U nizu lovova koji se u Hrvatskoj u preko 90% slučajeva odvijaju na divlju svinju, donosimo još novih sokolarskih lovova najtrofejnijeg svjetskog kinologa, lovca i sokolara Harija Heraka. Njegova orlica i ovoga je puta poslužila kao vrhunski pomoćnik u čišćenju lovišta od lisica kojih nažalost u hrvatskim lovištima ima sve više jer je jamarenje i lov na lisice gotovo potpuno zapostavljen. Ova lisica uhvaćena je u vrhunskom letu orlice na preko 150 metara udaljenosti. Sigurno jedna najzahtjevnijih lovina za svakog sokolara a uz to i lov na predatore kako bi se povećali i ovako niski fondovi profitabilne sitne divljači u Hrvatskoj.

Portal

Divljač i Psi

Tijekom proteklog tjedan u gradu Banská Štiavnica koji se nalazi u središnjem dijelu Slovačke, južno od Zvolena i Banske Bystrice održan je međunarodni sokolarski susret lovaca s orlovima iz Austrije, Slovačke, Češke i Hrvatske. Od hrvatskih sokolara među njima se nalazio i naš najtrofejniji svjetski lovni kinolog i vrsni sokolar Hari Herak sa svojom orlicom. U tri dana sokolarenja 12 sokolara s orlovima su uhvatila 11 srna, dok je sokolar iz češke uhvatio srnu i manju divlju svinju. Svakako valja istaći da je suradnja slovačkih sokolara i lovaca na iznimno visokoj razini a uz otvaranje i zatvaranje sokolarskog lova uz odavanje počasti divljači svakoga dana su obavezno prisutni i rogisti. Osim toga u samoj organizaciji je sudjelovao i slovački šumarski fakultet čiji su studenti bili i pogoniči tijekom sokolarenja. Slovačka, kao i ostale europske zemlje izrazito njeguju svoju tradiciju sokolarenja a uz to sokolarenje je sve više vrlo unosan oblik lovnog turizma s obzirom na obilje krupne i sitne divljači.

Sokolari s orlovima među kojima je i naš sokolar i najtrofejniji lovni kinolog Hari Herak.

Ulovljena divljač s orlovima od toga dana među kojima i manji primjerak divlje svinje.

Suradnja lovaca i sokolara na zavidnoj razini uz uključivanje studenata sa šumarskog fakulteta koji uče o sokolarenju i sudjeluju kao pogoniči u sokolarskom lovu.

Portal

Divljač i Psi

Slovenska zveza za sokolarstvo i zaščito ptic ujed i Sokolarsko društvo Pomurje organizirali su još jedan vrhunski međunarodni sokolarski susret u Beltincima. Otvaranje sokolarenja ispred beltinskog starog grada uz lovačke prekmurske rogiste i podršku lovačkog saveza beltinskog kraja svakako je bio vrhunski uvod u tradicionalni lov sa sokolovima na kojem je sudjelovalo dvadesetak sokolara iz Slovenije, Austrije i Hrvatske. Svoj maksimalan trud u organizaciju i vođenje sokolara u dvije grupe po terenima dali su gospodin dr.vet.med. Dragan Zemljič predsjednik Sokolarskog društva Pomurje i dr.vetmed. Roman Savič dugogodišnji sokolar i bivši predsjednik slovenskih sokolara a sada aktivni edukator novih sokolara u slovenskom sokolarskom savezu. Samo sokolarenje održalo se na terenima koji su obilovali zecom, trčkom iz prirodnog uzgoja, fazanima i srnećom divljači. Svaki sokolar je u dobro vođenim grupama došao u nekoliko prilika za puštanje svoje sokolarske ptice. Kraj dan je, kako to i biva u sokolarenju, završilo sa preko pedesetak prilika za ulovoma i svega nekoliko ulovljenih kljunova divljači što je ponovno dokazalo da je sokolarenje neosporno najodrživiji i okolišno najprihvatljiviji način lova. Dodatni etički kodeks se je mogao vidjeti kod iskusnih sokolara koji to prenose na mlade sokolare gdje nakon što pas pronađe divljač puštaju svoju sokolarsku pticu samo u jedan let i ako je on bio neuspješan, što se u većini slučajeva dogodilo, nema drugog podizanja iste divljači nego se ptica poziva na rukavicu te novi sokolar ide u traženje nove divljači što dodatno potvrđuje plemenitost ovoga lova gdje lovina ima više šanse od lovca. Za kraj još jedna velika pohvala slovenskim sokolarima i lovcima koji zajedno surađuju i promoviraju tradicionalne lovne vrijednosti. 

