja zovemo «opjevani heroj» koji financira čitavu priču. I lovozakupnik i lovočuvar zajedno dijele strast prema prirodi, lovištu i divljači koja se ondje nalazi.

Postoji više različitih vrsta metoda preborjavanja i sve su relativno točne. Ako se bilo koji bio tla proučava i ako se divljač na njemu bilježi, ima važnost. U svakom slučaju ako se proučava i bilježe opažanja za bilo koji dio lovišta istom metodom u isto doba godine, u razdoblju od nekoliko godina, takvo prebrojavanje i podaci imaju mnogo veću točnost.

Metode prebrojavanja baziraju na jednom od sistema koje je razvila Zaklada za očuvanje divljači i staništa. S tim metodama su upoznati lovočuvari širom Velike Britanije i Škotske. Kod nas u Škotskoj su konkretno područja sa škotskim jarebicama podijeljena u područja koja se nazivaju kao „Beats“ što u prijevodu značio predio ili revir. Tako svaki revir ima svog lovočuvara koji se ponekad nazivaju i «beat-keeper» ili «lovočuvari revira». Na svakom «beatu» se biraju dva terena za prebrojavanje od kojih je svaki površine 100 hektara. Jedna područje „A“ (na kojem ima dosta škotske jarebice) i područje „B“ (bilo koje drugo), tako da je prosjek na ova dva područja dobar pokazatelj brojnog stanja škotske jarebice za taj «beat».

Inače na ovim terenima lovimo koristeći poentere i setere.  Nakon lova zapisujemo broj, spol i starost odstrijeljenih škotskih jarebica. To se odnosi na lovni dio godine. U proljetnom aspektu se pomoću pasa broje parovi škotskih jarebica i trčki. Tijekom ljeta obavezno sa psima prebrojavamo odrasle koje vode mlade zajedno sa mladima. Ovako dobiveno brojno stanje divljači govori gustoću parova koji se pare i mogu dati pomladak ali i ovi drugo brojanje odraslih koji vode mlade daju rezlutate uspiješnog ili neuspiješnog parenja. Dalje ove brojke daju lovočuvarima točne brojke moguće kvote odstrjela škotskih jarebica ili trčki za tu lovnu sezonu ili jednostavno pokazuju da te sezone lova neće biti. Nema matematičkih procijena na više godina jer one ne mogu biti točne a divljač nije tablica na kompjuteru. Kao što možete zaključiti  OVO NIJE NIKAKVA VELIKA ZNANOST već jednostavan sustavan rad koji se ne bi mogao dobro provesti bez dobrih ptičara! Isto tako ovakav pristup je jedan u nizu pokazatelja brojnog stanja divljači koji jedino u kombinaciji sa poznavanjem svoga «beata» ili «revira» pojedinog lovočuvara mogu dati dobru kvotu koja se može odstrijeliti ili ne odstrijeliti.

Za primjer: Ako pri brojanju «beat» «A» NEMA JAREBICA a «beat» «B» ima dvostruko više od očekivanog broja.  Ako pitate lovočuvara zaduženog za taj «beat» zašto je to tako on vam može reći da je na primjer u «beatu» A bila nestašica vode dok je u «beatu» B uvijek bilo vode. Ovo je samo jedan od mogućih razloga. Lovočuvari broje po dvije plohe dnevno. Jednu lokaciju ujutro a jednu popodne. Za svaku plohu im je potrebno 2 – 4 sata da bi se dobro prebrojala. Vrhunski psi ptičari vrhunskog nosa koji se pri tom obavezno koriste se koriste rotirajući po 2 – 4 psa ujutro pa se zatim ostavljaju na odmoru i koriste se nova 2 – 4 psa za popodnevno brojanje. Kod prebrojavanja tijkom vrućih ljetnih mjeseci broji se vrlo rano ujutro i pokušava se završiti prije jakog sunca u prvoj polovici jutra.

