Kraj kolovoza, ljeto još uvijek u punom sjaju, nije se lako po toj vrućini otisnuti s 20 kg prtljage u Zagreb a potom na popodnevni let za Almaty. Grad na jugu Kazahstana, uz samu granicu s Kyrgistanom koji samo posjetili par godina prije. I gdje smo ulovili sjajne primjerke kozoroga u Tien-Schan gorju.

Ovo je nešto drugo. Kyrgistan ima MARALA ali nije dozvoljen lov. Sibirskog jelena impresivnih rogova do čak 18-19 kg težine, tijela velikog, sivog nerijetko 400 kg teškog.

Autor članka i uvaženi lovac Đivo Ćurlica.

A kad se k tome otvori mogućnost odstrela sibirskog srnjaka, brzo se zaboravi domače ljeto i na sve blagodati koje ono nosi.

Slijetanje točno u ponoć, letimo kontra vremena. Vize, policija i carinski pregled oružja oko sat vremena. Potom zabrinutost u vezi gladi ali se domaćin uopće nije brinuo oko toga. Tamo lokali rade 24 sata. Bez problema smo na putu prema lovištu našli ugodan otvoreni restoran koji  nas je zadovoljio domaćim ražnjićem prepunim janjećeg mesa a zovu ga „šašlik“.

Ujutro oko 5 sati nakon 4 ukupno sata vožnje a kad je već počelo svitati, našli smo se u kampu.

Domaćini, vodiči, konjušari, baka kuharica, svi su nam poželjeli dobrodošlicu, ponovno neka zakuska i počinak od par satri. Ali tko će spavat, uzbuđenje je preveliko.

Razgledanje kampa uz koji neposredno prolazi bistri planinski potok. Nezaobilazna sauna ulijeva povjerenje za higijenom, ipak smo tu 11 dana. U daljini planine, impresivna dva vrhunca. Vodiči nam pojašnjavaju da ćemo tamo loviti.. Imati otprilike dvodnevne izlete na konjima.

Proba oružja na 200 i 300, oba kalibra 8x68, dakako trebala je neka minimalna korekcija. Posljepodnevni izlazak za koji smo procijenili da samo žele vidjeti kako se snalazimo s konjima. Tako je i bilo, nosili smo puške jer smo u revirima gdje se može zateći sibirskog srndaća. Konji su savršeni, toliko jednostavno da samo  pustiš konja da sam ide, on je već toliko puta na isto mjesto ugazio kopitom. Srndaća nismo sreli ali je povratak bio pomalo jezovit. Za nas koji smo nepripremljeni. Ići uzbrdo ima nekog drugog osjećaja nego nizbrdo, kad se konj spušta po kosini od preko 50 %. Pješke doima jednostavnije.

Hrana domaćih ovaca, uglavnom mliječna, jaka i kalorična, vrhnje, dinstano meso, masa čaja a neki od nas po pivo. Votka je također neminovna za nazdravljanje.

 ODLAZAK NA PRVI IZLET

Bilo je oko 3 sata ujutro, buđenje. Jahanje po mraku dobra 2 sata. U reviru smo. Silvano i ja s jednim vodičem. Elvis se odvojio sa svojim vodičima na pola puta. Kad se vidimo – niko nema pojma. Impresivni krajolici, potoci, kanjoni, odvajamo se oštro u brda. Nakon pola sata, vodič koji jer bio prvi naglo zaustavlja, gleda lijevo gore, visoko prema šumi. Traži od Silvana da siđe s konja, meni da se ne mičem. Odlaze 20 m naprijed, Sivano nišani kratko i puca.

Vidim razočarenje. Maral je bio na prosjeci. Za svaki slučaj je ovaj otišao gore. Kaže da ga je prebacio. Nije ni čudo, prvi dan, umor, uzbuđenje, malo vremena, hitac iz ruke jer se jednostavno nije imalo vremena tražiti oslonac. Hitamo u planinu dalje. Strmo. Konji polako prate oputinu.

Nakon možda još sat vremena na proplanku sibirski srndać. Bježi kroz kratki pojas šume. Vodič vodi Silvana upravo na mjesto gdje je očekivao da će izaći. Tako je i bilo. Prvi dan lova, prva divljač je oborena. Sibirski srndać. Umalo da nije i maral pao.

Pauza, vatra, oduševljenje svime od tog dana. Popodne se pješice penjemo nemali usponom. Tu ni konj ne može. Čuli smo marala kako bježi kroz šumu. To je dobar znak ali do noći nismo vidjeli više ništa. Očekivali smo u gornjim dijelovima planine susret s kozorogom li ništa. Jedino golemi izmet još golemijeg vepra, upozorio je da se lako može dogodit da ga sretnemo..

Pred samu noć a kad je naš Kazakh upalio vatru doživio sam ono o čemu sam davno slušao. Šljuke su izletjele iz šume i letile oko dima. Impresivno ! Nabrzinu postavljeni šatori, postave i nekakvo nazovimo spavanje. Ali nije bilo hladno unatoč nekih  +5 C. Ujutro je ustajanje bez puno buke. Prvo se dobro osmatra, lako moguće da je maral tu na puškomet.

Tako je i bilo dobar sat vremena. A kad se ništa nije pojavilo, malo smo obišli revir i natrag. Istim putem kojim smo došli.

USPON ŽIVOTA I MARAL

Jašimo nekim kanjonom i počesto prelazimo ledenu rječicu dubine oko pola metra. I tako jašimo i svako malo zastajkujemo i gledamo uz kanjon s obije strane. Na jednom se mjestu odvajamo strmo uzbrdo. Nikad mi neće biti jasno dali je moguće da to konj može podnijeti budući i ja i Silvano ulazimo težinom u trocifreni broj. Sat vremena tako, doista zapanjujuće gdje su nas te predivne životinje iznijele. Pauza i konstatacija da smo negdje na pola planine.

Dalje idemo uzbrdo pješice. MOLIM ?!

Dugo sam u lovu, preko 30 g, Balkanske i mnoge domaće i planine sam obišao, ali ovakav uspon još u ovim godinama…

Pretpostavka da su tamo kozorozi čini čuda. Što je najžalosnije po nas, naš Kazakh je nosio i pušku i ranac pun svega. Ali… je zaboravio jednu stvar a mi previdjeli – VODU !

Imali smo jednu bocu. A to je za trojicu dakako jako malo za cijeli dan. A nema se gdje nadopuniti. I usprkos što je vodič odustao od vlastitog gutljaja, količina se smanjivala. Odlučili smo se na povratak i to je bila dobra, štoviše milenijska odluka. Nakon pola sata spuštanja zastali smo odmoriti. Komadić čokolade. Događa se prizor koji se sanja. Najednom, 200 m od nas, na čistini, izranja maral i ide ravno k nama. Kugla ga je dočekala kad je bio na 50 m. Kratki brzi trk i pad na sami rub provalije. Da je produžio još 2 m ne znam kako bi došli do životinje. Taj dan postoji za uspomenu.

Dovoljno, prva dva dana lova i dva trofeja su tu. Za Marala je procjena da će biti 11-12 kg, nije monstrum, srednjedobna životinja ali se takva prilika u ovim uvjetima ne propušta.

MAGLA I KIŠA

Vratili smo se u kamp poslijepodne, sat iza nas Elvis s predivnim kozorogom od 106 cm. Pucao je na njega doslovno iz šatora. Veli da se probudio u zoru, pogledao van i vidio 3 kozoroga na 150 m. Procijenio je i nanišanio najvećeg.

