Dana 25.09.2014. godine u 10h održat će se sokolarski ispit u Ministarstvu poljoprivrede, Uprava za lovstvo, Planinska 2, 10000 Zagreb.

 Polaganju ispita može pristupiti osoba s navršenih 18 godina. Postupak i način prijave ispita, program o polaganju ispita te provedba ispita propisana je Pravilnikom o načinu lova sa pticama grabljivicama i programu o polaganju sokolarskog ispita (Narodne novine broj: 110/10).   Kandidat naknadu za polaganje i provedbu postupka sokolarskog ispita u iznosu od 400,00 kn uplaćuje putem uplatnice na IBAN Državnog proračuna HR 121001005-1863000160, s naznakom model: HR65 i poziv na broj odobrenja: 7005-230-1079.   Kandidati su dužni obrazac zahtjeva za polaganje ispita s prilozima dostaviti ovom Ministarstvu preporučenom poštom ili osobno u pisarnicu Ministarstva na adresu:  

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE Povjerenstvo za provedbu sokolarskih ispita "Prijava za polaganje sokolarskog ispita“ Planinska 2a, 10000 Zagreb
 
Ispitna pitanja možete pronaći na web stranici Ministarstva poljoprivede.
 

 

 

Portal

Divljač i Psi

Dobro sokolarenje ima jedini i isključivi uvjet – obilje divljači i dobar pas. Što je sa sokolarskom pticom? – pitat će mnogi. Sama po sebi grabljivica spada u onaj dio umjetnosti lovas pticama grabljivicama  i može dostići svoj puni potencijal jedino ako postoji obilje divljači i dobar pas.

Definitivno u Hrvatskoj, a slobodno se može reći i široj europskoj regiji, staro grofovsko lovište Zelendvor kraj Varaždina, ima sve predispozicije da se nazove sokolarskim rajom. Razloga za to ima više. Prvi i osnovni je velika količina divljači. Samo sokolarenje ne pati od brojke ulova ali je usko povezano sa brojem pokušaja. Stvoriti dobru pticu i dobro sokolariti znači imati velik broj letova u različitim situacijama na divljač koja leti iz čistog u gusti dio terena, iz grma u grma, daleko, blizo, visoko, nisko, sa manevrima ili bez njih, muška ili ženska i tako redom još masa elemenata koju treba zadovoljiti. Da bi ostvarili te i slične elemente treba prvenstveno imati velik broj divljači što vas opet i jedino vraća u Zelendvor.

Također, do današnjeg dana, kada je sokolarstvo u Hrvatskoj izvrsno regulirano i rješenjem Ministarstva kulture proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske i hrvatskog naslijeđa, Zelendvor je bio jedino mjesto koje je sukladno zakonu i propisima prvo dalo punu podršku svim sokolarima u Republici Hrvatskoj. Korak Zelendvora koji je bio ispred vremena mnogih drugih, uz čast pojedinim zajedničkim lovačkim društvima u Međimurju i Karlovcu,  danas je kapitaliziran mjestom na prestižnoj sokolarskoj karti Europe i Svijeta.

            Zelendvor je danas prepoznat od strane kolega austrijskih sokolara koji su vidjeli kao gosti promatrači kvalitetu zelendvorskih terena za sokolarenje, njemački i talijanski sokolari otvoreno su priznali neprikosnovenost kvalitete terena i divljači za sokolarenje, dok je zasigurno najveća sokolarska velesila Velika Britanija, koja broji preko 50.000 sokolara, Zelendvoru dala mjesto na duplericama najprestižnijih sokolarskih magazina klase International Falconera i o tome su imali priliku čitati sokolari i lovci širom Svijeta.

        Danas, nakon što smo ušli u Europsku Uniju, gdje je kretanje roba, kapitala, usluga i osoba lakše i jednostavnije, sokolarenjem otvaramo nova poglavlja u ponudi europskog ruralnog održivog turizma a lovište Zelendvor je svojim profesionalnim, europski modernim stavovima, uz pomoć gospodina Silića kao menađera, lovca i sokolara te gospodina Heraka koji je otvorio zelendvorski put kao lovac, sokolar i kinolog, ucrtalo sebe i svoju budućnost na karti Europe i Svijeta kao top sokolarske destinacije.       

 

Sokolarenje u Zelendvoru

          Hladno varaždinsko jutro sredinom mjeseca studenog u Zelendvoru. Okupljanje ekipe sokolara pred zelendvorskim restoranom. Jastrebovi blago podignutog perja na stražnjoj strani glave u jaraku¹, sokolovi koji ponavljaju žestoke zamahe krilima i pokazuju želju za kretanje te inteligentni harisi koji s vremena na vrijeme ispuste zvuk koji pokazuje spremnost za lov.

Sokolari međusobno komentiraju novu opremu, tehnike, pse koje su vidjeli ili trenirali za sokolarenje mada im se u glasu osjeća želja da se što prije krene u teren. Dodatnu čar sokolarskog jutra u Zelendvoru daje razgovor dvaju fazanskih pjetlova koji se glasaju iz obližnjeg šumarka i navješćuju prilikama bogat sokolarski dan. Poziv zelendvorskog osoblja za upis dopuštenja i provjera dokumentacije sokolara i sokolarskih ptica za provođenje lova navješćuju i konačni odlazaka na teren.

             Vozeći se u koloni prema nama omiljenom dijelu lovišta, svakih toliko netko iz kolone usporava automobil i pokazuje prstom na lijevu ili desnu stranu ceste gdje se prekrasni i moćni fazani dugačkih repova namještaju na zubatom suncu mjeseca studenog dok pred sami ulazak na teren jato poljskih jarebica uz već svima omiljeni zvuk kčik kčik preleću našu kolonu i žestokim zamasima krila pokazuju da lov na njih je mnogim sokolarima samo pokušaj ali teško i ostvarenje.