Što se tiče brojanja trčki naše metode brojanja su malo drugačije. Trčke su kod nas dio višegodišnjeg projekta obnove fonda u suradnji sa Zakladom za očuvanjem divljači i okoliša. Tako naš dio projekta i lovišta sa trčkom pokriva oko 1400 hektara naplavnog područja u Lancashire, gdje se većinom uzgaja kukuruz i povrće. Većina polja je u prosjeku velika oko 10 hektara i to su naravno monokulture a čitavo područje je ispresijecano kanalima za odvodnju vode. Otprilike u središtu ovog područja je dio lovišta veličine 100ha na kojem se još detaljnije provode istraživanja, lov i prebrojavanje trčki. U proljeće brojimo parove trčki na cijeloj površini od 1400 hektara, a u ljeto i ranu jesen pomladak trčke se broji samo na tom središnjem dijelu istraživanja veličine 100ha gdje većina usjeva još nije pobrana. Svaka ploha se temeljito broji u «linijama» od početka do kraja jedne plohe, tek nakon temeljitog prebrojavanja svake plohe prelazi se na drugu.  Plohe na kojima se broji mogu biti strništa, sa posađenim krumpirom, keljom pupčarom, mrkvom, šećernom lijeskom ili ciljano zasijane remize odnosno «zaštitni usjevi» koji u sebi sadrže korovske vrste.

Za prebrojavanje koristimo jednog psa koji pretražuje jednu ili dvije plohe i nakon toga uzimamo novog psa a prethodne stavljamo u boksove gdje dobiju frišku vodu i odmaraju se dok se ne umore psi koji trenutno broj. Prebrojavanja trčki su 2-3 tjedna nakon prebrojavanja škotskih jarebica. Kod nas u Škotskoj i Engleskoj se prebrojava i pomoću dalekozora iz terenskih automobila i osluškujući gdje se trčke i škotske jarebice glasaju. Ipak dugogodišnji rad na terenu je pokazao da su takva prebrojavanja mogu biti neprecizna i ne daju pravu sliku stanja divljači u lovištu. Zbog toga si nitko tko ozbiljno gospodari lovištem ne može dopustiti takve propuste jer ne bi dobio stvarno stanje divljači kako bi mogao odrediti matični fond i stvarni prirast koji se jedino može vidjeti kada se pronađe sa psima i podigne te prebroji. Isto tako apsolutne su neistine da kontrolirani ulazak pasa u lovište radi štetu divljači jer se divljač navodno plaši. Par izlazaka u teren u doba godine kada je divljač mlada ne može apsolutno naškoditi divljači i dapače može polako naviknuti mlade trčke i škotske jarebice da se ranije podižu dok je iza njih «buka» te ih tako priviknuti na mogući dolazak predatora. Ovako dobiveni podaci se prosljeđuju u Zakladu za očuvanje divljači i okoliša.

Što se konkretno tiče trčki i njihove obnove te same provedbe projekta, najviše je zaslužan i lokalni lovozakupnik koji je uspio nagovoriti lokalne  poljoprivrednike koji rade na poljima da pomognu oko projekta na način od čitavog područja koje je zasta veliko i intenzivno se obrađuje ostave: 173 km ruba koje je zaraslo u travu, 142 ha usjeva ciljane smjese žitarica koje ostavljaju i ne skidaju tijekom zime, 35 ha livada,  8 ha korovskog bilja na kojem se pojavljuju mnoge vrste koje daju polen i nektra te u proljeće privlače kukce. Do sada čitav projekt traje 10 godine i utrošeno je oko 8.000.000 kuna. Slijedeća i također važna stvar je bila nagovoriti okolna lokalna lovačka društva da ne odstreljuju trčke sve dok ih ne bude više od 20 parova na 100ha!

I tako je bez obzira na pojedine «stručnjake» i pesimiste koji su govorili da ovakav projekt nikada neće imati uspjeha današnji rezultat više od 200 prirodnih parkova trčki koji imaju mlade svako proljeće te uz to i ogroman prirast ostalih vrsta ptica pjevica koje se također hrane u tako izgospodarenom lovištu i uljepšavaju nam svaki izlazak u lovište svojim pjevom i pojavom.

Kako god uzmete u obzir kvalitetno prebrojavanje divljači u nekoliko navrata tijekom cijele godine može biti težak posao, ali i zasigurno višestruko nagrađivan posao na puna razina. Na kraju mogu reći da koristeći poentere i setere koji su izverzirani da lako i brzo proanđu divljač sa kojom se gospodari i pomognu u tom gospodarenju te na kraju njihovo korištenje i za lov nemaju cijenu i zaista daju vrhunski osjećaj za svakog lovca."