Naredna 3 dana se pokvarilo vrijeme. Magla, kiša, temperatura je pala za 10 stupnjeva C. Kad nisi u lovu, moram priznati da je dosadno, samo se neki vrag jede i pije, izmišlja, TV nema, ne kartamo, novine ne postoje, ali vremena za šalu i upoznavanje njihovog načina života ima napretek. Čistili smo ove tri trofeje, izmišljali recepte za to silno meso koje je predobro. Teško je povjerovati da je stari kozorog dobar za jelo ali doista jest. Nek' meso odstoji par dana bez frižidera, opusti se potpuno, smekša i ima sjajan ukus sa dosta povrća i začina.

Čak smo jedan dan nagovorili domaćine da pokušamo malo izaći u lov po tom vremenu ali nam s obila o glavu naša ideja. Brzo smo shvatili da uopće nije kompliment jahati po mokroj travi i zemlji.

DRUGI IZLET

Napokon je vrijeme progledalo, male kape magle su ostale na samim vrhovima planina. Samim tim je i zatoplilo. Objašnjavaju nam da je pravi trenutak da marali počnu „kričati“ – rika, parenje.

Odlazak u iste revire ali divljači kao da je nestalo. Prešli smo duplo veću udaljenost. Opet strmo uzbrdo, pa svako malo izleti po par sati pješice, pregledavanje urvina i procjepa. Vodiči su iznenađeni, pretpostavljaju da su tu lovokradice iz Kyrgistana koji je doslovno na par kilometara.

Krdo kozoroga smo primijetili na 500 m. Prelazilo je na drugu stranu i zastalo, Dovoljno za prilaz i hitac na dobrih 300 m. Kozorog 116 cm dugih rogova završio je kao zadnji trofej u Silvanovoj kolekciji.

Povratak, preumorni. Čekamo Elvisa kojeg nema 3 dana. Već zabrinuti. Nelagoda se javlja ali tu večer, nakon što smo legli kasno, čujemo kopita. Dočekujemo ih vani.

Tajac, zaprepaštenje, nestvarno, bajka…

Zar je to moguće da priroda napravi.

Rogovi marala na sirovoj glavi daju 24,60 kg.

Dalje ništa nije bitno.

E da, zadnji dan lova pao je srnjak od oko 1200 grama.

San se ispunio, svih šest trofeja je tu a bili smo spremni čak i na pola od toga.

Portal

Divljač i Psi

Veleučilište u Karlovcu organizira I. znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Priroda i divljač“ - Izazovi lovstva u 21. stoljeću. Ovaj karlovački skup je odlično mjesto za okupljanje lovnih stručnjaka s  različitim temama vezanim uz lovstvo i njegovo unaprjeđenje koji svakako valja podržati i posjetiti.

U organizaciji Veleučilišta u Karlovcu, 14. travnja 2016. godine u prostorima Veleučilišta u Karlovcu biti će održan I. znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Priroda i divljač“ - Izazovi lovstva u 21. stoljeću. Skup promovira važnost lovstva i njegovu poziciju u 21. stoljeću kao znanosti i djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, a ujedno je i prilika za analizu novih izazova. Osim navedenog, cilj ovog skupa je interdisciplinarna razmjena znanja između domaćih i stranih stručnjaka, te stvaranje mogućnosti za transfer znanja s obrazovnih i znanstvenih institucija prema upravnim tijelima i stručnjacima odgovornim za gospodarenje divljači

 

Tematska područja unutar kojih će se održavati stručna i znanstvena izlaganja biti će slijedeća:

- evolucijski značaj lova,

- lov kao ekološki alat u upravljanju populacijama divljači i zaštićenim vrstama,

- biologija i ekologija divljači,

- modeli upravljanja populacijama divljači,

- značaj lova u istraživanju, monitoringu, kontroli i suzbijanju zaraznih bolesti ljudi i životinja,

- lov i bioetika,

- lovci i lovstvo u zaštiti prirode,

- lov u kontekstu očuvanja kulturne i tradicijske baštine,

- lovni turizam.

Rad skupa će se odvijati kroz plenarna predavanja te usmene i poster prezentacije, a sudjelovanje na skupu već su potvrdili eminentni znanstvenici i stručnjaci iz Hrvatske, Slovačke, Slovenije i Srbije. Skup sa radom počinje u 9:00 sati, a prisustvovanje na skupu je besplatno.

Portal 

Divljač i Psi

 

 

 

  

 

Važnost krvosljednika u svakom lovištu s krupnom divljači nije samo pitanje zakonske potrebe nego i lovne etike. Iz pera uvaženog FCI suca mag.ing.agr. Dražena Matičića donosimo još jedan odličan članak.

Uvaženi lovac i FCI kinološki sudac mag.ing.agr. Dražen Matičić i njegov ariješki gonič Tref nakon uspješnog lova na predatore 2011. godine.

 

  • Zakonska odredba temelji se na Zakonu o lovstvu (“Narodne novine“ broj: 140/05 i 75/09) i Pravilniku o pasminama, broju i načinu korištenja lovačkih pasa za lov (“Narodne novine“ broj: 143/10).

 

Naprijed navedenim Zakonskim i podzakonskim aktima propisane su pasmine i broj lovačkih pasa za lov na pojedinu vrstu divljači u određenim područjima, najmanji potreban broj lovačkih pasa za lov te način izdavanja Uvjerenja o položenom ispitu prirođenih osobina. U lovištu kojim se gospodari s krupnom divljači i planira odstrjel iste, lovoovlaštenik je dužan osigurati lovačkog psa koji ima položen radni ispit na krvnom tragu.

Podaci govore da je u Republici Hrvatskoj 293 lovoovlaštenika u 317 ustanovljena državna lovišta i 712 lovoovlaštenika u 750 ustanovljenih zajedničkih lovišta. Koliko je za ista potrebno ispitanih pasa na krvnom tragu i općenito lovačkih pasa za izvršenje lovova da bi ispunili Zakonske i podzakonske akte?

Na svim kinološkim priredbama koje su organizirane od strane Hrvatskog kinološkog saveza (HKS-FCI) pse po obliku i radu ocjenjuju kinološki suci koji su svoje znanje iz lovne kinologije verificirali kod krovne kinološke asocijacije-Hrvatskog kinološkog saveza koji je član međunarodne kinološke organizacije Federation Cynologique Internationale-FCI. Postoji i druga mogućnost po kojoj je Hrvatski lovački savez (HLS) od nadležnog Ministarstva dobio pravo javnih ovlasti za edukacijom lovno-kinoloških sudaca i stjecanjem naziva lovno-kinološki sudac, koji se educiraju kod predavača i ispitivača sa Osječkog sveučilišta-Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.    

Hrvatski lovački savez nije član FCI-a te Statutom Hrvatskog kinološkog saveza nije dopušteno suditi sucima ovog saveza na priredbama u organizaciji Hrvatskog kinološkog saveza i obratno. Ocjenjeni lovački psi po obliku i radu od strane Hrvatskog lovačkog saveza odnosno lovno-kinoloških sudaca prihvaćene su samo unutar granica Republike Hrvatske i ne mogu se verificirati kod FCI, a tako i Rodovnice koje je izdao Hrvatski lovački savez. Postojeće stanje u Hrvatskoj lovnoj kinologiji za sada je takvo.

