U dobro uređenom lovištu osim lovno-gospodarskih objekata (solišta, spremišta za hranu, hranilišta, pojilišta-kaljužišta, uskočnice, hvataljke i dr.), potrebno je izgraditi i lovno-tehničke objekte (visoki ili niski zasjedi-čeke, prijenosne čeke, prijelazi preko ograde, lovački domovi ili kuće i dr.) koje  moraju biti  obrojčane rednim brojem i ucrtane u kartu lovišta lovnokartografskim znakom. Planiranje izgradnje čeka ovisi o ekonomskim i biološkim uvjetima lovišta te o brojnom stanju divljači krupnog /visokog/ lova radi čega se iste i izgrađuju. Čeke služe isključivo za  lov-osmatrenje-odstrjel  krupne divljači /ako je samo osmatračnica sa iste se ne bi smjelo loviti-odstreljivati/.
-što se tiče određivanja mjesta-lokacije izgradnje visokog zasjeda-čeke taj posao treba prepustiti lovnom stručnjaku u  dogovoru s lovoovlaštenikom.
-u svakoj lovnogospodarskoj osnovi lovišta lovnogospodarski i lovnotehnički objekti u lovištu predviđeni su Obrascem LGO-6 -Mjere uređivanja lovišta (izgradnja, održavanje po lovnim godinama, planirano i ostvareno, održavanje i odstupanje).

.........evo ovako su lovci-grupa LD"SRNJAK" Vukmanić/LS Karlovačke županije/ izgradili jednu visoku čeku za jedan/1/ dan.

Izgradnja visokog zasjeda - čeke /po fazama/ foto: Seid Salihović

 

Portal

Divljač i Psi

 

Upravo, sada kada lovstvo po svom ekonomskom i društvenom značaju (zaštita prirode i staništa, razvoj ruralnog turizma i dr.) po svom bruto dohotku treba zauzeti značajno mjesto u gospodarstvu, priučeni kadrovi, ma koliko bili entuzijasti, ne mogu zadovoljiti. Krajnje je vrijeme da se pristupi stvaranju suvremenog lovstva, tj. takvog koje će se u cjelini   zasnivati na suvremenim  znanstveno provjerenim saznanjima modernog šumarstva, agronomije, veterine, biologije, ekologije, ekonomike i organizacije.  Lovstvo je širi pojam od lova. Glavna aktivnost iz lovstva je svakako lov. Suvremeni procesi automatizacije, industrijalizacije i urbanizacije sa svim pratećim degradacijama životne sredine, praćeni su brojnim vidovima dehumanizacije i otuđenjem  čovjeka od prirode pa i od ljudske suštine. S druge strane ti procesi impliciraju povećanje dnevnog, tjednog i godišnjeg slobodnog vremena zaposlenog čovjeka te kod istog  motivira da svoje slobodno vrijeme koriste u prirodi, posjećivanju raznih destinacija u zemlji i van iste s ciljem osobne rekreacije, edukacije i dr. Sve to omogućuje im turizam u ovom kontekstu lovni turizam koji se realizira u neposrednom kontaktu s prirodom i kroz direktno korištenje prirodnih dobara. Lovni turizam nije samo sastavni dio lovnog gospodarenje već je istovremeno segment turizma kao gospodarske grane, selektivnih vidova sa specifičnim karakteristikama traženja i ponuda. U njemu učestvuju turisti velike platežne moći koji se ne ubrajaju u masovnost već u elitnost. Lovni turizam je zapravo „turističko kretanje čiji je osnovni cilj (motiv) aktivan boravak i  bavljenje lovom kao vidom rekreacije u zdravoj prirodnoj sredini“, odnosno „pružanje usluga zainteresiranim domaćim i stranim lovcima-turistima, radi organizacije posjeta našim lovištima zbog odstrjela krupne i sitne divljači ili samo posmatranja / osmatranja ili snimanja (fotosafari) divljači“ uz plaćanje odgovarajuće naknade propisane Cjenikom odstrjela divljači i usluga u lovu.

              Lovni turizam stvarajući prihode lovoovlašteniku, može stvarati i dodatne prihode za lokalno stanovništvo (ruralnog područja) i biti dobar način za zaštitu prirode i kontrole održavanja životinjskih vrsta, poštujući Zakonske regulative i prateće Pravilnike.