Portal

Divljač i Psi

Portal Divljač i Psi svakako je postao jedan od najrespektabilinijih portala o lovstvu, lovu, gospodarenju sitnom i krupnom divljači, sokolarenju itd....

Prema kraju 2015. godine bilježimo snažan porast broja čitatelja koji se na mjesečnoj razini kreće između 5.500 do 7.000 jedinstvenih ulaza sa preko 200.000 klikova na mjesečnoj razini!

Po broju posjeta u prvih pet zemalja po broju posjeta je Hrvatska, Srbija, Velika Britanija, BiH i Sjedinjene Američke Države.

Od najčitanijih tema prvo mjesto uzima kinologija nakon koje slijedi uzgoj divljači i sokolarstvo vezano i uz našu Divljač i Psi TV te balisitka.

Među velikim brojem email-ova koji su stigli na portal ističu se riječi velike podrške uz želju za još kvalitetniji nastavak rada portala na pravim lovačkim temama uz otvaranje prema modernim načinima gospodarenja i to s posebnim naglaskom na profitabilnu sitnu divljač te otvaranje radnih mjesta u lovstvu.

Na kraju ćemo se zahvaliti svim čitateljima na praćenju njihovog lovačkog portala Divljač i Psi te pozvati sve zainteresirani dionike lova i lovstva da nam se jave i sudjeluju u širenju znanja za bolje i kvalitenije hrvatsko lovstvo.

Portal

Divljač i Psi 

 

 

VELIČANSTVENE PROSLAVE U ZAGREBU

'Dobra kob' prva donosi ekskluzivno:

* Dvije tisuće lovaca hodočastilo sv. Hubertu na Kaptolu

* Hrvatski lovac je zaštitnik divljači 21. stoljeća

* 'Planula' slavljenička torta od 600 kilograma!

 

OGRADA SMRTI NA HRVATSKO-MAĐARSKOJ DRŽAVNOJ GRANICI

Prosvjedno pismo Đure Dečaka: Bodljikava žica ne služi vam na čast!

 

NAKON KOBNOG SUSRETA S MEDVJEDOM U GORSKOM KOTARU

Pravo je pitanje: tko je uljez - čovjek ili medo?

 

NA VAGI PRAVDE

Država nagazila na minu

 

ZBOG NEIZVRŠAVANJA ZAKONSKIH OBVEZA

Neće se produžiti ugovori za 40 lovišta!

 

ŠOKANTNO IZ EUROPE

* Njemački lovac odstrijelio najstarijeg slona na svijetu

* Lufthansa odbila prevoziti lovačke trofeje iz Afrike

* Od pet vukova zaboljela ih glava u Švicarskoj

 

ZAHVALJUJUĆI AGILNOSTI I ULOVU LOVACA

Otkrivena svinjska kuga na vepru

 

EU MODA DOŠLA I KOD NAS

U Karlovcu lovkinje guštaju u lovu sa sokolom!

 

EKSTRAPONUDA NA SVJETSKOM TRŽIŠTU

* Specijalni ruksak čuva leđa od znojenja

* Pokretni nosači za lovačke trofeje

* Bešumni hitac iz malokalibarke

 

TAJNE PASJE ŠAPE: SPECIJALNO ZA LJUBITELJE LOVAČKIH PASA I KUĆNIH LJUBIMACA

OPASNA JE FIBRA IZNAD 39 * U JEDNJAKU PSA PRAVI KONTEJNER * S PUNIM
ŽELUCEM NE IDE SE U LOV * SVJEŽE KOSTI SADRŽAVAJU DOZE KALCIJA * VITAMINI IZ MRKVE

 

KOLUMNA TONKE ALUJEVIĆ

Luna, nastavit ćemo loviti gdje smo stale

PRILOG: Lovačka torba puna bračkih viceva!

