Donosimo još jedan vrhunski tekst i slike iz pera uvaženog lovca Đive Ćurlice tajnika Udruge Safari lovaca Hrvatske koji osim jedinstvenog iskustva u lovu na kozoroga u Španjolskoj, prikazuje kako lovstvo i lovni turizma uvelike pomažu razvoju gospodarstva države, posebno ruralnih krajeva.

 

„Pirinejski kozorog“, tako stoji u starijoj našoj literaturi i vodi se pod jednu vrstu mada su u pitanju 4 različite ali i slične životinje koje obitavaju na Pirinejskom poluotoku. Međutim detaljnijim pogledom na stručnu literaturu dolazimo do opisa pojedinih podvrsta koje zapravo u lovačkom smislu i nisu tako bitne osim za kolekcionare koji upravo žele imati svaku od 4 podvrste a da bi konkurirali  nagradama i priznanjima koje u zadnje preplavljuju imućnu lovačku klijentelu.

Iberijski kozorog (Capra pyrenaica) - ili Španjolski kozorog je danas zastupljen u ograničenim područjima Pirineja i drugih manjih planinskih enklava u Španjolskoj. Oko 55.000 primjeraka kozoroga živi na Pirinejskom poluotoku, od čega se godišnje odstrijeli oko 5500 grla. S obzirom na prosječan lovni paket 3-4 dana lova plus odstrel u medalji iznosi oko 5000 eura dobije se 28 mil eura odn. 210 miliona kuna čistog prihoda Španjolskoj od lovnog turizma i to samo od jedne vrste.

Kozoroga u Španjolskoj ima nekoliko podvrsta:
Zapadni Španjolski ili Gredos kozorog - Capra pyrenaica victoriae
Jugoistočni Španjolski odn. Beceite kozorog - Capra pyrenaica hispanica
Portugalski Ibex odn Sierra Nevada - Capra pyrenaica lusitanica
Pirinejski Ibex odn Ronda - Capra pyrenaica pyrenaica


Regije u kojima se love sve četiri podvrste.

Kod kozoroga dlaka je ljeti vrlo kratka i svijetlo-sive boje, ali zimi je duga, tamno siva obilata i gusta s crnim oznakama na leđima i nogama. Tijelo je izrazito mišićavo i snažno, ostavlja dojam životinje koja upravo živi na nedostupnim terenima. I mužjaci i ženke imaju rogove, ali ženski rogovi su znatno manji, do 20 cm za razliku od kapitalnih mužjaka čija dužina doseže i preko 85 cm.. Rogovi rastu proporcionalno s dobi, dodajući jedan prsten godišnje, otprilike 6-8 cm. Prosječne je težine tijela 70-80 kg, zacijelo 20 % teži od jakog ovna muflona.

U lovačkom i trofejnom smislu a tako i u naplati trofeje postoje 4 kategorije i to oni do 60 cm spadaju u tzv. „selektivo“ klasu, potom slijedi do oko 70 cm „reprezentativo“ što je do brončane medalje. Preko 70, 72 cm trofeja uz još neke parametre ulazi u brončanu medalju da bi preko 80 cm trofeja već bila u zlatu.

Naš lov

Odlazak je bio predviđen 14 veljače. Povoljnim letom do Pariza a potom iz Pariza do Valencije. U jesenskim i proljetnim terminima postoji direktna veza Splita i Zagreba s Barcelonom. Tu ste kad sletite, na 2 sata vožnje od lovišta. Tako je i bilo. Lovit ćemo BECEITE IBEX-a ! Španjolci kažu „Cabra“ (capra-koza).

Ruralni smještaj.

Domaćin, menadžer i glavni lovočuvar, nas je dočekao u zračnoj luci Valencije, vrlo kratke formalnosti bez policije i carine jer smo u EU. Tu smo shvatili blagodat Europske unije, kao da ste iz Dubrovnika sletjeli u Zagreb. Oružje nismo nosili jer je domaćin ponudio korištenje njegovo. Unatoč tome morali smo priložiti lovačke iskaznice (HUNTING CARD ili HUNTING LICENCE ?!) i oružni list u svrhu izdavanje odobrenja za lov.

Pregledavanje kanjona u potrazi za kozorozima.

Vlasnik gospodari s lovištem na nekoliko lokacija ukupne veličine 50.000 hektara. Kvota odstrela kreče se oko 120 kapitalnih grla i dodatno još oko 80 što ženki ili mladih u redukciji, neperspektivnih mužjaka. Dakle oko 200 odstrela godišnje realizira ovaj gospodarstvenik. Zavidna lovna ponuda i za svaku pohvalu.

Autorov kozorog odstjeljen prvi dan lova.

Smjestili su nas u mali obiteljski hotel, samo 6 apartmana u mjestu Castelforte.Večernje druženje i dogovor za sutra. Najavljen je dolazak ujutro u 8 sati po nas. Mislili smo da je kasno s obzirom da se neka navika ustalila da se u lov ide u praskozorje !?
Sutradan nekoliko nabrzinu pokupljenih osnovnih sitnica za lov i u Toyotu, vožnje možda 15 minuta do lokacije, livade predviđene da bismo isprobali oružje. Hanoverski krvosljednik nam je pravio društvo, nikad se ne zna a imati takvog psa sa sobom je gotovo imperativ.

