Donosimo odličan tekst pasioniranog lovca dr. vet. med. Vedrana Slijepčevića koji nam ukazuje na sve veći problem u odnosu sitne divljač i predatora s posebnim nagaskom na čaglja koji je postao problem u mnogim lovištima u Republici Hrvatskoj.

Svatko ima svoje razloge za bavljenje lovom. Neki love radi lova, neki radi trofeje, neki radi društva, neki radi mesa, neki radi statusa itd... Lovim radi lova, od trenutka kada uzmem pušku u ruke do trenutka kada ju spremim u futrolu, svaki trenutak se računa. U većini lovnih dana postoje usponi i padovi, vrhunci i neuspjesi, što je sve dio lova. Što lovim? Lovim sve što mogu loviti u datom trenutku - u skladu sa Zakonom, etikom i dogovorom u lovačkom društvu. Teško je izdvojiti najdraži način lova i moram priznati da iskreno žalim lovce koji se ograniče na lov samo jedne vrste divljači kada naša lovišta pružaju toliko više.
 Ipak, moram izdvojiti jedan poseban lov, a to je lov na grabežljivce koji mi je drag iz više razloga. Razlog broj jedan je užitak lova i mogućnost više odstrjela u jednom danu. Drugi razlog je uzgojne prirode - moje lovačko društvo gospodari lovištem u kojem imamo i krupnu i sitnu divljač, svakako je potrebno puno više brige posvetiti sitnoj divljači, budući da su populacije parnoprstaša u cijeloj Europi, pa tako i kod nas u porastu. Brojnost sitne divljači u većini lovišta u Hrvatskoj je uglavnom u padu, a jedan od bitnih čimbenika tog pada su, uz stanišne čimbenike, svakako i predatori.
 Moram prije svega reći kako imam privilegiju biti članom u lovačkom društvu u kojem svi članovi uživaju puno povjerenje lovnika, pojedinačni lov je dopušten, a na lov grabežljivaca se uvijek gleda s odobravanjem. I tu ne govorim o ona dva-tri skupna zimska lova na predatore u kojima padne tek poneka lisica, već pojedinačni lovovi grabežljivaca dočekom, vabljenjem ili šuljanjem. Sve što je potrebno je pisano dopuštenje i najava lovniku kada i gdje namjeravam loviti. Svaki hitac (pogodak ili promašaj) se prijavljuje SMS-om i lovnik u svakom trenu može doći u kontrolu. Tako nije rijetkost da se u lovištu usred radnog tjedna nađe i po 3-4 lovca u ranojutarnjem ili popodnevnom lovu. Nakon lova uvijek nesebično podijelimo iskustva - tko je gdje što sreo i kako bi bilo bolje ubuduće se postaviti u toj situaciji. Postoji i neka mala, uistinu bezazlena razina kompeticije koja se kroz šalu tu i tamo povuče u druženju poslije lova.
Uglavnom se radi o mlađim lovcima koji osim u lovu na grabežljivce uživaju u lovu na sitnu divljač, tako da osim samog užitka lova, ova aktivnost doprinosi i uzgoju sitne divljači, ali i smanjuje gubitke lanadi od strane grabežljivaca.
U razgovoru s kolegama iz nekih drugih lovačkih društava nerijetko čujem da kod njih pojedinačni lov nije dozvoljen, da ne smiju pucati na lisice u pojedinačnom lovu i u većini skupnih lovova na divlje svinje... i u pravilu nailazim na nezadovoljstvo mladih kolega punih elana i želje za lovom koju ne mogu realizirati na lovištu uistinu koristan način - lovom grabežljivaca. Nadam se da će čitanje ovog članka nadahnuti neke, prije svega mlade kolege da krenu s inicijativama prema pojedinačnom lovu na grabežljivce u njihovim lovačkim društvima.
 S druge strane, mnogi lovci koji imaju slobodu loviti kada god žele, većinu odstrijeljenih grabežljivaca ni ne pogledaju, nego predaju na veterinarsku stanicu ili samo gurnu u jarak. Velik broj odstrijeljenih odraslih grabežljivaca (posebice mužjaka) može biti u medalji i moram priznati da ne razumijem zašto se trofejna vrijednost grabežljivaca toliko zapušta, dok se divljač s rogovima i kljovama diže u nebesa.
Da se vratim na temu - lov grabežljivaca. Jutarnji sam tip i nije mi problem ustati u rano jutro (dok sav pošten narod spava). Doći u lovište prije prvog svjetla zore nudi velik broj nagrađujućih zbivanja - od sve brojnijih jutarnjih pozdrava fazana, do povratka srnjaka, srna, divljih svinja i grabežljivaca na njihova odmorišta. S vremenom, kada upoznate glavne rute, već otprilike možete imati predodžbe kada vam koji dio nekog polja ili šumarka najbolje "radi". Postavljanje na mikrolokaciji uvijek treba biti s obzirom na smjer vjetra i predviđeni smjer dolaska divljači. Vabljenje grabežljivca u ranojutarnjem lovu... meni se nije pokazalo naročito uspješnim. Nakon cjelonoćnog lova, želudac im je obično pun, a iskusnija jedinka će već znati da se iza tog zvuka krije opasnost. Prednost bih dao šuljanju. Ako ne postoji druga mogućnost, naravno da ima smisla pokušati vabiti. Ako se radi o dočeki sa zemlje, prilikom izbora odjeće, treba dati prednost onoj kamuflažnoj kako divljač ne bi mogla izdvojiti siluetu lovca iz pozadine. Ne bih dalje zamarao s detaljima i uputama koje se mogu pročitati na puno drugih mjesta nego s čitateljima podijelio priču vezanu uz nedavni odstrjel, ujedno moj prvi odstrjel čaglja.

Odstrijeljeni čagalj sa lanetom koje je usmrtio nešto ranije. Predator koji čini sve veći problem u mnogim lovištima.