Republika Hrvatska ima veliku lovnu tradiciju i potencijal u gospodarenju s krupnom i sitnom divljači bilo u zajedničkim lovištima ili državnim. Lovstvo je specifična gospodarska grana društvene aktivnosti. U interesu i brizi za divljač kao i u samom gospodarenju učestvuje pored stručnjaka (npr. tvrtka HŠ d.o.o.) i vrlo veliki broj amatera, entuzijasta, ljubitelja divljači i lova, što je jedna od značajnih specifičnosti lovstva. Budući se radi o velikom potencijalu i mogućnošću razvoja lovstva kao gospodarske grane i boljim iskorišćivanjem ovih mogućnosti, pored stručnosti, koja se stiče sistematskim obrazovanjem i praksom, potreban je i profesionalni odnos prema radu. U vezi s ovim mora se povući granica između amaterskog i profesionalnog rada, odnosno ocijeniti gdje je granica do koje se može amaterski raditi, a gdje se bez odgovarajućih stručnjaka to ne može. Ne podcjenjujući znanja amatera (naročito nekih pojedinaca), a još manje važnost amaterskog rada, mora se reći da se samo s profesionalnim stručnjacima za lovstvo mogu postići optimalni rezultati, naročito u gospodarskoj sferi lovstva. Suradnja amatera i stručnjaka za lovstvo je neophodna kroz   organizacijski oblik. To znači uska suradnja lovačkih i kinoloških udruženja s institucijama/tvrtkama koje imaju stručnjake za lovstvo. Ovo naglašavam iz razloga jer su pomaci krenuli tek sa Zakonom o lovstvu i pratećim aktima. Naravno, napredno lovstvo podrazumijeva visoko razvijenu i samostalnu lovnu disciplinu, odnosno lovno gospodarstvo koje ima definirani status s ostalim gospodarskim granama.

Lovački pas Basset hound, RENE, krvosljednik LD "GAJ" Zvečaj uz lovinu.

Povećani zahtjevi pojedinaca, udruga i tvrtki za nabavu, držanje, obuku i korištenje pasa krvosljednika i ostalih lovačkih pasmina pasa „uvjetovani“ su u određenoj mjeri i većim rashodom istih zbog nedovoljne brige za njihovo korištenje, hranidbu, smještaj, njegu i redovan trening. Značajniji čimbenik za pravilno držanje i uporabu pasa kod pojedinaca i drugih je obučen/educiran vodič. Vodič bi se trebao obučavati/educirati na tečaju u prikladnim centrima koji bi bili organizirani od strane kinoloških asocijacija i sličnih kao što je to u susjednoj državi Sloveniji,  kao i Austriji, Mađarskoj i drugim. Stečena znanja će se primjenjivati u koliko vodič u potpunosti prihvati svoju ulogu i dovoljno pažnje posveti pravilnom držanju i uporabi psa. Psi su tada uporabivi za lovnu aktivnost koja im je određena. Lovačke pse se  može sukladno pasminskoj namjeni obučavati za izvršenja različitih zadataka.

Lovački pas TREF Arijeski gonič s lovinom vlasnik Zvonko i Drazen Matičić.

Obučeni i ispitan u radu krvosljednik (hanoverski, bavarski) ili druga lovačka pasmina pasa ne skraćuje svojim radom samo patnju divljači, već donosi i materijalnu u brojkama dokazivu korist lovoovlašteniku. Potraga za ranjenom divljači dužnost je svakog lovca i s moralnog i s gospodarskog gledišta.

Lovački pas Mali minsterlader s položenim ispitom za praćenje krvnog traga vlasnik Vlado Protulipac.

Svatko, tko hoće voditi psa krvosljednika, treba dobro upamtiti riječi oduševljenog lovca od zanata, pokojnog Matije Storeza: „ Za poučavanje i vođenje psa krvosljednika preduvjet je da svom toplinom svoga srca vodimo  i razumijemo tu pametnu i beskrajno vjernu životinju ! „(citat iz knjige Dr.E.Varge (1958); Pas krvosljednik, Zagreb).

Ispit na krvnom tragu u Trogiru - suđenje kinološki FCI sudac Dražen Matičić.

  • Da se podsjetimo kako smo počeli i kako nastavljamo:

Hrvatski kinološki savez je 04. srpnja 1999.godine organizirao Nacionalnu (CACT-HR) utakmicu u radu na krvnom tragu u državnom otvorenom lovištu broj: IV/14-„ŠUMBAR“ kojeg je bio i lovoovlaštenik. Sudili su kinološki suci: Marijan Čižmešija, Velimir Sruk, Slavko Stipetić i Rajko Srok. Voditelj utakmice bio je Ivan Grd, a delegat HKS-a Dražen Matičić. Na utakmici je učestvovalo petnaest pasa (15) po slijedećim pasminama: bavarski krvosljednik, hanoverski krvosljednik, jazavčar oštre dlake, jazavčar duge dlake, njemački ptičar kratke i oštre dlake. Nazočnost na utakmici bila je obvezna za sve kinološke suce HKS-a koji su imali položen ispit za rad krvosljednika i ostalih lovačkih pasmina pasa na krvnom tragu. Cilj edukacije se pokazao kao pravovaljana odluka HKS-a.

Od 1999.godine Kinološko društvo „DUGA RESA“ iz Duga Rese tradicionalno organizira jednom godišnje ispit rada na krvnom tragu za pse krvosljednike i ostale lovačke pasmine pasa u državnom otvorenom lovištu broj: IV/22 -„PETROVA GORA“ kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Karlovac. Suradnja s HŠ d.o.o Upravom šuma podružnicom Karlovac je odlična te se nadamo da će takova i ostati.

Glede svega naprijed iznesenog, zaključak je ;  nužna je povremena dodatna edukacija kinoloških sudaca za ispitivanje rada lovačkih pasmina pasa i  posebno vodiča pasa  u ovom slučaju pasa krvosljednika i ostalih lovačkih pasmina pasa koji se pripremaju za tu vrstu rada ili pasminsku uporabivost,a članovi su Hrvatskog kinološkog saveza (HKS).

 

             Za one koji žele više znati o psima krvosljednicima mogu se poslužiti:

 

  • Knjigom: Leo Fabiani,(2009): Barvarji in krvosledništvo, Lovska zveza Slovenije, Zlatorogova knjižnica,Ljubljana

 

  • Knjiga:  Dr. Ervin Varga, (1958): Pas krvosljednik, Lovačka knjiga, Zagreb

 

  • Pravilnik: Hrvatski kinološki savez, (1993): Pravilnik o ispitu prirođenih osobina pasa krvosljednika i utakmicama po krvnom tragu za sve pasmine lovačkih pasa, Zagreb.

 

Portal

Divljač i Psi

 

Uzgoj sokolarskih ptica vrlo je zahtjevan i stresan posao za sokolare. Što se tiče sokolarskih ptica u uzgoju, one se ponašaju upravo onako kako to one žele, a dali će stvoriti potomstvo ili neće, ovisi isključivo o njihovoj dobroj volji. Početak sezone stvaranja „pernatih pušaka“ iziskuje prethodnu dobru lovnu sezonu ali i odabir lovne genetike one vrste sokolarskih ptica s kojima želimo sokolariti. Roditelji, kao i kod lovačkih pasa, moraju biti dokazani u lovu na fazane, trčke, divlje patke, prepelice ili zečeve, ako tražimo dobrog lovačkog jastreba ili sokola.