Iznenađena dva kapitalna grla kozoroga.

S puno zadovoljstva sam prihvatio Weatherby .257 što daje nekih 6,5 mm kalibra i težinu kugle 7 grama. Za ne povjerovati ali prvi hitac na 100 m iz ovog oružja na nogarima je otišao ravno u crnu točku. Nisam htio kvariti samopouzdanje ili „svoje umijeće“ drugim hicem koji zacijelo ni bi sjeo na isto mjesto.
Krenuli smo. Kanjon a na čijem smo rubu i u dubini tražili životinje. Dva krda su uočena. Ženke, mladi i jedan „reprezentativo“ (malo ispod bronze) a na drugu stranu kanjona na siparu su ležala 3 muška grla od kojih je jedan bio upravo ono što bi zadovoljilo„reprezentativo“ za kojeg su mi rekli da je moguće 65-70 cm. Promatrali smo ih s udaljenosti od oko 500 m i donio se plan prilaza. Odlazak duboko dole u kanjon, hodanje uz potok gotovo kilometar i penjanje do nekih litica s kojih nam životinje ne bi bile dalje od 150 m. Tako je i bilo. U 12 sati sam ubacio metak u cijev, rastegnuo „bipode“ i pogledao svog kozoroga kroz Leupoldovu optiku na povećanju 9 x. Kao da je nešto osjetio, pridigao se i nakon sekundu dobio jako brzu Noslerovu kuglu visoko, malo iza plećke. Pao je kao pokošen da bi se nakon par sekundi pokušao pridići ali ga je stigla druga kugla nakon koje se skotrljao  20 m niz točilo.

Nisam želio odmah ka životinji. Moj vodič je već u međuvremenu bio kod kozoroga, a ja sam se pomalo zaputio bilježeći svako par koraka kamerom prizore. Upravo ono što sam očekivao. Zreli kozorog malo ispod brončane medalje je bio tu.

Kapitalni zlatni kozorog.

Punih 8 godina što zapravo znači da nije uopće bio perspektivan. U tim godinama bi najmanje morao imati preko 75 cm i sigurno srebro.
Kako smo se odlučili za ovaj lov ?
Naime, u kontaktu lovcima od kojih smo dobili priču i preporuku, a preko njih, ponudili su nam vlasnici lovišta direktno iz Valencije ovu odličnu i povoljnu priliku. Upravo iz razloga da bi Hrvatskim lovcima kroz našu priču i Udrugu predstavili Španjolski lov i organizaciju o kojoj se do sad malo znalo. Sve detalje kako loviti i gdje ovu životinju te sve ostale pojedinost ako vas zanimaju, možete dobiti na stranicama udruge Safari lovaca Hrvatske.

Načelno 2850 eura je potrebno u totalu za ovo zadovoljstvo.

Portal

Divljač i Psi


 

DESTINACIJA – AFRIKA – NAMIBIJA

 

Ekonomika, industrija, lovna ponuda

Namibija je doista lovački raj i to je pročitano i doživljeno bezbroj puta od lovaca svih „kalibara“ koji su je pohodili. Ni Južno Afrička republika nije daleko od toga ali zbog izvjesnih tenzija na razini crni-bijeli postoji prikrivena nelagoda.

Visoki standardi od same organizacije, vize i avio kompanije, prihvata lovca, smještaja i etike u lovu su neminovni i gotovo najbolji na svijetu. Popratni elementi oko uređivanja i dostave trofeja čine ovi destinaciju jednom od najsigurnijih i najboljih na svijetu.

Hartebest - trofeje za užitak svih lovaca.

Za što su zaslužni njihovo Ministarstvo turizma i okoliša kako i NAPHA, udruga koja okuplja profesionalne lovce i još nekih šestotinjak privatnih farmera koji su modus operandi savršene lovne industrije u toj Zemlji.

Lov kao socijalna kategorija za narodne mase je tamo nepoznanica. Svatko lov mora platiti.

(teško je shvatiti što bi se dogodilo da se 55.000 domaćih pusti da love tko što hoće i želi)

Razgranata mreža sajmova i lovne ponude nalazi se u preko 1100 štandova koji su 2009 od strane Namibijskih operatera lova bili lovcima diljem svijeta na ponudi. Samo u Dallasu (USA) bilo ih je 38, Dortmundu 33.

Statistika kazuje da u zadnjih 10 godina Namibiju posjećuje 900 % više Američkih lovaca godišnje nego prije 10 godina, skok sa 155 na 1560 lovaca a Njemačke klijentele sa 1500 godišnje na gotovo 2000. Sveukupno su na brojci od 5500 stranih gostiju-lovaca na godinu.

Kudu - veličanstveni duh Afrika.

A koji donesu prihod od 19,8 miliona US$ što je prosjek potrošenih novaca po lovcu oko 3500 $.

14 % od ukupnog deviznog priljeva u Namibiji čini lov.

