Portal Divljač i Psi svakako je postao najrespektabiliniji portal o lovstvu, lovu, gospodarenju sitnom i krupnom divljači, sokolarenju i lovnoj kinologiji u široj regiji.

Na početku 2017. godine donosimo podatke o broju posjeta portala za 2016. godinu koji iznose 63.254  jedinstvenih ulaza čitatelja s ukupno 193.252  čitanja članaka te preko 2.234.352 klikova!

Po broju posjeta prednjače čitatelji iz Hrvatske, Srbije, Sjedinjenih Američkih Država, Bih, Ukrajine, Francuske i Velike Britanije!

Po broju čitanja i dalje daleko prvo mjesto zauzima gospodarenje i uzgoj sitne divljači, zatim lovna kinologija te sokolarstvo i balistika.

Zahvaljujemo mnogim čitateljima koji su tijekom 2016. godine poslali brojne e-mail poruke podrške za još kvalitetnijim nastavkom rada portala sa pravim lovačkim temama.

Zahvaljujemo se svim čitateljima i pratiocima  njihovog lovačkog portala Divljač i Psi kako u direktnom otvaranju tako i putem društvenih mreža.

Na kraju pozivamo sve zainteresirani lovce i ljubitelje lova i lovstva da nam se jave i sudjeluju u dijeljenju vlastitih iskustava kako bi modernizirali i stvorili što kvalitetnije lovstvo.

Vaš jedini lovački portal,

Divljač i Psi

(fotografija izvor: mrsportlyskitchen.wordpress.comPicturebyRicardo.jpg)

Kako i doliči svakom pravom lovcu, pri kraju sezone lova na plemenitu divljač vrijeme je da se lovci posvete uklanjanju predatora iz lovišta. I ovoga puta doajen svjetske lovne kinologije i lova Hari Herak, čini to pomoću svoje sure orlice. Držati i ovako brojnu populaciju lisica koja čini štete na niskim fondovima sitne divljači u Hrvatskoj pod kontrolom, velika je stvar. Hari je i ove sezone uz prvi snijeg i temperature ispod nule pokazao kako to rade pravi lovci i to na onaj iskonski tradicionalni način. Valja istaći da je ovo samo jedna u nizu lisica koja je uklonjena iz lovišta tijekom ove lovne sezone pomoću njegove orlice. Sokolarenje se i ovog puta pokazalo kao idealan spoj tradicionalne lovne discipline pod zaštitom UNESCO-a i dijela hrvatske nematerijalne kulturne baštine, uz korist koju donosi hrvatskim lovištima na ovaj način.

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

Donosimo priču o istinskom užitku i ljepoti lovu iza svoga psa ptičara iz pera uglednog dubrovačkog dugogodišnjeg strastvenog lovca na krupnu divljač Đive Ćurlice.

Puno godina sam u lovu. Uglavnom na krupnu divljač. Karabinom.
Ali, kao što to obično biva manje više svi smo počeli sa sitnom divljači jer sve ima svoj neki
recimo slijed i običaj. Netko se odluči ostat na tome, netko prihvati i lov na krupnu divljač usput, netko se ostavi sitne divljači i sačme pa krene u visoki lov.
Različitih ambicija uzrokovanih prilikama, uvjetima, mogućnostima i željama. Tako da je moja želja za pticama i sitnom divljači bila gotovo u drugom planu, nekad i ponekad krajem devedesetih otići malo s prijateljima vrlo rijetko na zeca, jarebice, patke i guske skoro nikako, prepelica recimo nešto malo, ali ta šljuka je uvijek bila zanimljiva i mistična. Koliko zanimljiva toliko i teško uspješno izvodiva. Trebalo je mnoge stvari posložiti za realizaciju takvog lova. A ne kamoli tek ulova.
Moguće da je prvo i osnovno bio pas a za kojeg nisam imao uvjete. Niti obiteljske, niti smještajne a niti vremena. Za šljukolov treba imati u blizini i lovište i kvalitetne terene a to u mom slučaju nije blizu. Treba pratiti vrijeme kao jedan od preduvjeta a to je teško bilo uskladiti sa obavezama, obitelji i drugim lovovima. Zadnjih godina posjećivanje Lastovu kao jednoj dobroj destinaciji za lov šljuke dalo je razmišljati i malo dalje. Ali nije bio preduvjet, tamošnji lovci s kojima sam lovio ovu pticu imaju gotovo savršene pse. Velikom većinom setere koji su neprocjenjivi. Nadasve iz razloga što samo i uglavnom love šljuku i u tome su najbolji.
Dobar prijatelj Ivo, iz mladosti, je dugo razmišljao kojeg ljubimca u psu da sebi nabavi, psa  koji bi bio mnogo toga u jednome. Da bude tipičan pas, ali ne baš nekako onaj za kauč i jastučić, da ne bude neka zvijer sklona agresiji, da ne balavi i ne odbacuje dlaku a time i probleme. Da bude zdrav, veseo, privržen, osrednji, miran, staložen ali da ima potrebe za šetnjom i izvođenjem. Da se ne dreći na poštara, susjeda, da ne histerizira za mačkama, da se s njime može nešto odraditi pametno.
Odlučio je za Njemačkog kratkodlakog ptičara.
I krenuo po muško štene u Sloveniju. Par dana puta da bi maleni Alfi došao do Dubrovnika. Puno smo se s njim družili, gledali ga, pratili i šetali. Alfi je postajao gosparić sa svojim personalitijem. Sa svojim vlasnikom kojeg je obožavao. Vrlo umjeren u svemu. A opet kućni pas jer Ivo nema osobite ambicije za lovom a pogotovo sitne divljači.
Prije nekih godinu i par mjeseci mi je ispričao da je Alfi imao susret sa sjajnom kujicom iz Konavala, radnom, ptičarkom koja jako puno lovi i daje odlične rezultate. Da će doskora imati štence koji bi morali prema svemu biti jako zanimljivi, naime Alfi je potpuno crne boja a kujica uglavnom bijela sa crnim flekama.
Mjesec dana po okotu nismo imali mira i pošli smo vidjeti te male bombice. Naravno to tako biva. Mali drekavci se raspršili po vrtu, po štali i sijenu, navalili na nas pokazujući svu svoju ljepotu pastrvastih osobina.
Vrijeme hranjenja, puna ogromna zdjela mlijeka i koješta. Svi su se nakrcali i otišli u igru ali jedna mala je ostala, uvalila se u zdjelu i lizala do besvijesti. Odmah mi se učinila simpatična, .. ma vidi ti tu malu.
Naredni dolasci i praćenje rasta štenaca, naša sve bliža odluka da upravo uzmemo nju i lagana panika a što kad se to malo uvali doma, kuda, kako, stan, vrt, gosti, lajanje…
Panika ali neodoljiva privlačnost prema tim klempavim ušicama.
Drugog siječnja imali su točno 2 mjeseca, otišli smo po nju. Rastanak joj nije teško pao, 2-3 dana je bila malo smušena, cvilila, ali igra i zanimacija, znatiželja učinili su svoje.
DIA ju je moj sin Tomo nazvao.