             Sve može biti kako se to u narodu kaže „krasno i lijepo“, i destinacija lovišta i kvaliteta i brojnost ponuđene divljači i uređenost lovišta,  no u svemu tome osobe koji neposredno sudjeluju u tom procesu trebaju posjedovati određene kvalitete kako bi profesionalno, korektno i neemocionalno „zaokružili“ lovno-turističku uslugu na zadovoljstvo lovca turiste i lovoovlaštenika, a time stvorili ponovni interes dolazaka istih i „novih“ lovaca turista.

 Odabir kvalitetnog stručnog pratioca lovaca turista trebao bi se temeljiti na slijedećim elementima :

-najniže stručno obrazovanje IV-stupnja; srednja šumarska škola, poljoprivredna ili veterinarska (te specijalizacija obrazovanja V-stupanj - lovstvo, uz stalno usavršavanje),

-vještina komunikacije,

-poznavanje stranih jezika  (engleski ili njemački ili  talijanski ),

-snalaženje i fleksibilnost,

-iskrenost, etičnost-moral, iskustvo na poslovima lovstva,

-treba biti vedar, šaljiv, animator,

-ljubazan, strpljiv, taktičan,

-uslužan, uvijek spreman pri davanju informacija,

-smiren, mora se znati kontrolirati, imati osjećaj za mjeru,

-planirati i predvidjeti sve,

-voljeti svoj poziv i rad u lovstvu,

-svima posvetiti jednaku pažnju, osoban pristup,

-pamtiti goste, imati dobru memoriju,

-točnost i odgovornost,

-lovački se nositi  i štovati lovačku etiku (odjeća i sl.),

-stalna mjesto stanovanja mora biti u neposrednoj blizini lovišta.

  • Podrazujeva se: posao stručnog pratioca lovaca turista obnašati po propisanom opisu poslova i radnih zadaća.  Zakonska regulativa je neizostavna, a to je članstvo kod Hrvatskog lovačkog saveza (lovačka iskaznica), pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja (oružni list), položen  ispit za ocjenjivača lovačkih trofeja te položen  ispit za lovočuvara s funkcijom lovočuvara za lovište u kojem obavlja lov.

 Elementi promidžbe :

  • Informacije o lovištu prije dolaska u lovište (katalozi, sajmovi i sl.),
  • Fotografije prigodnih detalja iz lovišta prije dolaska ili fotografije trofejne divljači koja se nudi, odnosno podatak o stečenim kapitalnim trofejima, godišnji plan odstrjela krupne divljači. Za sitnu divljač; godišnji plan odstrjela, mogući broj odstrjela prirodno uzgojenih jedinki odnosno kolike su mogućnosti odstrjela iz umjetnog uzgoja i  drugo,
  • Važeći cjenik odstrjela divljači i usluga u lovu za važeću lovnu godinu,
  • Zakonske regulative za učestvovanje u lovu, lovca ili lovačkog psa,
  • Mogućnost rezervacije termina lova,
  • Opis puta do lovišta,
  • Lovoovlaštenik dočekuje i prima lovace-turiste,
  • Informaciju lovcima po dolasku prvi daje lovoovlaštenik-domaćin,
  • Mjesto boravka, smještaj, ostale usluge,
  • Mjesto prehrane s cjenikom hrane i pića,
  • Ostale atrakcije i privlačnosti u lovištu ili okružju,
  • Infrastruktura i okoliš,
  • Ispraćaj gostiju-lovaca na odlasku i putovanje po povratku,
  • Prigodni tzv. suvenir za gosta lovca; lovačka kravata, lovačka značka, CD i sl.
  • Kontakt i uspomene nakon povratka.

Smještaj lovaca:

-preporuča se namjenski lovački dom od lovoovlaštenika  koji mora zadovoljavati prihvatljivu kategoriju smještaja s pratećim sredstvima javnog informiranja i komuniciranja,

-voditelj lovačkog doma dočekuje i ispraća goste lovce zajedno s lovoovlaštenikom, stručnim pratiocem i drugim osobljem.

-sve cijene pića, hrane i smještaja moraju biti dostupne-transparentne,

-uslužno osoblje( konobari, kuhari i dr.) koje je na raspolaganju lovcima turistima mora biti kvalificirano za taj posao, a isti obnašati profesionalno i korektno (podrazumijeva se poznavanje stranih jezika).

 

         Razvoj kvalitetnog lovnog turizma ovisi još i o nizu drugih faktora odgovornog turizma, a moguć je tek uključivanjem istog u planove strateškog razvoja Hrvatskog lovnog turizma (ako ga ima) na temelju detaljnih istraživanja i razvojnih projekata, umjesto na temelju viđenja pojedinaca i želja lokalnih čimbenika. Samo na temelju konkretnih razvojnih projekata mogu se tražiti sredstva i postavljati planovi razvoja pojedinog lovišta, a time i ruralnog područja u kojem je ustanovljeno lovište (vlastito ili zajedničko), odnosno mjesta, grada ili županije.