„Ustajanje u 2:30, kupim kolegu u 3:00 i napadamo u 3:30 smo na polju. Mjesec pred zalaskom daje nešto svjetla, a ubrzo kreće prvo svjetlo sa istoka. Mirno jutro. Kako nisam dugo bio na tom polju, penjem se na čeku jer nemam ideju što gdje očekivati, dok kolega ostaje na zasjedu na rubu šume. Vrijeme prikraćujem gledajući mladu divlju mačku kako lovi miševe. Odjednom iz šume izlazi lisica... Ma kakva lisica, to je ČAGALJ!!! Nosi nešto u zubima i ide prema čeki. Okrenut frontalno na 100 m ne daje priliku za hitac... ulazi u kukuruze i gubim ga iz vida. Oba kraja kukuruza su mi na oku i pokrećući samo oči gledam gdje će izaći. Izlazi dijagonalno na 70 m, pratim ga končanicom, zastaje, pucam i nestaje!  Par pokreta iz trave daje do znanja da ipak ne ide nikamo. Za lane je već odavno bilo kasno. Ali eto, svi moraju jesti, pa i predatori. Inače moj prvi čagalj, drugi ukupno odstrijeljen u lovištu. Inače čagalj star oko dvije godine Mauser M98 7x64 Sako Hammerhead. Zanimljivo je kako je 20 minuta nakon hica na 70ak m od čeke izašao i jedan zanimljiv srednjedobni škartni srnjak kojega hitac očigledno nije naročito smetao.

Dobra kob!

 

Portal

Divljač i Psi

Kinološko društvo "Karlovac" i ove godine nastavlja s tradicijom održavanja lovno-kinoloških manifestacija. U gradu susreta u srcu Hrvatske organiziraju se 10. i 11.09.2016. godine utakmice na prepelicu.

Prvi dan:

10.09.2016. - utakmica pasa ptičara u polju s odstrjelom prepelice CACIT

Kotizacija: 150kn po psu

Drugi dan:

11.09.2016. - Kup Svetog Huberta "Četiri rijeke" na prepelicu

Kotizacija: 150kn

S obzirom na velik broj zainteresiranih lovnih kinologa koji su i prošle godine takmičili na najvećoj lovno-kinološkoj manifestaciji u Kontinentalnoj Hrvatskoj najava je napravljena ranije jer je broj mjesta ograničen.

Zainteresirani mogu poslati svoje podatke:

Ime psa:

Pasminu:

Ime vodiča:

Na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Kako je to izgledalo prošle godine pogledajte na linku : KarLOVAČKA kinologija - lovnokinološki spektakl na prepelicu

Portal 

Divljač i Psi

Karlovačka fazanerija "Dajnica" u vlasništvu tvrtke KA-LOV iz Karlovca i ove godine dodatno proširuje svoje kapacitete. Projekt započet pred tri godine uz pomoć Karlovačke županije te podržan od HABOR-a i ove godine nastavlja sa dodatnim širenjem prostora za fazansku divljač (preko 5.000 kljunova) te posebni dijelom namijenjenim isključivo trčkama (preko 2.000 kljunova). S obzirom na idealan položaj u srcu Hrvatske, te vrhunsku fazansku divljač u koju su se već uvjerili mnogi lovci od Dalmacije preko Kvarnera do Slavonije, čini se da će karlovački kraj uspjeti pokrenuti novu priču razvoja kontinentalnog lovnog turizma. Ne treba smetnuti s uma niti to da je Karlovačka županija jedina u Hrvatskoj koja je donijela i usvojila strategiju razvoja lovnog i ribolovnog turizma koji su primarni i sekundarni turistički proizvod za ovaj izrazito pogodan lovno-ribolovni dio Lijepe Naše.

Portal

Divljač i Psi

Lovstvo je po Zakonu o lovstvu na prvome mjestu gospodarska grana koji u konačnici donosi i rekreaciju za sve one koji se njime bave. Kako se u dosadašnjim prilikama moglo vidjeti, ovaj gospodarski segment lovstva je gotovo potpuno zapostavljen i umjesto dodatnih prihoda u našoj ekonomski uzdrmanoj Domovini nažalost nije pronađen put gdje bi se stvorila nužno potrebna radna mjesta. Tu bi prije svega mogli imati radna mjesta na ruralno zapuštenoj i demografski unazađenoj Hrvatskoj i to za mlade stručnjake iz ove branše. Situacija je pak s druge strane takva da se kod nas lovi na „bodove“, zatim postoji dobar zakon o lovstvu koji se teško može kvalitetno provesti na volonterskoj bazi koja se u pojedinim segmentima čini kao nepromijenjeni relikt bivših vremena, ponuda lovnog turizma je takva da se nude pojedine vrste divljači koje su gotovo besplatne u susjednim europskim zemljama, forsirani smjer lovnog turizma krupne divljači još ne konkurira trofejom na tržištu dok je i dodatno  načinjen odmak od profitabilne i Hrvatskoj po habitusu „primjerene“ sitne divljači uz „podršku“ dobrih srnjaka, divokoza i mufolona. Uza sve to ide i zanimljiva činjenica da uz pripadajuće zakonske i podzakonske akte u kojima je lov na određene vrste divljači jasno i točno propisan, na terenu se često lovi po internim odlukama u „određene dane“ s „minimalno određenim brojem ljudi“ ili što je još veći apsurd isključivo nedjeljom ili blagdanima (kao u vremenima kojih više nema).

Kako pak lovstvo i lov izgleda ondje gdje se ova strateška gospodarska grana kvalitetno usmjerava lako je vidjeti u jednom od primjera navedenom ispod iz istraživanja ugledne britanske ekonomske konzultantske tvrtke PACEC (s ciljem da se utvrdi koliko ekonomski, okolišno i društveno lov doprinosi Velikoj Britaniji):  

  • U Velikoj Britaniji lovci godišnje potroše 2,5 milijarde funti (23 milijarde kuna!) na opremu i usluge u lovstvu.
  • Lov donosi godišnje 2 milijarde funti (19 milijardi kuna) britanskom gospodarstvu.
  • Kroz lov se zapošljava 74.000 ljudi u stalnom radnom odnosu.
  • Lovstvo je uključeno u direktno gospodarenje dvije trećine zemljišta na ruralnom području Velike Britanije
  • S gotovo 2.000.000 hektara zemljišta se aktivno gospodari u svrhu zaštite divljači kroz lovstvo
  • Kroz lov se godišnje potroši 250 miliona funti (2,3 milijarde kuna!) na zaštitu divljači i staništa
  • Najmanje 600.000 ljudi u Velikoj Britaniji lovi divljač, puca na glinene golubove ili na mete
  • Najmanje 1,6 miliona ljudi lovi divljač sa zračnim oružjem
  • Lovci provedu 3.9 miliona radnih dana u svrhu zaštite divljači i staništa što je ekvivalent za 16.000 radnih mjesta sa punom satnicom

Nemojmo zaboraviti da se i u ovako razvijenim europskim zemljama lovom bave lovci kao i kod nas ali se lovstvom bavi struka. Zakonski propisi su vrlo jednostavni i debirokratizirani a profitabilne vrste divljači se potiču u uzgoju, lovu i lovnom turizmu. Naš cilj je svakako kopirati primjere dobre prakse drugih europskih zemalja kako bi hrvatski lovci lovili što više i kvalitetnije na vlastitoj djedovini a hrvatsko gospodarstvo ostvarilo rast uz nova i nužno potrebna radna mjesta na ruralnom prostoru Lijepe Naše.