             Evo nas. Izlazimo van iz auta i počinju posljednje slatke pripreme. Zadnje provjere telemetrije², promjena običnih i stavljanje lovnih vezica³, oblačenje sokolarskih prsluka i vađenje pasa bez kojih bi sve ovo bilo potpuno ne provedivo a koji već laju u silnoj želji da krenu u teren. Sve je spremno, zadnja stvar koja se čini je dogovaranje reda puštanja ptica. Prvi, drugi, treći..........ili koji već. Pita se dali se netko mora odmaknuti od ostatka grupe da bi ptica imala bolji fokus na lov, dali želi puštati iza svog psa ili je svejedno ili pak želi pokušati loviti bez psa kada na njega dođe red i divljač se podigne slučajno. Provjera smjera vjetra koji mora psima puhati u nos i pokret.

 

               Žestok start naših četveronožnih ljubimaca i postavljanje na vjetar. Pogledom na obližnja lica sokolara vidi se silna želja za prvom markom. Svi znamo gdje smo – pred nama su metri i metri sokolarskog raja sa obiljem divljači. Kratkodlaka njemica na desnoj strani prima prvi miris, leluja, usporava i staje visokom glavom u prvu marku..........moj, tvoj, čiji je ono prvi red za puštanjem...........ide kolega..........svi željno isčekuju.....govorim mu:„......stani uz kuju i samo joj polako kaži «daj» vodit će te po metar“..........ide korak na korak......svakim idućim korakom jastreb na ruci podiže više perje na glavi i žestoko pokreće krila na svaki i najmanji pokret trave ispred psa i sokolara u želji da divljač krene........konačno nakon dobrih dvadesetak metara eksplodiraju dva mužjaka fazana.........jedan kreće lijevo drugi ravno uz prodoran kookok kookok koji pokazuje vrhunsku letnu kvalitetu divljači ........jastreb napušta sokolarsku rukavicu u milisekundi ali dva fazan mu odvlače pažnju jer mu pola sekunde treba da odluči koji je lakši za njega........pola sekunde previše jer ovi momci lete zaista žestoko...........jastreb nastavlja niskim letom iznad zemlje dobrih 150 metara dok fazani već imaju debelu prednost i padaju u udaljeni šumaraka još 50 metara ispred........kraj priče za jastreba koji slijedi jednog fazana do kraja ali je fazan već odavno pronašao zaklon i otrčao skriven raslinjem dalje na nogama. „Ništa prijatelju“ – glas jednog od nas u grupi iza – „dobar i uporan let ali jastreb je još neiskusan, treba mu letova da bi stekao iskustvo. Pozovi ga natrag na rukavicu i puštamo dalje pse. U svakom slučaju odličan let!“

               I tako nastavljamo od devet ujutro do mraka. Nema stajanja, idemo još momci, svatko želi pustiti svoju pticu što je više moguće puta. Svi znamo da nam nije bitan ulov nego pokušaji da stvore iskustvo. Kraj dana donosi umorne i sretne pse, ispunjene sokolare i njihove ptice koje su radile ono za što ih je Bog stvorio – LOVILE. Preko 50 letova i puštanja ptica za fazanima, jarebicama i zečevima nas desetak a u torbi dva fazana. To je sokolarenje.

Tišina koju svi zajedno djelimo toga dana kao dio tisućljetne prirodne ravnoteže lovca i lovine čine nas ispunjenim i sretnim ljudima koji imaju čast i sreću prenositi tradicionalnu hrvatsku baštinu sokolarenja na najboljim europskim lovnim terenima Zelendvora.

 

jarak¹ je psihičko i fizičko stanje jastrebova i kobaca te ostalih pripadnika porodice accipiter koje u sokolarskom žargonu znači maksimalnu spremnost, snagu i volju za lov. Jastrebove u jaraku karakteriziraju blago spuštena krila, opuštenost i blago podignuto perje na stražnjoj strani glave dok im u pogledu ne promiče niti jedan pokret nečega što bi moglo postati lovina.  

telemetrija² uređaj koji se sastoji od malog prijemnika koji se nalazi kod sokolara i odašiljača težine 2-3 grama koji je posebnim sistemom pričvršćen za rep ili nogu sokolarske ptice te služi za lociranje ptice koja daleko odleti za lovinom i sa njom se nalazi u travi ili grmlju daleko od očiju sokolara da bi je locirao na plijenu.

vezice³tanke kožne trakice sa ili bez malog otvora na kraju koje služe da bi sokolar na ruci zadržao pticu dok na njega ne dođe red za lov.

Portal

Divljač i Psi

Sljedeći važan čimbenik kod odabira ptice za sokolarenje, nakon što se izvršio odabir sokolarske ptice u prethodnom članku koji se nalazi u izborniku SOKOLARENJE, jest način na koji je ta ptica othranjena.

Ptice u sokolarenju najčešće su othranjene na jedan od tri sljedeća načina: ptice koje su othranili roditelji, imprinti i imprinti koji su othranjeni u skupinama. Još postoje različte vrste othrane imprinata, no one nisu bitne za početak bavljenja sokolarenjem.

 

Ptice koje su othranili roditelji

 

Ovaj način othrane poznat je u sokolarskim krugovima kao «parent reard», ili se dosta puta samo napominje skraćenica «PR», tj. «othranjene od roditelja».

Ovo su ptice grabljivice u čijem odgoju od valjenja, do dolaska kod sokolara, isključivo sudjeluju roditelji. Ovako othranjene ptice su najčešće u sokolarenju, te pojedinac koji započinje sa sokolarenjem treba krenuti s ovako othranjenom pticom.