Portal

Divljač i Psi

Najtrofejniji hrvatski lovac i lovni kinolog te vrsni sokolar Hari Herak u kombinaciji sa svojom surom orlicom i parson terijerkom nastavlja lov na lisice. Općenito uhvatiti lisicu iziskuje puno truda, strpljenja i čekanja. Uhvatiti lisicu sa surim orlom je osim svega navedenog i umjetnost lova. Uhvatiti 6 lisica u 5 dana lova na lisice pomoću surog orla je nešto što malo tko može. Ipak, možemo slobodno ustvrditi kako kombinaciju terijera i orla u lovu na lisice provodi u Svijetu samo Herak. Nakon više od trideset godina dominacije svjetskom lovnom i lovnom kinološkom scenom svoje veliko znanje upotrijebio je za drugi način lova. Ono što se još do sada nigdje u Svijetu nije vidjelo su kombinacije kada terijerka istjera lisicu te na zapovijed prekida gonjenje i krene prema Heraku koji tada pušta orla. Na ovaj način je ovo zaista jedinstven primjer gdje je Nematerijalna kulturna baština pod UNESCO-om i Kulturna baština Republike Hrvatske - sokolarenje, stavljena u svrhu redukcije predatora koji narušavaju i ovako loše fondove sitne divljači. Svakako za svaku pohvalu i iskrene čestitke!

Portal

Divljač i Psi

 

 

Portal Divljač i Psi svakako je postao najrespektabiliniji portal o lovstvu, lovu, gospodarenju sitnom i krupnom divljači, sokolarenju i lovnoj kinologiji u široj regiji.

Na početku 2017. godine donosimo podatke o broju posjeta portala za 2016. godinu koji iznose 63.254  jedinstvenih ulaza čitatelja s ukupno 193.252  čitanja članaka te preko 2.234.352 klikova!

Po broju posjeta prednjače čitatelji iz Hrvatske, Srbije, Sjedinjenih Američkih Država, Bih, Ukrajine, Francuske i Velike Britanije!

Po broju čitanja i dalje daleko prvo mjesto zauzima gospodarenje i uzgoj sitne divljači, zatim lovna kinologija te sokolarstvo i balistika.

Zahvaljujemo mnogim čitateljima koji su tijekom 2016. godine poslali brojne e-mail poruke podrške za još kvalitetnijim nastavkom rada portala sa pravim lovačkim temama.

Zahvaljujemo se svim čitateljima i pratiocima  njihovog lovačkog portala Divljač i Psi kako u direktnom otvaranju tako i putem društvenih mreža.

Na kraju pozivamo sve zainteresirani lovce i ljubitelje lova i lovstva da nam se jave i sudjeluju u dijeljenju vlastitih iskustava kako bi modernizirali i stvorili što kvalitetnije lovstvo.

Vaš jedini lovački portal,

Divljač i Psi

(fotografija izvor: mrsportlyskitchen.wordpress.comPicturebyRicardo.jpg)

Kako i doliči svakom pravom lovcu, pri kraju sezone lova na plemenitu divljač vrijeme je da se lovci posvete uklanjanju predatora iz lovišta. I ovoga puta doajen svjetske lovne kinologije i lova Hari Herak, čini to pomoću svoje sure orlice. Držati i ovako brojnu populaciju lisica koja čini štete na niskim fondovima sitne divljači u Hrvatskoj pod kontrolom, velika je stvar. Hari je i ove sezone uz prvi snijeg i temperature ispod nule pokazao kako to rade pravi lovci i to na onaj iskonski tradicionalni način. Valja istaći da je ovo samo jedna u nizu lisica koja je uklonjena iz lovišta tijekom ove lovne sezone pomoću njegove orlice. Sokolarenje se i ovog puta pokazalo kao idealan spoj tradicionalne lovne discipline pod zaštitom UNESCO-a i dijela hrvatske nematerijalne kulturne baštine, uz korist koju donosi hrvatskim lovištima na ovaj način.

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

Donosimo priču o istinskom užitku i ljepoti lovu iza svoga psa ptičara iz pera uglednog dubrovačkog dugogodišnjeg strastvenog lovca na krupnu divljač Đive Ćurlice.

