Kinološko društvo "Karlovac" i Kinološko društvo "Velika Gorica" i ove godine nastavlja s tradicijom održavanja lovno-kinoloških manifestacija. U gradu susreta u srcu Hrvatske organiziraju se 16., 17. i 18.09.2016. godine ispiti pasa ptičara na prepelicu.

Prvi dan Karlovac:

16.09.2016. - Kup Svetog Huberta "Četiri rijeke" na prepelicu

Kotizacija: 150kn

Mjesto okupljanja za lovno-kinološki kup "Četiri rijeke" u organizaciji KD "Karlovac": caffe bar "INEKS" DRAGANIĆI 34/1, 47201 Draganić (stara karlovačka cesta na skretanje za mjesto Lazina pokraj marketa "Gavranović") u 7.00h

Drugi dan Karlovac:

17.09.2016. - ispit pasa ptičara u polju s odstrjelom prepelice CACIT

Kotizacija: 150kn po psu

Mjesto okupljanja za ispit u polju s odstrjelom prepelice CACIT u organizaciji KD "Karlovac": restoran "Lovački rog", Pojatno (stara karlovačka cesta skretanje u šumu tabla uz cestu) u 7.00h

Zadnji rok prijave do 14.09.2016.

Zainteresirani mogu poslati svoje podatke:

Ime psa:

Pasminu:

Ime vodiča:

Na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ili na broj: 099/250-0600

Treći dan Velika Gorica

Prijava za ispit u Velikoj Gorici na broj: 091/625-3019

Portal

Divljač i Psi

 

Ukorak s vremenom, te s mogućnošću komunikacije u „real time“ iliti „stvarnom vremenu“, putem društvenih mreža, Viber-a, What's Up-a itd., lako je vidljivo i čitljivo koje probleme lovci i oni koji vole lov, divljač, oružje i pse imaju. Zaista, lijepo je vidjeti kako je i velik dio članova različitih internetskih lovačkih grupa i ona skupina ljudi koji su se vrlo lako uhvatili ukoštac s „modernom“ tehnologijom bez obzira što su se s kompjuterima susreli i nakon prvih pedeset godina života – stvar za pohvaliti. Ideje, problemi, kupujem-prodajem, oružje, psi, divljač i stanje po lovačkim udrugama samo je niz tema koje se otvaraju. Ipak, ono što posebno intrigira je sve veći broj onih koji postavljaju pitanja, ili traže savijete, vezane uz složene odnose u svojim udrugama koji se odnose na dane kada se smije i ne smije loviti te na interne kazne i izbacivanje iz društva. Mnogi bi pomislili da je ovdje riječ o nekim temeljnim obrascima ponašanja koji pojedinci krše pa su zato na neki način sankcionirani ili penalizirani od vodstva udruge s obzirom na statutarne odredbe. No, situacija je mnogo složenija. Tema mnogih postova postaju interni propisi vezani uz „lovne dane“ i „kazne“ za odstrjel divljači. Točnije, udruge često puta svojim statutom ili pak samo usmenim dogovorom određuju kojim danom se smije loviti a kojim danom se ne smije loviti! Podsjetimo se, divljač je u Republici Hrvatskoj vlasništvo te iste suverene i samostalne Republike Hrvatske, dok u najvećem broju slučajeva lovimo na privatnoj zemlji u zajedničkim lovištima. Inače, u ostatku Europe ne postoji termin zajedničkih lovišta već pravo lova pripada pravu vlasnika zemljišta ma koliko parcele bile male, pa se ljudi udružuju da bi lovili ili prodali pravo lova, ili dovoljno velike da bi vlasnik lovio(npr. U Njemačkoj je dovoljno 50-tak hektara za ustanovljenje lovišta). Znači, udruga, odnosno njezini članovi, dobivaju na gospodarenje i lov divljač koja je i dalje u vlasništvu države kroz lovozakup. Znači zakupili su LOV i ZAKUP te nemaju niti divljač niti zemljište u svojem vlasništvu. Zbog toga je država kroz svoja nadležna ministarstva donijela podzakonske akte, točnije pravilnike, po kojima je jasno određeno što se i kada smije loviti – Pravilnik o lovostaji, pravilnici vezani uz lovačke pse, pravilnici vezani uz streljivo s kojim se smije loviti itd., ne propisujući lovni dan. Podsjetimo se, „lovni dan“ je često u većini udruga nedjelja ili blagdani (dan za obitelj a nekima i odlazak u Crkvu pa su upitna i vjerska prava, jer ako ne dođete nećete imati „bodove za lov“ ili nećete moći loviti). U stvarnosti nam pak Pravilnik o lovostaji jasno kaže da se npr. prepelica pućpura smije loviti od 01. kolovoza do 14. studenog. To znači da se u tom periodu na osnovu izdanog Dopuštenja za lov divljači smije i može svaki dan, sukladno propisu Lovnogospodarske osnove, loviti prepelica! Problem nastaje što su odluke o pisanju dopuštenja za lov divljači mnogo puta predana tzv. Lovnicima koji u Zakonu o lovstvu ne postoje, ili osobama za provođenje lova te oni po svojoj volji vam daju ili jednostavno ne daju Dopuštenje za lov divljači. Uz to interni propisi udruge odrede npr. samo nedjelju i blagdane ili neke drugi dan u tjednu kada „smijete loviti“. Po tome jasno stavljamo važeći pravilnik o lovostaji kao podzakonski akt ispod statut udruge što je nemoguće i pravno ne stoji. Udruge su stvorene da bi lovci okupljali oko interesa koji vole – lova, a ne određivali što i kada se smije loviti. Po toj logici, ako statut udruge odredi da nakon godišnje skupštine smijete imati 2,5 promila alkohola u krvi, i vas zaustavi policajac na putu kući, te nakon alkotesta se pokaže da ste imali više nego što zakon dopušta, on vas mora pustiti dalje jer tako piše u statutu udruge! Naravno, niti moguće niti ostvarivo. Udruge su vezane na zakon o udrugama a ako se bave lovom one vezano uz lov moraju primjenjivati Zakon o lovstvu s pripadajućim podzakonskim aktima.