Othranjene od roditelja.

U ovom slučaju ptica koju koristimo za sokolarenje ima psihološko emocionalni profil koji je najbliži ptici iz prirode. Kod ovako othranjenih ptica u većini slučajeva ne dolazi do glasanja kada se spuste na letnu težinu, jer nemaju povezanosti sa čovjekom kao izvorom hrane. Glasanje koje se ponekad javlja kod ptica koje su othranili roditelji, ne treba brkati sa imprintacijom već potrebom ptice da komunicira sa svojim ljudskim partnerom.

To je vrlo važno kod sokolara početnika, jer ptica koja je othranjena na jedan od sljedeća dva načina može se početi glasati, što zna biti vrlo neugodno za okolinu u kojoj se nalazi.

Kod nekih vrsta sokolarskih ptica, a to se prvenstveno odnosi na sokolove, vrši se još dodatno podivljavanje na način da su sokolovi slobodno pušteni u prirodu te im se na određenu platformu svakoga dana donosi hrana da bi ih se djelomično moglo kontrolirati. Kada se primijeti da sokolovi preskaču pojedine obroke i počinju samostalno loviti, ponovno se uhvate, u relativno kratkom vremenskom periodu treniraju i počinje se s njima loviti. Ovakve ptice su vrlo cijenjene i skupe u sokolarenju, a postupak takvog treninga je riskantan i zahtjevan posao. Takav način obuke mladih sokolova popularno se naziva «hack and back» , a to bi otprilike značilo «pustiti i vratiti». Pored potrebnog znanja za «hack and back» potrebno je osigurati ogromno SIGURNO LOVNO PODRUČJE kako bi ptica imala što je moguće manje neprijatelja bilo ljudskih bilo životinjskih.

Imprint ptice

 

Naziv za ovu vrstu othrane  potječe od riječi imprint – utisnuti, otisnuti; čime se želi napomenuti da je u svijest ptice utisnut čovjek i njegova okolina kao mjesto života i ponašanja. Postoji nekoliko različitih vrsta imprinta, a sami cilj imprintacije sokolarskih ptica može bit različit. U jednom slučaju se to koristi jer se pojedine ptice dosta teško razmnožavaju u umjetnom uzgoju te se ovako stvaraju ptice koje pristaju na dobrovoljnu umjetnu oplodnju. Da bi se takve stvari izbjegle, ptice se od malena upoznaju sa ljudskom okolinom, shvaćaju čovjeka kao lovnog partnera, seksualnog partnera, ali ga nikako ne smiju shvatiti kao direktan izvor hrane. Kada su tako othranjene ptice spremne za parenje, vrši se umjetna oplodnja jer one dobrovoljno pristaju na davanje sjemena ili kopulaciju. Naravno to je vrlo mukotrpan i dugotrajan proces koji traži puno znanja i rada.

Drugi i češći razlog ovakve othrane ptica, je želja za potpunom socijalizacijom na čovjeka i njegovu okolinu od mladih dana. To se danas vrlo često koristi kod othrane ptica iz skupine kratkokrilnih ptica (shortwings), koju čine po naravi vrlo nemirni i kolerični pripadnici porodice Accipiteridae.

Bez obzira koliko se to činilo prihvatljivo i jednostavno, provedba uspješne imprintacije je vrlo stručan proces o kojem ne treba razmišljati niti jedan početnik. Razlozi tome su ti što ptica prihvati čovjeka i okolinu kao nešto potpuno normalno i svakodnevno, no isto tako, ona kao i u fazi mladog razvoja u prirodi, jedan dio svoga života zaziva roditelje te želi hranu i pažnju. To zazivanje je kod nekih vrsta toliko bučno da  sokolar može imati problema s okolinom u kojoj živi. Takvo zazivanje se može i potpuno reducirati ako je imprintacija provedena na pravilan način. U protivnom slučaju može se dobiti agresivna ptica koja lako ozlijediti sokolara ili nekoga u okolini.

Kao što se vidi, ovo zasigurno nije tip ptice za sokolare početnike, a sa iskustvom prelazak na ovako othranjenu pticu grabljivicu dat će neke potpuno drugačije aspekte sokolarenja.

 

Imprint ptice othranjene u skupinama

 

Ovaj način imprintacije u stručnoj sokolarskoj literaturi često se nalazi pod nazivom «creche reard» ili "social imprints" - društveni imprinti. Razlika između ovoga, i prethodnog načina othrane, je taj što se ptice od malena nalaze u ljudskom društvu, ali u skupinama od dvije ili više ptica. U ovom slučaju prisutnost pripadnika iste vrste kod jedinke proizvodi efekt prepoznavanje same sebe kroz braću i sestre, ali su ponovno priviknute na čovjeka i okolinu koja ih okružuje.

Socijalni imprinti.

I ovdje ptice nikako ne smiju direktno povezati čovjeka kao izvora hrane, već ih se same pušta da traže hranu koja im se ostavlja na različitim mjestima.

Ovaj je način još zahtjevniji posao od prethodno navedene društvene imprintacije gdje se sokolar posvećuje samo jednoj ptici. U ovom slučaju se svaka pogreška udvostručuje ili se umnožava onoliko puta koliko se ptica othranjuje na taj način.

Kao i prethodni način othrane, ovaj posao zahtjeva puno znanja, a ovako othranjene ptice također ne spadaju u one s kojima treba započeti sokolarenje.

Portal

Divljač i Psi

 

Teren

Odabir same vrste ptice koja se koristiti u sokolarenju vrlo je važan za vrlo je važan za uspješno sokolarenje. Pri odabiru ptice treba pripaziti na nekoliko važnih činjenica.