Puno godina sam u lovu. Uglavnom na krupnu divljač. Karabinom.
Ali, kao što to obično biva manje više svi smo počeli sa sitnom divljači jer sve ima svoj neki
recimo slijed i običaj. Netko se odluči ostat na tome, netko prihvati i lov na krupnu divljač usput, netko se ostavi sitne divljači i sačme pa krene u visoki lov.
Različitih ambicija uzrokovanih prilikama, uvjetima, mogućnostima i željama. Tako da je moja želja za pticama i sitnom divljači bila gotovo u drugom planu, nekad i ponekad krajem devedesetih otići malo s prijateljima vrlo rijetko na zeca, jarebice, patke i guske skoro nikako, prepelica recimo nešto malo, ali ta šljuka je uvijek bila zanimljiva i mistična. Koliko zanimljiva toliko i teško uspješno izvodiva. Trebalo je mnoge stvari posložiti za realizaciju takvog lova. A ne kamoli tek ulova.
Moguće da je prvo i osnovno bio pas a za kojeg nisam imao uvjete. Niti obiteljske, niti smještajne a niti vremena. Za šljukolov treba imati u blizini i lovište i kvalitetne terene a to u mom slučaju nije blizu. Treba pratiti vrijeme kao jedan od preduvjeta a to je teško bilo uskladiti sa obavezama, obitelji i drugim lovovima. Zadnjih godina posjećivanje Lastovu kao jednoj dobroj destinaciji za lov šljuke dalo je razmišljati i malo dalje. Ali nije bio preduvjet, tamošnji lovci s kojima sam lovio ovu pticu imaju gotovo savršene pse. Velikom većinom setere koji su neprocjenjivi. Nadasve iz razloga što samo i uglavnom love šljuku i u tome su najbolji.
Dobar prijatelj Ivo, iz mladosti, je dugo razmišljao kojeg ljubimca u psu da sebi nabavi, psa  koji bi bio mnogo toga u jednome. Da bude tipičan pas, ali ne baš nekako onaj za kauč i jastučić, da ne bude neka zvijer sklona agresiji, da ne balavi i ne odbacuje dlaku a time i probleme. Da bude zdrav, veseo, privržen, osrednji, miran, staložen ali da ima potrebe za šetnjom i izvođenjem. Da se ne dreći na poštara, susjeda, da ne histerizira za mačkama, da se s njime može nešto odraditi pametno.
Odlučio je za Njemačkog kratkodlakog ptičara.
I krenuo po muško štene u Sloveniju. Par dana puta da bi maleni Alfi došao do Dubrovnika. Puno smo se s njim družili, gledali ga, pratili i šetali. Alfi je postajao gosparić sa svojim personalitijem. Sa svojim vlasnikom kojeg je obožavao. Vrlo umjeren u svemu. A opet kućni pas jer Ivo nema osobite ambicije za lovom a pogotovo sitne divljači.
Prije nekih godinu i par mjeseci mi je ispričao da je Alfi imao susret sa sjajnom kujicom iz Konavala, radnom, ptičarkom koja jako puno lovi i daje odlične rezultate. Da će doskora imati štence koji bi morali prema svemu biti jako zanimljivi, naime Alfi je potpuno crne boja a kujica uglavnom bijela sa crnim flekama.
Mjesec dana po okotu nismo imali mira i pošli smo vidjeti te male bombice. Naravno to tako biva. Mali drekavci se raspršili po vrtu, po štali i sijenu, navalili na nas pokazujući svu svoju ljepotu pastrvastih osobina.
Vrijeme hranjenja, puna ogromna zdjela mlijeka i koješta. Svi su se nakrcali i otišli u igru ali jedna mala je ostala, uvalila se u zdjelu i lizala do besvijesti. Odmah mi se učinila simpatična, .. ma vidi ti tu malu.
Naredni dolasci i praćenje rasta štenaca, naša sve bliža odluka da upravo uzmemo nju i lagana panika a što kad se to malo uvali doma, kuda, kako, stan, vrt, gosti, lajanje…
Panika ali neodoljiva privlačnost prema tim klempavim ušicama.
Drugog siječnja imali su točno 2 mjeseca, otišli smo po nju. Rastanak joj nije teško pao, 2-3 dana je bila malo smušena, cvilila, ali igra i zanimacija, znatiželja učinili su svoje.
DIA ju je moj sin Tomo nazvao.