Mjeseci su prolazili i Dia je rasla, postajala pomalo veselija, dosadnija, zahtjevnija, Tomu je počinjala sezona posla i velikih obaveza, vrt joj je dosta ali tuda prolaze gosti, obitelj, vrata su prema ulici, cesti.
Bilo je tu žrtve i svakakvih pomisli ali Dia je pokazivala da može bit i dobra. Viktor Š. mi je na vrijeme davao savjete što i kako u kontekstu njenog karaktera budući s njemcima ima puno iskustva.
Boris K. također je nesebično pomagao u rješavanju zagonetki i problemčića koje je Dijino odrastanje nosilo. Ali, Dia je pokazivala ozbiljne osobne ozbiljnog ptičara. S 3 mjeseca se zainteresirala za pitome golubove. Fermavala je kosove u parku. Kulirala je na svaku grlicu na ulici. Doma je bila maza i igračka ali izlaskom van ili iz auta iste se sekunde pretvarala u stroj za traženje i markiranje. I donošenje svega što bi se bacilo.


More je otkrila sama 8 travnja, dakle s 5 mjeseci. Vidjela je neku drvenu letvu i pošla po nju, dakako trebalo je tu letvu baciti još toliko puta taj dan.
Tu je krenulo njeno lagano pretvaranje u ozbiljniju ptičarku.

Nakon toliko godina smucanja po Africi, Aziji, Lici, Slavoniji i Baranji, po Kanadi i kojekuda, počeo sam razmišljati o njenim ambicijama i njezinim mogućnostima koje bi nas oboje usrećilo. Nudilo mi se da je vodim na prepelice, taman je imala 8 mjeseci. Pozivali su me na fazane ali mi se nije dalo. Ne znam jesam li ih ukupno odstrijelio 20 u životu. Čekao sam da vidim kako će se ponašati na šljuku. A za to je postojala određena predispozicija na Lastovu. Ali, kad dođe ptica, a njen dolazak ovisi o klimi i vremenu.
Napokon. Dva dana prije Nove godine zove lovac s Lastova da krenemo, da ima nešto šljuke ali da je jako nemirna i nepredvidiva. Pola sata je bilo dosta da se spakujemo, dekicu, zdjelu,  suhe hrane, par delicija i preko Pelješca i Korčule u Vela Luku na trajekt za Lastovo.

Prvi susret s mirisima te tamo prirode, sa vrsnim psima. Dia je pokazivala dozu ozbiljnosti koju je dodatno pojasnio Fido, seter u osmoj godini, doslovno strog k'o stari mrzovoljni učitelj matematike s kraja 19 stoljeća. Postavilo se pravilo u roku od par minuta. Mala je znala gdje joj je mjesto u hijerarhiji. Ferma, markiranje je išlo malo teže zbog stotina kosova koji bi odvlačili pažnju. Taj problem je počeo nestajati već drugi, treći dan. Par aporta je propustila jer tamo gdje je šljuka pala ne može ni rovokopač. A istina nije je bilo ni volja nakon par pokušaja ulaza u kupinu. Maroje T. mi je to i rekao, upravo ovo o čemu pišem. Nemoj od nje očekivati da ti ide u šikaru jer to je Nijemac mlada kujica, treba neko vrijeme…Isto kao i za kosove koji su zanimljiviji jer ne miruju kao šljuka. Prvi aport odrađen za čistu peticu, pratila je pticu koja se digla uz grma, pucanj, pad, otišla nekih 30 m po nju i donijela u ruke. Trebalo se sjetiti komande!