Podaci su stari 10 godina tako da se opravdano pretpostavlja rast od barem 20-30 % u protekloj lovnoj sezoni 2015.

Oko 1,400.000 km četvornih je u toj zemlji lovna površina i većim djelom je u privatnim rukama dok se nekoliko velikih državnih enklava daje u koncesiju.

Vrlo kratku, nerijetko godinu ili dvije.

Nepoznanica su beskonačni najmovi/koncesije od 10 ili 30 godina.

Veprići......obilje divljači za užitak lova.

Dodatni podatak kazuje da je u 2000 godini upravo 4640 stranih lovaca u toj sezoni lovilo 15.000 dana, odstrijelilo 13.300 grla krupne trofejne divljači a sve to uz pomoć oko 5000 profesionalnih lovaca koji su neminovni i jedino oni ovlašteni za praćenje lovca turista.

Strogo je zabranjeno ići u lov na svoju ruku ili s nekim needuciranim pomoćnim osobljem ili pratiteljem tzv. lovnikom.

Opaska; Južno Afrička republika je 2013 godine ostvarila prihod od točno 1 milijardu Randa (340 miliona kuna) od čega 2/3 od popratnih sadržaja u lovstvu u smislu boravka, vođenja, prepariranja, dostave, uređivanja trofeja dok je 1/3 prihoda od samog odstrela 44.400 grla krupne trofejne divljači.

Vrijedno je spomenuti preparatore (TAXIDERMY) kojih je u Namibiji konkretno 24 a od kojih šestorica imaju doslovno pogone za prepariranje trofeja. Male tvornice sa po 20-30 zaposlenih koji jednostavno imaju toliko posla da se nerijetko čeka i po godinu dana ali takav trofej je definitivno u rangu nečeg što u našim krajevima niti ne postoji u razmišljanjima. U ovim preparatorskim radionama uradi se preko 6000 dermopreparata krupne trofejne divljači a da se pri tom ne broje samo očišćeni trofeji na daščicama i urađene kože za prostirke.

Kod preparatora. Popratna djelatnost koja zapošljava stotine ljudi.

Nešto o cijenama

Načelno treba izbjegavati na oko „primamljive“ jeftine ponude nečeg što se ispod prosječno povoljno nudi jer toga upravo i najčešće nema.

Indikativno i potvrđeno bezbroj puta. No to baš i nije tako bitno ali treba imati na umu. Koliko to da je lov u Africi na antilopa i gazele definitivno najjeftiniji.

Lov je za lovca strast, zadovoljstvo i rekreacija ali za davatelja usluge itekako naporna i iscrpljujuća stavka od koje se može solidno živjeti uz kvalitetno gospodarenja.

Za državu koja ima racionalne i zdrave poglede na svoje gospodarstvo i turizam, itekako zanimljiva gospodarska grana koja donosi znatan prihod, školuje i zapošljava kadar bez kojeg kvalitetne lovne ponude, gospodarenja a samim tim profita ne nedostaje

Dakle, sve ono što čini uspjeh. Zadovoljan lovac, zadovoljna država i zadovoljan gospodarstvenik.

Springbok gazela.

Što to Namibiju i Južnu Afriku čini toliko zanimljivim da je posjećuje toliko lovaca iz cijelog svijeta ?

Dakle ono što je gore već spomenuto je cijena !

Zatim izbor od 38 različitih vrsta krupne divljači koje možete loviti, koje raspon cijene imaju doslovno od 50 eura za neka brojne antilope i gazele pa do slona, nosoroga, lava, krokodila ali te vrste nisu poanta članka niti zanimljive našim lovcima.

Najčešće traženi trofeji su oni u rasponu cijena od 200 do 800 eura.

Paket lova se danas u Namibiji dobije za 2970 eura što je odlična ponuda s obzirom da lovac dobiva tjedan dana punog zadovoljstva na safariju, 5-6 trofejnih grla i sve popratne detalje vezane uz taj lov.

Dva blesboka za cijenu jednog srnjaka. Konkurentnost na tržištu vrlo atraktivne divljači koja ostvaruje prihode državi i stvara radna mjesta.

Još jedna stavka je to da je lov zajamčen!

Toliko je bogatstvo divljači da je jedini problem izabrati što trofejnije grlo a da se pri tom ne uzme iz prirode mlado ili perspektivno.

Zlobnici će kazati na to, lako ti je tamo kad ima… naravno !

Pa tendencija je i uspjeh da ima ili da nema !?

Sigurnost i uspjeh lova

Nezamislivo je uputiti se na toliki put, avionska karta, smještaj – a divljači NEMA !? ili tu i tamo pa se lov pretvara u noćnu moru.

I što je zanimljivo tamo je faktor sreće u lovu jako mali.

Rado kažu da je sreća 90 % znanja s čime bi se savršeno složio.

Ako ne znaš uzgojiti, gdje ti životinje obitavaju, ako ne znaš prići, prišuljati se, odabrati, uputiti lovca kako i što.. e onda je onih 10 % ta sreća koja pomaže. A to je nedovoljno za stvoriti armiju zadovoljnih i onih koji se opetovano vračaju.