Početak proljeća i prvi pupoljci na granama poklapaju se sa svadbenim pjevom

mužjaka i ženke jastreba iz uzgojnih volijera. Zov ženke u svitanje, kao i tipičan „anđeoski“ let mužjaka kod prilaska sokolara oživljavaju ovaj dio, lovno gledano, „mrtve sezone“. Ipak, izazov da sami uzgojimo svoju vlastitu sokolarsku pticu užitak je koji je teško opisati riječima. Možda to u jednu ruku poistovjetiti sa zahtjevnim puškarskim zanatom gdje bi lovac mogao sam sebi napraviti pušku s kojom će ići u lov. Ipak, uz dužno poštovanje prema takvom složenom poslu, proces uzgoja ptica grabljivica za sokolarenje mnogo je teži i složeniji posao. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan, radi se o živim bićima i njihovoj slobodnoj volji. S obzirom da se jastrebovi u većini slučajeva uzgajaju umjetnom oplodnjom, gdje u procesu parenja mužjak na posebnu rukavicu dobrovoljno ostavlja sjeme koje se zatim pomoću posebne male pipete polako prenese u ženku koja dobrovoljno prihvaća sokolara kao mužjaka, stvara nimalo lak i jednostavan posao. Ovome prethodno opisanome potrebni su sati i sati čitanja monografija o određenoj vrsti ptice grabljivice koju želimo uzgojiti, kako se ona ponaša, kakvu vrstu hrane jede, kako se vi trebate ponašati kada ulazite u volijeru, kako se postaviti tijelom i gestama da bi oponašali suprotni spol te vrste, uz još mnoštvo drugih vrlo važnih detalja koje uz puno sreće možete isključivo dobiti od prijatelja sokolar sa iskustvom. Ovoga puta išlo je sve po planu. Mužjak, provjerene genetike od najboljih dokazanih lovnih jastrebova iz Velike Britanije radio je sve „kao po knjizi“. Ženka, iskusna ptica vrhunskog porijekla iz Austrije, sa odlovljenih više kvalitetnih sezona i nekoliko odgojenih legala, radila je gnijezdo te s toplijim danima prihvaćala oplodnju s jednostavnošću koja se rijetko viđa. Prvo jaje drugo jaje, treće jaje, četvrto jaje. Pravilni razmaci između leženja jaja sa urednim osjemenjivanjem 3-4 puta na dan. Sve kao „po špagi“. Nakon posljednjeg, četvrtog jaja, započeo je onaj period „slatkog iščekivanja“ kada ženka krene u inkubaciju jaja. Ipak, uvijek postoji jedan dio sumnje koji vas kopa koliko je jaja u konačnici uspješno osjemenjeno i koliko će potomstva zapravo biti. I tada treći dan od početka inkubacije potpuni šok. Ulazak u volijeru da se ženka podigne sa jaja, nahrani i okupa kao što to uvijek čini, ugledate jednu od najgorih noćnih mora za sve sokolare u uzgoju – četvrto jaje je napuklo! Zašto, kako, kada….tisuću pitanja na koje ima samo jedna stara uzrečica „Gdje je blaga tu je i kvara!“. Jednostavno rečeno ništa neobično i stvar koja se dogodi, ali zašto baš meni, i to tek treći dan od kad je sneseno. Ok, još tri jaja, pa nije ni to loše, samo pitanje je koje je oplođeno a koje nije. U tom momentu ljutnja i gorčina su u nevjerojatno najboljem omjeru raspoređeni po čitavom tijelu i glavi. Uzimam jaje, ogledavam ga, posebno napuknutu stranu, vidim da iz njega ne curi sadržaj i razmišljam što ću s njim. Pukotina niti mala niti velika, neka najgora. Mada koja bi to trebala biti bolja ili najbolja?! Ništa, pod ženkom ne može ostati jel bi ga u redovnom okretanju koje čini sa ostalim jajima da se embrij ne zalijepi za ljusku mogla slučajno još više otvoriti. Onako u ljutnji odlučim da i ovako stresnu priču najbolje završiti u smeću a za ostalo što Bog da. Ipak nije to tako lako, toliko truda i rada za dobiti jaje od jastreba, genetika koje nema u bližoj i daljoj okolici, bude u sokolaru i posljednju volju da se proba spasiti što se spasit da. Prvo na pamet dolaze prijatelji iz europskog susjedstva koji imaju iskustva u uzgoju. Ukratko objašnjavam dvojici iskusnih uzgajivača i sokolara što se dogodilo i govore mi da se ne sekiram, da se to događa i da zalijepim jaje i stavim ga u inkubator. Onako u polu stresu i polu šali pitam dali da koristim super brzo ili ultra brzo ljepilo.

"Puknuta" jastrebica - iskustvo i znanje prijatelja koji znaju kako pomoći!

Naravno smijeh s druge strane i detaljno objašnjenje kako do to učinim. Ok, nema druge. Iz tuge i gorčine do koliko toliko utjehe. Još trideset i koji dan čekanja pa ćemo vidjeti. U međuvremenu sa ostala tri jaja sve je bilo u redu, no prvo i drugo nisu bila oplođena. Treće je točno po knjigama krenulo u probijanje a ovo „puknuto“ i zalijepljeno, ma to vjerojatno i nije živo. S obzirom da sam kasnije naručio ultrazvuk za jaja koji se koristi u uzgoju, poznati „Buddy“, pa još nije stigao iz Amerike kako bi mogao provjeriti jeli embrij živ, ostavilo je samo čekanje kao opciju. Pile iz trećeg jajeta već je bilo izvaljeno i mama ga je hranila, kada se dogodila velika sreća. Ujutro prije odlaska na posao provjera u inkubator, jer još je malo vremena ostalo, kada se na gornjoj bočnoj strani jaja ukazala pravilna okruglasta pukotina koju mladi jastrebići čine pri izlasku iz jaja pomoću malog vrška koji im je za tu svrhu formirala „Majka priroda“ na gornjoj strani kljuna i koja nekoliko dana nakon valjenja nestane. Sreća stvaranja novog života, vaše osobne „pernate puške“, buduće sokolarske ptice i lovca, je neopisiva. Naravno, tu još slijedi oko 48 sati da mladi jastreb izađe van što nitko ne garantira da će proći bez problema a diranja od strane čovjeka najbolje da nema. Ipak, poznavajući veliko iskustvo i brigu oko potomstva koje ima njegova mama, jaje sam za nekoliko desetak sekundi odnio i stavio da se proces završi ispod njezinog trbuha. Na sreću i uz Božju pomoć za točno 48 sati na svijet je izašao živi i zdrav mali jastreb.

S obzirom da sam ranije odlučio kako bi iz ove kombinacije volio ostaviti jednu ženku za lov i daljnji uzgoj nakon nekoliko dana napravljena je analiza koja je pokazala da je upravo „puknuti jastreb“ ustvari „puknuta jastrebica“. Zaista, nikada nije bilo lako se nositi s pripadnicama ljepšeg spola, pa makar one bile i u formi jastreba. U narednim danima oba jastrebića su ostavljena sa mamom koja im u tom periodu daje sve što im treba, a kroz njezinu slinu koja izlazi sa komadićima hrane i najbolja protutijela za zaštitu od bolesti, nešto kao kolostrum kod kuja.

Mama započinje ključnu fazu othrane.

Da skratimo dugu priču, ženka je dobila ime Charlotte. Odgojena je kao imprint1 i izrasla u reprezentativan primjerak na kojem se je vidjelo da porijeklo vuče od moćnih roditelja sa lovnom težinom od 1100 grama. Od prvoga leta pokazala je neviđenu snagu i upornost kod lova što je svakako mjerilo za kvalitetnu ženku jastreba. Što se tiče lovne sezone, sezona na prepelice je bila na početku.

Charlotte kao mladi imprint.

Mlada Charlotte nekoliko dana pred početak lovne sezone na prepelice.....ljepota i snaga u jednom.....rezultat najboljih uvijeta držanja i najbolje hrane!