 

Portal

Divljač i Psi

Slovenska zveza za sokolarstvo i zaščito ptic ujed i Sokolarsko društvo Pomurje organizirali su još jedan vrhunski međunarodni sokolarski susret u Beltincima. Otvaranje sokolarenja ispred beltinskog starog grada uz lovačke prekmurske rogiste i podršku lovačkog saveza beltinskog kraja svakako je bio vrhunski uvod u tradicionalni lov sa sokolovima na kojem je sudjelovalo dvadesetak sokolara iz Slovenije, Austrije i Hrvatske. Svoj maksimalan trud u organizaciju i vođenje sokolara u dvije grupe po terenima dali su gospodin dr.vet.med. Dragan Zemljič predsjednik Sokolarskog društva Pomurje i dr.vetmed. Roman Savič dugogodišnji sokolar i bivši predsjednik slovenskih sokolara a sada aktivni edukator novih sokolara u slovenskom sokolarskom savezu. Samo sokolarenje održalo se na terenima koji su obilovali zecom, trčkom iz prirodnog uzgoja, fazanima i srnećom divljači. Svaki sokolar je u dobro vođenim grupama došao u nekoliko prilika za puštanje svoje sokolarske ptice. Kraj dan je, kako to i biva u sokolarenju, završilo sa preko pedesetak prilika za ulovoma i svega nekoliko ulovljenih kljunova divljači što je ponovno dokazalo da je sokolarenje neosporno najodrživiji i okolišno najprihvatljiviji način lova. Dodatni etički kodeks se je mogao vidjeti kod iskusnih sokolara koji to prenose na mlade sokolare gdje nakon što pas pronađe divljač puštaju svoju sokolarsku pticu samo u jedan let i ako je on bio neuspješan, što se u većini slučajeva dogodilo, nema drugog podizanja iste divljači nego se ptica poziva na rukavicu te novi sokolar ide u traženje nove divljači što dodatno potvrđuje plemenitost ovoga lova gdje lovina ima više šanse od lovca. Za kraj još jedna velika pohvala slovenskim sokolarima i lovcima koji zajedno surađuju i promoviraju tradicionalne lovne vrijednosti. 

Portal

Divljač i Psi

 

Uoči proslave Svetog Huberta , a sada već drugi puta po redu, održan je međunarodni sokolarski susret u Karlovcu pod nazivom SokolarKA. Susret je započeo okupljanjem na sada već tradicionalnoj lokaciji restorana „Lovački rog“. Hladna i vedra noć sa mrazom bili su idealna vremenska uvertira koju je sokolarima podario Sveti Hubert za jedan, prema riječima svih sudionika, ljepših sokolarskih susreta koji se održavaju na području Republike Hrvatske.

Ovu manifestaciju kao i prošle godine podržalo je lovačko društvo „Draganić“ koji osim što ima nadaleko najbolju ekipu strijelaca na glinene golubove u Karlovačkoj županiji, također podupire očuvanje sokolarstva kao najstarije tradicionalne hrvatske lovne discipline kao dijela nematerijalne hrvatske i svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Skup je otvorio doajen lova i najtrofejniji svjetski lovni kinolog, te jedan od najboljih europskih sokolara Hari Herak dok je posebno zadovoljstvo bilo upriličeno i sudjelovanjem slovenskih sokolara na čelu sa predsjednicom Slovenske zveze za sokolarstvo i zaščito ptic ujed, Vilmom Alinom Šobom i njezinim kolegama sokolarima.

 

Odavanje počasti divljači - sokolarenje kao okolišno najprihvatljiviji način lova sa puno pokušaja i malim brojem ulova.

Ovdje svakako valja ponovno naglasiti da su ravničarski tereni draganićkog kraja, inače idealno ispresijecani malim poljoprivrednim parcelama, i ovoga puta pokazali što Karlovac i njegova okolica mogu ponuditi u svrhu lovnog turizma sa oduvijek jedinom profitabilnom sitnom divljač po kojoj je karlovački kraj nekada bio među poznatijima lovnim odredištima u europskom okruženju, a to polako ponovno čini i sada. Deset sokolara koji su lovili sa harisima, jastrebovima, surim orlom i sibirskom sovom u nekoliko sati lova podigli su preko 40 kljunova fazanske divljači i nekoliko zečeva te su njihove ptice u preko trideset pokušaja ulova, završile lovni dan sa tri ulovljena fazana. Ne smije se zaboraviti da je ova manifestacije samo dio provedbe Strategije razvoja lovnog turizma  do 2020. godine koju u čitavoj Hrvatskoj ima donesenu samo Karlovačka županija. Osim toga, posebnu zahvalu valja izreći gradu Karlovcu i gradonačelniku Damiru Jeliću koji je prepoznao što je nekada značio lovni, ali i ribolovni turizam, za grad Karlovac i njegovu okolicu te započeo sa njegovim ponovnim oživljavanjem dajući mu podršku u svakom pogledu te primjer ostalima donoseći prve strateške dokumente razvoja ruralnog prostora gdje je bio uključen lovni i ribolovni turizam.  Zaključno se i ovoga puta može reći kako je sokolarenje ponovno pokazalao da je okolišno najprihvatljiviji način lova gdje nema ranjavanja divljači i ugrozbe okoliša a lovac i lovina imaju apsolutno jednake šanse dok sokolari u potpunoj tišini sudjeluju u djeliću tisućljetnog odnosa predatora i plijena.  