Portal

Divljač i Psi

Mnoga zajednička lovišta u Republici Hrvatskoj dobila su sve potrebne suglasnosti za produženje lovozakupa na idućih deset godina i pred njima je u ovom trenu izrada nove lovnogospodarske osnove. S obzirom na period od deset godina, koji je u praksi gospodarenje divljači na terenu izrazito dug, treba dobro razmisliti kako se voditi kod odabira ponuđača za izradu osnove, ali i što u osnovu uvrstiti. S obzirom na zakonske propise i pravilnike kod izrade ovih akata, ipak je nužnije dobro znati kakvo je stanje na terenu i što vas u desetogodišnjem periodu očekuje.

Dobro ispuštena sitna divljač svakako može stvoriti korist od lova preko povećanja fonda ovih vrsta do lovnog turizma.

Cijena izrade lovnogospodarske osnove

U trenutnoj silini ponuda za izradu osnova pojedini ponuđači postaju pomalo i smiješni kada pročitate da se cijene izrade osnova kreću po tome koliko ćete imati glavnih vrste krupne i sitne divljači?! Po tome se izrada osnova upravo bagatelizira do razine prodaje tezgarenja petkom na staroj krami. Kako može osnova biti skuplja ako ima više ili manje vrsta krupne ili sitne divljači? Takve stvari teško je dokučiti i svakako preporuka je da se lovoovlaštenik vodi referencama izvođača a ne jeli pogodio 1.000 kuna skuplju ili jeftiniju osnovu. U konačnici to vas lako dovede do akta gospodarenja divljači čije će vas eventualne izmjene stajati više procedura i novaca nego da ste u startu potrošili nešto više novaca. Realno gledano, ako ste za osnovu platili 7.000 kuna za 10 godina lova to ispada 1.420,00 kn po godini! S time niti će naša i ovako zapostavljena i degradirana struka osigurati svoju egzistenciju niti je trošak za lovoovlaštenika toliko velik, posebno ako se jednom izuzmemo iz socijalističkog poimanja lovstva kao uranilovke da svi moramo biti isti i imati sve po najmanjoj cijeni jer to nekome upravo tako odgovara.

Koje vrste divljači imati u lovnogospodarskoj osnovi

Većina osnova koje će se napraviti svakako će se vezati na ono što su imali u posljednjih 10 godina s pojedinim  preinakama. Ono što nikako ne treba smetnuti s uma, a odnosi se na nizinska i brdska lovišta koja su nekada, osim  danas gotovo isključivo štetne divlje svinje, obilovala i sitnom divljači, da si ostave prostora barem u sporednim vrstama divljači za fazane, trčke, prepelice, šljuke i zeca. Ne zaboravite da je fazan ptica koja potječe iz šumovitih dijelova Kine (spava na drvetu!) a za trčka je ptica otvorenih travnjaka Europe i Azije (ne poljoprivrednih usjeva!) te svaki šumarak i livada mogu biti odlični za unos ovih vrsta u svrhu užitka vlastitog lova i mogućeg lovnog turizma. Ovo je bitno napomenuti jer nažalost kao lovoovlaštenici danas grcamo u štetama od divljih svinja na usjevima ili naleta vozila na divljač uz osiguranja čije su premije teške po više desetaka tisuća kuna. Zbog  toga smo ostavljeni sami sebi kako to riješiti i model je ili podići članarine ili pronaći dodatne izvore prihoda kroz lovni turizam. Svakako ne treba nasjesti pričama da će se lovni turizam ostvariti od prodaje trofeja krupne divljači jer smo svjesni da za dobrog srnjaka ili vepra treba 7 godina gospodarenja a za jelena 10 godina, a niti smo u ovom segmentu gospodarenja pokazali konkurentnost u europskom okruženju posljednjih deset i više godine.

O ostalim vrstama krupne divljači i zarade kroz lovni turizam, kao što je npr. medvjed, ne treba više niti trošiti riječi jer to ostvaruje zaista jako mali broj pojedinaca. Ovo je bitno znati zbog toga ako si u ovom trenu ne ostavite neku od ovih profitabilnih vrsta sitne divljači, a u međuvremenu vam se to pokaže kao nužda za preživljavanje udruge, čeka vas moguća revizija osnove uz ponovne procedure i naravno dodatne troškove. Zaključno možemo samo preporučiti da se izradi osnove pristupi vrlo oprezno i kvalitetno a ne na osnovu par stotina kuna više ili niže ponude. Imajte na umu da je ekonomski najpovoljnija ponuda ona koja nema najnižu cijenu nego dugoročno stvara dobit svima nama kao i našoj Domovini. 

Portal

Divljač i Psi

Pravo je vrijeme za planiranje lova na srnjaka u Gorskom kotaru!

DRŽAVNO OTVORENO LOVIŠTE IV/3 BUKOVAČA OGULIN pripremilo je  lovni paket za sve zainteresirane, a paket uključuje: odstrjel jednog grla srne obične srnjak do 105 CIC točaka (do bronce), divljačina, lovna pratnja i prijevoz po lovištu, PDV. Smještaj je moguć u Lovačkom domu Jelenski Jarak Vrbovsko.

Lov se odvija prema kalendaru lovidbe, a u dogovoru sa ovlaštenikom lova.

Kontakt: Jelena Maruškić, tel. 091 411 3833, mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.  

Nadamo se da ćete nas ubrzo posjetiti i želimo Vam DOBRU KOB.

Portal 

Divljač i Psi

 

Kraj kolovoza, ljeto još uvijek u punom sjaju, nije se lako po toj vrućini otisnuti s 20 kg prtljage u Zagreb a potom na popodnevni let za Almaty. Grad na jugu Kazahstana, uz samu granicu s Kyrgistanom koji samo posjetili par godina prije. I gdje smo ulovili sjajne primjerke kozoroga u Tien-Schan gorju.

Ovo je nešto drugo. Kyrgistan ima MARALA ali nije dozvoljen lov. Sibirskog jelena impresivnih rogova do čak 18-19 kg težine, tijela velikog, sivog nerijetko 400 kg teškog.

Autor članka i uvaženi lovac Đivo Ćurlica.

A kad se k tome otvori mogućnost odstrela sibirskog srnjaka, brzo se zaboravi domače ljeto i na sve blagodati koje ono nosi.