To je jednostavno lovna industrija sa svim pratećim sadržajima kako bi se stvorile predispozicije za uspješan lov i zadovoljnog lovca gosta koji će pozitivne reference širiti dalje i doći opet.

I upravo se u onoj statističkoj brojci nalazi poanta a to je da prosječan lovac potroši oko 3500 $ za ukupno 10 dana avanture u kojoj je boravio u klimatiziranim apartmanima,  narijetko sa bazenom ispred, vozio se u perfektnoj Toyoti, doživio susret sa stotinama životinja, odstrijelio desetak trofeja i doma se vratio zadovoljan. O gastronomiji ne treba ni spominjati.

A da je pri tom potrošio taman toliko koliko bi na drugom mjestu platio dva dana lova na jednog muflona, vepra ili jelena u tom cjenovnom razredu.

Jeftinije od lova na srnjaka.

Još jedan zanimljiv podatak je da su cijene u zadnjih 15 godina gotovo nepromijenjene. Kudu je uvijek koštao 900-1000 eura, Springbok 300, Blesbok, 450, Oriks oko 400, kapitalni eland 1200-1400, zebra 700-900 što upućuje na mudrost u poslovanju i obilje ponude.

Jer da nije tako, da se loše gospodari, da se divljač istrebljuje, ne uzgaja, dakako da bi se cijena nečeg što nedostaje itekako uvećavala.

Leopard je poskupio jer su kvote po CITESU bitno smanjene a u USA je dozvoljeno unijeti trofeju s čim je porasla potražnja  a logično i cijena. Još do 2010 su naši lovci ulovili nemali broj leoparda i geparda ali zadnjih godina sve manje upravo zbog cijene.

(Doduše gepard se još može dobiti po popularnoj cijeni ali sve do onog momenta kad će USA Fish & Wildlife dopustiti uvoz te trofeje)

S čime se autor djelomično i slaže, i smatra da je nedopustivo i neprimjereno da jedna veličanstvena mačka koja spada u BIG FIVE, dakle u samu krunu lovstva i vrhunac lovačkog dosega nosi cijenu jedne polupitome koze ili ovce u mediteranskom priobalju koliko god ona bila feral goat ili mediteranian sheep.

Napisao i slike:

Đivo Ćurlica

www.namibia-lov.com

Portal 

Divljač i Psi

 

 

Turistička agencija "Centours" nudi vrhunski užitak lova na krupnu i sitnu divljač na području lovišta IV/3 "Bukovača". 

Odlična i lako dostupna pozicija lovišta "Bukovača" na području između Ogulina i Vrbovskog, u Karlovačkoj županiji, udaljeno je svega 7 kilometra od grada Vrbovskog i 10 kilometara od Ogulina. Smješteno na idealnoj lokaciji za lovce iz cijele Hrvatske i Europe, uz laki pristup autocestom Rijeka-Zagreb ili starom Karolinskom cestom. Lovište Bukovača je brdsko planinskog tipa i nudi odlično organizirane lovove  na smeđeg medvjeda, jelensku divljač, srneću divljač, divlje svinje, zeca, šljuke bene, prepelice pućpure, patke gluhare, lisice, kune, jazavce itd.

U lovištu su prisutne i zaštićene vrste vuk i divlja mačka te povremeno ris. Smještaj lovaca  je moguć u lovačkom domu u samom lovištu ili u turističkim objektima u okolici (Vrbovsko, Ogulin, Karlovac...).

Ako zaista želite doživjeti vrhunski užitak i organizaciju lova svakako morate loviti u u lovištu "Bukovača"!

 