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

 

Već dvadeset i više godina svjesni smo činjenice kako nam fondovi sitne divljači trpe konstantan pad bez imalo pozitivnih pomaka prema naprijed. Naravno, postoje mjesta u Hrvatskoj gdje imamo koliko toliko stabilnu populaciju fazana u prirodnom uzgoju, mada je ona u usporedbi sa periodom prije Domovinskog rata neuporedivo lošija a pojedina brdska lovišta su ih potpuno izgubila. S druge strane populacija zeca i trčke je poprilično mala ili ih u lovištima gdje su nekada obitavali u stabilnoj brojci sada uopće nema. Naravno, odstrijeliti nekoliko zečeva u lovnoj sezoni na 1000 ha nizinskog ili brdskog lovišta nije niti približno dovoljno za kvalitetu staništa koju Hrvatska posjeduje.

Kvalitetno ispuštena divljač (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

Koji je razlog tome?

Do sada, isključivo kuloarski među lovcima, pa i dijelu onih koji su u struci ali ne idu u korak s vremenom, možemo čuti kako sada nema poljoprivrede koja je nužna za život sitne divljači. To je apsolutno kriva i netočna konstatacija jer odavno je dokazano kako usjevi ne pružaju niti hranu niti dostatan zaklon s obzirom na pobiranje ili žetvu. Ova teorija je nastala u glavama pojedinaca i budi kod njih asocijacije poljoprivrednih kultura koje povezuju sa obiljem sitne divljači jer je u siječanjima ostao period kada je hrvatska imala više obrađenog zemljišta i sitne divljači, no zaboravlja se da je tada bio redovan odstrjel svraka, vrana, lisica i kuna a divljač se, mislimo na pernatu, ispuštala preko prihvatilišta. Što se tiče hrane, nije postajala tolika manija za štetnim divljim svinjama koje trenutno jedine imaju benefite od prekomjernog iznošenja kukuruza po hranilištima u šumama. S druge strane zimska i proljetna prihrana sitne divljači bila je vršena i na načine vezanja kukuruzovina u stožac nasred polja u koja se iznosila zrnata hrana od čega je najveći benefit imala svakako trčka, ali i zec i fazan. Danas pak nalazimo mnoge lovnogospodarske osnove koje su sitnu divljač stavile u sporedne obrasce ili je potpuno izbacile pod nekom čudnom teorijom promjene stanišnih uvijeta. Stanišni uvijeti u Hrvatskoj su se svakako izmjenili i to isključivo nabolje. Dokaz ovome je i posjet nekolicine profesionalnih lovočuvara iz zemalja zapadne Europe Hrvatskoj koji su bili začuđeni kako na primjer pojedini dijelovi koji imaju prirodne korovske vrste te dovoljno zaklona nemaju niti kljuna trčke ili fazana te eventulano nekoliko zečeva. Objašnjavajući da je nažalost najčešći model ispuštanja sitne divljači „pred pušku“ bez prihvatilišta direktno u lovište od čega se odstrjeli neki manji broj te na 1000ha lovišta se odstrjeli 20-30 fazana nastalih u prirodnom uzgoju uz neobaveznu volontersku lovočuvarsku službu sa nekolicinom zastarjelih „hranilišta strehi“ u kojima hrana propada. Zanimljivo je da je njihov odgovor na to bio da ako mi u Hrvatskoj u jednom lovištu odstrjelimo čitavu sezonu 20-tak fazana uz sve ovo ključno što ne radimo svakako dokazujemo da imamo vrhunsko stanište čiji potencijal u lovnom gospodarenju vrlo slabo koristimo.   