Slijetanje točno u ponoć, letimo kontra vremena. Vize, policija i carinski pregled oružja oko sat vremena. Potom zabrinutost u vezi gladi ali se domaćin uopće nije brinuo oko toga. Tamo lokali rade 24 sata. Bez problema smo na putu prema lovištu našli ugodan otvoreni restoran koji  nas je zadovoljio domaćim ražnjićem prepunim janjećeg mesa a zovu ga „šašlik“.

Ujutro oko 5 sati nakon 4 ukupno sata vožnje a kad je već počelo svitati, našli smo se u kampu.

Domaćini, vodiči, konjušari, baka kuharica, svi su nam poželjeli dobrodošlicu, ponovno neka zakuska i počinak od par satri. Ali tko će spavat, uzbuđenje je preveliko.

Razgledanje kampa uz koji neposredno prolazi bistri planinski potok. Nezaobilazna sauna ulijeva povjerenje za higijenom, ipak smo tu 11 dana. U daljini planine, impresivna dva vrhunca. Vodiči nam pojašnjavaju da ćemo tamo loviti.. Imati otprilike dvodnevne izlete na konjima.

Proba oružja na 200 i 300, oba kalibra 8x68, dakako trebala je neka minimalna korekcija. Posljepodnevni izlazak za koji smo procijenili da samo žele vidjeti kako se snalazimo s konjima. Tako je i bilo, nosili smo puške jer smo u revirima gdje se može zateći sibirskog srndaća. Konji su savršeni, toliko jednostavno da samo  pustiš konja da sam ide, on je već toliko puta na isto mjesto ugazio kopitom. Srndaća nismo sreli ali je povratak bio pomalo jezovit. Za nas koji smo nepripremljeni. Ići uzbrdo ima nekog drugog osjećaja nego nizbrdo, kad se konj spušta po kosini od preko 50 %. Pješke doima jednostavnije.

Hrana domaćih ovaca, uglavnom mliječna, jaka i kalorična, vrhnje, dinstano meso, masa čaja a neki od nas po pivo. Votka je također neminovna za nazdravljanje.

 ODLAZAK NA PRVI IZLET

Bilo je oko 3 sata ujutro, buđenje. Jahanje po mraku dobra 2 sata. U reviru smo. Silvano i ja s jednim vodičem. Elvis se odvojio sa svojim vodičima na pola puta. Kad se vidimo – niko nema pojma. Impresivni krajolici, potoci, kanjoni, odvajamo se oštro u brda. Nakon pola sata, vodič koji jer bio prvi naglo zaustavlja, gleda lijevo gore, visoko prema šumi. Traži od Silvana da siđe s konja, meni da se ne mičem. Odlaze 20 m naprijed, Sivano nišani kratko i puca.

Vidim razočarenje. Maral je bio na prosjeci. Za svaki slučaj je ovaj otišao gore. Kaže da ga je prebacio. Nije ni čudo, prvi dan, umor, uzbuđenje, malo vremena, hitac iz ruke jer se jednostavno nije imalo vremena tražiti oslonac. Hitamo u planinu dalje. Strmo. Konji polako prate oputinu.

Nakon možda još sat vremena na proplanku sibirski srndać. Bježi kroz kratki pojas šume. Vodič vodi Silvana upravo na mjesto gdje je očekivao da će izaći. Tako je i bilo. Prvi dan lova, prva divljač je oborena. Sibirski srndać. Umalo da nije i maral pao.

Pauza, vatra, oduševljenje svime od tog dana. Popodne se pješice penjemo nemali usponom. Tu ni konj ne može. Čuli smo marala kako bježi kroz šumu. To je dobar znak ali do noći nismo vidjeli više ništa. Očekivali smo u gornjim dijelovima planine susret s kozorogom li ništa. Jedino golemi izmet još golemijeg vepra, upozorio je da se lako može dogodit da ga sretnemo..

Pred samu noć a kad je naš Kazakh upalio vatru doživio sam ono o čemu sam davno slušao. Šljuke su izletjele iz šume i letile oko dima. Impresivno ! Nabrzinu postavljeni šatori, postave i nekakvo nazovimo spavanje. Ali nije bilo hladno unatoč nekih  +5 C. Ujutro je ustajanje bez puno buke. Prvo se dobro osmatra, lako moguće da je maral tu na puškomet.

Tako je i bilo dobar sat vremena. A kad se ništa nije pojavilo, malo smo obišli revir i natrag. Istim putem kojim smo došli.

USPON ŽIVOTA I MARAL

Jašimo nekim kanjonom i počesto prelazimo ledenu rječicu dubine oko pola metra. I tako jašimo i svako malo zastajkujemo i gledamo uz kanjon s obije strane. Na jednom se mjestu odvajamo strmo uzbrdo. Nikad mi neće biti jasno dali je moguće da to konj može podnijeti budući i ja i Silvano ulazimo težinom u trocifreni broj. Sat vremena tako, doista zapanjujuće gdje su nas te predivne životinje iznijele. Pauza i konstatacija da smo negdje na pola planine.

Dalje idemo uzbrdo pješice. MOLIM ?!

Dugo sam u lovu, preko 30 g, Balkanske i mnoge domaće i planine sam obišao, ali ovakav uspon još u ovim godinama…

Pretpostavka da su tamo kozorozi čini čuda. Što je najžalosnije po nas, naš Kazakh je nosio i pušku i ranac pun svega. Ali… je zaboravio jednu stvar a mi previdjeli – VODU !

Imali smo jednu bocu. A to je za trojicu dakako jako malo za cijeli dan. A nema se gdje nadopuniti. I usprkos što je vodič odustao od vlastitog gutljaja, količina se smanjivala. Odlučili smo se na povratak i to je bila dobra, štoviše milenijska odluka. Nakon pola sata spuštanja zastali smo odmoriti. Komadić čokolade. Događa se prizor koji se sanja. Najednom, 200 m od nas, na čistini, izranja maral i ide ravno k nama. Kugla ga je dočekala kad je bio na 50 m. Kratki brzi trk i pad na sami rub provalije. Da je produžio još 2 m ne znam kako bi došli do životinje. Taj dan postoji za uspomenu.

Dovoljno, prva dva dana lova i dva trofeja su tu. Za Marala je procjena da će biti 11-12 kg, nije monstrum, srednjedobna životinja ali se takva prilika u ovim uvjetima ne propušta.

MAGLA I KIŠA

Vratili smo se u kamp poslijepodne, sat iza nas Elvis s predivnim kozorogom od 106 cm. Pucao je na njega doslovno iz šatora. Veli da se probudio u zoru, pogledao van i vidio 3 kozoroga na 150 m. Procijenio je i nanišanio najvećeg.