Drugi slučaj, koji je još češće objavljivan u pitanjima na društvenim mrežama je financijsko kažnjavanje članova lovačkih udruga zbog neprimjerenog ponašanjna i narušavanja ugleda udruge ili pak npr. odstrjela krmača (divljih svinja). Što se tiče prvog dijela problematike, i neadekvatnog ponašanja, te postojanja stegovnog suda u udruzi koji će to penalizirati, svaki član mora biti pisano obaviješten (čitav upravni postupak) s argumentima zašto se to čini kako do dolikuje demokratskoj proceduri a ne totalitarnom sudu „Kadija te tuži, kadija ti sudi“. Zatim treba potražiti odvjetnike i povesti sudski proces. No taj dio po Zakonu o udrugama valja prepustiti struci koja se bavi tim zakonom.

S druge strane, kažnjavanje, vrlo često financijsko ali i izbacivanjem, zbog odstrijeljene divljači npr. krmača (divljih svinja) valja detaljno razložiti. Ako udruga u važećoj Lovnogospodarskoj osnovi ima pravo na odstrjel krmača, odstrjel krmače u lovu sa svom potrebnom dokumentacijom ne može biti kažnjivo djelo. Ako je pak udruga izvršila kvotu odstrjela određene spolne strukture divljači (npr. krmače) onda je lovac koji ju je odstrjelio podložan kršenju propisa Lovnogospodarske osnove za što je odgovoran provoditelj Lovnogospodarske osnove koji zna što se i u kojoj mjeri smije odstrijeliti te nadležni Lovni inspektor. Udruga ni na koji način ne može, i nema pravo, kazniti ni po kojem članku internog statuta toga lovca. Ponovimo, odstrjel divljači pripada pod Zakon o lovstvu i podzakonske akte istog zakona, a ne pod Zakon o udrugama i interne statute istih. Također, pitanje je kako i naplatiti tzv. „kaznu za odstrjel“ i na temelju čega će lovcu biti izdan „račun da je kažnjen“. Nažalost, ovakvih situacija ima mnogo i stvarni problem leži u činjenici da je odličan zakon i podzakonski akti prepušten volonterskom pristupu u provedbi što donosi niz problema koje često puta nemaju nikakve osnove. Ipak, kako smo hvala Bogu samostalna i suverena država, a ovakvi „prijeki sudovi“ su relikti nekih prošlih vremena, valja educirati mlade hrvatske lovce što je ispravno da bi uživali u lovu a ne bili taoci pojedinaca koji brkaju poziciju u nevladinoj udruzi i gospodarskoj grani lovstva s nekim osobnim ambicijama vlasnika lovišta. U svakom slučaju ako vas bilo kada „dohvati“ takav sud, obavezno istinu potražite savjetujući se s odvjetnikom.

Portal

Divljač i Psi

Najtrofejniji svjetski lovni kinolog, lovac i sokolar Hari Herak nastavlja tradiciju držanja predatora, lisica, pod kontrolom i to pomoću orlice Žane ali ovoga puta sa leđa svoje kobile Perle. Spoj sokolarenja sa konja ima svoju dugu povijest a pojedini europski narodi je posebno njeguju. Kako današnje vrijeme donosi mnoge moderne tehnologije u svim sferama društva i hobija, povratak iskonskom hrvatskom lovu pomoću treniranih ptica grabljivica svakako je nešto što Hrvatska i hrvatsko lovstvo valja njegovati kao svoju nematerijalnu kulturnu baštinu koja pripada među najstarije u Europi.

Portal

Divljač i Psi

Na početku lovne sezone i prvim danima atraktivnog lova na prepelice, donosimo odličan edukativni tekst i fotografije uvaženog lovca, kinologa i FCI kinološkog suca mag.ing. agr. Dražena Matičića iz Karlovca o najvažnijoj stvari tijekom provođenja lova - sigurnosti u lovu.

  1. CILJ-SIGURNOST U LOVU

      Temelj, odnosno polazna osnova plana mjera sigurnosti pri provedbi pojedinačnog i skupnog lova je izrada PRAVILNIKA O LOVU kojim lovoovlaštenik propisuje mjere sigurnosti u lovištu ili uzgajalištu divljači kojim gospodari.

       Iz Plana mjera sigurnosti pri provedbi pojedinačnog, a posebno skupnog lova, biti će vidljivo kako treba najracionalnije i najefikasnije osigurati poštivanje mjera sigurnosti pri rukovanju i uporabi lovačkog oružje, ali i svih ostalih radnji i postupaka u organizaciji i provedbi lova, kao što su:

-Provođenje odredbi lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači,

-Uvjeti lova divljači,

-Lovljenje divljači,

-Prava i obveze lovoovlaštenika kao i lovaca u smislu korištenja divljači i njezinih dijelova,

-Lovački običaji i lovna etika.

Sigurnost u lovu nije i ne može biti slučajnost već rezultata:

  1. Sigurnog oružja,
  2. Znanja o oružju,
  3. Lovačkog iskustva,
  4. Obučenosti rukovanjem oružjem,
  5. Odgovornog ponašanja,
  6. Zakonske regulative; lovac koji ne posjeduje propisanu dokumentaciju za lov i nošenje lovačkog oružja ne može sudjelovati u lovu; Pravilnik o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice i dopuštenja za lov i evidenciji o obavljenom lovu (NN-62/06., 70710., 09.06.2010.), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja (N66/10,28.05. 2010.), Zakon o oružju (NN-63/07., 18.06.2007.).