Portal

Divljač i Psi

 

Uoči proslave Svetog Huberta , a sada već drugi puta po redu, održan je međunarodni sokolarski susret u Karlovcu pod nazivom SokolarKA. Susret je započeo okupljanjem na sada već tradicionalnoj lokaciji restorana „Lovački rog“. Hladna i vedra noć sa mrazom bili su idealna vremenska uvertira koju je sokolarima podario Sveti Hubert za jedan, prema riječima svih sudionika, ljepših sokolarskih susreta koji se održavaju na području Republike Hrvatske.

Ovu manifestaciju kao i prošle godine podržalo je lovačko društvo „Draganić“ koji osim što ima nadaleko najbolju ekipu strijelaca na glinene golubove u Karlovačkoj županiji, također podupire očuvanje sokolarstva kao najstarije tradicionalne hrvatske lovne discipline kao dijela nematerijalne hrvatske i svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Skup je otvorio doajen lova i najtrofejniji svjetski lovni kinolog, te jedan od najboljih europskih sokolara Hari Herak dok je posebno zadovoljstvo bilo upriličeno i sudjelovanjem slovenskih sokolara na čelu sa predsjednicom Slovenske zveze za sokolarstvo i zaščito ptic ujed, Vilmom Alinom Šobom i njezinim kolegama sokolarima.

 

Odavanje počasti divljači - sokolarenje kao okolišno najprihvatljiviji način lova sa puno pokušaja i malim brojem ulova.

Ovdje svakako valja ponovno naglasiti da su ravničarski tereni draganićkog kraja, inače idealno ispresijecani malim poljoprivrednim parcelama, i ovoga puta pokazali što Karlovac i njegova okolica mogu ponuditi u svrhu lovnog turizma sa oduvijek jedinom profitabilnom sitnom divljač po kojoj je karlovački kraj nekada bio među poznatijima lovnim odredištima u europskom okruženju, a to polako ponovno čini i sada. Deset sokolara koji su lovili sa harisima, jastrebovima, surim orlom i sibirskom sovom u nekoliko sati lova podigli su preko 40 kljunova fazanske divljači i nekoliko zečeva te su njihove ptice u preko trideset pokušaja ulova, završile lovni dan sa tri ulovljena fazana. Ne smije se zaboraviti da je ova manifestacije samo dio provedbe Strategije razvoja lovnog turizma  do 2020. godine koju u čitavoj Hrvatskoj ima donesenu samo Karlovačka županija. Osim toga, posebnu zahvalu valja izreći gradu Karlovcu i gradonačelniku Damiru Jeliću koji je prepoznao što je nekada značio lovni, ali i ribolovni turizam, za grad Karlovac i njegovu okolicu te započeo sa njegovim ponovnim oživljavanjem dajući mu podršku u svakom pogledu te primjer ostalima donoseći prve strateške dokumente razvoja ruralnog prostora gdje je bio uključen lovni i ribolovni turizam.  Zaključno se i ovoga puta može reći kako je sokolarenje ponovno pokazalao da je okolišno najprihvatljiviji način lova gdje nema ranjavanja divljači i ugrozbe okoliša a lovac i lovina imaju apsolutno jednake šanse dok sokolari u potpunoj tišini sudjeluju u djeliću tisućljetnog odnosa predatora i plijena.  