 

Na PUSTI - ništa. Hm?… ahaa, sjetio sam se…OSTAVI (Tomova škole)
Dia je doslovno „ostavila“ šljuku u ruku.


I tako smo se družili nekoliko dana. Ludovanje po lovištu, uvijek je tu u 50 m okolo, potrage, ferme i aporti. Dočekali smo Novu godinu nas dvoje skupa u toploj sobi, naravno u snu, prvo jutro 2017. godine odlovili još 3 ptice, zahvalili domaćima na predivnom druženju i s puno premorenog zadovoljstva pošli doma.
S ambicijama da se možda ozbiljnije posvetimo šljukama i zadovoljstvu koje ta ptica može pružiti mojoj maloj crnoj njuškici, živahnom karakteru i neopisivoj volji Njemice Die.

Đivo i Dia nakon više nego uspješnog prvog lova na zahtjevnu šumsku kraljicu - šljuku.

Portal

Divljač i Psi

Sagledavajući dinamiku i promijene koje su se dogodile svim elementima modernog hrvatskog života te svega onoga što ga sačinjava, lovstvo, prvenstveno kao gospodarska grana pa zatim i rekreacija za ljubitelje lova, u Republici Hrvatskoj se može razmotriti kroz vrijeme prije i nakon osamostaljenja. Razlog takvoj mogućnosti podijele je i prijelaz, ili tranzicija, iz komunističkog i socijalističkog samoupravnog sustava do 1990. godine te moderne, suverene, samostalne i demokratske Republike Hrvatske nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine. U tom periodu, odnosno u periodu čitave tranzicije iz komunističkog jednopartijskog sustava u demokraciju, dogodio se niz ekonomskih promjena koje su utjecale sa onaj socijalni (društveni) dio života svih građana Hrvatske pa tako i lovaca. Konkretno, većinu lovaca u bivšoj državi i današnjoj suverenoj Hrvatskoj čine lovci rekreativci, dok bi kompletno lovstvo trebala voditi struka. Upravo u bivšem socijalističkom sustavu, postojala je kombinacija gdje su lovci u lovačkim udrugama ujedno i bili lovočuvari te su gospodarili lovištem, što je ostala praksa i u današnjem sustavu. No, da se netko ne bi zavarao, lovstvo i lovci bivše države su bili pod paskom odabranih ljudi od povjerenja tadašnjeg sustava koji su se brinuli da dio divljači, oko 30% po udruzi, završi za potrebe lovnog turizma a tadašnja država uprihoduje solidnu količinu deviza nakon završetka ljeta i zarada od turizma na Jadranu. Zarada i rihodi od lovnog turizma koje su ostvarivale udruge vršile su se uglavnom preko tadašnje državne tvrtke „Jugoturs“. Prema dostupnim informacijama pojedinih svjedoka iz toga vremena, zarađeni novac od lovnog turizma se slao u tadašnji glavni grad odakle je naknadno vršena preraspodjela novca prema pojedinim republikama tadašnje države. Hrvatska je u to vrijeme svakako zarađivala lijepe svote novaca od lovnog turizma, i to najviše na sitnoj divljači, dok je krupna divljač bila perjanica tadašnjeg Lovno šumskog gazdinstva „Jelen“ iz Beograda koji se protezao i preko naše Slavonije i Baranje. Ipak, krupna trofejna divljač bila je namijenjena uglavnom za visoko pozicioniranu političku klijentelu a dio se prodavao kroz lovni turizam. Brigu o tim trofejima i njihovoj kvaliteti bila je vrlo pažljivo prepuštena najvećim lovnim stručnjacima toga vremena a ne slučajnosti.

Politička vrhuška bivše države ostvarivala je profit preko lovnog turizma. Danas smo i dalje ostali taoci vremena na štetu hrvatskog gospodarstva. (foto izvor: portaloko.hr)