Da je to nažalost istina ukazuju i terenska istraživanja u lovstvu provedena na plohama u Velikoj Britaniji u lovištu Salisbury Plain (od 1985. do 1991. godine), zatim Loddingtonu ( započela 1993. godine i traju) i Roystonu (započela 2002. godine i traju).

Tako je ondje uz stanišne zahvate, što podrazumijeva sijanje korovskih vrsta te su vrlo skupi i zahtjevni, i lovočuvarsku službu doveli do gustoće populacije zeca od 78 i 87 repova na 100ha s time da je u Loddingtonu uredno vršen lov tijekom sezona sa 30 odstrijeljenih zečeva. Kada je nakon toga 2002. godine prestano sa lovom ali i konstantnom lovočuvarskom službom, koja je do tada reducirala predatore, populacija zeca je drastično pala. Neosporno je kažu ondje da na zeca ponegdje utječu i neki drugi faktori kao što je bolest i vremenske (ne)prilike no jasan je zaključak da je isključivi uzrok pada populacije bio prestanak lovočuvarske službe jer je na sve tri plohe tijekom istraživanja radio isti lovočuvar Malcolm Brockless koji je tome posvjedočio. Ono što je njihov zaključak sa sva tri područja istraživanja je kako poboljšanje stanišnih uvijeta, u vidu sijanja korovskih vrsta koje je ondje nužno činiti zbog intenzivne poljoprivrede jer nema zaklona, te bez odstrjela zeca ali i bez profesionalne lovočuvarske službe nije pomogla populaciji zeca koji je naglo počeo padati. Ponovnim uključivanjem lovočuvara populacija zeca je narasla i raste sa redovitim odstrijelom tijekom sezone lova.

Mi pak u Hrvatskoj smo do sada tražili mnoge razloge koji očito nisu imali ispravnost u bolestima, staništu i sličnom dok smo ključan dio gospodarenja u smislu redukcije predatora sa ljudima koji su zato obrazovani slučajno ili namjetno izostavili. Uz to, što je dodatno teško razumjeti, zaštitili smo zatornike sitne divljači kao što su svrake i vrane upravo onda kada ih ostatak Europe reducira da bi osigurao stabilan fond sitne divljači. Svakako vjerujemo u struku koja će ubrzo morati poduzeti određene korake za izvornu i profitabilnu sitnu divljač uz otvaranje novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

U PRODAJI OD 16. LISTOPADA



PRAVO 'U ZRAKU'
Jato galebova pokvarilo - avion!

NAŠ TEST: Njemački 'Krieghoff' u rukama iskusnih balističara
Skupa 'manekenka' za probrane lovce

LOVAC I PAS / Državni šampionat u lovnoj kinologiji u Sinju, Vrlici i Tijarici
Sveti Hubert - viceprvaci Zadrani i Marin Pernar

U OČEKIVANJU
Doletjele su prve šljuke!
'Dobra kob' prvi put objavljuje izvorne fotografije šumske šljuke u letu sa vrpce Luke Juričića

U SRNEĆEM RAJU
CISTA VELIKA: Srnjaci su naše blago

TROFEJI
* Trofej vepra s podbiokovskog kamenjara Ante Topića
* Na Mazinskoj planini 'pao' zlatni medo

ZELENA TORBA
* BROWNING POČEO S PROZVODNJOM LOVAČKOG STRELJIVA
* BASCHIERI&PELLAGRI PONOVNO U HRVATSKOJ
* DALJINOMJER 'LOVI' NA JEDAN KILOMETAR

TAJNE PASJE ŠAPE
* Jarebice bude strast iskusnog lovca
* Marljiv učenik mora napredovati
* Na raskrižju ulice se uči 'sjedi' i 'čekaj'
* Štenca kupajte najviše pet minuta

.... i još najmanje sto ekstra zanimljivih događaja iz cijele Hrvatske!