Prva i osnovna stvar je teren na kojem se sokolari. Ako je to područje potpuno otvoren ravničarski kraj, bez mnogo vizualnih i fizičkih prepreka, može se uspješno sokolariti sa svim vrstama ptica grabljivica koje se koriste u sokolarenju.

Kod poluotvorenih terena, gdje se izmjenjuju livade sa šumama, šumarcima i većim šikarama, idealno je da se sokolar odluči za jastreba, kobca ili neku drugu vrstu iz skupine kratkokrilnih ptica (shortwings), kojima su to prirodni uvjeti života i lova. U takvom kraju također se uspješno sokolari sa orlovima, harrisovim jastrebovima ili crvenorepim škanjcima. Lov sa sokolovima na takvom terenu neće biti potpuno uspješan, jer će većina lovine na vrijeme pronaći sklonište u grmlju ili šumi, a sokolovi nisu ptice koji love u takvim stanišnim uvjetima.

 

Dobri tereni.........

 

Planinska i brdska područja koja su obrasla šumom biti će odlična za lov sa svim vrstama iz skupine kratkokrilnih (shortwings) i širokokrilnih (broadwings) ptica. Ista takva područja koja nisu obrasla šumom, kao što je područje u dijelu Karlovačke županije i Like, ili tereni koji se nalaze na najtraženijoj sokolarskoj destinaciji, Škotskoj, idealni su za sve tri skupine ptica u sokolarenju. Na takvim terenima većina ptica idealno koristi zračne struje, koje s manjkom raslinja u okolini rezultiraju kruženjem ptica i lovom iz zraka. Uz to, na takvim terenima dobiva se prilika za gledanje lova na velikoj udaljenosti jer neće biti vizualnih prepreka, a sokolar se nalazi na povišenom mjestu. Ako teren odgovara jednom od navedenih područja, a želi se loviti sa pticom koja u prirodi ne živi na sličnom staništu, neće se uspijeti postići maksimum lovnih i letnih sposobnosti.

Iskustvo

Sljedeći važan čimbenik za uspješno sokolarenje jest i stupanj znanja i iskustva u sokolarenju. Ako se tek započinje baviti sa sokolarenjem, neke se vrste ptica nikako ne mogu i ne smiju koristiti u sokolarenju. Tako sokolar početnik može na jedno vrijeme zaboraviti lov sa sivim sokolom ili nekom sličnom vrstom lovnih sokolova, jastrebom kokošarom, surim orlom ili malim vrstama kao što je kobac ptičar. Sokolar koji je tek započeo sa sokolarenjem, treba krenuti s nekom od vrsta iz skupine širokokrilnih ptica (broadwings), a to se prvenstveno odnosi na škanjca mišara, crvenorepog škanjaca ili harrisovog jastreba, nikako na orlove.

Glavni razlog zbog kojeg se započinje s ovim pticama je taj što su one dovoljno velike da im početnik svojim propustima te nižom letnom težinom ne ugrozi život. One također svaku pogrešku u rukovanju spremno kažnjavaju ugrizom ili kandžama, te će se na taj način prema njima steći i potrebno poštovanje. Ujedno, te ptice se mentalno i fizički razvijaju sa sokolarom početnikom, te iz sezone u sezonu postaju bolji lovci. Također, mnogi sokolari koji su kao početnici krenuli sokolariti sa jednom od tih vrsta ptica, rijetko kada su poželjeli mijenjati tu vrstu ptice.

U svezi s tim, postoje sokolari koji svoje pogreške ili neznanje traže upravo u sokolarskoj ptici. Oni tako iz godine u godinu mijenjaju vrste, tražeći nešto «bolje», «brže» i «agresivnije». To zasigurno nije pristup kvalitetnom sokolarenju i valja znati da je svakoj ptici grabljivici potrebno više od jedne sezone da bi postigla svoj mentalni i fizički vrhunac.

Vrsta divljači

Sljedeća važna stvar koja sokolarenje čini uspješnim, jest vrsta i količina lovine. Tako na primjer, ako teren na kojem se živi, konfiguracijom odgovara za let i lov sa sokolom, a nema dovoljnog broj fazana, jarebica i ostale pernate divljači, nema smisla niti da se  nabavlja sokola. U tom slučaju s njim se nema što loviti. Isto tako, ako nema dovoljno zečeva i kunića, nabava surog orla ili ferruginusovog škanjca biti će bez ikakve koristi.

Na kraju, kada se posjeduju sve navedene stvari, sam odnos prema lovini mora biti na vrhuncu lovno-etičkih načela. Treba biti svjestan da je sokolarenja kao način lova puno manje uspješan nego lov sa puškom. Ako se misli na kvantitetu lovine u torbi, sokolarenje zasigurno nije način lova s kojim treba započeti. Ako se u jednom uspješnom sokolarskom lovu s jastrebom na fazane, od pet ili šest ili deset pokušaja lova, ostvari jedan, takav dan se može smatrati izvanrednim sokolarskim lovom. Svi pravi sokolari su prvenstveno zaljubljenici u ptice grabljivice, krajolike i divljač koju love, i jedino se s takvim načelom može uspješno i dugo sokolariti. Osim toga sokolari danas sudjeluju u najvećim akcijama obnove fonda sitne divljači diljem Svijeta, dok je sitna divljač ujedno ključan dio i hrvatske lovne tradicije, te dodatnim ispustima, ispuštanjem i povećanjem broja sitne divljači iz umjetnog uzgoja sokolari trebaju dodatno obogatiti lovišta kako ne bi sve ostalo na divljoj svinji i kili mesa u torbi.

Jedna od mnogih prilika koje završavaju ulovom stavljaju sokolarenje kao najodrživiji način lova bez utjecaja na divljač i okoliš.