Danas, s odmakom od preko četvrt desetljeća, u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj, u čijem su oslobođenju jedan od najvećih obola dali upravo hrvatski lovci, model upravljanja se nije promijenio, no došlo je do promjena u svim ostalim segmentima društva. Zbog toga danas imamo vrlo slabo razvijen lovni turizam dok je lovstvo kao struka prepušteno volonterskom upravljanju a što je sve zajedno dovelo i do pada u brojnosti profitabilne sitne divljači te trofejne krupne divljači. Suprotno tome jedini pomak prema naprijed se dogodio u velikom porastu broja štetne i invazivne divlja svinje slabih trofejnih vrijednosti. Da bi što točnije objasnili u čemu je najveći problem ovog načina upravljanja danas, valjamo sagledati ekonomske i socijalne momente bivše države te moderne Republike Hrvatske. Upravo u bivšem sustavu većina ljudi koja se bavila lovom je uglavnom radila u tvornicama, i to u vremenu od 6h ujutro do 14h popodne. Nakon toga dio njih, najviše s ruralnog prostora, se bavio poljoprivredom te su imali dovoljno vremena da se posvete bavljenju lovom i dijelu lovnog gospodarenja ponovno uz pasku stručnjaka i to najčešće preko za to obrazovanih pojedinaca i velikog broja stručne literature. Danas, suprotno tome, većina ljudi  je grupirana oko većih gradova te mnogim lovcima rekreativcima radno vrijeme na matičnom poslu počinje od 8h do 10h prijepodne a završava kasno poslije podne. Uza sve to, mnogi su prisiljeni i putovati na posao što ima dodatno oduzima i mogućnost bavljenja lovom a kamoli ozbiljnom lovnom gospodarenju bilo kao obični lovci a kamoli kao lovočuvari. Uza sve to došlo je i do velikih izmjena u zakonima, te su za razliku od vremena u bivšoj državi danas mnoge predatorske vrste povećale svoju brojnost dok je gospodarenje njihovim populacijama zakonski neprovedivo jer su postale zaštićene. Ovdje valja dati i dodatno objašnjenje koje ponovno ide u negstivan prilog ovom tranzicijskom razdoblju kada se do momenta ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije, struka u lovstvu gotovo marginalizirala, te smo popustili pred pojedinim zahtjevima da npr. provedemo zaštitu vrana, svraka u ključnim dijelovima godine za gospodarenje sitnom divljači ili da imamo kvote odstrjela lisica prema propisima lovnogospodarskih osnova zbog „bioloških mininuma“, ili da pak ne smijemo koristiti zamke za redukciju pojedinih vrsta predatora, što nije nitko nametnuo iz Europske Unije nego svaka zemlja članica ima pravo na reguliranje tog dijela zakonodavstva ako se to potkrijepi argumentima struke. Na sve to, lov po udrugama i radne akcije provode se na „bodove“ koji nemaju zakonom propisanu vrijednost i to ponovno nedjeljom i blagdanima kao što je bio običaj u bivšoj državi te suprotno većinskim vjerskim načelima u Hrvatskoj. Zatim dodatno forsiranje smjera krupne divljači koja ne donosi prihode u trofejima niti postoji unificirana prodaja mesa uz velike štete na usjevima i prometu ponovno podsjeća na želju da se kopira nekadašnja tvrtka LŠG „Jelen“ koja se i tada nije mogla nositi sa štetama. Ovo se i konkretno potkrepljuje činjenicama u knjizi Danila Todorovića „Tito, lov politika“ gdje i samom Titu na pitanje oko šteta na usjevima odgovaraju: „Sudski procesi traju dugo tako da je bolje biti tuženik nego da ti nekog tužiš“. Naravno da je u jednom totalitarnom režimu ovakav odgovor i način (ne)rješavanja problema bio moguć što u današnjem vremenu dugoročno nikako nije moguće. Konačno, dokaz tome su i mnoge udruge koje grcaju u velikim dugovima bez pravog odgovora kako će se to pitanje riješiti dok svi zajedno očekujemo pravomoćnost skupih presuda na štetu lovaca.

Hrvatski lovci zaslužuju poziitivne promijene i stvaranje novih radnih mjesta za mlade stručnjake u hrvatskom lovstvu. (foto izvor: prigorski.hr)

Tako smo danas ostali taoci dijela sistema koji na terenu ne može provesti kvalitetno lovno gospodarenje jer za to više nisu pogodni ostali uvjeti, dok je sama procedura lova administrativno vrlo složena te je ponovno prepuštena volonterskoj provedbi. Obrana takvoga bezidejnog, te po državu i gospodarstvo lošega upravljanja lovstvom, se pokušava utopiti u floskuli da bi se drugačijim pristupom oduzelo matičnom hrvatskom lovcu pravo na lov te bi ga dodatno poskupilo, što u stvarnosti nije istina. Sve to dovelo je i do visoke centralizacije lova i lovstva u središnjoj državi, no ponovno ne u rukama moguće središnje hrvatske lovne agencije koja bi mogla koordinirati rad visokoobrazovanih lovočuvara i djelatnika u lovstvu te čak i ne bi trebala biti smještena u glavnom gradu, već isključivo u korist volonterskog pristupa u obavljanju ove ozbiljne grane gospodarstva. Iz svega toga možemo se pitati dali su dionici bivšega sustava više voljeli i radili na osnaživanju tadašnje države dok mi danas očito nemamo dovoljno patriotizma da stvorimo dodanu vrijednost i podignemo BDP Hrvatske. Ipak, nadamo se da ćemo svi zajedno uskoro podignuti pogled prema naprijed te završiti sa tranzicijom iz socijalističkog samoupravljanja i u lovnom gospodarenju te stvoriti nužno potrebna radna mjesta za mlade hrvatske lovne stručnjake na ruralno zapuštenom području. Konačno, Hrvatska to svakako zaslužuje!