S obzirom da malo tko lovi prepelice s ovako velikim ženkama, a osobno sam zaljubljenik u lov na njih pomoću jastrebova, nisam propustio tu priliku. Vruća ljetna popodneva koja prelaze u nešto svježiji sumrak i brze prepelice, dale su joj početak da razvije svoju muskulaturu i počinje stjecati iskustvo kako u lovu koristiti vlastite kandže. Ukupno 5 ulovljenih prepelica od preko 30 letova za čitavu sezonu lova na prepelice – to je soklarenje!

Uspješan let na prepelicu!

Charlotte čeka dolazak sokolara jer zna da uvijek slijedi nagrada.

Dobri psi daju dobre sokolarske ptice - Charlotte i ekipa!

I zaista, u sokolarenju valja biti izrazito strpljiv jer zna se da dobar jastreb pokazuje svoj puni potencijal od treće godine života na dalje. Charlotte je čekala i početak sezone lova na fazane te konačno i zeca. Jedina nesreća hrvatskih sokolara, za razliku od naših europskih susjeda austrijanaca, čeha, francuza engleza i ostalih, je ta što je naći lovište za pokušati uhvatiti zeca gotovo jednako kao i dobiti jack pot na lotu. Naravno, postoje određeni tereni no nitko ne može garantirati nekoliko letova u sat dva sokolarenja. Ono što svima mora biti jasno je da dobru sokolarsku pticu ne stvara broj ulovljene divljači nego broj pokušaja ulova koji se na prirodnu divljač penje na otprilike jedan ulovljeni pravi divlji fazan od 8-9 pokušaja i jedan zec od 10-12 pokušaja. U ovom slučaju Charlotte je nakon odlične sezone i brojnih sokolarskih susreta po susjednim europskim zemljama imala dobar broj ulovljenih fazana, te nekoliko neuspješnih ali vrlo žestokih pokušaja ulova zeca koja su vidjeli vrsni sokolari koji znaju kako jastreb provjerene genetike treba loviti. Posebno su dali velike pohvale njezinom stilu i žestini za lovom zeca.

Vrhunski sokolarski susret u Sloveniji kod prijatelja sokolara i ulov fazana u zraku....

Konačno, sezonu je završila sa 1 ulovljenim zecom od ukupno 10 pokušaja koje je imala tijekom čitave sezone. Rekli bi šećer na kraju, nagrada Charlotte za taj ulov bila je u obliku pune voljke dok je dio zeca spremljen na lovački saft a dio ostavljen u škrinji kako bi novo potomstvo u idućoj sezoni dobilo koji zalogaj ove vrhunske prirodne hrane. Zaključno možemo reći kako je sokolarenje zaista najodrživiji način lova gdje divljač ima najveće šanse za bijeg, nema ranjavanja niti ugrozbe okoline, dok sokolar uživa u tisućljetnom trenutku tišine nadmudrivanja lovca i lovine. Nematerijalna Svjetska i Hrvatska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a – sokolarenje.            

Ulov sezone, zec 4,5kg uz najbolju nagrada za Charlotte!


1 Imprinti su ptice koje se okvirno sa dva tjedna starosti odvajaju od roditelja i odgajaju u okruženju ljudi, lovačkih pasa, automobila itd. Odgajanje imprinta bilo koje vrste rade iskusni sokolare s ciljem daljnje reprodukcije umjetnom oplodnjom i načinom lova koji se bazira na potpuno suprotnoj dresuri od ptica koje su odgojili roditelji. Nikako nisu za sokolare početnike! 

Portal

Divljač i Psi

Psi i mačke lutalice čine velike štetu na divljači. Osim štete na divljači, mnogo puta progonjena divljač bježeći ispred pasa u lovištu istrči na cestu i može se dogoditi nesreća sa vrlo negativnim ishodom. Vlasnici pasa i mačaka koji ih puštaju bez kontrole da lutaju po lovištu u slučaju da se iste sukladno zakonskim propisima uklone nazivaju lovce bešćutnim ubojicama u čemu ne malo puta postoji i dodatna medijska hajka. Takve paušalne ocijene čine lovce bešćutnim ubojicama prešućujući silan rad i trud koji ulažu u gospodarenje i podizanje fondova divljači. Najbolji primjer što čine psi koje su vlasnici bez kontrole pustili u lovište ne razmišljajući o štetama na divljači i mogućim kobnim posljedicama ako tako jadna i progonjena divljač spašavajući vlastiti život istrči na cestu može se vidjeti iz priloženih fotografija i videa. Ovaj nesretni srnjak progonjen od dvaju pasa koji su bez kontrole hvatali divljač po jednom lovištu u Zagrebačkoj županiji završio je pod kamionom i onako ranjenog su ga dodatno uhvatili i grizli. Vrlo brzo su obaviješteni lovci lovačke udruge kojima je napravljena šteta na divljači. Ovo je zaista još jedan mučan primjer kojim valja upozoriti širu javnost i vlasnike pasa koji ih bez kontrole puštaju da lutaju po lovištu jer u konačnici se pitamo tko će i lovcima nadoknaditi štete koje ima se događaju a o mogućim nesretnim slučajevima na prometnici nećemo niti razmišljati.

Prizori nisu za osobe slabijih živaca!

 

Portal 

Divljač i Psi

U organizaciji KD „Velika Gorica“ održana je najveća manifestacija lovne kinologije u Hrvatskoj – Utakmica u radu pasa ptičara u polju bez odstrjela sa dodjelom kandidature međunarodnog prvaka u radu CACIT. Preko 40 natjecatelja, od kojih je većina bila iz Hrvatske, danas je izuzev još nekoliko manifestacija u Karlovcu,  gotovo nemoguće vidjeti na hrvatskim utakmicama pasa ptičara. Zatim kinolozi iz Italije, Češke, Slovenije i Njemačke. Vrhunska organizacija koju je ujutro uz zvuke Lijepe naše otvorio predsjednik KD „Velika Gorica“ Miljenko Rojc uz prisutnost eminentnih kinoloških sudaca  - Harija Heraka, Nenada Vujanovića, Nenada Jagodića i Zlatka Pitešu. Ispred Hrvatskog kinološkog saveza nije bilo posebnih izaslanika mada se je na ovoj utakmici zaista moglo vidjeti lovno – kinološki kvalitetnih jedinki otočnih i kontinentalnih ptičara i to posebno hrvatskog uzgoja o kojem se toliko priča. Sama manifestacija trebala je dobiti i nastavak idućeg dana u Karlovcu, što je ranije bila želja oba kinološka društva koji su udaljeni svega 40-tak kilometara, sa dodjelom titule  CACIT u organizaciji KD „Karlovac“. No, zbog poplavljenih terena ispit je otkazan u srijedu. Nakon toga se tražilo moguće prebacivanje iste utakmice u Veliku Goricu dan kasnije, po modelu kako to čine talijanski organizatori na terenima u zadarskom zaleđu, no to nije bilo nikako moguće. Navodno, kako se to već iziskuje u Lijepoj Našoj, složene i komplicirane birokratsko-administrativne procedure, prema nekim pristiglim informacijama, navodno su trebale ići do najviših razina van granica Hrvatske te jednostavno nisu bile moguće u provedbi. Nažalost niti dodatan angažman kako bi se za nedjelju u hitnoj proceduri odobrila kandidatura za nacionalnog prvaka u radu - CACT HR također nije mogla biti prihvaćena. Tako smo umjesto još jednog lovno-kinološkog dana morali poslati naše kolege kinologe iz Hrvatske, ali i one iz nekoliko tisuća kilometara  udaljenih europskih gradova, natrag kući. Eto u isto vrijeme naši kolege kinolozi u Srbiji, u Nišu, imaju po 500 prijavljenih otočnih ptičara po danu dok se kod nas pokušaj stvaranja novih vrijednosti, i punjenja kase lokalnim ugostiteljima i smještajnom kapacitetu nije mogao lako provesti.