Portal

Divljač i Psi

Voljeli mi to priznati ili ne, ono što daje presjek svake djelatnosti, pa tako i lova i to prvenstveno kao gospodarske pa zatim turističke te rekreacijske i zaštitarske djelatnosti, je statistika. U svakom slučaju, kao jedina meritorna za svekoliko pučanstvo, lovna statistika u Hrvatskoj neosporno ima veliki značaj za državu i gospodarstvo jer ne smijemo zaboraviti da je divljač u vlasništvu Republike Hrvatske, i to od posebnog interesa, te ima svoju jasno propisanu vrijednost. Također ono što valja istaći je da se statistike za proteklu godinu nažalost donose na kraju ili pri kraju tekuće pa se ovdje može vidjeti koliko je 2014. godina bila lovno uspješna dok ćemo za 2105. godinu još morati pričekati. Kao neosporno prihvatljivi cijenik je svakako onaj od naše državne tvrtke „Hrvatske šume“ gdje možemo lako povući neke općenite paralele koliko je država Hrvatska zaradila ili barem trebala zaraditi računajući na mrsku recesiju iz koje sada vjerujemo da ćemo se uskoro izvući. Tako prema podacima Državnog zavoda za statistiku lovci su u lovačkim udrugama 2014. godine odstrijelili od sitne divljači 82.000 fazana, 28.000 zečeva, 117.000 razne pernate divljači, te 30.000 ptica močvarica. Pomnožimo li to sa aktualnim cijenama, fazani, čiji kljun u odstrijelu vrijedi 122,00 kn, to bi iznosilo 10.004.000,00 kn, zečevi po cijeni repa 466,00 kn donijeli su 13.048.000,00 kn, razna pernata divljač vjerojatno podrazumijeva najviše prepelica i šljuka te vjerojatno nešto sitno odstrjela trčke, kamenjarke, divljih golubova te uzevši brojku od 117.000 kljunova sa najgrubljim prosijekom između svih navedenih vrsta u iznosu od 128 kn bilo bi ukupno oko 14.976.000,00 kn. Na to ako se nadoda još 30.000 odstrijeljenih močvarica za koje možemo slobodno uzeti najčešće liske i divlje patke u nekom proizvoljnom omjeru 50:50 vrijednost bi bila 3.075.000,00 kn. Ono što se ovdje svakako mora istaći je brojka odstrijeljenih zečeva, za koju je vrlo upitno i jako diskutabilno je li ona zaista takva. Razloga tome je mnogo, a najviše onih iz svakodnevnog lova kada je pronaći mjesta u Hrvatskoj sa stabilnom populacijom zeca koja bi dala veću kvotu odstrjela, praktički nemoguće naći. Realno to su svega dva do maksimalno pet lovišta koja teško mogu dati ovu brojku koja je prikazana. Također u stvarnosti je cijena zeca 700kn, veća, tako da njegova financijska vrijednost bi nadaleko premašivala mnoge lovove na krupnu divljač koji nam i ovako ne stvaraju pozitivu. Kada se to sve na kraju zbroji, odstrijeljena sitna divljač trebala je donijeti hrvatskom gospodarstvu oko 41.103.000,00 kn. Neosporno lijepa svota novaca koja u stvarnosti nije ostvarena, no mogla bi se reinvestirati u unaprijeđenje lovstva i stvaranje novih radnih mjesta.

Kroz lov na krupnu divljač tijekom 2014. godine odstrijeljeno je 26.394 divlje svinje, 16.800 srna te 4.382 jelena. Svakako najbrojnija divlja svinja danas u Hrvatskoj nije samo divljač nego i pitanje uništavanja poljoprivrednih usjeva, naleta vozila te nažalost vrlo loše trofejne strukture. Također uzme li se u obzir da se lov na divlje svinje u gotovo 100% slučajeva prodaje kroz paušalni lov jasno je da trofeje ima u promilima. U prosijeku odstrjel svinje se kreće od 300-500kn, u ovoj cijeni ne uzevši u obzir trofejne veprove. No i u tom slučaju a prema zadnjem popisu trofeja iz 2009. godine godišnje svega padne 30-tak trofejnih grla veprova što je kap u moru dobitka naspram realnog gubitka prvenstveno od šteta. Također ne zaboravite da trofejnog vepra čekamo najmanje sedam godina kako bi postigao trofejnu zrelost! Uzmimo li u grubo, divlja svinja bi tako sa ovom brojkom odstrjela donijela 11.000.000,00kn no valja računati da štete koje učine godišnje premaše i nekoliko stotina miliona kuna tako da sa njom imamo čisti veliki gubitak.

Što se pak tiče srneće divljači i ovdje nažalost prevladavaju paušalni lovovi koji ponovno upućuju na slabiju trofejnu strukturu a cijene lova se kreću od 4.000,00kn. Svakako ovdje se moraju uračunati i odstrijeljene srne čija je okvirna vrijednost oko 200,00kn. U nekom prosijeku bi brojka od 16.800 grla srneće divljači vrijedila oko 4.000.000,00kn. Uz to početkom lova na srneću divljač malo je mjesta koji mogu sigurno ponuditi srnjake preko 130 CIC točaka što su se uvjerili mnogi lovci željni trofeja a ne mesa. Zaključno, kod krupne divljači dolazi se do jelenske divljači koja u Hrvatskoj po nekom nepisanom pravilu nosi titulu izrazito vrijedne divljači koje je odstrijeljeno 4.382 grla. U ovom slučaju valja imati na umu dali se gleda na meso ili trofeju jelenske divljači s obzirom da nije lako pronaći mjesta koja nude desetke grla jelenske divljači u medaljama. Svakako valja imati na umu i onih nekoliko odstrjeljenih među lovcima članovima udruga od okvirno 200-tinjak CIC točaka čija bi tržišna vrijednost bila cirka 40.000,00kn no novac je u ovom slučaju zamijenjen „bodovima“. Naravno, kao i kod srneće divljači gdje se vrši odstrjel srna tako se i kod jelenske divljači vrši odstrjel košuta čija je vrijednost u prosijeku 500,00 kuna. U tom slučaju bi odstrijeljena jelenska divljač u Hrvatskoj mogla okvirno vrijediti oko 20.000.000,00kn. U ovom slučaju kod jelenske divljači se kao i kod divljih svinja valjaju u obzir uzeti i sve veće štete, te povećanje kvantitete a ne kvalitete grla (primjeri velike brojnosti o kojima se pisalo u Slavoniji), pa joj vrijednost time drastično i pada. Ukupna vrijednost krupne divljači prema tome bi iznosila oko 35.000.000,00kn čemu se moraju oduzeti i velike štete u poljoprivredi i na usjevima. Zajedno bi tako sitna i krupna divljač odstrijeljena po udrugama mogla iznosti 76.000.000,00kn ili deset miliona eura.