Portal

Divljač i Psi

 

 

Škotska je oduvijek bila san svakog sokolara koji lovi sokolovima zbog najizazovnije vrste za sokolarenje škotske jarebice eng. scottish ili red grouse (Lagopus scoticus L.). Također ona je idealno mjesto na kojem se može vidjeti dobar pas ptičar koji široko i kvalitetno pretražuje teren. Škotska je i zemlja koja obiluje divljim zečevima (Lepus europaeus L.) i planinskim zečevima (Lepus timidus L.) kojih ondje ima u tolikom broju da nisu zaštićeni lovostajem i love se čitavu godinu a brojnost im je ponovno jako velika.

Osim toga sokolarenje kao lovna disciplina donosi veliki profit škotskom lovnom gospodarstvu i mnogim seoskim domaćinstvima koji pružaju smještaj i organiziraju sokolarske lovove. Ono što je najbolje od svega utjecaj sokolarenja na populaciju divljači je apsolutno na nuli (nema negativnog utjecaja i divljač se ne može izloviti) a to je i razlog da ga zapadna Europa nudi kao obveznu lovnu ponudu o čemu govore i slijedeći podaci:

Parametri izlučenja škotske jarebice (Lagopus lagopus scotticus) i cijene za škotsku jarebicu kod lova sa puškom (od strane osoblja Game Conservancy Trust), te sokolarskog lova na posjedu u sjevernoj Škotskoj (Kenward, 2005).

 

Parametri izlučenja

 

Ciljani lov na škotsku jarebicu

Lov na svu sitnu divljač i škotsku jarebicu koja se pritom podigne

Sokolarenje na škotsku jarebicu

Škotska. jarebica/lovac/dan

 

oko 25

 

oko 10

 

oko 0.3

Gubici

ranjavanje

ranjavanje

nema ranjavanja

Selekcija

mala

mala

visoka

Cijena po šk. jarebici

prosječno € 100-200

prosječno € 27-40

prosječno € 65

Ukupna vrijednost po šk. jarebici

prosječno € 100-200

prosječno € 27-40

prosječno € 325

 

U gornjoj tablici pokazuje se jasan primjer kod lova u kojem sudjeluje  3-6 lovaca. Lovila se je sva sitna divljač, i škotske jarebice koje su se podigle tokom toga lova. Ovdje je svaki lovac odstrelio od 40-60 ptica na dan (D. Baines, pers. comm.), i vlasnik posjeda je zaradio 27-40€ pojarebici. Kod ciljanog lova samo na škotsku jarebicu odstrelilo se od 75 – 150 ptica a vlasnik posjeda zaradio je 100-200€ po jarebici. Naravno, i u jednom i drugom lovu sa puškom ima gubitaka kod ranjenih i nepronađenih jarebica, čija je šteta oko 30€ pri lovu na svu sitnu divljač i jarebice koje se podignu, a 75€ kod ciljanog lova na jarebicu ( Kenward, 2005). Kod sljedećeg istraživanja napravljena je usporedbe koja je povezivala konačan uspjeh ulova i cijenu jarebicu kod sokolarskog lova. U sjevernoj Škotskoj sokolari plaćaju 65€ po ulovljenoj jarebici. U lovnoj sezoni 2003. godine ulovljeno je 16 jarebica u 56 dana sokolarenja ili 0,29 jarebica po danu sokolarenja. Usporedo sa time, jarebice se sa sokolovima mogu jedino loviti po dobrom vremenu i kada im to dopušta njihova kondicijska spremnost, te su četiri sokolara unajmila i kuću na posjedu što ih je koštalo još dodatnih 5200€ ili 325€ po jarebici (Kenward, 2005).

U donjem video prilogu može se vidjeti jedan od najboljih primjera sokolarenja na škotsku jarebicu. Svakako valja istaći da se ovdje radi o iskusnim sokolarim dok na kraju filma se može vidjeti i sokolarenje na poljske jarebice ili trčke i bekasine. Osim toga vrlo je jasno vidljivo kako je sokolarenje moguće prakticirati i u blizini naselja s obzirom da nema ugrozbe okoline, ljudi i divljači što dodatno daje prostore za ovaj vid lovnog turizma u Hrvatskoj:

 

S obzirom na ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije i jednostavnu mogućnost dolaska sokolara iz ostalih europskih zemalja nužno je što prije razraditi ponude za sokolarenje kao oblik lovnog turizma s obzirom na prirodne terene koje posjeduje Hrvatska što nije primjer u mnogim EU članicama gdje je intenzivna poljoprivreda uzela svoj veliki udio. U tom segmentu valja što prije pokrenuti obnovu fonda sitne divljači u Hrvatskoj i to prvenstveno kroz kvalitetna ispuštanja preko ispusta poljske jarebice ili trčke i fazana.

Portal

Divljač i Psi

 

Što je sokolarenje?

 

SOKOLARENJE  podrazumijeva lov treniranom pticom grabljivicom na divljač u prirodnoj okolini.

 

Sokolarenje, kao što je već navedeno i opisano, ima dugu i bogatu povijest. Razlika između sokolarenja i ostalih oblika lovova, posebno puškom, je ta što ono daje jednaku, pa često i veću mogućnosti divljači za bijeg i skrivanje. Ono što je moguće kod ostalih vrsta lovova oružjem, da se nakon lova  puška očisti i ostavi na sigurnom mjestu, kod sokolarenja nije moguće. Nakon sokolarskog lova, lovnu pticu je potrebno smjestiti u adekvatan i siguran prostor, osigurati joj vodu, pregledati opremu i fizičko stanje ptice, te što je najvažnije brinuti i njenoj kondiciji i izgledu. Pojedinac mora biti svjestan da sokolarenje ima direktne veze s divljinom u njenom iskonskom obliku.