Mjeseci su prolazili i Dia je rasla, postajala pomalo veselija, dosadnija, zahtjevnija, Tomu je počinjala sezona posla i velikih obaveza, vrt joj je dosta ali tuda prolaze gosti, obitelj, vrata su prema ulici, cesti.
Bilo je tu žrtve i svakakvih pomisli ali Dia je pokazivala da može bit i dobra. Viktor Š. mi je na vrijeme davao savjete što i kako u kontekstu njenog karaktera budući s njemcima ima puno iskustva.
Boris K. također je nesebično pomagao u rješavanju zagonetki i problemčića koje je Dijino odrastanje nosilo. Ali, Dia je pokazivala ozbiljne osobne ozbiljnog ptičara. S 3 mjeseca se zainteresirala za pitome golubove. Fermavala je kosove u parku. Kulirala je na svaku grlicu na ulici. Doma je bila maza i igračka ali izlaskom van ili iz auta iste se sekunde pretvarala u stroj za traženje i markiranje. I donošenje svega što bi se bacilo.


More je otkrila sama 8 travnja, dakle s 5 mjeseci. Vidjela je neku drvenu letvu i pošla po nju, dakako trebalo je tu letvu baciti još toliko puta taj dan.
Tu je krenulo njeno lagano pretvaranje u ozbiljniju ptičarku.

Nakon toliko godina smucanja po Africi, Aziji, Lici, Slavoniji i Baranji, po Kanadi i kojekuda, počeo sam razmišljati o njenim ambicijama i njezinim mogućnostima koje bi nas oboje usrećilo. Nudilo mi se da je vodim na prepelice, taman je imala 8 mjeseci. Pozivali su me na fazane ali mi se nije dalo. Ne znam jesam li ih ukupno odstrijelio 20 u životu. Čekao sam da vidim kako će se ponašati na šljuku. A za to je postojala određena predispozicija na Lastovu. Ali, kad dođe ptica, a njen dolazak ovisi o klimi i vremenu.
Napokon. Dva dana prije Nove godine zove lovac s Lastova da krenemo, da ima nešto šljuke ali da je jako nemirna i nepredvidiva. Pola sata je bilo dosta da se spakujemo, dekicu, zdjelu,  suhe hrane, par delicija i preko Pelješca i Korčule u Vela Luku na trajekt za Lastovo.

Prvi susret s mirisima te tamo prirode, sa vrsnim psima. Dia je pokazivala dozu ozbiljnosti koju je dodatno pojasnio Fido, seter u osmoj godini, doslovno strog k'o stari mrzovoljni učitelj matematike s kraja 19 stoljeća. Postavilo se pravilo u roku od par minuta. Mala je znala gdje joj je mjesto u hijerarhiji. Ferma, markiranje je išlo malo teže zbog stotina kosova koji bi odvlačili pažnju. Taj problem je počeo nestajati već drugi, treći dan. Par aporta je propustila jer tamo gdje je šljuka pala ne može ni rovokopač. A istina nije je bilo ni volja nakon par pokušaja ulaza u kupinu. Maroje T. mi je to i rekao, upravo ovo o čemu pišem. Nemoj od nje očekivati da ti ide u šikaru jer to je Nijemac mlada kujica, treba neko vrijeme…Isto kao i za kosove koji su zanimljiviji jer ne miruju kao šljuka. Prvi aport odrađen za čistu peticu, pratila je pticu koja se digla uz grma, pucanj, pad, otišla nekih 30 m po nju i donijela u ruke. Trebalo se sjetiti komande!

 

Na PUSTI - ništa. Hm?… ahaa, sjetio sam se…OSTAVI (Tomova škole)
Dia je doslovno „ostavila“ šljuku u ruku.


I tako smo se družili nekoliko dana. Ludovanje po lovištu, uvijek je tu u 50 m okolo, potrage, ferme i aporti. Dočekali smo Novu godinu nas dvoje skupa u toploj sobi, naravno u snu, prvo jutro 2017. godine odlovili još 3 ptice, zahvalili domaćima na predivnom druženju i s puno premorenog zadovoljstva pošli doma.
S ambicijama da se možda ozbiljnije posvetimo šljukama i zadovoljstvu koje ta ptica može pružiti mojoj maloj crnoj njuškici, živahnom karakteru i neopisivoj volji Njemice Die.

Đivo i Dia nakon više nego uspješnog prvog lova na zahtjevnu šumsku kraljicu - šljuku.