Ipak, ono što se odvijalo na terenima ostavilo je sve natjecatelje bez riječi. Uvjeti koji su bili na terenu zadovoljili bi i potrebe održavanje najjačeg svjetskog prvenstva u radu pasa ptičara. Tereni su bili kvalitetni i vrlo bogati isključivo prirodnim fazanima, prirodnim trčkama, zečevima i srnama. Tako su samo najbolji uz znanje i lovačku sreću uopće dolazili do kraja turnusa. Čitav dan i opuštena atmosfera te vrhunsko suđenje završili su podjelom nagrada i nadom da hrvatska lovna kinologija ipak neće nestati.

 

 

Davor Gmižić i engleska seterica Ada - 1 odličan CACT-CACIT.

 

Otočni ptičari: Nenad Vujanović, Nenad Jagodić

1 odličan CACT-CACIT, Ada, engleski seter, Davor Gmižić, Hrvatska

2 odličan R CACT-R CACIT, Kajin Vis Tranquila, engleski seter , Vlatka Dvorakova, Češka

3 odličan Kler Vis Tranquila, engleski seter , Marketa Kohutova, Češka

Vrlo dobar, Feniks Gradinska, engleski seter, Marijan Tušek

Vrlo Dobar, Lotte Won Kereswald, engleski sete, Ivan Gligora

Kontinentalni ptičari: Zlatko Piteša

1         Odličan CACT – CACIT, Fany od Heraka, EB, Mariliano Mazolleni

2         Odličan Kobra, NKD, Mariliano Mazolleni

Kontinentalni ptičari: Hari Herak

1         Odličan Aris, NEO,  Zoran Postić, Hrvatska

2         Vrlo dobar Heda od Gložinića, NEK, Jagodić Stjepan, NKD, Hrvatska

3         Dobar, Boss od zlatnog polja, NEO, Andreja Farkaš, Hrvatska

Dobar Dante, NEO, Bojan Valenčić, Slovenija

Dobar Aeron Dianidi, NEK, Alenskandar Bunarević, Hrvatska

PPO Asija, NEK, Bojan Bilanđić, Hrvatska

 

 

Zlatko Piteša, Nenad Vujanović, Mladen Latinac verifikacija titule:

1         Odličan CACT – CACIT, Fany od Heraka, EB, Mariliano Mazolleni

Portal

Divljač i Psi

Portal Divljač i Psi svakako je postao najrespektabiliniji portal o lovstvu, lovu, gospodarenju sitnom i krupnom divljači, sokolarenju i lovnoj kinologiji u široj regiji.

Početak 2016. godine donosi  samo za veljaču 15.573  jedinstvenih ulaza čitatelja s ukupno 22.232 pregleda portala Divljač i Psi te preko 450.000 klikova!

Po broju posjeta prednjače čitatelji iz Hrvatske, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Srbije, BiH i Velike Britanije!

Najgledaniji prilog je Uzgoj fazana koja se veža  na naš Divljač i Psi TV sa 18.634 pregleda u godinu dana od postavljanja. Po broju čitanja i dalje prvo mjesto zauzima lovna kinologija, zatim teme oko ispuštanja sitne divljači, sokolarstvo i balistika.

I dalje na pristiže velik brojem e-mail poruka koje daju podršku i želju za još kvalitetnijim nastavkom rada portala sa pravim lovačkim temama.

Zahvaljujemo se svim čitateljima i pratiocima  njihovog lovačkog portala Divljač i Psi kako u direktnom otvaranju tako i putem društvenih mreža.

Na kraju pozivamo sve zainteresirani lovce i ljubitelje lova i lovstva da nam se jave i sudjeluju u dijeljenju vlastitih iskustava kako bi modernizirali i stvorili što kvalitetnije lovstvo.

Vaš jedini lovački portal,

Divljač i Psi

 

Donosimo još jedan vrhunski tekst i slike iz pera uvaženog lovca Đive Ćurlice tajnika Udruge Safari lovaca Hrvatske koji osim jedinstvenog iskustva u lovu na kozoroga u Španjolskoj, prikazuje kako lovstvo i lovni turizma uvelike pomažu razvoju gospodarstva države, posebno ruralnih krajeva.

 

„Pirinejski kozorog“, tako stoji u starijoj našoj literaturi i vodi se pod jednu vrstu mada su u pitanju 4 različite ali i slične životinje koje obitavaju na Pirinejskom poluotoku. Međutim detaljnijim pogledom na stručnu literaturu dolazimo do opisa pojedinih podvrsta koje zapravo u lovačkom smislu i nisu tako bitne osim za kolekcionare koji upravo žele imati svaku od 4 podvrste a da bi konkurirali  nagradama i priznanjima koje u zadnje preplavljuju imućnu lovačku klijentelu.

Iberijski kozorog (Capra pyrenaica) - ili Španjolski kozorog je danas zastupljen u ograničenim područjima Pirineja i drugih manjih planinskih enklava u Španjolskoj. Oko 55.000 primjeraka kozoroga živi na Pirinejskom poluotoku, od čega se godišnje odstrijeli oko 5500 grla. S obzirom na prosječan lovni paket 3-4 dana lova plus odstrel u medalji iznosi oko 5000 eura dobije se 28 mil eura odn. 210 miliona kuna čistog prihoda Španjolskoj od lovnog turizma i to samo od jedne vrste.

Kozoroga u Španjolskoj ima nekoliko podvrsta:
Zapadni Španjolski ili Gredos kozorog - Capra pyrenaica victoriae
Jugoistočni Španjolski odn. Beceite kozorog - Capra pyrenaica hispanica
Portugalski Ibex odn Sierra Nevada - Capra pyrenaica lusitanica
Pirinejski Ibex odn Ronda - Capra pyrenaica pyrenaica


Regije u kojima se love sve četiri podvrste.

Kod kozoroga dlaka je ljeti vrlo kratka i svijetlo-sive boje, ali zimi je duga, tamno siva obilata i gusta s crnim oznakama na leđima i nogama. Tijelo je izrazito mišićavo i snažno, ostavlja dojam životinje koja upravo živi na nedostupnim terenima. I mužjaci i ženke imaju rogove, ali ženski rogovi su znatno manji, do 20 cm za razliku od kapitalnih mužjaka čija dužina doseže i preko 85 cm.. Rogovi rastu proporcionalno s dobi, dodajući jedan prsten godišnje, otprilike 6-8 cm. Prosječne je težine tijela 70-80 kg, zacijelo 20 % teži od jakog ovna muflona.

U lovačkom i trofejnom smislu a tako i u naplati trofeje postoje 4 kategorije i to oni do 60 cm spadaju u tzv. „selektivo“ klasu, potom slijedi do oko 70 cm „reprezentativo“ što je do brončane medalje. Preko 70, 72 cm trofeja uz još neke parametre ulazi u brončanu medalju da bi preko 80 cm trofeja već bila u zlatu.

Naš lov

Odlazak je bio predviđen 14 veljače. Povoljnim letom do Pariza a potom iz Pariza do Valencije. U jesenskim i proljetnim terminima postoji direktna veza Splita i Zagreba s Barcelonom. Tu ste kad sletite, na 2 sata vožnje od lovišta. Tako je i bilo. Lovit ćemo BECEITE IBEX-a ! Španjolci kažu „Cabra“ (capra-koza).