 

 Svakoj ptici grabljivici potreban je let, a u vrijeme trajanja lovne sezone i lov. Kiša, sunce ili druge vremenske neprilike nisu, niti mogu biti izlika da se s pticom ne izađe na teren.

Sokolarenje treba shvatiti kao ljubav i predanost, gdje se do vrhunskih rezultata dolazi samo upornim, strpljivim radom, koji se ponekada čini bezizlazan i težak. No, nakon toga dolazi uvijek ono što ovaj način lova čini umjetnošću,  a to je da se u potpunom miru i tišini uživa u djeliću tisućljetne prirodne ravnoteže gdje lovac i lovina imaju potpuno jednake šanse te nema ranjavanja, buke i ugrozbe okoline, broja divljači i ljudi.

Također, današnja vrijednost sokolarenja nije samo u očuvanju sokolarstva kao dijela tradicijske kulture nego i kao umijeće koje se koristi u praktičnoj zaštiti grabljivica, bile one ili ne bile sokolarske ptice. Minimalni standardi koje propisuje IWRC (International Wildlife Rehabilitation Council) obvezuju svaku ustanovu koja se bavi zbrinjavanjem i liječenjem ptica grabljivica na uporabu sokolarskih tehnika kako bi se grabljivica pripremila za samostalan život u prirodi. Znanje o sokolovkama koje postoji unutar sokolarske zajednice vrijedan je doprinos sustavu njihove zaštite. Sa ponosom se može reći da su u Hrvatskoj upravo sokolari najaktivniji čimbenici u zaštiti ovog dijela ornitofaune.

 

Portal

Divljač i Psi

 

Portal Divljač i Psi će vas uz pomoć stručnjaka sa područja sokolarenja uvoditi u tajne sokolarskih tehnika. S obzirom da sokolarenje ima dugu tradiciju na prostoru Hrvatske ali i okolnih zemalja u regiji te se nalazi na listi nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i pod zaštitom je UNESCO-a na Svjetskoj razini, odlučili smo početak krenuti sa kratkim pregledom povijesti sokolarenja. U daljnjim temama vezanim uz osnove sokolarenja krenut će se od izrade sokolarske opreme do treninga sokolarske ptice što ćemo pokušati popratiti i kratkim video zapisima. Uživajte u sokolarenju!

« La fauconnerie eest nee au premiere jour de creatino, dit et legende, lorsque l'homme reva de voler…. »

« Sokolarenje je rođeno onog dana kada je Bog stvarao Svijet, kaže legenda, kada je čovjek sanjao o letenju….»

 

Povijest sokolarenja

Govoreći o sokolarenju vrlo je teško zaobići ulogu i značaj sokolarenja u razvoju čovječanstva, lovstva, kulturnih vrijednosti te zaštite prirode i ptica grabljivica uopće.

Sokolarenje kao tradicionalni način lova ima svoju dugu i bogatu povijest. Točno vrijeme nastanka sokolarenja nije poznato. Podaci o prvim tragovima sokolarenja potječu iz Kine. Japanski pisac Ahizato Pito 1808. godine izvještava da su prvi sokolovi za sokolarenje poklonjeni kineskoj princezi iz dinastije Hiu oko 2200. godine prije Krista. Isto tako britanski bibliograf Harting spominje prve reljefe na ruševinama Khosabada koji prikazuju sokolarenje. Takvi, i mnogi drugi podaci iz toga vremena potvrđuju činjenice da sokolarenje potječe sa dalekog istoka.

U Europu sokolarenje dolazi sa germanskim plemenima. U rimsku kulturu prodire nakon odlaska Vandala, a Grci i Rimljani u to vrijeme koriste ptice grabljivice kao pomoćnike u lovu sa mrežama. Sokolarenje je također bilo popularno u Saksonsko vrijeme, što se može vidjeti i sa Bayeuxove tapiserije koja prikazuje kralja Harolda kako sa treniranim psima i sokolovima odlazi u posjetu Williamu od Normandije, 1604.godine.

Tijekom 8. i 9. stoljeća sokolarenje prodire na Bliski istok te tamo nalazi svoje čvrsto uporište i dobiva neke dodatke. Dodaci se prvenstveno odnose na korištenje kapice kod smirivanje ptice u određenim fazama obuke i kod pojedinih načina lova.

Vladar Frederich II. od Hohenstaufena, smatra se ocem modernog sokolarenja na zapadu. Njegova knjiga De Arte Venandi cum Avibus je temelj današnjeg suvremenog sokolarenja i velikog dijela ornitologije. U to vrijeme Frederich II. slao je svoje najodanije sluge u različite dijelove zemlje, te su oni proučavali život ptica i donosili mu rezultate koje je on uspoređivao i proučavao.

 

os

 

Sokolarenje je također odgovorno za donošenje prvih zakona o zaštiti ptica grabljivica. Tako je Henrik VII. od Engleske, zaštitio gnijezda jastrebova, a svako nepoštivanje zakona kažnjavao je zatvorom.

U knjizi The English Boke of St Albans je ukazano da su sokolove uglavnom letjeli plemići da bi zabavili aristokraciju njihovim spektakularnim letovima, a jastrebove su letjeli slobodnjaci kako bi napunili smočnicu. No, pošto je ipak vladajuća klasa imala prioritete u svim društvenim sferama, sukladno tome i najviše pisanih i slikanih djela o sokolarenju odnosi se upravo na sokolove. U Shakespeareovim djelima nalazi se mnoštvo metafora vezanih za sokolarenje, a sokolarenje je u Tudorovskoj Engleskoj bilo jednako popularno kao što je danas nogomet.