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

 

Protekli tjedan, točnije od četvrtka do nedjelje, održan je za ovu sezonu jedan od prvih većih sokolarskih lovova u Slovačkoj u Visokim Tatrama. Slovaci, kao i Česi, Mađari, Austrijanci i ostale europske nacije njeguju dugu i bogatu tradiciju lova sa pticama grabljivicama. S obzirom da sokolarenje proteklih desetak godina doživljava sve veću renesansu i veći broj poklonika s obzirom da je upliv u prirodu nepostojeći a lovac i lovina imaju jednake šanse, sve je veći broj ponude sokolarskog turizma. Ono što je zanimljivo, i gdje mi u Hrvatskoj još kasnimo, je ponuda lova na lisice sa orlovima uz lov na srne i zečeve. Tako za četiri noćenja i tri dana lova na srne, zečeve i lisice sa orlovima gdje je uračunata i divljač i divljačina bez ograničenja košta 140 eura. Naravno naši europski susjedi svjesni su da lov pticama grabljivicama nije stvar brojke nego doživljaja i umijeća kako stvoriti sokolarsku pticu. Ono što je svakako pohvalno je da u lovu vrlo uspješno sudjelovala i tri hrvatska sokolara, Marijan Žižanović, Jan Žižanović i Hari Herak, a dvojica su ulovila po lisicu koja se smatra i više nego respektabilna lovina među sokolarima. Jedan od njih je već svima poznati najtrofejniji svjetski lovac i kinolog Hari Herak koji je prošle godine prvi počeo loviti lisice u kombinaciji orla i parson russel terijera te mladi sokolar Jan Žižanović sin poznatog dugogodišnjeg hrvatskog sokolara i uzgajivača orlova Marijana Žižanovića.  Ono što još valja istaći, a prema riječima našeg Harija Heraka, u tri dana sokolarenja vidio je preko 120 grla srneće divljači, desetke lisica i određen broj zečeva. U svakom slučaju hrvatsko lovstvo može biti sretno i ponosno na hrvatske sokolare koji love i na široj europskoj sceni a lovni turizam bi se morao što prije ugledati i na europske susjede koji znaju valorizirati potencijal koji imaju. 

Mladi sokolar Jan Žižanović i krasan primjerak ulovljene lisice što je za svaku čestitku i pohvalu!

 

Hari Herak i još jedna lisica u nizu.....

Portal

Divljač i Psi

U Ministarstvu poljoprivrede pri Upravi za lovstvo, Povjerenstvo za provođenje sokolarskog ispita, održalo je sokolarski ispit za 2015. godinu. Četiri kandidata, od kojih su neki vrlo iskusni lovci sa puškom, pokazali su kako ova tradicionalna lovna disciplina dobiva svakim danom sve više novih poklonika u Hrvatskoj. Do sada, u protekle tri godine u Hrvatskoj je stasalo preko 80 novih zaljubljenika u ovu tradicionalnu lovnu disciplinu koja je u Hrvatskoj pod zaštitom kao dio Kulturne baštine Republike Hrvatske a u Svijetu uživa zaštitu UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština. Svi polaznici pokazali su vrhunsko znanje i položili sve grupe pitanja.

Kralj Tomislav - hrvatski kralj koji je na dvoru imao posebnog velikodostojnika Župana sokolara. Sokolarstvo je oduvijek bilo najvažniji dio tradicije hrvatskog plemstva i hrvatskoga lovstva.

Interes prema sokolarenju i ovih polaznika je isključivo velika održivost i prihvatljivost ovog okolišno najboljeg lova gdje lovac i lovina imaju jednake šanse te gdje nikada nema ranjene i nepronađene divljači a broj ulova se mjeri na prste jedne ruke tijekom čitave sezone lova. Svakako valja istaći da je i ovaj način polaganja sokolarskog ispita gdje se ispit polaže po principu a,b,c pitanja koja su dostupna na webu Ministarstva i novac se uplaćuje u Državni proračun najbolji model kako lovstvo treba funkcionirati – stručno i u rukama države. Na kraju valja istaći kako su već krenule nove prijave za idući rok polaganja ispita a svi podaci lako se mogu naći na web stranicama resornog Ministarstva poljoprivrede.

Polaznici sokolarskog ispita.