 

  • Sigurnost lovačkog oružja; svako oružje koje se prodaje u ovlaštenim trgovinama najprije mora biti testirano i verificirano označenim žigom. Nakon svake modifikacije oružje se mora također testirati i verificirati na glavi puške ili na cijevima. Koristiti se mogu streljiva i naboji koji su prethodno testirani za tu vrstu oružja. Popravak oružja i prepravak se uvijek radi kod ovlaštenih puškarskih radionica.
  • Poznavanje oružja i streljiva, njihovih dobrih i loših (opasnih) svojstava pridonijeti će povećanju sigurnosti (posebna pozornost kod uporabe ubrzice).
  • Lovačko iskustvo je pozitivan čindbenik, što je ono veće sigurnost uporabe oružja u lovu je veća.
  • Sustavnim rukovanjem i vježbanjem, a tako i s lovačkim iskustvom povećava se sigurnost korištenja lovačkog oružja u lovu.
  • Pod odgovornim ponašanjem, podrazumijeva se :
  • Svakim oružjem treba rukovati kao da je napunjeno,
  • Prije punjenja oružja treba provjeriti da cijev nije začepljena,
  • Prije ciljanja dobro treba uočiti metu i što je u njezinoj blizini,
  • Upoznati/uvježbati se ciljanju s optičkim ciljnikom i sl.,
  • Nikad se ne igrati oružjem,
  • Cijev okrenuti uvijek u sigurnom smjeru (u vis),
  • Držati prste dalje od okidača,
  • Vježbati punjenje i pražnjenje,
  • Nikada ne ostavljati oružje bez nadzora, napunjeno ili prazno,
  • Po svršetku lova oružje treba biti prazno-otvoreno-preklopljeno,
  • Držati oružje i streljivo odvojeno i izvan mogućeg dohvata neovlaštenim i needuciranim osobama,
  • Čistiti redovito svoje oružje,
  • Kod savladavanja prepreka u lovištu najsigurnije je oružje isprazniti-otvoriti-preklopiti,
  • Nikad ne rukujte oružjem ako ste uzimali alkohol ili drogu ili jake lijekove (pročitati uputu lijeka),
  • Na strelištima nositi štitnike za uši i streljačke ili zaštitne naočale,
  • Ukazati prijateljima strijelcima na mjere sigurnosti rukovanja oružjem,
  • Poželjno je prije lova ili lovne sezone ispitati preciznost oružja,
  • Treba izbjegavati društvo onih koji „znaju sve“ i koji misle da „sve znaju najbolje“, takovi su ljudi potencijalni izvor opasnosti,
  • Oružje i streljivo uvijek treba biti na sigurnom (kuća7stan; metalni ormari i sl.), transport istog mora biti u odgovarajućim navlakama, kovčezima i sl.,
  • Upoznati se sa Zakonskim odredbama i istih se pridržavati.

 

  1. PRAVILA SIGURNOSTI U POJEDINAČNOM LOVU

 

           Glede izvršenja sigurnog pojedinačnog lova kojim se love sve vrste krupne i sitne divljači (vrebanjem, dočekom, šuljanjem, pretraživanjem, privozom zaprežnim kolima, privoz čamcem bez motornog pogona, pticama grabljivicama, stupicama i klopkama) isti će biti besprijekorno sigurno obavljen ukoliko lovac prati stručni pratilac-profesionalac (lovočuvar ili stručna osoba).

           Odlazak samog lovca u lovište i izvršenje lova (odstrjela divljači po izdatom Dopuštenju za lov od lovoovlaštenika, vezan je za poštivanje svih Zakonskih odredbi Kodeksa Hrvatskih lovaca; Načela lovca prema prirodi, Načela odnosa lovca prema divljači, Načela odnosa lovca p rema okolini, Načela međusobnih odnosa lovaca, Načela odnosa lovca prema njegovom lovačkom psu, Prisega-zavjet Hrvatskog lovca, lovački običaji; „Svaki je lovac sam svoj sudac i sam sa sobom razmišlja da li je ispravan ili nije, sam sebe kazni ako nije ispravan ili sam sebe pohvali, ako je ispravan“. To je lov i to je lovna etika.

 

  1. PRAVILA SIGURNOSTI U SKUPNOM LOVU

 

             Mjere sigurnosti tijekom lova ne smiju biti preopširne ali moraju sadržavati najbitnije mjere, postupke i radnje kojih se moraju pridržavati svi učesnici u lovu.

             U  Planu skupnog lova mora tekstualno biti obuhvaćeno:

  • Ime lovoovlaštenika (organizatora lova), broj lovišta, datum održavanja lova,
  • Program:

-preslika s topografske karte predjela lovišta u kojem će se obaviti lov s označenim I i II prigonom te smjerom kretanja pogoniča u I i II prigonu,

-zborno mjesto, gdje i u koliko sati,

-zbor lovaca (mjesto,sati),

-početak prvog prigona (predjel, sati, signal lovačkim rogom),

-pauza-lovački gablec u lovištu (predjel-mjesto, signal lovačkim rogom, sati)

-početak drugog prigona (predjel, sati, signal lovačkim rogom),

-svršetak lova (sati, signal lovačkim rogom),

-pozdrav divljači (mjesto ,sati, signal lovačkim rogom),

-zajednički lovački ručak (mjesto ,u koliko sati, meni ).

 

Pravila sigurnosti skupnog lova su slijedeća:

 

  1. Divlje svinje love se lovačkom puškom risanicom te puškom s glatkim cijevima i kuglom,
  2. Početak prigona označava se sa tri duga zvuka, a završetak s jednim dugim zvukom lovačkog roga-trube,
  3. Prije početka i nakon završetka prigona nije dozvoljeno pucanje.Puška mora biti otvorena i prazna.
  4. Puška se puni u položaju cijevi koso prema gore-u vis. Cijev puške ne smije biti okrenuta prema drugom lovcu.
  5. Svaki lovac mora biti upoznat sa stajalištem susjednog lovca prije započetog prigona i ne smije pucati u smjeru stajališta lovca.
  6. Stajališta lovaca moraju biti uz unutarnji rub predjela u kojem se lovi.
  7. Ubrzica okidanja u skupnom lovu ne smije se koristiti.
  8. Lovac smije streljati divljač samo ako je siguran da time ne ugrožava nečiji život ili imovinu.
  9. Stajalište na kojem je raspoređen, lovac ne smije napustiti prije znaka završetka prigona-jedan dugi zvuk lovačkim rogom-trubom.
  10. Lovac ne smije napustiti stajalište prije dolaska voditelja lova-lovnika, kojeg upoznaje sa eventualnim pucanjem-odstrjelom ili ranjavanjem divljači.

 

Zaključak:

Temeljem broja nesreća u lovu (izvješće MUP-a), njihovoj učestalosti i posljedicama, može se zaključiti da je najčešći uzrok istih ljudski faktor, odnosno nedovoljna educiranost i samovolja (posebno u napuštanju određenog mjesta na liniji odstrjela), a drugi po broju nesreća je pucanje u zabranjenom smjeru, odnosno prema pogoničima ili drugim lovcima.