Portal

Divljač i Psi

Protekli tjedan, točnije od četvrtka do nedjelje, održan je za ovu sezonu jedan od prvih većih sokolarskih lovova u Slovačkoj u Visokim Tatrama. Slovaci, kao i Česi, Mađari, Austrijanci i ostale europske nacije njeguju dugu i bogatu tradiciju lova sa pticama grabljivicama. S obzirom da sokolarenje proteklih desetak godina doživljava sve veću renesansu i veći broj poklonika s obzirom da je upliv u prirodu nepostojeći a lovac i lovina imaju jednake šanse, sve je veći broj ponude sokolarskog turizma. Ono što je zanimljivo, i gdje mi u Hrvatskoj još kasnimo, je ponuda lova na lisice sa orlovima uz lov na srne i zečeve. Tako za četiri noćenja i tri dana lova na srne, zečeve i lisice sa orlovima gdje je uračunata i divljač i divljačina bez ograničenja košta 140 eura. Naravno naši europski susjedi svjesni su da lov pticama grabljivicama nije stvar brojke nego doživljaja i umijeća kako stvoriti sokolarsku pticu. Ono što je svakako pohvalno je da u lovu vrlo uspješno sudjelovala i tri hrvatska sokolara, Marijan Žižanović, Jan Žižanović i Hari Herak, a dvojica su ulovila po lisicu koja se smatra i više nego respektabilna lovina među sokolarima. Jedan od njih je već svima poznati najtrofejniji svjetski lovac i kinolog Hari Herak koji je prošle godine prvi počeo loviti lisice u kombinaciji orla i parson russel terijera te mladi sokolar Jan Žižanović sin poznatog dugogodišnjeg hrvatskog sokolara i uzgajivača orlova Marijana Žižanovića.  Ono što još valja istaći, a prema riječima našeg Harija Heraka, u tri dana sokolarenja vidio je preko 120 grla srneće divljači, desetke lisica i određen broj zečeva. U svakom slučaju hrvatsko lovstvo može biti sretno i ponosno na hrvatske sokolare koji love i na široj europskoj sceni a lovni turizam bi se morao što prije ugledati i na europske susjede koji znaju valorizirati potencijal koji imaju. 

Mladi sokolar Jan Žižanović i krasan primjerak ulovljene lisice što je za svaku čestitku i pohvalu!

 Hari Herak i još jedna lisica u nizu.....

Portal

Divljač i Psi

Naslov je bio članka koji je podigao ozbiljne tenzije prije 15 godina.

Skoro pa (pravni) incident.

Sa sudskim epilogom.

A danas samo nažalost potvrda, „proročanstvo“ se ispunilo.

Dubrovačko Neretvanska Županija (regija), neposredna Dubrovačka okolica nadasve, dobrano zaostaje u smislu razvoja lovstva, strategije razvoja lovstva,  lovne ponude i korištenju prirodnih resursa u tom kontekstu za cijelom Hrvatskom a da ne spominjemo za nekom Evropskom lovnom destinacijom.

Kao recimo, Katalonija u Španjolskoj. Gdje doslovno provedete u vozilu sat vremena i za to vrijeme vidite usput i okolo desetke vrhunskih grla divljači.

I sretnete se s nekoliko grupica lovaca, dali turista, ali najvjerojatnije.

(Španjolac ima u zakupu 55000 ha i prodaje godišnje 120 trofejnih kozoroga i još toliko u redukciji.)

DUBROVAČKI SRĐ

Popeti se žičarom, autom ili pješice i pogledati sa vrha brda Srđ (415 m) na jug i pod sobom vidjeti cijeli Dubrovnik u punom sjaju, prepun turista, hotela, mega crusera, golemih jahta, nevjerojatnih kapaciteta i mogućnosti općenito.

Jedna od najskupljih i najtraženijih svjetskih turističkih destinacija.

Kojoj se da je bilo i imalo volje umjesto jala i zavisti, moglo pridružiti smislom urbanog turizma, sjajne lovne destinacije i vrhunskih trofeja.

Okrenimo se dok smo na vrhu Srđa, nakon pogleda na Dubrovnik na jugu, na sjever. Pruža se impresivna vizura na upravo predivan komad šume, makije, proplanaka, ledina, lovišta recimo, od oko 400-500 ha. I oaza mira. Izvanredni i kvalitetni tereni za pobjeći iz uzavrelog pretrpanog grada a svega 10 minuta vožnje. Taksijem manje od 100 kuna.

 

Bonitet za pet.

Hrast (dub), bora dvije vrste, žuka, lemprika, česvina, maginja, živa voda na nekoliko mjesta, nešto kamenjara, trave, prirodne granice…

Za nijansu hladnije i ugodnije nego dole u gradu.

Brdo Srđ koji je mogao biti Park Prirode, za posjetitelje koji uživaju u prirodi, panorami, pogledu koji seže desecima kilometar uokolo do Lastova, kraja Pelješca i Crne gore.  