Portal

Divljač i Psi

Mike Reid, vrsni sokolar iz Škotske uvodi nas u praktično sokolarenje sa američkim crvenorepim škanjcem - Red tail hawk (Buteo jamaicensis). Osim crvenorepog škanjca Mike lovi sa harisima i finskim jastrebovima koje za vlastiti užitak i uzgaja.

Prvi puta sam bacio oko na Red (ime ženke red taila) u ljeto 2000. Red je tada bila ptica u svojoj prvoj godini uzgojena od moga prijatelja. U tom trenu nisam mogao sakriti oduševljenje prema njenoj ljepoti i ponosnom stavu dok je stajala na stalku i mjerkala sve u okolini. Bez obzira na to što sam prije letio i lovio sa više različitih sokolarskih ptica, dojam savršenstva i snage koje je ova ženka red taila ostavila na mene bila je nevjerojatna.

Nakon toga prvog susreta prošle su dvije godine i ja sam Red imao prilike vidjeti nekoliko puta u lovu na kuniće što bi iznova probudilo veliku želju da jednoga dana osobno uspijem loviti sa njom. Iznenada, u kasno proljeće 2002. godine zazvonio mi je telefon i sa druge strane je bio prijatelj, koji me je žalosno zamolio ako bi bio spreman uzeti Red jer njegov novi obiteljski posao ( a također se je i zaručio J ) mu ne ostavljaja dovoljno vremena da se posveti lovu sa njom. Naravno, nije me trebao pitati dva puta!!!! 

Kada sam došao po nju, prijatelj mi je rekao da sa njom nije lovio prošle sezone i ona je zaista bila u besprijekornom stanju sa kvalitetom perja koja zaustavlja dah. Odmah sam odlučio da ću započeti sa treningom i lovom pošto je moj mužjak harisa sa kojim sam inače lovio kuniće i fazane bio u mitarenju.

U trenu kada sam Red prvi puta uzeo na rukavicu, pokazala se kao izrazito opuštena i ugodna ptica, suprotno svim pričama o agresivnim red tailima koje inače ova vrsta nosi sa sobom. Veselo je skočila na moju rukavicu bez agresivnog stiska ili želje da me uhvati kandžama ili kljunom što inače ponosni red taili vole učiniti. Činilo se da je zadovoljna sa svojim novim lovnim partnerom.

Nakon što smo stigli kući stavio sam je na vagu, njena težina iznosila je 1505 grama, naravno ovo je bila visoka težina pošto prošlu sezonu nije lovila. Polako smo započeli sa manje kaloričnom hranom te letovima na užetu na sve većim distancama, a u dane kada je padala kiša sa vertikalnim skokovima na rukavicu da bi je vratili u dobru letnu kondiciju. Sredinom srpnja prvi puta sam je probao letjeti slobodnu i to su bili pozivi na rukavicu sa niskih stupova ograde bez ikakvih problema sa odličnom međusobnom suradnjom.

Njezin prijašnji vlasnik lovio je sa njom na 1135 grama, no ja sam sa obzirom na duži period socijalizacije koji uvijek volim napraviti, te dobar kontakt koji sam stvorio sa Red, krenuo loviti na 1145 grama a njena reakcija na podignutu rukavicu je bila upravo savršena na toj težini dok su prsni mišići bili izrazito snažni. Inače do tada, Red je proteklih sezona uhvatila oko stotinjak kunića kojih imamo zaista u izobilju, tri zeca, jednog fazana i jednu patku. Kako su glavna lovina na terenu gdje ja imam dopuštenje za lov kunići, naše lovno partnerstvo započelo je jednostavno na način da sam ja Red nosio na rukavici i puštao na kuniće koje bi podigli dok bi šetali kroz teren. Često puta bi je znao pustiti na obližnje stupove ograde koji su omeđivali teren ili na stablo, te bi ona čekala dok bi ja polako tjerajući kroz travu probao podići kuniće na koje bi se ona obrušavala.