Portal

Divljač i Psi

Hrvatski lovački savez preko lovačkog saveza Zagrebačke županije pod pokroviteljstvom Grad Jastrebarskog održao je i podržao organizaciju Drugog međunarodnog sokolarskog susreta na području lovišta „Cvetković“ 13. studenog 2016. godine. Dočekani na imanju „Davy Crockett“ od strane predsjednika Lovačkog  saveza zagrebačke županije Marinka Šebečića i tajnika saveza Slavoljuba Marčićevića, petnaestak sokolara iz različitih dijelova Hrvatske izložilo je svoje sokolarske ptice. Odličan ugođaj te jutarnji gablec u lijepom lovačkom okruženju idealnih ravničarskih terena središnje Hrvatske započeli su sokolarski dan. Vođa sokolara na terenu bio je prokušani lovac Stjepan Kenig uz pomoć nekolicine domaćih lovaca te iskusnih sokolara koji su došli podržati ovu manifestaciju. Susret je započeo najtrofejniji svjetski lovni kinolog i vrhunski sokolar Hari Herak sa svojom sivom sokolicom koja je uhvatila prvog fazana te je nastavak sokolarenja slijedio sa većim brojem jastrebova i nešto sokolova te dva sura orla. Orlovi su pobudili posebno zanimanje svih okupljenih s obzirom da im je glavna lovina lisica što uvelike može pomoći čišćenju lovišta od ovih štetnih predatora. Orlovi su bili u vlasništvu doajena hrvatskog sokolarenja i prvog lovca s orlovima s ovih prostora gospodina Marijana Žižanovića te još jedan u vlasništvu Harija Heraka. Skupu su također prisustvovali i mlađi naraštaji koji su sa zanimanjem promatrali lov sokolarskih ptica. Ovaj moment prisustvovanja mlađih naraštaja svakako valja naglasiti jer se ponovno ukazuje kako sokolarenje nema ugrozbe okoline, divljači i ljudi te bi kroz zakonske izmjene trebalo uvesti da se sokolarenjem mogu baviti i mlađi naraštaji barem od 14 ili 16 godina starosti kao što je to običaj u mnogim zemljama širom svijeta. Sam skup ima svoju važnost i zbog prepoznavanja sokolarstva od strane Hrvatskog lovačkog saveza kroz Lovački savez zagrebačke županije s obzirom na veliku kulturnu vrijednost sokolarenja u Hrvatskoj i Svijetu što je regulirano kroz različite zakone. Također, ovakvu podršku od strane Hrvatskog  lovačkog saveza treba gledati i kroz prizmu očuvanja sokolarstva kao lovne tradicije što čine i svi ostali europski lovački savezi a posebno što je sada već davne 2009. godine bio i prvi pokušaj ulaska Hrvatskog sokolarskog kluba u suradnju sa Hrvatskim lovačkim savezom preko Lovačkog saveza karlovačke županije uz direktnu pisanu potporu za učlanjenje od strane CIC-a, no to tada nažalost nije bilo moguće jer  prema tada važećem statutu Lovačkog saveza karlovačke županije članak 1. Stavak 1. Statuta, u članstvo Lovačkog saveza karlovačke županije su mogle samo biti primljene lovačke udruge ili društva a ne udruge koje se bave lovom i lovstvom no u nazivu nose ime „klub“ te se kao takve ne uklapaju u pojam „udruga“.  No, demokracija je poštivanje procedura pa smo svi zajedno poštovali važeće propise i strpljivo samostalno razvijali sokolarenje u proteklom vremenu. Ipak, s odmakom od nešto više od 7 godina sokolarstvo je prepoznato i podržano od strane Hrvatskog lovačkog saveza i Lovačkog saveza zagrebačke županije već po drugi puta na čemu valja biti zahvalan i dati maksimalnu podršku zajedničkom razvoju u budućnosti. Osim toga, tereni južnog dijela Zagrebačke županije i Sjevernog dijela Karlovačke županije imaju savršene predispozicije za razvoj lovnog i sokolarskog turizma u središtu Hrvatske što je dobro znano i od razdoblja prije Domovinskog rata kada je ovaj kraj bio posjećivan od velikog broja lovnih turista najviše na sitnu divljač.

Dobrodošlica sokolarima od strane gospodina predsjednika Lovačkog saveza zagrebačke županije gospodina Marinka Šebečića, tajnika Lovačkog saveza zagrebačke županije gospodina Slavoljuba Marčićevića, vođe sokolara na terenu Stjepana Keniga i zamjenika gradonačelnika Grada Jastrebarskog gospodina Stipe Bučara.

Sokolari na okupu prije početka sokoloarenja.

Iskusni lovci kojima se sviđa sokolarenje te mladi zaljubljenici sudjelovali su na ovom odličnom skupu.

Dodjela prigodnih zahvala sudionicima sokolarenja.

 