Pod ostalim uzrocima stradavanja u lovu su slučajevi gdje nije uvijek moguće utvrditi uzroke ranjavanja ili pogibije jer se radi o nezakonitom lovu tj. lovokradstvu.

Način planiranja mjera sigurnosti i njihova primjena u praksi koje provode profesionalni djelatnici s dugogodišnjim lovačkim iskustvom, rezultira pokazateljima kontinuiranog smanjenja broja nesreća u provedbi pojedinačnog i skupnog lova.

Lovačka društva koja uglavnom gospodare zajedničkim lovištima, nemaju dovoljan broj profesionalnih i stručnih djelatnika za organizaciju i provedbu pojedinačnih i skupnih lovova na siguran način. Iste uglavnom provode lovci amateri, a to nije garancija sigurnosti u lovu. Glede toga bilo bi poželjno da se unutar županijskih lovačkih saveza održe edukativna predavanja na temu „Plan mjera sigurnosti u provedbi pojedinačnih i skupnih lovova“ te da ista pohađaju LOVNICI, odnosno lovci koji rukovode lovovima unutar lovačkih organizacija.

Kao sigurnosno vidnu mjeru u lovu hrvatski lovci prihvatili su nošenje reflektirajuće crvene trake oko šešira i sl., a tako i crvenog ili žutog reflektirajućeg signalnog prsluka za vrijeme trajanja7učestvovanja u lovu, to je jedna od značajnih mjera sigurnosti u lovu koja bi trebala postati pravilo.

 

Portal 

Divljač i Psi

S već popriličnim vremenskim „zagrizom“ u 21. stoljeće, lovstvo većine zemalja članica Europske Unije vrlo ozbiljno participira u doprinosu razvoja gospodarstva država članica. Kako to doista izgleda kada je lovstvo vođeno kao ozbiljna grana gospodarstva vođena od strane struke, u rukama decentralizirane države, a kojom se bave lovci rekreativci uz neizostavni lovni turizam, najbolje je sagledati kroz jasne gospodarske pokazatelje: financijska dobit države i radna mjesta.

U Velikoj Britaniji istraživanje ugledne britanske ekonomske konzultantske tvrtke PACEC (s ciljem da se utvrdi koliko ekonomski, okolišno i društveno lov doprinosi Velikoj Britaniji) donosi: 

  • U Velikoj Britaniji lovci godišnje potroše 2,5 milijarde funti (22 milijarde kuna!) na opremu i usluge u lovstvu.
  • Lov donosi godišnje 2 milijarde funti (18 milijardi kuna!) britanskom gospodarstvu.
  • Kroz lov se zapošljava 74.000 ljudi u stalnom radnom odnosu.
  • Lovstvo je uključeno u direktno gospodarenje dvije trećine zemljišta na ruralnom području Velike Britanije
  • Aktivno se gospodari sa gotovo 2.000.000 hektara zemljišta u svrhu zaštite divljači kroz lovstvo
  • Kroz lov se godišnje potroši 250 miliona funti (2,2 milijarde kuna!) na zaštitu divljači i staništa
  • Najmanje 600.000 ljudi u Velikoj Britaniji lovi divljač, puca na glinene golubove ili na mete
  • Najmanje 1,6 miliona ljudi lovi divljač sa zračnim oružjem
  • Lovci provedu 3.9 miliona radnih dana u svrhu zaštite divljači i staništa što je ekvivalent za 16.000 radnih mjesta sa punom satnicom

 

Britansko gospodarstvo bazirano na sitnoj divljači koja donosi milijarde funti bez šteta s brzim obrtom kapitala. (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

Financijska korist te radna mjesta i razvoj ruralnog prostora česta su tema internetskih portala i novina koja se bave dnevnom problematikom. Tako britanski portal i tiskani medij Express, prenosi da je samo u 2013. godini u Velikoj Britaniji ispušteno 50.000.000 (miliona!) fazana i jarebica (trčki) za lov. Takva industrija i proizvodnja pernate divljači je ključna za lovno gospodarenje a uz to donosi 1,6 milijardi funti britanskoj ekonomiji što bi bilo oko 14,2 milijarde kuna. Glasnogovornik Britanskog saveza za lovstvo i zaštitu prirode, Simon Clarke, navodi kako je lovstvo i lov prepoznato od britanske vlade kao pozitivan smjer u smislu zaštite prirode te u njemu sudjeluje oko 500.000 ljudi koji svake godine dodatno potroše 250.000.000,00 funti (2,2 milijarde kuna) na mjere zaštite okoliša kroz lovstvo.

Velike pomake u lovstvu kao gospodarskoj grani također su napravili naši bliži Europski susjedi, Česi, Slovaci i Mađari, koji su završili tranziciju u tržišnu ekonomiju te uzimaju velik dio financijskog kolača kroz lovni turizam ali i radna mjesta.

Velike količine opreme i dobara koja se lako prodaje stvoreno je jednostavnim zakonom za provođenja lovstva. Lov je poprilično jeftin i pristupačan bez birokratizacije i centalizacije a rezultat su velika dobit i radna mjesta u SAD-u.

Otisnemo li se preko Oceana, situacija vezana uz lovstvo je takva da donosi milijarde dolara Američkom gospodarstvu, lovstvo je vođeno od struke koja je decentralizirana po ruralnim područjima, za razliku od visoko centralizirane Hrvatske, a uza sve daje i velik broj radnih mjesta. Provođenje lova je vrlo jednostavno i pragmatično bez dodatnih bespotrebnih papira a o krivolovu i svemu potenacijalno negativnom brinu državni lovočuvari u bliskoj suradnji s policijom. Provedena studija „Loviti u Americi: Ekonomska sila za zaštitu“ objavljena u siječnju 2013. godine donosi vrlo jasne i egzaktne pokazatelje kako lovstvo kao gospodarska grana donosi svima, rekreativcima, proizvođačima opreme te financira plaće za državne lovočuvare (državni službenici):

  • u SAD-u je 13,7 miliona lovaca
  • lovci godišnje potroše na aktivnosti lova 38.3 milijarde dolara (256 milijardi kuna!)
  • 86,9 milijardi dolara (582 milijarde kuna!) se potroši na sva dobra i usluge u lovstvu
  • 26,4 milijarde dolara se dobiva za plaće i sva davanja na plaće
  • 5,4 milijarde dolara (36 milijardi kuna!) ostaje jedinicama lokalne samouprave
  • 6,4 milijarde dolara (42 milijarde kuna!) ide u središnju državu
  • 1,6 milijardi dolara (10,7 milijardi kuna!) lovci izdvoje za zaštitu divljači i staništa
  • na osnovu toga ima 680.937 radnih mjesta

Ne smije se zaboraviti da je industrija opreme za lov (i ribolov) vrlo velika i otvara dodatni poduzetnički prostor mnogim obrtnicima koji svoj posao pronalaze na kućnom pragu, pa sve do lanaca hiper marketa specijaliziranih za lov i ribolov poput Bass Pro Shop-a ili Cabellas-a.