Naredna 3 dana se pokvarilo vrijeme. Magla, kiša, temperatura je pala za 10 stupnjeva C. Kad nisi u lovu, moram priznati da je dosadno, samo se neki vrag jede i pije, izmišlja, TV nema, ne kartamo, novine ne postoje, ali vremena za šalu i upoznavanje njihovog načina života ima napretek. Čistili smo ove tri trofeje, izmišljali recepte za to silno meso koje je predobro. Teško je povjerovati da je stari kozorog dobar za jelo ali doista jest. Nek' meso odstoji par dana bez frižidera, opusti se potpuno, smekša i ima sjajan ukus sa dosta povrća i začina.

Čak smo jedan dan nagovorili domaćine da pokušamo malo izaći u lov po tom vremenu ali nam s obila o glavu naša ideja. Brzo smo shvatili da uopće nije kompliment jahati po mokroj travi i zemlji.

DRUGI IZLET

Napokon je vrijeme progledalo, male kape magle su ostale na samim vrhovima planina. Samim tim je i zatoplilo. Objašnjavaju nam da je pravi trenutak da marali počnu „kričati“ – rika, parenje.

Odlazak u iste revire ali divljači kao da je nestalo. Prešli smo duplo veću udaljenost. Opet strmo uzbrdo, pa svako malo izleti po par sati pješice, pregledavanje urvina i procjepa. Vodiči su iznenađeni, pretpostavljaju da su tu lovokradice iz Kyrgistana koji je doslovno na par kilometara.

Krdo kozoroga smo primijetili na 500 m. Prelazilo je na drugu stranu i zastalo, Dovoljno za prilaz i hitac na dobrih 300 m. Kozorog 116 cm dugih rogova završio je kao zadnji trofej u Silvanovoj kolekciji.

Povratak, preumorni. Čekamo Elvisa kojeg nema 3 dana. Već zabrinuti. Nelagoda se javlja ali tu večer, nakon što smo legli kasno, čujemo kopita. Dočekujemo ih vani.

Tajac, zaprepaštenje, nestvarno, bajka…

Zar je to moguće da priroda napravi.

Rogovi marala na sirovoj glavi daju 24,60 kg.

Dalje ništa nije bitno.

E da, zadnji dan lova pao je srnjak od oko 1200 grama.

San se ispunio, svih šest trofeja je tu a bili smo spremni čak i na pola od toga.

Portal

Divljač i Psi

Veleučilište u Karlovcu organizira I. znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Priroda i divljač“ - Izazovi lovstva u 21. stoljeću. Ovaj karlovački skup je odlično mjesto za okupljanje lovnih stručnjaka s  različitim temama vezanim uz lovstvo i njegovo unaprjeđenje koji svakako valja podržati i posjetiti.

U organizaciji Veleučilišta u Karlovcu, 14. travnja 2016. godine u prostorima Veleučilišta u Karlovcu biti će održan I. znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Priroda i divljač“ - Izazovi lovstva u 21. stoljeću. Skup promovira važnost lovstva i njegovu poziciju u 21. stoljeću kao znanosti i djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, a ujedno je i prilika za analizu novih izazova. Osim navedenog, cilj ovog skupa je interdisciplinarna razmjena znanja između domaćih i stranih stručnjaka, te stvaranje mogućnosti za transfer znanja s obrazovnih i znanstvenih institucija prema upravnim tijelima i stručnjacima odgovornim za gospodarenje divljači

 

Tematska područja unutar kojih će se održavati stručna i znanstvena izlaganja biti će slijedeća:

- evolucijski značaj lova,

- lov kao ekološki alat u upravljanju populacijama divljači i zaštićenim vrstama,

- biologija i ekologija divljači,

- modeli upravljanja populacijama divljači,

- značaj lova u istraživanju, monitoringu, kontroli i suzbijanju zaraznih bolesti ljudi i životinja,

- lov i bioetika,

- lovci i lovstvo u zaštiti prirode,

- lov u kontekstu očuvanja kulturne i tradicijske baštine,

- lovni turizam.

Rad skupa će se odvijati kroz plenarna predavanja te usmene i poster prezentacije, a sudjelovanje na skupu već su potvrdili eminentni znanstvenici i stručnjaci iz Hrvatske, Slovačke, Slovenije i Srbije. Skup sa radom počinje u 9:00 sati, a prisustvovanje na skupu je besplatno.

Portal 

Divljač i Psi

 

 

 

  

 

Važnost krvosljednika u svakom lovištu s krupnom divljači nije samo pitanje zakonske potrebe nego i lovne etike. Iz pera uvaženog FCI suca mag.ing.agr. Dražena Matičića donosimo još jedan odličan članak.

Uvaženi lovac i FCI kinološki sudac mag.ing.agr. Dražen Matičić i njegov ariješki gonič Tref nakon uspješnog lova na predatore 2011. godine.

 

  • Zakonska odredba temelji se na Zakonu o lovstvu (“Narodne novine“ broj: 140/05 i 75/09) i Pravilniku o pasminama, broju i načinu korištenja lovačkih pasa za lov (“Narodne novine“ broj: 143/10).

 

Naprijed navedenim Zakonskim i podzakonskim aktima propisane su pasmine i broj lovačkih pasa za lov na pojedinu vrstu divljači u određenim područjima, najmanji potreban broj lovačkih pasa za lov te način izdavanja Uvjerenja o položenom ispitu prirođenih osobina. U lovištu kojim se gospodari s krupnom divljači i planira odstrjel iste, lovoovlaštenik je dužan osigurati lovačkog psa koji ima položen radni ispit na krvnom tragu.

Podaci govore da je u Republici Hrvatskoj 293 lovoovlaštenika u 317 ustanovljena državna lovišta i 712 lovoovlaštenika u 750 ustanovljenih zajedničkih lovišta. Koliko je za ista potrebno ispitanih pasa na krvnom tragu i općenito lovačkih pasa za izvršenje lovova da bi ispunili Zakonske i podzakonske akte?

Na svim kinološkim priredbama koje su organizirane od strane Hrvatskog kinološkog saveza (HKS-FCI) pse po obliku i radu ocjenjuju kinološki suci koji su svoje znanje iz lovne kinologije verificirali kod krovne kinološke asocijacije-Hrvatskog kinološkog saveza koji je član međunarodne kinološke organizacije Federation Cynologique Internationale-FCI. Postoji i druga mogućnost po kojoj je Hrvatski lovački savez (HLS) od nadležnog Ministarstva dobio pravo javnih ovlasti za edukacijom lovno-kinoloških sudaca i stjecanjem naziva lovno-kinološki sudac, koji se educiraju kod predavača i ispitivača sa Osječkog sveučilišta-Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.    