Portal 

Divljač i Psi

Treću godinu zaredom Karlovac je odredište održavanja međunarodnog sokolarskog susreta „SokolarKA“ 2016. godine. Također u skladu s Strategijom razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije, zasada i jedinom strategijom razvoja lovnog turizma u Hrvatskoj, održavanje sokolarskih susreta jedna je od ključnih odrednica njezine provedbe. Ujedno ovaj skup bio je organiziran od strane sokolara uoči skorašnjeg Svetog Huberta koji je zaštinika svih lovaca. Sokolarstvo kao nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske te Svjetska nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a upravo živi na način kroz održavanje ovakvih skupova. Preko dvadeset sokolara iz čitave Europe, s posebnim naglaskom na prijatelje iz Slovenije koji su ovdje stalna podrška, u Karlovcu su pronašli vrhunske ravničarske terene i obilje fazanske divljači uz više nego dobar broj zečeva. Na terenima i divljači posebno treba zahvaliti gostoprimstvu lovačkog društva „Draganić“ koje je treću godinu zaredom velikodušno ustupilo svoje teren i prvo prepoznalo važnost sokolarenja u hrvatskom lovstvu. Već ranije ove godine draganićki lovci napravili su dva velika prihvatilišta za ispuštanje fazanske divljači što se pokazalo jedinim ispravnim načinom gospodarenja i omogućilo da se u danu sokolarenja podigne preko 40 kljunova fazanske divljači te desetak zečeva. Kao što je i ranije poznato sokolarenje nema negativnog utjecaja na okoliš, divljač i stanište te su sokolari od preko 30 puštanja svojih sokolarskih ptica uhvatili tri kljuna fazanske divljači. Na susretu u Karlovcu prisustvovali su u pratnji svojih roditelji i neki mladi budući sokolari što ukazuje kako sokolarstvo može afirmirati i mlađe generacije jer u ovome slučaju nema rukovanja oružjem dok se ukazuje na važnost lovstva u Hrvatskoj. Tijekom samog sokolarenja mogli su se vidjeti odlični letovi sivih sokolova, jastrebova i harisovih jastrebova a doajen svjetske lovne kinologije i vrsni sokolar Hari Herak dao je samo riječi hvale za ono što mogu pružiti karlovačka lovišta u ovom ponovno sve popularnijem tradicionalnom načinu lova. Sokolari su u predahu sokolarenja pronašli okrijepu u izvrsnom pivu karlovačkog Veleučilišta, koje ima studij Lovstva i zaštite prirode a završili su ga pojedini sokolari, te uz to pravi i izvrsnu pivu na studiju pivarstva. Za ovu priliku dali su si i dodatni trud te su otisnuli i seriju oznaka za boce sa sokolarskim motivom na čmu im valja posebno zahvaliti. Na kraju samo možemo potvrditi da sokolarenje ima sigurnu budućnost u Hrvatskoj dok se sitna divljači ponovno pokazuje kao jedini istinski pokretač lovnog turizma a Karlovac se pomalo vraća putevima lovnog turizma kako to i dolikuje Gradu Susreta u srcu Hrvatske.

Portal 

Divljač i Psi

 

 

Početak lovne sezone, što se tiče svih vrsta sitne i krupne divljači gotovo da je u punom jeku. Lov na srneću divljač, prepelice, trčke, fazane, zečeve, divlje svinje, jelensku divljač itd. Pravilnik o lovostaju je jasno regulirao datume početka lova na određene vrste divljači no među mnogim lovcima može se čuti nezadovoljstvo kako ih se internim statutima udruge primorava da "njihov lov" počinje po mjesec i više dana kasnije nego što je to zakon dopustio. Nažalost takve restrikcije zaknoski ne mogu "držati vodu" i ponovno se interni akti udruga stavljaju ispred zakon i podzakonskih akata "braneći" toliko priželjkivanu sezonu lova. Uz to, dodatno, interno propisani lovni dani čine sve više lovaca, i to pogotovo mladih lovaca, vrlo nezadovoljnima te mnogi zbog toga napuštaju i ovako financijski i ljudstvom sve "starije udruge". Uza sve to još postoje interni propisi da se lov i radne akcije, slijedeći okvire bivšeg komunističkog naslijeđa, odrađuju nedjeljom i blagdanima o čemu se sve više pisanja i nezadovoljstva može pronaći i po društvenim mrežama, a konačno kose se i s vjerskim načelima onih koji nedjelju i blagdane koriste za obitelj i vjeru. Tome valja pridodati i dodatne interne odredbe gdje se "mora loviti" samo određena vrsta divljači (npr. divlje svinje) iz vikenda u vikend, dok pojedini zaljubljenici u lov na sitnu divljač, kojih je sve više među mladim lovcim i ljubiteljima lovne kinologije, ostaju bez obzira na dobre zakonske i podzakonske odredbe zakinuti. Takvi interni akti se često puta provode i bez obzira što Lovnogospodarske osnove kao temeljni akti gospodarenja i lova divljači to dopuštaju. Na kraju se u tom slučaju događa da i oni koji su za vlastiti novac spremni kupiti i prema LGO-u ispustiti i loviti sitnu divljač to zbog internih propisa ne smiju činiti čime se dodatno koči i gospodarstvo jer se smanjuje proizvodnja i prodaja. S druge strane pojedine Europske države su vrlo jasno, donijele propise i akte koji određuju što i kada se lovi, te kada je lov zabranjen. Iz tablice dolje vidi se na studiju slučaja primjer iz Velike Britanije i Irske gdje su propisani dani lova na sitnu divljač te zabrana lova na bilo koji način - Nedjeljom i na Božić.

(Izvor: www.gwct.org.uk/game/advice/shooting-season-dates/)

Na ovaj način pojedinci uživaju u lovu kada za to imaju vremena, kupuje se divljač i oprema, te sukladno tome se slobodno razvija tržište i stvaraju nova radna mjesta. Primjere dobre prakse valja svakako slijediti ili ih barem modificirano i uz pomoć struke provesti kako bi lovci lovili kada to oni mogu a sve u želji za unaprijeđenjem naše domovine Hrvatske.