Najčešća lovina koja gospodari sama sobom te ne donosi profit uz stvaranje ogromnih šteta, nažalost i bez unificirane prodaje mesa.

Ono što se u oba slučaja lova na sitnu i krupnu divljač mora uzeti u obzir je da u Hrvatskoj lov generalno dijelimo na dvije vrste.  Prvi je onaj lov na „bodove“, i u toj vrsti lova je odstrijeljena, gore navedena divljač okvirne vrijednosti desetak miliona eura. U lovu pomoću „bodova“ pravo na divljač po udrugama se stječe na osnovu dobivenih „bodova“ koje nemaju zakonom propisanu vrijednost nego su rezutat internih propisa unutar lovačkih udruga a dobivaju se proizvoljnim procijenama na osnovu radnih akcija koje se provode nedjeljom i blagdanima. Dodatni bodovi se pak stječu također na osnovu internih propisa tko donese vlastitu motornu pilu, traktor te ostalu mehanizaciju ili neki alat. Ovaj tip lova na „bodove“ i radne akcije nedjeljom i blagdanima naslijeđe je iz vremena Jugoslavije i sve teže se nosi sa modernim vremenima u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj zbog košenja sa vremenskim mogućnostima radnih ljudi, ali i u jednu ruku kršenjem određenih svjetonazorskih prava kada oni lovci koji nedjelju i blagdane žele provesti u Crkvi ili sa obitelji na ovaj način bivaju zakinuti za „bodove“ od radnih akcija jer na njima ne sudjeluju.

Drugi tip lova je onaj koji se vrši u lovnom turizmu i koji se za sada uglavnom spominje u razgovorima no nažalost hrvatskom gospodarstvu ne donosi onu dobit koju bi to zaista i trebao. Svakako što se uskoro mora učiniti je ozbiljan zaokret u politici vođenja lovstva gdje ćemo donošenjem strategije hrvatskoga lovstva, te domoljubnim i razvojnim idejama u lovstvu, stvoriti radna mjesta za mlade stručnjake, dodatno pokrenuti pokleklo gospodarstvo države ali i neosporno ostaviti dovoljno lova za uživanje hrvatskih lovaca na vlastitoj djedovini.

Portal

Divljač i Psi

Završetak sezone sokolarenja ovoga puta bio je u našem sigurno najspoznatijem lovištu "Zelendvor". Kvaliteta terena i divljači već svima nadaleko poznata i ovoga puta ponudila je vrhunske uvijete za sokolarenje sokolarima iz Njemačke, Austrije Italije, Slovenije i Hrvatske. Prevaliti i preko 500 kilometara u jednom smjeru da bi se uživalo u letu sokolarskih ptica bez da se i ulovi, sasvim je normalno, pogotovo za naše prijatelje iz nekih susjednih europskih zemalja kao što je na primjer Njemačka, koja nažalost kao i ostatak zapadne Europe nema ili ima vrlo malo terena za sitnu divljač jer ih je "pojela" intenzivna poljoprivreda te su sada gole kao "mjesečeva površina" a sitne divljači ima u malim naznakama. S druge strane Hrvatska, koja ima sreću u nesreći, gdje poljoprivrede nema a vrhunski su uvjeti za uzgoj i lov sitne divljači već godinama u hrvatskom lovstvu ide u pogrešnom smjeru nekih izmišljenih trofej i krupne divljači koje niti razvijaju lovni turizam niti nam donose profit, izuzev velikih šteta. U konačnici, ovaj vrhunski da sokolarenja završio je sa preko 50 podignutih kljunova fazanske divljači za sokolarske ptice, sa konačnim ulovom od dva kljuna. Kao što se već puno puta ponovilo i sada je dokazano kako ova kulturna baština sokolarskog lova pod zaštitom UNESCO-a nema utjecaja na okoliš i divljač a evidentno ima ogroman potencijal u hrvatskim lovištima za razvoj lovnog turizma. Možemo samo zaključiti da je i ovoga puta "Zelendvor" pružio vrhunske uvijete za sokolarenje ali i ponovno se pokazalo da moramo što prije stvoriti strategiju razvoja lovstva i obnoviti fondove sitne divljači koja nas jedino može izvući i iz ogromne recesije u koju nam je upao i lovni turizam.