Lanac hipremarketa "Cabella's", "Bass Pro Shop"......

U SAD-u kao i mnogim susjednim europskim zemljama lovi vrlo jednostavno, nema „radnih akcija“, „bodova“, internih propisa, interne društvene „politike“ a uza sve to za puno manje novca što dokazuje i velik priljev mladih lovaca i zaljubljenika u lovstvo, divljač i pse.

Lovstvo u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o lovstvu lovstvo i sve što lovno gospodarenje obuhvaća (uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova) je prvenstveno grana gospodarstva. Ipak, čini se da smo i dalje „zapeli“ u nekoj čudnoj tranziciji između socijalističkog samoupravljanja i neodređene budućnosti. Govoreći o naslijeđu prošlih vremena i dalje je sve bazirano na volonterizmu i volonterima, radnim akcijama i internim bodovima (nedjeljom i blagdanima!) te lovom uglavnom nedjeljom i blagdanima. Ono što se dodatno mora istaći je da iz toga vremena nismo prenijeli korist koju lovstvo daje zajednici, pogotovo ruralnom prostoru, kao da je netko upravo htio da tu budemo unazađeni. Nasuprot tome bivša država je itekako znala dobro unovčiti lovni turizam preko svoje tada centralne agencije koja je na terenu po lovačkim društvima imala zadužene ljude od povjerenje koji su osiguravali da dio divljači ide na tržište i donese dobit a dio ostane za matične lovce. Danas pak na spomen lovstva kao gospodarske grane koja bi trebala donijeti prihode i osigurati radna mjesta na ruralno unazađenom i demografski uništenom prostoru Hrvatske, kao po dogovorenoj špranci pojedinci stavljaju lovni turizam i lovno gospodarstvo kao bauk nekih pojedinaca koji bi željeli napuniti vlastite džepove, devastirati lovište i zabraniti domicilnom hrvatskom lovcu lov na djedovini. Naravno, kao što kažu u jednoj popularnoj seriji iz 90.-tih godina „…..istina je negdje drugdje……“. Činjenica je da mnogi među njima koji propagiraju ove formulacije itekako dobro, te financijski pozitivno participiraju od lovstva i lovnog turizma. Uza sve to, postavlja se pitanje kako će u vrlo bliskoj budućnosti matični hrvatski lovci po udrugama moći platiti više desetina milijuna kuna pravomoćnih sudskih presuda od šteta koje prouzrokuje divljač a sjede im za vratom. Nameće se i pitanje zašto, i tko je odredio smjer krupne divljači te pojedinih zvijeri, kao onih koji će donijeti profit u lovstvu dok smo svjedoci kako realno nemamo niti promil onoga što bi kao visoko vrijednu trofeju ponudili na tržištu. Ako to sve nije istina, valjalo bi hitno pristupiti izradi strategija razvoja lovstva i lovnog turizma pa već u osnovnoj analizi vidjeti kolikim to brojem „jakih prirodnih trofeja“ smo do sada raspolagali ili ćemo raspolagati i za koliko godina. S druge strane tradicionalno hrvatsko lovstvo na sitnu divljač koja ima brzi obrt kapitala i ostvaruje dobit već sa 7 – 8 tjedana, su pojedini „donosioci odluka“ namjerno, ili slučajno, potpuno degradirali i zapostavili. Ovakvu situaciju još dodatno otežava visoka centraliziranost države gdje se u jednom gradu donose sve odluke koje su vezane uz  lovstvo i ruralna područja dok realna situacija pokazuje kako je to čisto ispunjavanje forme bez potrebe o razmišljanju kakav je istinski sadržaj. Uza sve to teško je čuti kada mladi obrazovani kadar iz ove struke (agronomi, šumari, veterinari, inženjeri lovstva i zaštite prirode itd.) ne mogu pronaći posao ili im netko „maže oči“ da će svakih deset godina izrađivati lovno gospodarske osnove pa provoditi iste za godišnju cijenu kojom realno ne mogu pokriti jedan mjesec životnih troškova. Zaključno valja reći da bi svakako morali što hitnije napraviti restrukturiranje lovstva po primjerima dobre prakse iz Europe ili Amerike kako bi pomogli nužnoj decentralizaciji države i stvaranju novih radnih mjesta u lovstvu na ruralnom prostoru u najljepšoj nam Domovini Hrvatskoj.

Portal

Divljač i Psi

 

Donosimo tekst uvaženog lovca, kinologa i kinološkog FCI suca Dražena Matičića mag. ing. agr. koji s nama ponovno dijeli svoje dugogodišnje iskustvo u lovnoj kinologiji ovoga puta vezano uz odlične lovačke pse jazavčare.

HRABAR I USTRAJAN LOVAC

             Pasmina jazavčara priznata je krajem 19.stoljeća, njihove su prve slike vrlo stare, a pronađene su na lijevoj obali Nila na nadgrobnom spomeniku Anifesta II. Taj daleki predak zvao se „TECKEL“, što proizlazi iz grčke riječi „TEKAL“ (oštro,ljuto), te su Nijemci zadržali taj naziv i danas.

             O psima sličnim današnjim jazavčarima pisali su atenski filozof Ksenofon (354-450 p.n.e.) i Flavius Anianus (95-180 p.n.e.). Slični psi nađeni su i u Španjolskoj, a pretpostavlja se da ih je donio vojskovođa Hanibal (183-274 p.n.e). Inače u Europu su dospjeli preko trgovaca s istoka. Prema starim germanskim zakonima iz 19.stoljeća može se zaključiti da su preci današnjih jazavčara bili korišteni za lov na dabrove (Castor fiber L.). Prvi standard za jazavčara (kratkodlakog), donesen je 1879.godine, a prvi pasminski klub osnovan je 1888.godine u Duisburgu-Njemačka. Jazavčar je jedna od najraširenijih i najomiljenijih pasmina pasa.