Portal

Divljač i Psi

Na desnoj obali rijeke Korane u Karlovcu 24. i 25. rujana 2016. godine održan je prvi Sajam ruralnog razvoja i Sajam lova i ribolova na području Karlovačke županije. Sajam je organzirala Razvojna agencija Karlovačke županije "Karla" d.o.o koja je kao nositelj razvoja karlovačke županije prva u Hrvatskoj izradila Strategiju razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije. Ideja sajma došla je iz potrebe za promocijom Karlovačke županije i njezinih potencijala ruralnog prostora te posebno lovnog i ribolovnog turizma koji nose visoki prioritet u razvoju županije. Također, "Karla" je preuzela i ključnu ulogu u promociji aktivnosti lovnog i ribolovnog turizma s obzirom da je izradila i uspješno provela projekte pojedinih OPG-ova koji su tražili nacionalna i europska sredstva upravo u svrhu razvoja ova dva oblika turizma. Jedinstvenost lokacije sajma bilo je i to što su ribolovci direktno uz sajam mogli isprobati i ribolovni pribor. Od lovnog asortimana ponuđen je dio odjeće za lov te predstavljene tvrtke koje se bave lovnim turizmom i uzgojem divljih zečeva, fazana i trčki koji su oduvijek bili ključni pokretač razvoja lovnog turizma u čitavoj Hrvatskoj. Uz to valja istaći da je sajam održan zajedno sa vrhunski organiziranom izložbom CACIB Karlovac u organizaciji Kinološkog športskog kluba "Karlovac" na kojem je u dva dana bilo izloženo 1.900 pasa i ispred kojeg su pomoć u organizaciji sajma ponudili Tihana Duspara i Fran Perković. Ukupno 82 ponuđača na sajmu "RuralKA" pokazatelj su dobrog smjera za nastavak iduće godine. Izložbu CACIB Karlovac je otvorio predsjednik HKS-a Branko Šare i Tihana Duspara a sajam su otvorili direktor razvojne agencije dr.sc. Viktor Šegrt, gradonačelnik grada Karlovca prof. Damir Jelić i zamjenik župana karlovačke županije Josip Šafar dipl. oecc. koji su oduvijek davali ključnu podršku u razvoju kontinentalnog turizma na području Karlovačke Županije koja i ove godine bilježi najveći porast turizma u kontinetalnoj Hrvatskoj.

Otvorenje sajam i izložbe CACIB Karlovac.

Dio sajma "RuralKA"

Ponuda odjeće za lov i ribolov.

Ponuda divljih zečeva i fazana iz Karlovačke županije OPG Miletić i fazanerija tvrtke "KA-lov" u obilasku zamjenika župana Josipa Šafara dipl. oecc.

Jedinstvenost sajma je bila mogućnost direktnog ribolova pored samog izložbenog prostora (fotografija izvor www.kaportal.rtl.hr)

Gradonačelnik grada Karlovac prof. Damir Jelić u obliasku domaćih proizvoda bio je zadovoljan promocijom grada Karlovca u sklopu sajma "RuralKA".

Pomeranci na izložbi CACIB.

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

 

 

Nakon velikih i iscrpnih priprema proteklog vikenda završena su vrhunska tri dana lovno – kinoloških događanja u Karlovcu i Velikoj Gorici. Sve je započelo u petak 16. rujna sa lovno kinološkim kupom „Četiri rijeke“ u organizaciji KD „Karlovac“ i karlovačke tvrtke za lovni turizam „KA-lov“. Izvrsni otvoreni karlovački ravničarski tereni pružili su lovkinjama, lovcima i njihovim psima, mogućnost prezentacije lovne vještine na najmanju poljsku koku – prepelicu. Dvadeset takmičara i četiri takmičarke iz Hrvatske, Češke, Mađarske, Austrije, Njemačke, Italije i Slovenije prezentirali su rad ispred FCI sudaca Davorina Andrijaševića, Nenada Vujanovića, Zlatka Piteše i Petra Klarića. Kao što je i ranije u najavi rečeno, predmetna divljač je bila isključivo prepelica koje je bilo u više nego obilnom broju a od divljači na terenu nalazila se i trčka na koju se nije vršio lov. Dan za lov je bio izrazito topao a uvjeti rada na terenu više nego zahtjevni. Nakon završenog lovno – kinološkog dana pobjednice i pobjednici su bili slijedeći.

Žene LKK Sveti Hubert „Četiri rijeke“:

  1. mjesto Nikolina Košćević, Hrvatska
  2. mjesto Jana Votrocova, Češka
  3. mjesto Petra Dežman, Slovenija

Muškarci LKK Sveti Hubert „Četiri rijeke“:

  1. mjesto Aleksandar Bunarević, Hrvatska
  2. mjesto Mario Josić, Hrvatska
  3. mjesto Bojan Valenčić, Slovenija

 

S obzirom da se organizator, zahvaljujući ponajviše lovcu iz susjednog lovačkog društva „Draganići“ Stjepanu Barkoviću, pobrinuo da ovoga puta kancelarija, ručak i večera budu u centru terena pod šatorom, doživljaj lova i komentiranje lovaca i pasa odvijalo se pred svim sudionicima i gledateljima kojih je bilo preko pedeset.