Portal

Divljač i Psi

Sagledavajući dinamiku i promijene koje su se dogodile svim elementima modernog hrvatskog života te svega onoga što ga sačinjava, lovstvo, prvenstveno kao gospodarska grana pa zatim i rekreacija za ljubitelje lova, u Republici Hrvatskoj se može razmotriti kroz vrijeme prije i nakon osamostaljenja. Razlog takvoj mogućnosti podijele je i prijelaz, ili tranzicija, iz komunističkog i socijalističkog samoupravnog sustava do 1990. godine te moderne, suverene, samostalne i demokratske Republike Hrvatske nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine. U tom periodu, odnosno u periodu čitave tranzicije iz komunističkog jednopartijskog sustava u demokraciju, dogodio se niz ekonomskih promjena koje su utjecale sa onaj socijalni (društveni) dio života svih građana Hrvatske pa tako i lovaca. Konkretno, većinu lovaca u bivšoj državi i današnjoj suverenoj Hrvatskoj čine lovci rekreativci, dok bi kompletno lovstvo trebala voditi struka. Upravo u bivšem socijalističkom sustavu, postojala je kombinacija gdje su lovci u lovačkim udrugama ujedno i bili lovočuvari te su gospodarili lovištem, što je ostala praksa i u današnjem sustavu. No, da se netko ne bi zavarao, lovstvo i lovci bivše države su bili pod paskom odabranih ljudi od povjerenja tadašnjeg sustava koji su se brinuli da dio divljači, oko 30% po udruzi, završi za potrebe lovnog turizma a tadašnja država uprihoduje solidnu količinu deviza nakon završetka ljeta i zarada od turizma na Jadranu. Zarada i rihodi od lovnog turizma koje su ostvarivale udruge vršile su se uglavnom preko tadašnje državne tvrtke „Jugoturs“. Prema dostupnim informacijama pojedinih svjedoka iz toga vremena, zarađeni novac od lovnog turizma se slao u tadašnji glavni grad odakle je naknadno vršena preraspodjela novca prema pojedinim republikama tadašnje države. Hrvatska je u to vrijeme svakako zarađivala lijepe svote novaca od lovnog turizma, i to najviše na sitnoj divljači, dok je krupna divljač bila perjanica tadašnjeg Lovno šumskog gazdinstva „Jelen“ iz Beograda koji se protezao i preko naše Slavonije i Baranje. Ipak, krupna trofejna divljač bila je namijenjena uglavnom za visoko pozicioniranu političku klijentelu a dio se prodavao kroz lovni turizam. Brigu o tim trofejima i njihovoj kvaliteti bila je vrlo pažljivo prepuštena najvećim lovnim stručnjacima toga vremena a ne slučajnosti.

Politička vrhuška bivše države ostvarivala je profit preko lovnog turizma. Danas smo i dalje ostali taoci vremena na štetu hrvatskog gospodarstva. (foto izvor: portaloko.hr)