Portal

Divljač i Psi

 

Bez obzira na netipične i vrlo tople zime (danas 15-16 stupnjeva Celzija) lov na lisice je izrazito težak, no i izrazito nužan za očuvanje u Hrvatskoj nažalost niskog fonda sitne divljači. Ono što ovoj vrsti lova svakako daje dodatnu vrijednost, je i kada se on odvija na način pomoću surog orla, odnosno sokolarenjem. Ovaj tradicionalni način lova koji je pod zaštitom UNESCO-a kao Nematerijalna svjetska kulturna baština te kulturna baština u Republici Hrvatskoj dobiva novu sferu i u pomoći kod redukcije predatora. I ovoga puta naš, odnosno svjetski najtrofejniji lovac, lovni kinolog i sokolar Hari Herak je sa svojom orlicom Ellom u kombinaciji sa parson russel terijerkom iz vlastitog uzgoja po imenu Beyonce od Heraka uhvatio još jednu lisicu i pomogao starim i mladim zečevima, fazanima i poljskim jarebicama. Možemo na kraju samo zaključiti da sokolarenje dobiva i nove dimenzije u Hrvatskom lovstvu a mladi i stari lovci, bez obzira lovili sa sokolarskom pticom ili puškom bi trebali više vremena posvetiti lovu na lisice i ostale predatore kako bi pomogli našoj sitnoj divljači.

Hari Herak i Beyonce od Heraka koja je istjerala još jednu lisicu za suru orlicu Ellu.

Sura orlica Ella na uhvaćenoj lisici. Još više sitne divljači u hrvatskim lovištima......

Portal

Divljač i Psi

 

 

Karlovačka fazanerija „Dajnica“, u vlasništvu lovne agencije „KA-LOV“ iz Karlovca koja je otvorena pred dvije godine sredstvima dobivenim na natječaju za razvoj lovstva Karlovačke županije koja je karlovački župan Ivan Vučić dodjelio za ovaj projekt u svrhu razvoja lovstva i lovnog turizma. Rad fazanerije je tijekom 2015. godine prepoznala i Hrvatska banka za obnovu i razvoj koja joj je dodijelila dodatna kreditna sredstva za proširenje na 7.000 kljunova fazanske divljači te oko 2.000 kljunova trčki. Trenutno u karloačkoj fazaneriji tvrtke "KA LOV" mogu se pronaći najkvalitetniji fazani u široj regiji o čemu se lako uvjerite i na vidu ispod.

Za pokretanje videa kliknite na fotogarfiju!

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

Ponovno donosimo novi izvrstan članak i fotografije uvaženog lovnog kinloga i FCI kinološkog suca te dugogodišnjeg uzgajivača istarskih kratkodlakih goniča iz Karlovca mag.ing.agr. Dražena Matičića iz Karlovca.

Lovački pas slika pastel psa IGK autor Vlado Barić.

Istarski kratkodlaki gonič je uzgojen i obučen za lov na nekoliko različitih terena:

  1. Ravničarski predjeli s gustim naseljima i putovima,
  2. Brdsko-gorski predjeli šuma ispresijecani livadama, čistinama i naseljima,
  3. Brdsko-gorski predjeli obrasli velikim kompleksima šuma,
  4. Krški predjeli.

 

1.1.        Ravničarski predjeli s gustim naseljima i putovima:

Ravničarski predjeli s gustim naseljima i putovima/prometnicama i drugim urbanim objektima svode mogućnost i dužinu gonjenja na minimum. Tu često na samom početku ili nakon par minuta divljač nailazi na put/prometnicu, naselje, ograde, okućnice, ljude, domaću stoku i prometovanje raznih vozila. Ako pas i podigne divljač s loge, ista u progonu čini zagonetne skokove koje pas teže razazna ili divljač pretrčava prometnice, što je opasno ne samo za divljač, promet i psa već i za sigurnost ljudi u prometu. Na takovim terenima je teško loviti s istarskim kratkodlakim goničem, psi se kvare u svom radu, a to nisu niti tereni za održavanje kinoloških ispita i utakmica u radu pasa goniča.

1.2.        Brdsko-gorski predjeli šuma ispresijecani livadama, čistinama i naseljima:

Ovi tereni smanjuju ustrajno i neometano gonjenje. Ljudi i domaća stoka remete rad istarskog kratkodlakog. Zbog toga je gonjenje na ovim trenima smanjeno s proporcionalnim smetnjama.

1.3.        Brdsko-gorski predjeli obrasli velikim kompleksima šuma:

Ovo su idealni tereni za rad kvalitetnog istarskog kratkodlakog goniča. Podloga/tlo ovih terena najbolje je i najduže zadržava mirisne tragove svih vrsta  divljači. Ako je hladovina, isparavanje tragova je usporeno zbog stalne prisutnosti vlage. To pogoduje da je miris divljači i sam trag intenzivniji i trajniji. Šumsko tlo je prohodno, prekriveno travom i lišćem, koje pogoduje nesmetanom kretanju psa bez ozljeda šapa. Nije zanemariva okolnost da je u tim prostorima zrak bogat kisikom koji je vrlo važan faktor za pse trkače-goniče.

Nema značajnih prometovanja šumskim prometnicama i nema naselja i ljudi koji bi prekidali gonjenje. Ovakvi tereni su idealni za dobro i pravilno lovljenje istarskim kratkodlakim goničem posebno divlje svinje pod uvjetom da lovac poznaje premete divljači u lovištu u kojem lovi.