Po tihom i mirnom vremenu jednostavno neshvatljivo koja je to panorama i vizura.

U moglo biti u određenoj i manjoj mjeri ekskluzivno lovište za platežne lovce željne vrhunskih muflona, lopatara, ugodnog smještaja u bijega od civilizacije i još ponečega.

Lovište koje bi bilo aktivno samo i najduže..možda mjesec dana!

U USA u nekim saveznim državama npr. lovna sezona na neke vrste traje taman toliko, par tjedana, da se ispuni kvota.

Ali, nama kao da nije potreban epitet poželjnog, bogatog, impresivnog, produktivnog !?

Nečega čime bi se trebali dičiti i ponositi.

Ne !

Treba se živjeti u uvjerenju da je poneka ne-domaća divlja svinja, gdje koja prepelica i golub u preletu sasvim dovoljno za ono malo sitniša što se plati. I obiteljska suhoparna šetnja jednom izlokanom stazom od mini terenaca koji paraju mir ove planine.

I sad se tako tu oko našeg Srđa lome političke, ekonomske, ekološke i ostale odluke što bi tu trebalo biti pa ćemo po svemu sudeći umjesto Parka Prirode - renomiranog lovišta, komada zelenila, gledati neka betonsko-cigleno kromirana zdanja, brze male trkaće terence, asfalt, umjetne palme, pompozne šoping centre, pizzerie i kafiće s preglasnom glazbom svih kontinenata.

Jer je svaka ideja u smislu prosperiteta, napretka lovstva u ovoj Županiji iz nekog razloga u startu sasječena. A nažalost i nagrađena.

Pohvalnice, kojekakve zahvalnice i zaslužnice kao da su postale svrha i opstojnost.

Uploviti u odbor ovaj ili onaj…

A objektivno stanje u lovištima – katastrofa, da nije onog što je samo od sebe tu.

A stara kaže, „ne iznosi iz lovišta ako nisi unio“

Nadajmo se da će nova izložba pod pokroviteljstvom nekog tamo za dvadeset godina iznjedriti još barem toliko muflona da ne zaboravimo kako izgledaju.

„ Kod mnogih čudnih nelogičnih događanja, posebno uzroka, često se lansira neistina iz višestrukih razloga. Jer od toga i demagogije mnogi ljudi dobro žive. Onaj koji govori istinu, ne manjka mu neprijatelja.“

 

Portal

Divljač i Psi

U Ministarstvu poljoprivrede pri Upravi za lovstvo, Povjerenstvo za provođenje sokolarskog ispita, održalo je sokolarski ispit za 2015. godinu. Četiri kandidata, od kojih su neki vrlo iskusni lovci sa puškom, pokazali su kako ova tradicionalna lovna disciplina dobiva svakim danom sve više novih poklonika u Hrvatskoj. Do sada, u protekle tri godine u Hrvatskoj je stasalo preko 80 novih zaljubljenika u ovu tradicionalnu lovnu disciplinu koja je u Hrvatskoj pod zaštitom kao dio Kulturne baštine Republike Hrvatske a u Svijetu uživa zaštitu UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština. Svi polaznici pokazali su vrhunsko znanje i položili sve grupe pitanja.

Kralj Tomislav - hrvatski kralj koji je na dvoru imao posebnog velikodostojnika Župana sokolara. Sokolarstvo je oduvijek bilo najvažniji dio tradicije hrvatskog plemstva i hrvatskoga lovstva.

Interes prema sokolarenju i ovih polaznika je isključivo velika održivost i prihvatljivost ovog okolišno najboljeg lova gdje lovac i lovina imaju jednake šanse te gdje nikada nema ranjene i nepronađene divljači a broj ulova se mjeri na prste jedne ruke tijekom čitave sezone lova. Svakako valja istaći da je i ovaj način polaganja sokolarskog ispita gdje se ispit polaže po principu a,b,c pitanja koja su dostupna na webu Ministarstva i novac se uplaćuje u Državni proračun najbolji model kako lovstvo treba funkcionirati – stručno i u rukama države. Na kraju valja istaći kako su već krenule nove prijave za idući rok polaganja ispita a svi podaci lako se mogu naći na web stranicama resornog Ministarstva poljoprivrede.

Polaznici sokolarskog ispita.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013