Ruralni smještaj.

Domaćin, menadžer i glavni lovočuvar, nas je dočekao u zračnoj luci Valencije, vrlo kratke formalnosti bez policije i carine jer smo u EU. Tu smo shvatili blagodat Europske unije, kao da ste iz Dubrovnika sletjeli u Zagreb. Oružje nismo nosili jer je domaćin ponudio korištenje njegovo. Unatoč tome morali smo priložiti lovačke iskaznice (HUNTING CARD ili HUNTING LICENCE ?!) i oružni list u svrhu izdavanje odobrenja za lov.

Pregledavanje kanjona u potrazi za kozorozima.

Vlasnik gospodari s lovištem na nekoliko lokacija ukupne veličine 50.000 hektara. Kvota odstrela kreče se oko 120 kapitalnih grla i dodatno još oko 80 što ženki ili mladih u redukciji, neperspektivnih mužjaka. Dakle oko 200 odstrela godišnje realizira ovaj gospodarstvenik. Zavidna lovna ponuda i za svaku pohvalu.

Autorov kozorog odstjeljen prvi dan lova.

Smjestili su nas u mali obiteljski hotel, samo 6 apartmana u mjestu Castelforte.Večernje druženje i dogovor za sutra. Najavljen je dolazak ujutro u 8 sati po nas. Mislili smo da je kasno s obzirom da se neka navika ustalila da se u lov ide u praskozorje !?
Sutradan nekoliko nabrzinu pokupljenih osnovnih sitnica za lov i u Toyotu, vožnje možda 15 minuta do lokacije, livade predviđene da bismo isprobali oružje. Hanoverski krvosljednik nam je pravio društvo, nikad se ne zna a imati takvog psa sa sobom je gotovo imperativ.

Iznenađena dva kapitalna grla kozoroga.

S puno zadovoljstva sam prihvatio Weatherby .257 što daje nekih 6,5 mm kalibra i težinu kugle 7 grama. Za ne povjerovati ali prvi hitac na 100 m iz ovog oružja na nogarima je otišao ravno u crnu točku. Nisam htio kvariti samopouzdanje ili „svoje umijeće“ drugim hicem koji zacijelo ni bi sjeo na isto mjesto.
Krenuli smo. Kanjon a na čijem smo rubu i u dubini tražili životinje. Dva krda su uočena. Ženke, mladi i jedan „reprezentativo“ (malo ispod bronze) a na drugu stranu kanjona na siparu su ležala 3 muška grla od kojih je jedan bio upravo ono što bi zadovoljilo„reprezentativo“ za kojeg su mi rekli da je moguće 65-70 cm. Promatrali smo ih s udaljenosti od oko 500 m i donio se plan prilaza. Odlazak duboko dole u kanjon, hodanje uz potok gotovo kilometar i penjanje do nekih litica s kojih nam životinje ne bi bile dalje od 150 m. Tako je i bilo. U 12 sati sam ubacio metak u cijev, rastegnuo „bipode“ i pogledao svog kozoroga kroz Leupoldovu optiku na povećanju 9 x. Kao da je nešto osjetio, pridigao se i nakon sekundu dobio jako brzu Noslerovu kuglu visoko, malo iza plećke. Pao je kao pokošen da bi se nakon par sekundi pokušao pridići ali ga je stigla druga kugla nakon koje se skotrljao  20 m niz točilo.

Nisam želio odmah ka životinji. Moj vodič je već u međuvremenu bio kod kozoroga, a ja sam se pomalo zaputio bilježeći svako par koraka kamerom prizore. Upravo ono što sam očekivao. Zreli kozorog malo ispod brončane medalje je bio tu.

Kapitalni zlatni kozorog.

Punih 8 godina što zapravo znači da nije uopće bio perspektivan. U tim godinama bi najmanje morao imati preko 75 cm i sigurno srebro.
Kako smo se odlučili za ovaj lov ?
Naime, u kontaktu lovcima od kojih smo dobili priču i preporuku, a preko njih, ponudili su nam vlasnici lovišta direktno iz Valencije ovu odličnu i povoljnu priliku. Upravo iz razloga da bi Hrvatskim lovcima kroz našu priču i Udrugu predstavili Španjolski lov i organizaciju o kojoj se do sad malo znalo. Sve detalje kako loviti i gdje ovu životinju te sve ostale pojedinost ako vas zanimaju, možete dobiti na stranicama udruge Safari lovaca Hrvatske.

Načelno 2850 eura je potrebno u totalu za ovo zadovoljstvo.

Portal

Divljač i Psi


 

DESTINACIJA – AFRIKA – NAMIBIJA

 

Ekonomika, industrija, lovna ponuda

Namibija je doista lovački raj i to je pročitano i doživljeno bezbroj puta od lovaca svih „kalibara“ koji su je pohodili. Ni Južno Afrička republika nije daleko od toga ali zbog izvjesnih tenzija na razini crni-bijeli postoji prikrivena nelagoda.

Visoki standardi od same organizacije, vize i avio kompanije, prihvata lovca, smještaja i etike u lovu su neminovni i gotovo najbolji na svijetu. Popratni elementi oko uređivanja i dostave trofeja čine ovi destinaciju jednom od najsigurnijih i najboljih na svijetu.

Hartebest - trofeje za užitak svih lovaca.

Za što su zaslužni njihovo Ministarstvo turizma i okoliša kako i NAPHA, udruga koja okuplja profesionalne lovce i još nekih šestotinjak privatnih farmera koji su modus operandi savršene lovne industrije u toj Zemlji.

Lov kao socijalna kategorija za narodne mase je tamo nepoznanica. Svatko lov mora platiti.

(teško je shvatiti što bi se dogodilo da se 55.000 domaćih pusti da love tko što hoće i želi)

Razgranata mreža sajmova i lovne ponude nalazi se u preko 1100 štandova koji su 2009 od strane Namibijskih operatera lova bili lovcima diljem svijeta na ponudi. Samo u Dallasu (USA) bilo ih je 38, Dortmundu 33.

Statistika kazuje da u zadnjih 10 godina Namibiju posjećuje 900 % više Američkih lovaca godišnje nego prije 10 godina, skok sa 155 na 1560 lovaca a Njemačke klijentele sa 1500 godišnje na gotovo 2000. Sveukupno su na brojci od 5500 stranih gostiju-lovaca na godinu.

Kudu - veličanstveni duh Afrika.

A koji donesu prihod od 19,8 miliona US$ što je prosjek potrošenih novaca po lovcu oko 3500 $.

14 % od ukupnog deviznog priljeva u Namibiji čini lov.

Podaci su stari 10 godina tako da se opravdano pretpostavlja rast od barem 20-30 % u protekloj lovnoj sezoni 2015.

Oko 1,400.000 km četvornih je u toj zemlji lovna površina i većim djelom je u privatnim rukama dok se nekoliko velikih državnih enklava daje u koncesiju.

Vrlo kratku, nerijetko godinu ili dvije.

Nepoznanica su beskonačni najmovi/koncesije od 10 ili 30 godina.

Veprići......obilje divljači za užitak lova.

Dodatni podatak kazuje da je u 2000 godini upravo 4640 stranih lovaca u toj sezoni lovilo 15.000 dana, odstrijelilo 13.300 grla krupne trofejne divljači a sve to uz pomoć oko 5000 profesionalnih lovaca koji su neminovni i jedino oni ovlašteni za praćenje lovca turista.

Strogo je zabranjeno ići u lov na svoju ruku ili s nekim needuciranim pomoćnim osobljem ili pratiteljem tzv. lovnikom.