1.4.        Krški tereni:

Krški tereni bez gustih naselja, predstavljaju dobar preduvjet za rad istarskog kratkodlakog goniča. To su vrlo suhi tereni. Mirisni se tragovi divljači zadržavaju u smanjenoj jačini i brže nestaju (podloga, kamen,pijesak,suha zemlja te sunce i vjetar čine svoje). Ovi tereni su redovito obrasli makijom sa dosta neprohodnih mjesta i prepreka od suhozida. U savladavanju takovih prepreka iscrpljuje se pas i divljač, a tada dolazi i do ozljeda nogu psa i glave psa. Uobičajeno je duže ili kraće zastajkivanje psa i lakše gubljenje traga divljači koju slijedi. Sigurno je da su ovakvi tereni/lovišta najteži za rad istarskog kratkodlakog goniča  ali su istodobno najbolji za trening vrhunskih radnih jedinki. Iz psa izvlači maksimum fizičkih mogućnosti, volje, snalažljivosti, iteligencije i posebno njuha. Divljač koja tu obitava i koja se najčešće lovi psima goničima je : čagalj, lisica, zec ili divlji kunić. Od svakog lovca učesnika u lovu prigonom na kršu traži se pravo poznavanje terena sa svim premetima divljači jer u protivnom izostaje svaki uspjeh u lovu.

  • U našim uvjetima uporaba istarskog kratkodlakog goniča nije upitna za brdska i gorska lovišta te lovišta na kršu, dok je u nizinskom lovištu nepoželjan , osim u skupnim lovovima prigonom na divlje svinje,  čaglja, lisicu, pod uvjetom da je za to obučen. Nepoželjni su i zbog svog visoko razvijenog lovnog instinkta i ustrajnosti u radu te mogu u nizinskom lovištu nanijeti štetu na jelenskoj i srnećoj divljači progoneći ju sve do hvatanja.
  • Najštetnije za lovište i divljač je loviti s grupom neobučenih goniča koji se udružuju u čopor. 
  • Samo obučen i radno ispitan istarski kratkodlaki gonič (vrijedi i za sve ostale pasmine goniča) ima budućnost i moći će opstati u sadašnjim trendovima Hrvatskog lovstva kao pomagač lovcu.

Dražen Matičić mag.ing.agr međunarodni FCI kinološki sudac i dugogodišnji uzgajivač istarskih kratkodlakih goniča.

Portal

Divljač i Psi 

 

 

Friško pristigle footografije iz Slovačke donose nam i nove uspjehe najtrofejnijeg svjetskog lovnog kinologa, lovca i sokolara Harija Heraka i njegova sina Davida Heraka. I ovoga puta se vidi kako slovaci imaju znanja i sluha spojiti ugodno s korisnim te napraviti dobru priču lovnog turizma kroz lov orlovima na lisice. Na ovaj način spaja se ugodno s korisnim gdje se lovišta čiste od predatora a uz to stvara se lovno turistički proizvod. Doći na ovakav lov iziskuje rezerviranje mjesta mjesecima ranije jer je potražnja izrazito velika. No bez obzira na sve loviti lisice s orlovima traži majstore zanata ove umjetnosti lova s pticama grabljivicama pod zaštitom UNESCO-a u kojoj Herak ponovno promovira Hrvatsku i hrvatsko lovstvo na najvišoj razini. Možemo samo zaključiti kako bi sa malo sluha u Hrvatskoj mogli i mi stvoriti nove vrijednosti na vrhunskim lovnim terenima kada bi okupili one ljude koji znaju, hoće i mogu zajedničkim snagama otvoriti neke nove ali u konačnici stare i tradicionalne lovne discipline koje sve više postaju prihvatljive zbog održivosti i malog zadiranja u prirodu.  

David Herak i Hari Herak sa orlicom nakon uspješnog leta na lisicu.

Nagrada za odličan let.

Trofeja iza koje stoje po 4-5 godine rada s obzirom da je sokolarenje najteža i najzahtjevnija lovna disciplina bez ikakvog utjecaja na okoliš uz to pod zaštitom UNESCO-a.

Odavanje počasti divljači. Slovački lovci i sokolari pokazuju kako od lova na lisice stvoriti lovno turističku prepoznatljivost. Svakako nešto o čemu u Hrvatskoj valja razmisliti.....

Portal

Divljač i Psi

Svake godine štete od divljači postaju sve veći problem za mnoge lovoovlaštenike. Višemilijunske štete koje se u konačnici slijevaju na leđa lovaca svakako je najbolje prevenirati i unaprijed se zaštiti. Osim toga sukladno zakonskim propisima svaki lovoovlaštenik dužan je pravovremeno poduzeti sve mjere kako bi se spriječile moguće štete i nastavilo kvalitetno gospodarenje sa divljači. Među najboljim preparatima koji će vam zasigurno pomoći su vrhunski proizvodi tvrtke Chemisol d.o.o.

CHEMISOL d.o.o. repelenti – sredstva za odbijanje divljači

Zaštitite usjeve, voćnjake, vrtove, šume te ostale poljoprivredne i obradive površine od šteta koje uzrokuju divlje svinje, srne, jeleni i zečevi

 

hostgator coupons 2013