Noć nakon Svetog Huberta donijela je osvježenje u vidu jake kiše koja je prestala padati idući dan u samu zoru te omogućila ugodniji nastavak ispita u radu pasa ptičara s odstrjelom prepelice s dodjelom kandidature CACIT. Ispit je započeo sa ukupno dvije baterije kontinentalnih ptičara i jednom baterijom otočnih ptičara. Ponovno velik broj takmičara iz čitave Europe uz suđenje doajena svjetske lovne kinologije Harija Heraka te uvaženog suca i selektora aktualnih prvaka svijeta kontinentalnih ptičara iz Italije Marca Piva. Uz njih su još sudili i prokušano dokazani hrvatski sudački znalci: gospodin Nenad Vujanović i Zlatko Piteša. U nastavku dana mogao se vidjeti velik broj kvalitetnih pasa i njihovih vodiča. I ovoga puta ključna stvar je bila više nego dostatna količina prepelica kojih je u pojedinim turnusima bilo i previše te su podizanjem eliminirale pse. Uz prepelice je pronađeno i nekoliko jata trčki koje su na karlovačkim terenima sustavno pripremljene i znalački ispuštane od sredine mjeseca srpnja. Ono što se tijekom manifestacije i turnusima kontinentalnih ptičara svakako valjalo istaći je rad epanjel bretonke hrvatskog uzgoja Fany od Heraka koju je vodila Vladimira Dvorakova iz Češke. Kvaliteta ove kuje, viđene već ranije na proljetnom ispitu u Velikoj Gorici, ostavila je sve one koji su je gledali bez riječi. Rad bretonke te gotovo bezvučno vođenje od strane Dvorakova dovodi Fanny od Heraka iz impresivnog pretraživanja u nekoliko tipičnih bretonskih marki iza kojih slijedi maksimalna korektnost na polet i pucanj te konačno savršen aport koji izazivaju buran pljesak svih sudionika i gledatelja. Isto tako u drugoj bateriji prvo mjesto s ocjenom odličan odnosi njemački oštrodlaki ptičar pod vodstvom Miroslava Kalika iz Češke koji također dolazi iz Hrvatskog uzgoja od našeg vrsnog lovca i kinologa Zorana Postića. Među otočnim ptičarima u baraž dolaze i engleski pointer Solid Gold's Virus mađarske vlasnice Ignacz i engleski seter Alex vođen od strane Dvorakove iz Češke. Na kraju impresivan baraž na odličnom terenu te konačno dodijela titule CACIT za engleskog pointera Solid Gold's Virus te RCACIT za engleskog setera Alexa.

Rezultati za kontinentalne ptičare baterija A, sudac Marco Piva, Italija:

  1. mjesto CACT/CACIT – HR, epanjel breton Fany od Heraka, vodič Vladimira Dvorakova, Češka
  2. mjesto vrlo dobar Orla od Bartulovića – Ori, NKP, vodič Viktor Šegrt, Hrvatska
  3. mjesto vrlo dobar Romul, epanjel breton, vodič Ivo Šerić, Hrvatska

Rezultati za kontinentalne ptičare baterija B, sudac Hari Herak, Hrvatska:

  1. mjesto odličan Asko, njemački oštrodlaki ptičar, vodič Miroslav Kalik, Češka
  2. mjesto vrlo dobar Gyrkuvari Besces, mađarska kratkodlaka vižla, vodič Petra Dežman, Slovenija
  3. mjesto vrlo dobar Hinto VD Kreppelse Heide, njemački dugodlaki ptičar, vodič Miroslav Kalik, Češka

Rezultati za otočne ptičare suci Nenad Vujanović i Zlatko Piteša:

  1. mjesto CACT/CACIT – HR Solid Gold's Virus pointer, vodič J. Ignacz, Mađarska
  2. mjesto RCACT/CACIT – HR Alex, engleski seter, vodič Vladimira Dvorakova, Češka

Suci u baražu za kontinentalne ptičare: Nenad Vujanović, Zlatko Piteša i Marco Piva

Suci u baražu za otočne ptičare: Nenad Vujanović, Zlatko Piteša i Hari Herak

I ovoga puta završetak karlovačke manifestacije uz delicije ispod šatora na samom terenu završavaju ovaj dan i ekipe sele u Veliku Goricu.

Što se tiče Velike Gorice ona je već odavno dobro poznato mjesto lovnih znalaca i vrsnih lovnih kinologa te pruža izvanredne terene i doživljaj pasa u traženju prepelica.       

Rezultati za kontinentalne ptičare baterija A:

  1. mjesto odličan Grimi – Ringo od Postića, njemački oštrodlaki ptičar, vodič Nikolina Košćević, Hrvatska

Rezultati za kontinentalne ptičare baterija B:

  1. mjesto odličan Aris, njemački oštrodlaki ptičar, vodič Zoran Postić, Hrvatska
  2. mjesto vrlo dobar Hjoltrunds Dante, njemački oštrodlaki ptičar, vodič Bojan Valenčić, Slovenija

Rezultati za otočne ptičare:

  1. mjesto I. odličan Duka, engleski pointer, vodič Janos Gellen, Mađarska
  2. mjesto II. odličan Ose del Sammarinese, engleski pointer, vodič Franko Geržinić, Hrvatska

I na kraju, bez lažne kurtoazije, posebnu zahvalu valja izreći najtrofejnijem hrvatskom i svjetskom lovnom kinologu Hariju Heraku koji je svojim osobnim ugledom doveo velik broj takmičara iz drugih Europskih zemalja te također pomogao pri dolasku uvaženog suca gospodina Marca Piva iz Italije s kojim je zajedno na potpuno volonterskoj bazi pomogao u organizaciji i suđenju ovih već sada prestižnih lovno – kinoloških manifestacija u Karlovcu i Velikoj Gorici na čemu mu istinski i od srca zahvaljujemo.

Portal 

Divljač i Psi

 

hostgator coupons 2013