Hrvatski lovački savez nije član FCI-a te Statutom Hrvatskog kinološkog saveza nije dopušteno suditi sucima ovog saveza na priredbama u organizaciji Hrvatskog kinološkog saveza i obratno. Ocjenjeni lovački psi po obliku i radu od strane Hrvatskog lovačkog saveza odnosno lovno-kinoloških sudaca prihvaćene su samo unutar granica Republike Hrvatske i ne mogu se verificirati kod FCI, a tako i Rodovnice koje je izdao Hrvatski lovački savez. Postojeće stanje u Hrvatskoj lovnoj kinologiji za sada je takvo.

Republika Hrvatska ima veliku lovnu tradiciju i potencijal u gospodarenju s krupnom i sitnom divljači bilo u zajedničkim lovištima ili državnim. Lovstvo je specifična gospodarska grana društvene aktivnosti. U interesu i brizi za divljač kao i u samom gospodarenju učestvuje pored stručnjaka (npr. tvrtka HŠ d.o.o.) i vrlo veliki broj amatera, entuzijasta, ljubitelja divljači i lova, što je jedna od značajnih specifičnosti lovstva. Budući se radi o velikom potencijalu i mogućnošću razvoja lovstva kao gospodarske grane i boljim iskorišćivanjem ovih mogućnosti, pored stručnosti, koja se stiče sistematskim obrazovanjem i praksom, potreban je i profesionalni odnos prema radu. U vezi s ovim mora se povući granica između amaterskog i profesionalnog rada, odnosno ocijeniti gdje je granica do koje se može amaterski raditi, a gdje se bez odgovarajućih stručnjaka to ne može. Ne podcjenjujući znanja amatera (naročito nekih pojedinaca), a još manje važnost amaterskog rada, mora se reći da se samo s profesionalnim stručnjacima za lovstvo mogu postići optimalni rezultati, naročito u gospodarskoj sferi lovstva. Suradnja amatera i stručnjaka za lovstvo je neophodna kroz   organizacijski oblik. To znači uska suradnja lovačkih i kinoloških udruženja s institucijama/tvrtkama koje imaju stručnjake za lovstvo. Ovo naglašavam iz razloga jer su pomaci krenuli tek sa Zakonom o lovstvu i pratećim aktima. Naravno, napredno lovstvo podrazumijeva visoko razvijenu i samostalnu lovnu disciplinu, odnosno lovno gospodarstvo koje ima definirani status s ostalim gospodarskim granama.

Lovački pas Basset hound, RENE, krvosljednik LD "GAJ" Zvečaj uz lovinu.

Povećani zahtjevi pojedinaca, udruga i tvrtki za nabavu, držanje, obuku i korištenje pasa krvosljednika i ostalih lovačkih pasmina pasa „uvjetovani“ su u određenoj mjeri i većim rashodom istih zbog nedovoljne brige za njihovo korištenje, hranidbu, smještaj, njegu i redovan trening. Značajniji čimbenik za pravilno držanje i uporabu pasa kod pojedinaca i drugih je obučen/educiran vodič. Vodič bi se trebao obučavati/educirati na tečaju u prikladnim centrima koji bi bili organizirani od strane kinoloških asocijacija i sličnih kao što je to u susjednoj državi Sloveniji,  kao i Austriji, Mađarskoj i drugim. Stečena znanja će se primjenjivati u koliko vodič u potpunosti prihvati svoju ulogu i dovoljno pažnje posveti pravilnom držanju i uporabi psa. Psi su tada uporabivi za lovnu aktivnost koja im je određena. Lovačke pse se  može sukladno pasminskoj namjeni obučavati za izvršenja različitih zadataka.

Lovački pas TREF Arijeski gonič s lovinom vlasnik Zvonko i Drazen Matičić.

Obučeni i ispitan u radu krvosljednik (hanoverski, bavarski) ili druga lovačka pasmina pasa ne skraćuje svojim radom samo patnju divljači, već donosi i materijalnu u brojkama dokazivu korist lovoovlašteniku. Potraga za ranjenom divljači dužnost je svakog lovca i s moralnog i s gospodarskog gledišta.

Lovački pas Mali minsterlader s položenim ispitom za praćenje krvnog traga vlasnik Vlado Protulipac.

Svatko, tko hoće voditi psa krvosljednika, treba dobro upamtiti riječi oduševljenog lovca od zanata, pokojnog Matije Storeza: „ Za poučavanje i vođenje psa krvosljednika preduvjet je da svom toplinom svoga srca vodimo  i razumijemo tu pametnu i beskrajno vjernu životinju ! „(citat iz knjige Dr.E.Varge (1958); Pas krvosljednik, Zagreb).

Ispit na krvnom tragu u Trogiru - suđenje kinološki FCI sudac Dražen Matičić.

  • Da se podsjetimo kako smo počeli i kako nastavljamo:

Hrvatski kinološki savez je 04. srpnja 1999.godine organizirao Nacionalnu (CACT-HR) utakmicu u radu na krvnom tragu u državnom otvorenom lovištu broj: IV/14-„ŠUMBAR“ kojeg je bio i lovoovlaštenik. Sudili su kinološki suci: Marijan Čižmešija, Velimir Sruk, Slavko Stipetić i Rajko Srok. Voditelj utakmice bio je Ivan Grd, a delegat HKS-a Dražen Matičić. Na utakmici je učestvovalo petnaest pasa (15) po slijedećim pasminama: bavarski krvosljednik, hanoverski krvosljednik, jazavčar oštre dlake, jazavčar duge dlake, njemački ptičar kratke i oštre dlake. Nazočnost na utakmici bila je obvezna za sve kinološke suce HKS-a koji su imali položen ispit za rad krvosljednika i ostalih lovačkih pasmina pasa na krvnom tragu. Cilj edukacije se pokazao kao pravovaljana odluka HKS-a.

Od 1999.godine Kinološko društvo „DUGA RESA“ iz Duga Rese tradicionalno organizira jednom godišnje ispit rada na krvnom tragu za pse krvosljednike i ostale lovačke pasmine pasa u državnom otvorenom lovištu broj: IV/22 -„PETROVA GORA“ kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Karlovac. Suradnja s HŠ d.o.o Upravom šuma podružnicom Karlovac je odlična te se nadamo da će takova i ostati.