Danas, s odmakom od preko četvrt desetljeća, u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj, u čijem su oslobođenju jedan od najvećih obola dali upravo hrvatski lovci, model upravljanja se nije promijenio, no došlo je do promjena u svim ostalim segmentima društva. Zbog toga danas imamo vrlo slabo razvijen lovni turizam dok je lovstvo kao struka prepušteno volonterskom upravljanju a što je sve zajedno dovelo i do pada u brojnosti profitabilne sitne divljači te trofejne krupne divljači. Suprotno tome jedini pomak prema naprijed se dogodio u velikom porastu broja štetne i invazivne divlja svinje slabih trofejnih vrijednosti. Da bi što točnije objasnili u čemu je najveći problem ovog načina upravljanja danas, valjamo sagledati ekonomske i socijalne momente bivše države te moderne Republike Hrvatske. Upravo u bivšem sustavu većina ljudi koja se bavila lovom je uglavnom radila u tvornicama, i to u vremenu od 6h ujutro do 14h popodne. Nakon toga dio njih, najviše s ruralnog prostora, se bavio poljoprivredom te su imali dovoljno vremena da se posvete bavljenju lovom i dijelu lovnog gospodarenja ponovno uz pasku stručnjaka i to najčešće preko za to obrazovanih pojedinaca i velikog broja stručne literature. Danas, suprotno tome, većina ljudi  je grupirana oko većih gradova te mnogim lovcima rekreativcima radno vrijeme na matičnom poslu počinje od 8h do 10h prijepodne a završava kasno poslije podne. Uza sve to, mnogi su prisiljeni i putovati na posao što ima dodatno oduzima i mogućnost bavljenja lovom a kamoli ozbiljnom lovnom gospodarenju bilo kao obični lovci a kamoli kao lovočuvari. Uza sve to došlo je i do velikih izmjena u zakonima, te su za razliku od vremena u bivšoj državi danas mnoge predatorske vrste povećale svoju brojnost dok je gospodarenje njihovim populacijama zakonski neprovedivo jer su postale zaštićene. Ovdje valja dati i dodatno objašnjenje koje ponovno ide u negstivan prilog ovom tranzicijskom razdoblju kada se do momenta ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije, struka u lovstvu gotovo marginalizirala, te smo popustili pred pojedinim zahtjevima da npr. provedemo zaštitu vrana, svraka u ključnim dijelovima godine za gospodarenje sitnom divljači ili da imamo kvote odstrjela lisica prema propisima lovnogospodarskih osnova zbog „bioloških mininuma“, ili da pak ne smijemo koristiti zamke za redukciju pojedinih vrsta predatora, što nije nitko nametnuo iz Europske Unije nego svaka zemlja članica ima pravo na reguliranje tog dijela zakonodavstva ako se to potkrijepi argumentima struke. Na sve to, lov po udrugama i radne akcije provode se na „bodove“ koji nemaju zakonom propisanu vrijednost i to ponovno nedjeljom i blagdanima kao što je bio običaj u bivšoj državi te suprotno većinskim vjerskim načelima u Hrvatskoj. Zatim dodatno forsiranje smjera krupne divljači koja ne donosi prihode u trofejima niti postoji unificirana prodaja mesa uz velike štete na usjevima i prometu ponovno podsjeća na želju da se kopira nekadašnja tvrtka LŠG „Jelen“ koja se i tada nije mogla nositi sa štetama. Ovo se i konkretno potkrepljuje činjenicama u knjizi Danila Todorovića „Tito, lov politika“ gdje i samom Titu na pitanje oko šteta na usjevima odgovaraju: „Sudski procesi traju dugo tako da je bolje biti tuženik nego da ti nekog tužiš“. Naravno da je u jednom totalitarnom režimu ovakav odgovor i način (ne)rješavanja problema bio moguć što u današnjem vremenu dugoročno nikako nije moguće. Konačno, dokaz tome su i mnoge udruge koje grcaju u velikim dugovima bez pravog odgovora kako će se to pitanje riješiti dok svi zajedno očekujemo pravomoćnost skupih presuda na štetu lovaca.

Hrvatski lovci zaslužuju poziitivne promijene i stvaranje novih radnih mjesta za mlade stručnjake u hrvatskom lovstvu. (foto izvor: prigorski.hr)

Tako smo danas ostali taoci dijela sistema koji na terenu ne može provesti kvalitetno lovno gospodarenje jer za to više nisu pogodni ostali uvjeti, dok je sama procedura lova administrativno vrlo složena te je ponovno prepuštena volonterskoj provedbi. Obrana takvoga bezidejnog, te po državu i gospodarstvo lošega upravljanja lovstvom, se pokušava utopiti u floskuli da bi se drugačijim pristupom oduzelo matičnom hrvatskom lovcu pravo na lov te bi ga dodatno poskupilo, što u stvarnosti nije istina. Sve to dovelo je i do visoke centralizacije lova i lovstva u središnjoj državi, no ponovno ne u rukama moguće središnje hrvatske lovne agencije koja bi mogla koordinirati rad visokoobrazovanih lovočuvara i djelatnika u lovstvu te čak i ne bi trebala biti smještena u glavnom gradu, već isključivo u korist volonterskog pristupa u obavljanju ove ozbiljne grane gospodarstva. Iz svega toga možemo se pitati dali su dionici bivšega sustava više voljeli i radili na osnaživanju tadašnje države dok mi danas očito nemamo dovoljno patriotizma da stvorimo dodanu vrijednost i podignemo BDP Hrvatske. Ipak, nadamo se da ćemo svi zajedno uskoro podignuti pogled prema naprijed te završiti sa tranzicijom iz socijalističkog samoupravljanja i u lovnom gospodarenju te stvoriti nužno potrebna radna mjesta za mlade hrvatske lovne stručnjake na ruralno zapuštenom području. Konačno, Hrvatska to svakako zaslužuje!