Svoj daljnji razvoj i procvat sokolarenje doživljava na Bliskom istoku i u Aziji, i to u svom tradicionalnom obliku, gdje sokolari hvataju mlade ptice u jesen, love sa njima tijekom zime, a u proljeće ih puštaju na slobodu.

Godine 1396. plemić Konrad von Juningen utemeljio je prvu europsku školu za obuku sokolara i sokolova, što je potaklo daljnje otvaranje sličnih škola i uzgajivačnica sokolova. Najduže od svih škola zadržala se ona u nizozemskom seocu Falkenwerthu, o kojoj general vom Ardese 1860. godine daje sljedeći izvještaj: To mjesto leži u posve slobodnoj vrištini, pa je zbog toga veoma prikladno za tu vrstu posla. Sokolovi se hvataju u jesen, a sokolari naradije zadržavaju mlade ženke sokolova, dakle one koje su se izlegle iste godine, jer su takve najbolje za obuku i lov. Dvogodišnje ženke mogu se također koristiti za sokolarenje, a sve starije se puštaju na slobodu. Način hvatanja je sljedeći: sokolar sjedi dobro skriven na otvorenom polju i drži u ruci kraj uzice, otprilike stotinjak metara dugačak. Na suprotnom je kraju privezan živ golub, koji slobodno stoji na zemlji. Otprilike 40 metara od sokolara provučena je spomenuta uzica kroz prsten, a kraj prstena leži mrežica za hvatanje od kojeg vodi uzica do sokolara. Približi li se sokol, sokolar trza uzicu s golubom, golub polijeće, primamljuje sokola i ovaj ga napada u zraku.  U trenutku kada se to dogodi, povuče sokolar goluba, a zajedno s njime i sokola, koji je grčevito zgrabio goluba, malo po malo do prstena gdje ih obojicu poklopi mrežom.

Na Balkanski poluotok su veličanje ptica grabljivica, njihove ljepote i vještine lova donijeli Iliri, od kojih ga preuzimaju Kelti. Dokaz tome je i arheološki nalaz prstena iz Ribića s prikazom psa koji u zubima drži zeca, a iznad njih leprša sokol. Miješanjem Ilira i Kelta te prožimanjem njihovih kulturnih utjecaja sokolarenje se usavršava te postoji pretpostavka da se sokolarenje iz središta Balkanskog poluotoka proširilo dalje na Sjever i u ostale dijelove Europe.

U Hrvatsku je sokolarenje prodrijelo vrlo rano, a tome je dokaz to što su kraljevi iz narodne dinastije držali na dvoru posebnog velikodostojnika-župana sokolara, te su  najbolji lovci među sokolovima plaćeni suhim zlatom. Postoji podatak da je hrvatsko – ugarski kralj Ljudevit II., za jednog izuzetno spretnog lovnog sokola platio 40 000 dukata, što je u ono vrijeme bila svota dovoljna za kupnju jednog vrlo pristojnog zamka. Veliki poklonik sokolarenja bio je bosanski knez i splitski herceg Hrvoje Vukčić – Hrvatinić, koji u svom glasovitom Misalu pisanom glagoljicom, na jednom od dvanaest minijatura pisanog misala prikazuje sokolara sa sokolom na ruci.

U našim krajevima sokolarenje se najduže održalo na prostorima  Dubrovačke republike. Kako dubrovačko zaleđe nije moglo osigurati dovoljno hrane za stanovništvo, Republika je ovisila o hrani koja je stizala preko Jadrana iz Napulja. Mudri dubrovčani znajući koliku vrijednost imaju sokolovi ( u ovom slučaju Falco peregrinus L.) svake su godine hvatali i uvježbavali dvanaest sokolova koje su poklanjali napuljskom kralju kao poklon. Popratno pismo koje je pratilo pošiljku uvijek je jasno naglašavalo da poklon nije plaćanje danka nego samo odraz želje za dobrosusjedskim odnosima. Nestankom Dubrovačke republike nestaje i sokolarstvo u našim krajevima. U Dubrovačkom arhivu mogu se pronaći zanimljivi podaci o pravilima putovanja sokolova koji se i dan danas mogu primjeniti.

U tom razdoblju točno se znalo da samo kraljevi smiju loviti sa sokolovima, visoko svećenstvo s jastrebovima, niži plemići s kopcima a sluge s vjetrušama. Svako odstupanje od takvog poretka bilo je strogo kažnjavano. Jedna od zanimljivijih anegdota dogodila se  1306. godine, kada je Bajazit u bitci kod Nikopolja pobijedio europsko viteštvo i zarobio vojvodu od Neversa. Za puštanje vojvode i vitezova odbio je unosnu otkupninu, te ih je odlučio osloboditi tek po primitku dvanaest bijelih sokolova ( Falco rusticolus L. ), koje mu je poslao burgundski vojvoda.

Francuski kralj Franjo I. zaposlio je na svome dvoru jednog nadsokolara, petnaestak plemića i pedesetak običnih sokolara koji su se brinuli i vršili nadzor nad tristotinjak lovnih sokolova. 

«Kralj Sunce» Ljudevit XVI., morao je pri svakom primanju zbog etikecije na ruci držati sokola. A kada je crkvi napokon uspjelo da svojim velikodostojnicima zabrani lov sokolovima, kraljevi su sebi izvojevali pravo da njihov lovni sokol za vrijeme mise stoji na oltaru.

Tijekom 18. stoljeća sokolarenje u Evropi gubi na značenju zbog razvoja vatrenog oružja, te je ograničeno na svega nekoliko zemljovlasnika koji su nastavili njegovati tradiciju lova sa sokolovima. Ljudi koji su u to doba najviše zadržali i njegovali sokolarenje bili su Englezi. Osnivanjem nekoliko sokolarskih klubova u Engleskoj, započeta je renesansa sokolarenja u Evropi, Americi i Africi.