Glede svega naprijed iznesenog, zaključak je ;  nužna je povremena dodatna edukacija kinoloških sudaca za ispitivanje rada lovačkih pasmina pasa i  posebno vodiča pasa  u ovom slučaju pasa krvosljednika i ostalih lovačkih pasmina pasa koji se pripremaju za tu vrstu rada ili pasminsku uporabivost,a članovi su Hrvatskog kinološkog saveza (HKS).

 

             Za one koji žele više znati o psima krvosljednicima mogu se poslužiti:

 

  • Knjigom: Leo Fabiani,(2009): Barvarji in krvosledništvo, Lovska zveza Slovenije, Zlatorogova knjižnica,Ljubljana

 

  • Knjiga:  Dr. Ervin Varga, (1958): Pas krvosljednik, Lovačka knjiga, Zagreb

 

  • Pravilnik: Hrvatski kinološki savez, (1993): Pravilnik o ispitu prirođenih osobina pasa krvosljednika i utakmicama po krvnom tragu za sve pasmine lovačkih pasa, Zagreb.

 

Portal

Divljač i Psi

 

Uzgoj sokolarskih ptica vrlo je zahtjevan i stresan posao za sokolare. Što se tiče sokolarskih ptica u uzgoju, one se ponašaju upravo onako kako to one žele, a dali će stvoriti potomstvo ili neće, ovisi isključivo o njihovoj dobroj volji. Početak sezone stvaranja „pernatih pušaka“ iziskuje prethodnu dobru lovnu sezonu ali i odabir lovne genetike one vrste sokolarskih ptica s kojima želimo sokolariti. Roditelji, kao i kod lovačkih pasa, moraju biti dokazani u lovu na fazane, trčke, divlje patke, prepelice ili zečeve, ako tražimo dobrog lovačkog jastreba ili sokola.

Početak proljeća i prvi pupoljci na granama poklapaju se sa svadbenim pjevom

mužjaka i ženke jastreba iz uzgojnih volijera. Zov ženke u svitanje, kao i tipičan „anđeoski“ let mužjaka kod prilaska sokolara oživljavaju ovaj dio, lovno gledano, „mrtve sezone“. Ipak, izazov da sami uzgojimo svoju vlastitu sokolarsku pticu užitak je koji je teško opisati riječima. Možda to u jednu ruku poistovjetiti sa zahtjevnim puškarskim zanatom gdje bi lovac mogao sam sebi napraviti pušku s kojom će ići u lov. Ipak, uz dužno poštovanje prema takvom složenom poslu, proces uzgoja ptica grabljivica za sokolarenje mnogo je teži i složeniji posao. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan, radi se o živim bićima i njihovoj slobodnoj volji. S obzirom da se jastrebovi u većini slučajeva uzgajaju umjetnom oplodnjom, gdje u procesu parenja mužjak na posebnu rukavicu dobrovoljno ostavlja sjeme koje se zatim pomoću posebne male pipete polako prenese u ženku koja dobrovoljno prihvaća sokolara kao mužjaka, stvara nimalo lak i jednostavan posao. Ovome prethodno opisanome potrebni su sati i sati čitanja monografija o određenoj vrsti ptice grabljivice koju želimo uzgojiti, kako se ona ponaša, kakvu vrstu hrane jede, kako se vi trebate ponašati kada ulazite u volijeru, kako se postaviti tijelom i gestama da bi oponašali suprotni spol te vrste, uz još mnoštvo drugih vrlo važnih detalja koje uz puno sreće možete isključivo dobiti od prijatelja sokolar sa iskustvom. Ovoga puta išlo je sve po planu. Mužjak, provjerene genetike od najboljih dokazanih lovnih jastrebova iz Velike Britanije radio je sve „kao po knjizi“. Ženka, iskusna ptica vrhunskog porijekla iz Austrije, sa odlovljenih više kvalitetnih sezona i nekoliko odgojenih legala, radila je gnijezdo te s toplijim danima prihvaćala oplodnju s jednostavnošću koja se rijetko viđa. Prvo jaje drugo jaje, treće jaje, četvrto jaje. Pravilni razmaci između leženja jaja sa urednim osjemenjivanjem 3-4 puta na dan. Sve kao „po špagi“. Nakon posljednjeg, četvrtog jaja, započeo je onaj period „slatkog iščekivanja“ kada ženka krene u inkubaciju jaja. Ipak, uvijek postoji jedan dio sumnje koji vas kopa koliko je jaja u konačnici uspješno osjemenjeno i koliko će potomstva zapravo biti. I tada treći dan od početka inkubacije potpuni šok. Ulazak u volijeru da se ženka podigne sa jaja, nahrani i okupa kao što to uvijek čini, ugledate jednu od najgorih noćnih mora za sve sokolare u uzgoju – četvrto jaje je napuklo! Zašto, kako, kada….tisuću pitanja na koje ima samo jedna stara uzrečica „Gdje je blaga tu je i kvara!“. Jednostavno rečeno ništa neobično i stvar koja se dogodi, ali zašto baš meni, i to tek treći dan od kad je sneseno. Ok, još tri jaja, pa nije ni to loše, samo pitanje je koje je oplođeno a koje nije. U tom momentu ljutnja i gorčina su u nevjerojatno najboljem omjeru raspoređeni po čitavom tijelu i glavi. Uzimam jaje, ogledavam ga, posebno napuknutu stranu, vidim da iz njega ne curi sadržaj i razmišljam što ću s njim. Pukotina niti mala niti velika, neka najgora. Mada koja bi to trebala biti bolja ili najbolja?! Ništa, pod ženkom ne može ostati jel bi ga u redovnom okretanju koje čini sa ostalim jajima da se embrij ne zalijepi za ljusku mogla slučajno još više otvoriti. Onako u ljutnji odlučim da i ovako stresnu priču najbolje završiti u smeću a za ostalo što Bog da. Ipak nije to tako lako, toliko truda i rada za dobiti jaje od jastreba, genetika koje nema u bližoj i daljoj okolici, bude u sokolaru i posljednju volju da se proba spasiti što se spasit da. Prvo na pamet dolaze prijatelji iz europskog susjedstva koji imaju iskustva u uzgoju. Ukratko objašnjavam dvojici iskusnih uzgajivača i sokolara što se dogodilo i govore mi da se ne sekiram, da se to događa i da zalijepim jaje i stavim ga u inkubator. Onako u polu stresu i polu šali pitam dali da koristim super brzo ili ultra brzo ljepilo.

"Puknuta" jastrebica - iskustvo i znanje prijatelja koji znaju kako pomoći!