Jazavčari se uzgajaju u tri veličine; normalne težine (standardni), mali (patuljasti) i kunićar. Svaka veličina dijeli se na tri, po dužini krzna-dlake i njenom kvalitetu. Znači; kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki. Tako se grupiraju i izdvajaju na izložbama pasa (IV-FCI-grupa).

           Najteža pasmina jazavčara je standardni; ženke teže od 6,5 kg , a mužjaci teži od 7 kg- kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki.

           Lakša pasmina jazavčara je patuljasti;  ženke ne teže od 6,5 kg, a mužjaci ne teži od 7 kg-kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki.

           Kunićar; ne teži –ženka od 3,5 kg i mužjak ne teži od 4 kg s opsegom grudi u dobi od 15 mjeseci uzrasta 30 cm kod sve tri varijante krzna-dlake.

Jazavčari (sva tri tipa krzna-dlake) s lijeva na desno: oštrodlaki, kratkodlaki i dugodlaki.

Svi jazavčari podliježu ocjeni oblika i polaganju IPO  (Pravilnik za ispitivanje rada jazavčara i ispit prirođenih osobina jazavčara (IPO), Hrvatski kinološki savez- Zagreb-2007.).

Moja iskustva sa jazavčarima:

                       U mom skoro četrdest-godišnjem lovno- kinološkom iskustvu uz mnoge lovne pasmine pasa koje sam uzgojio i lovio sa istima, bio  sam vlasnik tri standardna jazavčara oštre dlake (2m + 1ž), a danas posjedujem standardnog jazavčara kratke dlake (m) GROMA, uvezenog iz Slovenije. Glede naprijed navedenog osjećam potrebu da pismeno iznesem svoja zapažanja i utiske o jazavčarima koje sam posjedovao i koristio za lovne svrhe kao što ću to nastaviti i sa mojim jazavčarem kratke dlake Gromom.

Dražen Matičić mag. ing. agr. sa Gromom (foto: M. Ivasić).

Jazavčar je vedar, živahan, hrabar i ponosan pas,  premda nije jako agresivan, drži do svog dostojanstva. Vrlo je privržen vlasniku i može biti vrlo ljubomoran, čak i u tolikoj mjeri da „usmrti“ suparnika ili suparnicu. Ponekad je vrlo svojeglav pas, koji kada nešto naumi, a to se najčešće događa kad prati njemu neki vrlo interesantan trag (dlakavi predatori), ne reagira na nikakve pozive ili zapovjedi, praveći se potpuno gluh.Iako hrabar i temperamentan, jazavčar nije divlje agresivan i lako ga je odučiti od nasrtanja na domaće životinje, a s drugim psima se najčešće dobro slaže. Zna biti vrlo strpljiv na čeki, u automobilu ili stanu, da bi svoj temperament iskazao na pravom mjestu u polju i u šumi. Zbog tih svojih osobina vrlo je ugodno društvo za vlasnika-lovca u gotovo svakoj situaciji, jer mu ni na koji način ne smeta, može biti samo od velike koristi. Vesela narav, velika privrženost i simpatičan izgled učinile su ga primamljivim pripadnicama ljepšeg spola, koje su ga vrlo brzo usvojile i „odvojile od lovaca“ te se tako nalazi i u „nelovačkim rukama“. Teško je naći lovačku pasminu pasa koja u tako malom izdanju sjedinjuje veliki broj kvaliteta sa širokim spektrom uporabljivosti u lovu-lovištu. Jazavčar je odličan jamar, manje agresivan od njemačkog lovnog terijera, ali hrabar i ustrajan oblajivač. U stanju je da svaku lisicu zadavi ili istjera iz jame (jazbine), a jazavca blokira dok god ga lovac ne otkopa. Osim toga jazavčar je i odličan kratkonogi gonič koji zvonkim glasom slijedi trag divljači. Tijekom vremena rada sa psom u lovištu,  opredjeljuje se za traženje one vrste divljači koju njegov vlasnik-lovac najviše lovi-odstreljuje. Skoro je nemoguće pronaći jazavčara, a pogotovo kratkodlakog i oštrodlakog, koji nije slijedoglasan. Zdravu divljač obično slijedi tragom-goni 10 do 15 minuta ali ponekad i znatno duže. Divljač ga se u principu previše i ne boji i ne bježi pred njim, već se samo lagano krećući izvlači tj. dolazi-izlazi na premet i tako postaje lak plijen za lovca na štandu. I pored kratkih nogu, jazavčar je iznenađujuće uporan i izdržljiv pas. Tijekom lova sigurno neće posustati, ma koliko bili teški tereni i uvjeti rada. Bilo je lovova kada sam cijeli dan lovio po snijegu dubokom i preko 20 cm, a da uopće nisam imao potrebu da ga nosim u naručju ili naprtnjači. Cijelo vrijeme zainteresirano se  kreće po lovištu u potrazi za divljači, a vrlo vješto zna koristiti moj trag u snijegu za svoje kretanje do mene. Pri kraju jednog lova na zečeve, čak je prije od moja dva istarska goniča pronašao nastrijeljenog-ranjenog  zeca, potjerao ga na puškomet kolegi lovcu, a po odstrjelu ga snažno zgrabio za vrat, ne dozvoljavajući drugim psima da mu priđu „jer to je lovina njegova i njegovog gospodara“. U kontaktu s divljači, a pogotovo s dlakavim grabežljivcima, taj mali, veseli i dobroćudni pas izrasta u neustrašivog gorostasa ; „iz očiju mu sijevaju munje, a iz usta suklja vatra i sijevaju gromovi“. Tada ga je zaista teško prepoznati !

Gromov otac kratkodlai jazavčar Andy iz Slovačke koji ima sve potrebite ocjene oblika i ispite rada jazvačara.