Jedan od sljedećih velikih povijesnih koraka u očuvanju sokolarenja, dogodio se 1933. godine u Americi, kada je osnovan The Peregrine Club u Pennsylvanii. Ocem sokolarenja u Americi smatra se Luff Merideth, koji je u to vrijeme izdao i najviše publikacija o sokolarenju. Sljedeći događaj bitan za sokolarenje dogodio se 1941.godine kada su Ed Reid i njegovi suradnici osnovali The American Falconers Association, koja je prethodila osnivanju jedne od najvećih vodećih organizacija u sokolarenju 1961. godine - North American Falconers Association (NAFA) u Coloradu. Ta velika organizacija započela je sa pokretanjem različitih projekata zaštite ptica grabljivica i očuvanja tradicije sokolarenja.

Danas u sokolarenju svoju veliku ulogu igra International Assosiation for Falconry and Conservation of Birds of Prey (IAF), koja svojim radom potiče očuvanje ptica grabljivica i sokolarenja. IAF se također i političkim putem bori za očuvanje sokolarenja kao tradicionalne lovne discipline koja je stoljećima prehranjivala čovječanstvo i omogućila njegov razvoj, unapređenje te shvaćanje prirode u njezinom iskonskom obliku.

 

 

Ono što svakako valja istaći kako je od strane Ministarstva kulture na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03, Ispravak, NN 87/09, NN 88/10) i članka 9. stavka 1. Pravilnika o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske Rješenjem je utvrđeno da umijeće sokolarenja ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineja 2. i 3. Zakona o zašiti i očuvanju kulturnih dobara. 

Sada slobodno možemo reći da danas u Hrvatskoj postoji ozbiljna sokolarska zajednica koja ima ozbiljan udio u lovstvu i lovnom gospodarenju ali i zaštiti ptica grabljivica. Ovakvim stavom Republike Hrvatske i Ministarstva kulture pokazali smo pravi europski duh u želji očuvanja svoje hrvatske kulturne baštine.

Divljač i Psi

                                             

Nakon ulaska u Europsku Uniju i prvi puta u Hrvatskoj kao punopravnoj europskoj članici, Zelendvor je sa Hrvatskim sokolarskim klubom i Hrvatskom sokolarskom akademijom bio domaćin europskog susreta sokolara. Ovoga puta, za razliku od prethodnih godina kada je procedura ulaska u Hrvatsku sa vlastitom sokolarskom pticom ostavljala druge europske sokolare van Lijepe Naše, sada je sokolarenje doživjelo svoj konačni i zasluženi procvat. Pasionirani sokolari iz Slovenije, Njemače, Austrije, Italije, Velike Britanije uz domaće hrvatske sokolarske snage te kolege sokolare iz Srbije koji još za sada sudjeluju samo kao gledaoci, doživjeli su nešto, što istini za volju može još jedino pružiti prirodno stanište hrvatskih lovišta koje nije „pojela“ intenzivna poljoprivreda i gomile pesticida. Tridesetak sokolara sa koji su sokolarili u kombinaciji svojih sokolova, jastrebova, harisa i orlova uz apsolutno neizostavne pse ptičare bez kojih je doslovno nemoguće provoditi sokolarenje, uživalo je u idealnom danu na terenima Zelendvora.

 

Fazani, poljske jarebice, zečevi i divlje patke u kombinaciji sa otvorenim poljima ostavili su snažan utisak na prijatelje sokolare iz ostatka Europe. Jedan među njima, inače ugledni austrijski sokolar koji se netom vratio iz lova na škotske jarebice dva dana prije sokolarenja u Zelendvorum više je puta istakao da Hrvatska mora konačno kapitalizirati svoje prirodne terene i divljač kojih nažalost više nema u takvom broju na drugim mjestima u Europi. Naravno, sve ovo, kao što je i inače običaj u životu, nije ispalo slučajno, već je to rezultat više od deset godina iskustva hrvatske i zelendvorske organizacije sokolarenja uz vodiče koji su i sami sokolari. Uz sve to sokolarenje se još jednom pokazalo kao lov koji vuče tradiciju prije svih ostalih načina lova sa sjajnom sadašnjošću i svjetlom budućnošću.

 

Razlog takvoj tezi je i vrlo jasan s obzirom da sokolarenje ne utječe na okoliš, ne ranjava divljač, ne robuje brojki ulova i kili mesa u vrećici te njeguje izvornost hrvatske lovne tradicije koja se isprepliće sa tradicijom sokolarenja drugih europskih zemalja i sve ih zbližava na jedan poseban način uz neizostavnu i predanu ljubav prema psima koji su temelj svakog dobrog sokolara.

 

Uz sve to posebno valja istaći i vlasniks Zelendvora, Petra Silića koji je sa direktorom lovišta Ivanom Silićem i suportom najvećeg hrvatskog lovca, kinologa i sokolara Harija Heraka, bio vizionar i prepoznao sokolarenje kada su ga drugi umalo, ali ipak neuspješno htjeli baciti negdje iza, i to nažalost oni od kojih smo očekivali bezrezervnu podršku. Na kraju dana, 30 sokolarskih ptica ulovilo je 7 fazana i 2 poljske jarebice od ukupno 37 puštanja sokolarskih ptica. Što reći osim da je sokolarenje spoj tradicije, znanja i kinologije čija budućnost pod paskom UNESCO-a na svjetskoj razini stvara novu prepoznatljivost hrvatskog ruralnog prostora.

hostgator coupons 2013