Naravno smijeh s druge strane i detaljno objašnjenje kako do to učinim. Ok, nema druge. Iz tuge i gorčine do koliko toliko utjehe. Još trideset i koji dan čekanja pa ćemo vidjeti. U međuvremenu sa ostala tri jaja sve je bilo u redu, no prvo i drugo nisu bila oplođena. Treće je točno po knjigama krenulo u probijanje a ovo „puknuto“ i zalijepljeno, ma to vjerojatno i nije živo. S obzirom da sam kasnije naručio ultrazvuk za jaja koji se koristi u uzgoju, poznati „Buddy“, pa još nije stigao iz Amerike kako bi mogao provjeriti jeli embrij živ, ostavilo je samo čekanje kao opciju. Pile iz trećeg jajeta već je bilo izvaljeno i mama ga je hranila, kada se dogodila velika sreća. Ujutro prije odlaska na posao provjera u inkubator, jer još je malo vremena ostalo, kada se na gornjoj bočnoj strani jaja ukazala pravilna okruglasta pukotina koju mladi jastrebići čine pri izlasku iz jaja pomoću malog vrška koji im je za tu svrhu formirala „Majka priroda“ na gornjoj strani kljuna i koja nekoliko dana nakon valjenja nestane. Sreća stvaranja novog života, vaše osobne „pernate puške“, buduće sokolarske ptice i lovca, je neopisiva. Naravno, tu još slijedi oko 48 sati da mladi jastreb izađe van što nitko ne garantira da će proći bez problema a diranja od strane čovjeka najbolje da nema. Ipak, poznavajući veliko iskustvo i brigu oko potomstva koje ima njegova mama, jaje sam za nekoliko desetak sekundi odnio i stavio da se proces završi ispod njezinog trbuha. Na sreću i uz Božju pomoć za točno 48 sati na svijet je izašao živi i zdrav mali jastreb.

S obzirom da sam ranije odlučio kako bi iz ove kombinacije volio ostaviti jednu ženku za lov i daljnji uzgoj nakon nekoliko dana napravljena je analiza koja je pokazala da je upravo „puknuti jastreb“ ustvari „puknuta jastrebica“. Zaista, nikada nije bilo lako se nositi s pripadnicama ljepšeg spola, pa makar one bile i u formi jastreba. U narednim danima oba jastrebića su ostavljena sa mamom koja im u tom periodu daje sve što im treba, a kroz njezinu slinu koja izlazi sa komadićima hrane i najbolja protutijela za zaštitu od bolesti, nešto kao kolostrum kod kuja.

Mama započinje ključnu fazu othrane.

Da skratimo dugu priču, ženka je dobila ime Charlotte. Odgojena je kao imprint1 i izrasla u reprezentativan primjerak na kojem se je vidjelo da porijeklo vuče od moćnih roditelja sa lovnom težinom od 1100 grama. Od prvoga leta pokazala je neviđenu snagu i upornost kod lova što je svakako mjerilo za kvalitetnu ženku jastreba. Što se tiče lovne sezone, sezona na prepelice je bila na početku.

Charlotte kao mladi imprint.

Mlada Charlotte nekoliko dana pred početak lovne sezone na prepelice.....ljepota i snaga u jednom.....rezultat najboljih uvijeta držanja i najbolje hrane!

S obzirom da malo tko lovi prepelice s ovako velikim ženkama, a osobno sam zaljubljenik u lov na njih pomoću jastrebova, nisam propustio tu priliku. Vruća ljetna popodneva koja prelaze u nešto svježiji sumrak i brze prepelice, dale su joj početak da razvije svoju muskulaturu i počinje stjecati iskustvo kako u lovu koristiti vlastite kandže. Ukupno 5 ulovljenih prepelica od preko 30 letova za čitavu sezonu lova na prepelice – to je soklarenje!

Uspješan let na prepelicu!

Charlotte čeka dolazak sokolara jer zna da uvijek slijedi nagrada.

Dobri psi daju dobre sokolarske ptice - Charlotte i ekipa!

I zaista, u sokolarenju valja biti izrazito strpljiv jer zna se da dobar jastreb pokazuje svoj puni potencijal od treće godine života na dalje. Charlotte je čekala i početak sezone lova na fazane te konačno i zeca. Jedina nesreća hrvatskih sokolara, za razliku od naših europskih susjeda austrijanaca, čeha, francuza engleza i ostalih, je ta što je naći lovište za pokušati uhvatiti zeca gotovo jednako kao i dobiti jack pot na lotu. Naravno, postoje određeni tereni no nitko ne može garantirati nekoliko letova u sat dva sokolarenja. Ono što svima mora biti jasno je da dobru sokolarsku pticu ne stvara broj ulovljene divljači nego broj pokušaja ulova koji se na prirodnu divljač penje na otprilike jedan ulovljeni pravi divlji fazan od 8-9 pokušaja i jedan zec od 10-12 pokušaja. U ovom slučaju Charlotte je nakon odlične sezone i brojnih sokolarskih susreta po susjednim europskim zemljama imala dobar broj ulovljenih fazana, te nekoliko neuspješnih ali vrlo žestokih pokušaja ulova zeca koja su vidjeli vrsni sokolari koji znaju kako jastreb provjerene genetike treba loviti. Posebno su dali velike pohvale njezinom stilu i žestini za lovom zeca.

Vrhunski sokolarski susret u Sloveniji kod prijatelja sokolara i ulov fazana u zraku....

Konačno, sezonu je završila sa 1 ulovljenim zecom od ukupno 10 pokušaja koje je imala tijekom čitave sezone. Rekli bi šećer na kraju, nagrada Charlotte za taj ulov bila je u obliku pune voljke dok je dio zeca spremljen na lovački saft a dio ostavljen u škrinji kako bi novo potomstvo u idućoj sezoni dobilo koji zalogaj ove vrhunske prirodne hrane. Zaključno možemo reći kako je sokolarenje zaista najodrživiji način lova gdje divljač ima najveće šanse za bijeg, nema ranjavanja niti ugrozbe okoline, dok sokolar uživa u tisućljetnom trenutku tišine nadmudrivanja lovca i lovine. Nematerijalna Svjetska i Hrvatska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a – sokolarenje.            

Ulov sezone, zec 4,5kg uz najbolju nagrada za Charlotte!


1 Imprinti su ptice koje se okvirno sa dva tjedna starosti odvajaju od roditelja i odgajaju u okruženju ljudi, lovačkih pasa, automobila itd. Odgajanje imprinta bilo koje vrste rade iskusni sokolare s ciljem daljnje reprodukcije umjetnom oplodnjom i načinom lova koji se bazira na potpuno suprotnoj dresuri od ptica koje su odgojili roditelji. Nikako nisu za sokolare početnike! 

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013