Samoj Red nije trebalo dugo da se vrati u staru savršenu formu lova, i ja bi obično imao dva tri kunića u torbi prije nego bi završili lovno dan. Nažalost, samu lovnu sezonu koju sam započeo ranije morao sam prekinuti do početka jeseni pošto su nas lokalni škanjci mišari uredno tjerali sa terena jer su imali mlade. Ovo je još jedan dokaz kako je sokolarenje zaista najprirodniji način lova te se sokolar i njegova ptica moraju povijati svim zakonima prirode.

Kada je stiglo hladnije jesensko vrijeme i započela prava sokolarska sezona nije mi bio problem skinuti tih nekoliko grama viška koji su se nakupili u ovih par mjeseci mirovanja. U tom periodu do ponovnog aktivnog lova zadržao sam maksimalan dnevni kontakt sa Red i letio je svakodnevno u dvorištu da bi je ostavio u dobroj kondiciji. Sami lov smo nastavili na istom mjestu gdje smo i stali kao da nismo niti imali pauzu. Ponovno smo lovili na način da bi polako hodali kroz grmove i veću travu te podizali kuniće koje bi Red lovila. U samom lovu Red nije bila jako uspješna ako bi se kunići nalazili u sredini grma jer bi se jednostavno svom silom obrušila na njih i često puta samo držala u nogama grmlje dok bi kunić pobjegao. U ovakvim stanišnim uvjetima dok je vegetacija još bila visoka, osobno su mi se puno inteligentnijim pokazali harisi koji bi u takvim trenucima ostali čekati u zraku iznad grma dok kunić ne bi ponovno izašao iz njega na čistinu.

Ipak, zanimljivo je to da Red lovi kuniće u gustom grmlju do današnjeg dana u jednakom stilu, i bez obzira na veći broj uspješnih letova koje ima, ipak puno više promašuje u usporedbi sa harisima na istom terenu. Nakon toga sam zaključio da red taili nemaju logički način zaključivanja za uspješnijim lovom kao što to čine harisi i jednostavno se oslanjaju na ono što im njihova robusna konstitucija i snaga omogućuju, a to je da se bez oklijevanja obrušavaju u najgušće grmlje da bi uhvatili lovinu.

Kada je vegetacija potpuno pala, i kuniće više nismo mogli pronalaziti u grmlju i visokoj travi, počeli smo loviti na iskušani način pomoću vretni (afričkog tvora). Red je nastavila sa svojim izrazito snažnim obrušavajućim lovnim stilom dok bi kretala sa rukavice na kuniće koje bi iz rupa potjerale vretne. U kombinaciji lova sa vretnama nikada nije pokazala interesa da bi napala jednu od njih osim ako bi na samom početku dana imala pet-šest uzastopnih promašaja na kunića, te bi nakon toga bila izrazito ljuta i za sljedećeg kunića koji bi izlazio iz rupe trebalo bi pričekati da se nađe na čistini kako ga ne bi zamijenila sa vrtenom i takvih iskustva nikada nismo niti imali. Svaki dan koji bi odmah započeo sa kunićem u torbi, jednostavno bi je naveo da potpuno ignorira vretne i smatra ih pomagačima.

Uskoro je stigao siječanj i započele su pripreme za naš godišnji put u škotsku Glen Islu gdje smo bili smješteni u lovačkoj kući i sokolarili po dva tri tjedna svakoga dana. Glavna lovina koju sam želio ondje loviti sa Red bio je planinski ili u Velikoj Britaniji poznatiji kao plavi zec (Lepus timidus L.) (eng. mountain, blue hare). Nažalost zbog nekih iznenadnih obveza nisam mogao doći prvi tjedan ali sam Red dao prijatelju Neilu Morrisu da sa njom lovi dok ja ne stignem.

Red je prirodno bila takva da nije marila tko je drži na rukavici, bilo je bitno samo da taj netko sa njom lovi! Neil me je nazvao sredinom prvog tjedna sa radosnom vijesti da je uhvatio sa Red njezinog ali i njegovog prvog planinskog zeca u životu. Nakon toga ulova Red je davala sve od sebe kada god bi podigli planinskog ili običnog zeca (Lepus europaeus L.) kojih u Škotskoj zaista ima kao i kunića u velikom broju te ga čak smatraju i štetočinom. Svaki podignuti zec bez obzira na kojoj se udaljenosti nalazio bio je prilika da Red da sve od sebe te bi takvi letovi izgledali zaista spektakularno.