Njuh jazavčara jedno je od njegovih najvećih svojstava. Bez teškoće prati svježi trag odbjegle divljači, a kad završi sa gonjom lako pronalazi svog gospodara-lovca, bilo u polju ili šumi. Trag nastrijeljene-ranjene krupne divljači dobro i uporno slijedi, a znade ju i spontano oblajavati te „čuvati“ do dolaska svog gospodara-lovca, bilo od drugih lovaca ili lovačkih pasa. U lovu na divlje svinje, jazavčar može biti vrlo koristan. On ne može u trku pratiti divlje svinje, jer nema potrebnu brzinu za to,  ali pri obilasku lovišta lako će i više stotina metara pratiti trag vepra koji se povukao na dnevni odmor, pronaći ga na logi i uporno oblajavati, pa i sat vremena ako treba, sve dok gazda-lovac ne priđe divljači na puškomet. Pri tome se neće  uplašiti i otjerati, a zahvaljujući malom rastu, divljač ga ne „doživljava“ kao „opasnog“ protivnika, a on vješto izbjegava nasrtaje vepra ili divlje svinje (pod uvjetom da nije visoki snijeg, a tada se isti i ne koristi za lov).

Grom i prvo upoznavanje lovišta.

                    Jazavčar je idealan lovački pas za zaposlenika-profesionalca u lovištu. Veselo će ga pratiti prilikom svakog obilaska lovišta pri čemu ni najmanje neće smetati divljači (proganjati ju ili utjecati na mir u lovištu). Upravo zbog tog malog rasta divljač ga se ne boji („podsjeća na kunu“). Jazavčar će više naznačiti pravac kretanja-traga divljači nego li je zaista goni u stilu jednog vrsnog goniča. Na čeki ili štandu, jazavčar je u stanju mirovati i naizgled biti nezainteresiran, da bi ipak prvi pokretima ušiju i tihim režanjem najavio dolazak divljači. Znao sam na štandu jazavčara staviti u lovačku naprtnjaču , ostaviti mu samo glavu da viri iz iste i objesiti naprtnjaču s njim na stablo ispod kojeg sam štantao i čekao prigon. Dobro je podnosio tu ulogu-promatrača.

                  Sve naprijed navedene osobine čine ga pravim lovčevim pomagačem, hrabrim i ustrajnim lovcem, a pogotovo je pogodan za lovišta u kojima se gospodari s krupnom divljači te se nesmetano može voditi u lovište tijekom čitave lovne godine (Pravilnik NN-143/10.,čl.11,st.4.).

Poštovani lovci, kinolozi, uzgajivači divljači, sokolari i ostali ljubitelji prirode i lova,

S obzirom da smo bili hakirani i stranica je bila namjerno srušena te smo ponovno uz puno truda i muke obnovili jedini istinski lovački portal u široj regiji.

Sada ponovno nastavljamo s radom i novim temama na unaprjeđenju lovstva kao gospodarske grane od lovnog turizma do rekreacije za lovce hobiste.

U želji što boljeg rada slobodno nam se javite s vašim temama i idejama za unaprjeđenje lovstva.

Vaš jedini lovački,

Portal

Divljač i Psi

 

 

Donosimo odličan tekst pasioniranog lovca dr. vet. med. Vedrana Slijepčevića koji nam ukazuje na sve veći problem u odnosu sitne divljač i predatora s posebnim nagaskom na čaglja koji je postao problem u mnogim lovištima u Republici Hrvatskoj.

Svatko ima svoje razloge za bavljenje lovom. Neki love radi lova, neki radi trofeje, neki radi društva, neki radi mesa, neki radi statusa itd... Lovim radi lova, od trenutka kada uzmem pušku u ruke do trenutka kada ju spremim u futrolu, svaki trenutak se računa. U većini lovnih dana postoje usponi i padovi, vrhunci i neuspjesi, što je sve dio lova. Što lovim? Lovim sve što mogu loviti u datom trenutku - u skladu sa Zakonom, etikom i dogovorom u lovačkom društvu. Teško je izdvojiti najdraži način lova i moram priznati da iskreno žalim lovce koji se ograniče na lov samo jedne vrste divljači kada naša lovišta pružaju toliko više.
 Ipak, moram izdvojiti jedan poseban lov, a to je lov na grabežljivce koji mi je drag iz više razloga. Razlog broj jedan je užitak lova i mogućnost više odstrjela u jednom danu. Drugi razlog je uzgojne prirode - moje lovačko društvo gospodari lovištem u kojem imamo i krupnu i sitnu divljač, svakako je potrebno puno više brige posvetiti sitnoj divljači, budući da su populacije parnoprstaša u cijeloj Europi, pa tako i kod nas u porastu. Brojnost sitne divljači u većini lovišta u Hrvatskoj je uglavnom u padu, a jedan od bitnih čimbenika tog pada su, uz stanišne čimbenike, svakako i predatori.
 Moram prije svega reći kako imam privilegiju biti članom u lovačkom društvu u kojem svi članovi uživaju puno povjerenje lovnika, pojedinačni lov je dopušten, a na lov grabežljivaca se uvijek gleda s odobravanjem. I tu ne govorim o ona dva-tri skupna zimska lova na predatore u kojima padne tek poneka lisica, već pojedinačni lovovi grabežljivaca dočekom, vabljenjem ili šuljanjem. Sve što je potrebno je pisano dopuštenje i najava lovniku kada i gdje namjeravam loviti. Svaki hitac (pogodak ili promašaj) se prijavljuje SMS-om i lovnik u svakom trenu može doći u kontrolu. Tako nije rijetkost da se u lovištu usred radnog tjedna nađe i po 3-4 lovca u ranojutarnjem ili popodnevnom lovu. Nakon lova uvijek nesebično podijelimo iskustva - tko je gdje što sreo i kako bi bilo bolje ubuduće se postaviti u toj situaciji. Postoji i neka mala, uistinu bezazlena razina kompeticije koja se kroz šalu tu i tamo povuče u druženju poslije lova.
Uglavnom se radi o mlađim lovcima koji osim u lovu na grabežljivce uživaju u lovu na sitnu divljač, tako da osim samog užitka lova, ova aktivnost doprinosi i uzgoju sitne divljači, ali i smanjuje gubitke lanadi od strane grabežljivaca.
U razgovoru s kolegama iz nekih drugih lovačkih društava nerijetko čujem da kod njih pojedinačni lov nije dozvoljen, da ne smiju pucati na lisice u pojedinačnom lovu i u većini skupnih lovova na divlje svinje... i u pravilu nailazim na nezadovoljstvo mladih kolega punih elana i želje za lovom koju ne mogu realizirati na lovištu uistinu koristan način - lovom grabežljivaca. Nadam se da će čitanje ovog članka nadahnuti neke, prije svega mlade kolege da krenu s inicijativama prema pojedinačnom lovu na grabežljivce u njihovim lovačkim društvima.
 S druge strane, mnogi lovci koji imaju slobodu loviti kada god žele, većinu odstrijeljenih grabežljivaca ni ne pogledaju, nego predaju na veterinarsku stanicu ili samo gurnu u jarak. Velik broj odstrijeljenih odraslih grabežljivaca (posebice mužjaka) može biti u medalji i moram priznati da ne razumijem zašto se trofejna vrijednost grabežljivaca toliko zapušta, dok se divljač s rogovima i kljovama diže u nebesa.
Da se vratim na temu - lov grabežljivaca. Jutarnji sam tip i nije mi problem ustati u rano jutro (dok sav pošten narod spava). Doći u lovište prije prvog svjetla zore nudi velik broj nagrađujućih zbivanja - od sve brojnijih jutarnjih pozdrava fazana, do povratka srnjaka, srna, divljih svinja i grabežljivaca na njihova odmorišta. S vremenom, kada upoznate glavne rute, već otprilike možete imati predodžbe kada vam koji dio nekog polja ili šumarka najbolje "radi". Postavljanje na mikrolokaciji uvijek treba biti s obzirom na smjer vjetra i predviđeni smjer dolaska divljači. Vabljenje grabežljivca u ranojutarnjem lovu... meni se nije pokazalo naročito uspješnim. Nakon cjelonoćnog lova, želudac im je obično pun, a iskusnija jedinka će već znati da se iza tog zvuka krije opasnost. Prednost bih dao šuljanju. Ako ne postoji druga mogućnost, naravno da ima smisla pokušati vabiti. Ako se radi o dočeki sa zemlje, prilikom izbora odjeće, treba dati prednost onoj kamuflažnoj kako divljač ne bi mogla izdvojiti siluetu lovca iz pozadine. Ne bih dalje zamarao s detaljima i uputama koje se mogu pročitati na puno drugih mjesta nego s čitateljima podijelio priču vezanu uz nedavni odstrjel, ujedno moj prvi odstrjel čaglja.