Portal

Divljač i Psi

Hrvatski lovački savez preko lovačkog saveza Zagrebačke županije pod pokroviteljstvom Grad Jastrebarskog održao je i podržao organizaciju Drugog međunarodnog sokolarskog susreta na području lovišta „Cvetković“ 13. studenog 2016. godine. Dočekani na imanju „Davy Crockett“ od strane predsjednika Lovačkog  saveza zagrebačke županije Marinka Šebečića i tajnika saveza Slavoljuba Marčićevića, petnaestak sokolara iz različitih dijelova Hrvatske izložilo je svoje sokolarske ptice. Odličan ugođaj te jutarnji gablec u lijepom lovačkom okruženju idealnih ravničarskih terena središnje Hrvatske započeli su sokolarski dan. Vođa sokolara na terenu bio je prokušani lovac Stjepan Kenig uz pomoć nekolicine domaćih lovaca te iskusnih sokolara koji su došli podržati ovu manifestaciju. Susret je započeo najtrofejniji svjetski lovni kinolog i vrhunski sokolar Hari Herak sa svojom sivom sokolicom koja je uhvatila prvog fazana te je nastavak sokolarenja slijedio sa većim brojem jastrebova i nešto sokolova te dva sura orla. Orlovi su pobudili posebno zanimanje svih okupljenih s obzirom da im je glavna lovina lisica što uvelike može pomoći čišćenju lovišta od ovih štetnih predatora. Orlovi su bili u vlasništvu doajena hrvatskog sokolarenja i prvog lovca s orlovima s ovih prostora gospodina Marijana Žižanovića te još jedan u vlasništvu Harija Heraka. Skupu su također prisustvovali i mlađi naraštaji koji su sa zanimanjem promatrali lov sokolarskih ptica. Ovaj moment prisustvovanja mlađih naraštaja svakako valja naglasiti jer se ponovno ukazuje kako sokolarenje nema ugrozbe okoline, divljači i ljudi te bi kroz zakonske izmjene trebalo uvesti da se sokolarenjem mogu baviti i mlađi naraštaji barem od 14 ili 16 godina starosti kao što je to običaj u mnogim zemljama širom svijeta. Sam skup ima svoju važnost i zbog prepoznavanja sokolarstva od strane Hrvatskog lovačkog saveza kroz Lovački savez zagrebačke županije s obzirom na veliku kulturnu vrijednost sokolarenja u Hrvatskoj i Svijetu što je regulirano kroz različite zakone. Također, ovakvu podršku od strane Hrvatskog  lovačkog saveza treba gledati i kroz prizmu očuvanja sokolarstva kao lovne tradicije što čine i svi ostali europski lovački savezi a posebno što je sada već davne 2009. godine bio i prvi pokušaj ulaska Hrvatskog sokolarskog kluba u suradnju sa Hrvatskim lovačkim savezom preko Lovačkog saveza karlovačke županije uz direktnu pisanu potporu za učlanjenje od strane CIC-a, no to tada nažalost nije bilo moguće jer  prema tada važećem statutu Lovačkog saveza karlovačke županije članak 1. Stavak 1. Statuta, u članstvo Lovačkog saveza karlovačke županije su mogle samo biti primljene lovačke udruge ili društva a ne udruge koje se bave lovom i lovstvom no u nazivu nose ime „klub“ te se kao takve ne uklapaju u pojam „udruga“.  No, demokracija je poštivanje procedura pa smo svi zajedno poštovali važeće propise i strpljivo samostalno razvijali sokolarenje u proteklom vremenu. Ipak, s odmakom od nešto više od 7 godina sokolarstvo je prepoznato i podržano od strane Hrvatskog lovačkog saveza i Lovačkog saveza zagrebačke županije već po drugi puta na čemu valja biti zahvalan i dati maksimalnu podršku zajedničkom razvoju u budućnosti. Osim toga, tereni južnog dijela Zagrebačke županije i Sjevernog dijela Karlovačke županije imaju savršene predispozicije za razvoj lovnog i sokolarskog turizma u središtu Hrvatske što je dobro znano i od razdoblja prije Domovinskog rata kada je ovaj kraj bio posjećivan od velikog broja lovnih turista najviše na sitnu divljač.

Dobrodošlica sokolarima od strane gospodina predsjednika Lovačkog saveza zagrebačke županije gospodina Marinka Šebečića, tajnika Lovačkog saveza zagrebačke županije gospodina Slavoljuba Marčićevića, vođe sokolara na terenu Stjepana Keniga i zamjenika gradonačelnika Grada Jastrebarskog gospodina Stipe Bučara.

Sokolari na okupu prije početka sokoloarenja.

Iskusni lovci kojima se sviđa sokolarenje te mladi zaljubljenici sudjelovali su na ovom odličnom skupu.

Dodjela prigodnih zahvala sudionicima sokolarenja.

 

Portal 

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013