Opaska; Južno Afrička republika je 2013 godine ostvarila prihod od točno 1 milijardu Randa (340 miliona kuna) od čega 2/3 od popratnih sadržaja u lovstvu u smislu boravka, vođenja, prepariranja, dostave, uređivanja trofeja dok je 1/3 prihoda od samog odstrela 44.400 grla krupne trofejne divljači.

Vrijedno je spomenuti preparatore (TAXIDERMY) kojih je u Namibiji konkretno 24 a od kojih šestorica imaju doslovno pogone za prepariranje trofeja. Male tvornice sa po 20-30 zaposlenih koji jednostavno imaju toliko posla da se nerijetko čeka i po godinu dana ali takav trofej je definitivno u rangu nečeg što u našim krajevima niti ne postoji u razmišljanjima. U ovim preparatorskim radionama uradi se preko 6000 dermopreparata krupne trofejne divljači a da se pri tom ne broje samo očišćeni trofeji na daščicama i urađene kože za prostirke.

Kod preparatora. Popratna djelatnost koja zapošljava stotine ljudi.

Nešto o cijenama

Načelno treba izbjegavati na oko „primamljive“ jeftine ponude nečeg što se ispod prosječno povoljno nudi jer toga upravo i najčešće nema.

Indikativno i potvrđeno bezbroj puta. No to baš i nije tako bitno ali treba imati na umu. Koliko to da je lov u Africi na antilopa i gazele definitivno najjeftiniji.

Lov je za lovca strast, zadovoljstvo i rekreacija ali za davatelja usluge itekako naporna i iscrpljujuća stavka od koje se može solidno živjeti uz kvalitetno gospodarenja.

Za državu koja ima racionalne i zdrave poglede na svoje gospodarstvo i turizam, itekako zanimljiva gospodarska grana koja donosi znatan prihod, školuje i zapošljava kadar bez kojeg kvalitetne lovne ponude, gospodarenja a samim tim profita ne nedostaje

Dakle, sve ono što čini uspjeh. Zadovoljan lovac, zadovoljna država i zadovoljan gospodarstvenik.

Springbok gazela.

Što to Namibiju i Južnu Afriku čini toliko zanimljivim da je posjećuje toliko lovaca iz cijelog svijeta ?

Dakle ono što je gore već spomenuto je cijena !

Zatim izbor od 38 različitih vrsta krupne divljači koje možete loviti, koje raspon cijene imaju doslovno od 50 eura za neka brojne antilope i gazele pa do slona, nosoroga, lava, krokodila ali te vrste nisu poanta članka niti zanimljive našim lovcima.

Najčešće traženi trofeji su oni u rasponu cijena od 200 do 800 eura.

Paket lova se danas u Namibiji dobije za 2970 eura što je odlična ponuda s obzirom da lovac dobiva tjedan dana punog zadovoljstva na safariju, 5-6 trofejnih grla i sve popratne detalje vezane uz taj lov.

Dva blesboka za cijenu jednog srnjaka. Konkurentnost na tržištu vrlo atraktivne divljači koja ostvaruje prihode državi i stvara radna mjesta.

Još jedna stavka je to da je lov zajamčen!

Toliko je bogatstvo divljači da je jedini problem izabrati što trofejnije grlo a da se pri tom ne uzme iz prirode mlado ili perspektivno.

Zlobnici će kazati na to, lako ti je tamo kad ima… naravno !

Pa tendencija je i uspjeh da ima ili da nema !?

Sigurnost i uspjeh lova

Nezamislivo je uputiti se na toliki put, avionska karta, smještaj – a divljači NEMA !? ili tu i tamo pa se lov pretvara u noćnu moru.

I što je zanimljivo tamo je faktor sreće u lovu jako mali.

Rado kažu da je sreća 90 % znanja s čime bi se savršeno složio.

Ako ne znaš uzgojiti, gdje ti životinje obitavaju, ako ne znaš prići, prišuljati se, odabrati, uputiti lovca kako i što.. e onda je onih 10 % ta sreća koja pomaže. A to je nedovoljno za stvoriti armiju zadovoljnih i onih koji se opetovano vračaju.

To je jednostavno lovna industrija sa svim pratećim sadržajima kako bi se stvorile predispozicije za uspješan lov i zadovoljnog lovca gosta koji će pozitivne reference širiti dalje i doći opet.

I upravo se u onoj statističkoj brojci nalazi poanta a to je da prosječan lovac potroši oko 3500 $ za ukupno 10 dana avanture u kojoj je boravio u klimatiziranim apartmanima,  narijetko sa bazenom ispred, vozio se u perfektnoj Toyoti, doživio susret sa stotinama životinja, odstrijelio desetak trofeja i doma se vratio zadovoljan. O gastronomiji ne treba ni spominjati.

A da je pri tom potrošio taman toliko koliko bi na drugom mjestu platio dva dana lova na jednog muflona, vepra ili jelena u tom cjenovnom razredu.

Jeftinije od lova na srnjaka.

Još jedan zanimljiv podatak je da su cijene u zadnjih 15 godina gotovo nepromijenjene. Kudu je uvijek koštao 900-1000 eura, Springbok 300, Blesbok, 450, Oriks oko 400, kapitalni eland 1200-1400, zebra 700-900 što upućuje na mudrost u poslovanju i obilje ponude.

Jer da nije tako, da se loše gospodari, da se divljač istrebljuje, ne uzgaja, dakako da bi se cijena nečeg što nedostaje itekako uvećavala.

Leopard je poskupio jer su kvote po CITESU bitno smanjene a u USA je dozvoljeno unijeti trofeju s čim je porasla potražnja  a logično i cijena. Još do 2010 su naši lovci ulovili nemali broj leoparda i geparda ali zadnjih godina sve manje upravo zbog cijene.

(Doduše gepard se još može dobiti po popularnoj cijeni ali sve do onog momenta kad će USA Fish & Wildlife dopustiti uvoz te trofeje)

S čime se autor djelomično i slaže, i smatra da je nedopustivo i neprimjereno da jedna veličanstvena mačka koja spada u BIG FIVE, dakle u samu krunu lovstva i vrhunac lovačkog dosega nosi cijenu jedne polupitome koze ili ovce u mediteranskom priobalju koliko god ona bila feral goat ili mediteranian sheep.

Napisao i slike:

Đivo Ćurlica

www.namibia-lov.com

Portal 

Divljač i Psi

 

 

Turistička agencija "Centours" nudi vrhunski užitak lova na krupnu i sitnu divljač na području lovišta IV/3 "Bukovača". 

Odlična i lako dostupna pozicija lovišta "Bukovača" na području između Ogulina i Vrbovskog, u Karlovačkoj županiji, udaljeno je svega 7 kilometra od grada Vrbovskog i 10 kilometara od Ogulina. Smješteno na idealnoj lokaciji za lovce iz cijele Hrvatske i Europe, uz laki pristup autocestom Rijeka-Zagreb ili starom Karolinskom cestom. Lovište Bukovača je brdsko planinskog tipa i nudi odlično organizirane lovove  na smeđeg medvjeda, jelensku divljač, srneću divljač, divlje svinje, zeca, šljuke bene, prepelice pućpure, patke gluhare, lisice, kune, jazavce itd.

U lovištu su prisutne i zaštićene vrste vuk i divlja mačka te povremeno ris. Smještaj lovaca  je moguć u lovačkom domu u samom lovištu ili u turističkim objektima u okolici (Vrbovsko, Ogulin, Karlovac...).

Ako zaista želite doživjeti vrhunski užitak i organizaciju lova svakako morate loviti u u lovištu "Bukovača"!

 

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013