Odstrijeljeni čagalj sa lanetom koje je usmrtio nešto ranije. Predator koji čini sve veći problem u mnogim lovištima.

„Ustajanje u 2:30, kupim kolegu u 3:00 i napadamo u 3:30 smo na polju. Mjesec pred zalaskom daje nešto svjetla, a ubrzo kreće prvo svjetlo sa istoka. Mirno jutro. Kako nisam dugo bio na tom polju, penjem se na čeku jer nemam ideju što gdje očekivati, dok kolega ostaje na zasjedu na rubu šume. Vrijeme prikraćujem gledajući mladu divlju mačku kako lovi miševe. Odjednom iz šume izlazi lisica... Ma kakva lisica, to je ČAGALJ!!! Nosi nešto u zubima i ide prema čeki. Okrenut frontalno na 100 m ne daje priliku za hitac... ulazi u kukuruze i gubim ga iz vida. Oba kraja kukuruza su mi na oku i pokrećući samo oči gledam gdje će izaći. Izlazi dijagonalno na 70 m, pratim ga končanicom, zastaje, pucam i nestaje!  Par pokreta iz trave daje do znanja da ipak ne ide nikamo. Za lane je već odavno bilo kasno. Ali eto, svi moraju jesti, pa i predatori. Inače moj prvi čagalj, drugi ukupno odstrijeljen u lovištu. Inače čagalj star oko dvije godine Mauser M98 7x64 Sako Hammerhead. Zanimljivo je kako je 20 minuta nakon hica na 70ak m od čeke izašao i jedan zanimljiv srednjedobni škartni srnjak kojega hitac očigledno nije naročito smetao.

Dobra kob!

 

Portal

Divljač i Psi

Kinološko društvo "Karlovac" i ove godine nastavlja s tradicijom održavanja lovno-kinoloških manifestacija. U gradu susreta u srcu Hrvatske organiziraju se 10. i 11.09.2016. godine utakmice na prepelicu.

Prvi dan:

10.09.2016. - utakmica pasa ptičara u polju s odstrjelom prepelice CACIT

Kotizacija: 150kn po psu

Drugi dan:

11.09.2016. - Kup Svetog Huberta "Četiri rijeke" na prepelicu

Kotizacija: 150kn

S obzirom na velik broj zainteresiranih lovnih kinologa koji su i prošle godine takmičili na najvećoj lovno-kinološkoj manifestaciji u Kontinentalnoj Hrvatskoj najava je napravljena ranije jer je broj mjesta ograničen.

Zainteresirani mogu poslati svoje podatke:

Ime psa:

Pasminu:

Ime vodiča:

Na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Kako je to izgledalo prošle godine pogledajte na linku : KarLOVAČKA kinologija - lovnokinološki spektakl na prepelicu

Portal 

Divljač i Psi

Karlovačka fazanerija "Dajnica" u vlasništvu tvrtke KA-LOV iz Karlovca i ove godine dodatno proširuje svoje kapacitete. Projekt započet pred tri godine uz pomoć Karlovačke županije te podržan od HABOR-a i ove godine nastavlja sa dodatnim širenjem prostora za fazansku divljač (preko 5.000 kljunova) te posebni dijelom namijenjenim isključivo trčkama (preko 2.000 kljunova). S obzirom na idealan položaj u srcu Hrvatske, te vrhunsku fazansku divljač u koju su se već uvjerili mnogi lovci od Dalmacije preko Kvarnera do Slavonije, čini se da će karlovački kraj uspjeti pokrenuti novu priču razvoja kontinentalnog lovnog turizma. Ne treba smetnuti s uma niti to da je Karlovačka županija jedina u Hrvatskoj koja je donijela i usvojila strategiju razvoja lovnog i ribolovnog turizma koji su primarni i sekundarni turistički proizvod za ovaj izrazito pogodan lovno-ribolovni dio Lijepe Naše.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013