Jedan od najimpresivnijih letova koje mi je Red pružila dogodio se je upravo na tom istom Glen Islu dok smo lovili planinskog zeca godinu kasnije.

Nas četvorica smo polako hodali kroz vrištinama pokrivene vrhove planina kada smo uočili nešto bijelo u poprilično udaljenoj dolini ispod nas. Red je počela pružati vrat u tom smjeru i fokusirati očima za nas ljude taj zaista udaljeni objekt.

Nakon tridesetak sekundi takvog promatranja Red je krenula u dugačak i vrlo odlučan let u tome smjeru. No, ubrzo je postalo jasno da je ona ipak primijetila nešto potpuno drugo jer je smjer leta krenuo u potpuno drugu stranu.

Možete si zamisliti naše iznenađenje, ali i one prema kojima je letjela, kada smo shvatili da Red grabi prema tri potpuno odrasla jelena!! Na našu veliku radost skrenula je u drugom pravcu u posljednju sekundu, vinula se u zrak, i ponovno obrušila na njih!!! Ponovno je i ovaj puta samo proletjela kraj njih i sletjela na zemlju desetak metara dalje ljutito šireći krila i vjerojatno misleći kako su ovi zečevi ipak malo preveliki zalogaj.

U tom trenu nas četvoro odraslih ljudi, udaljenih jedno brdo dalje, se je zaprepašteno pogledavalo bez ijedne riječi. Ja sam u tom trenu počeo brzo hodati u njenom smjeru i jako vrtjeti vabilo da bi privukao njenu pozornost i eventualno je nagnao na dolazak natrag. Jeleni su u tom trenu primijetili moj dolazak i počeli se polako udaljavati u suprotnom smjeru. U tom trenu Red je razljućena tim postupkom ponovno snažno krenula u zrak te se pod pravim kutom svom snagom kako to samo mogu red taili, obrušila ponovno na njih, i opet na moju veliku radost skrenula u stranu. To je bio i zadnji let na njih te je nakon toga smireno dočekala moj dolazak. Za nas sokolare ovo je bio konačan dokaz o snazi i samo svjesnosti red taila kada je u pitanju lovina. 

Nakon toga proveo sam još nekoliko zaista impresivnih lovnih sezona sa Red, ponovno i  iznova se diveći njenoj odlučnosti dok bi lovila divljač, a dok bi u drugom trenu bila izrazito nježna ptica sa kojom je bio užitak raditi. Tijekom svake sezone mitarenje mogao sam je bez ikakvog problema uzeti na rukavicu i ona nikada ne bi pokazala niti malo agresije. Njena letna i lovna težina je rasla iz sezone u sezonu i sada sa njom lovim na 1303 grama gdje Red pokazuje zaista veliku snagu i upornost tijekom lova.

Nakon tih izvrsnih sezona lova kada sam se zaista uvjerio u lovni potencijal koji ima Red, odlučio sam od nje pokušati uzgojiti mlade ptice u nadi da će nositi dobar dio njenih lovnih gena. Dobra lovna genetika je upravo ono čemu svi mi sokolari u Svijetu težimo i za što se uporno borimo.

Potencijalnog mužjaka sam već prije gledao kod prijatelja koji živi par blokova dalje od mene, i u tu pticu sam bio sto posto siguran kako lovi jer je u proteklih par godina ulovila preko stotinu kunića. Detalje oko uzimanja toga mužjaka samo lako dogovorili, te nakon što su jedno mitarenje on i Red proveli jedno pokraj drugoga na stalku, odlučio sam da ih stavim u uzgojnu volijeru. Par se je u proljeće ove godine odlično zbližio i Red je snijela dva jaja. Nažalost oba su bila neplodna. No, nisam izgubio niti malo vjere da ću od nje dobiti koje mlado te čekam iduće proljeće. Ipak ono što mi je bez obzira na neplodna jaja donijelo veliko zadovoljstvo su mnogi sati koje sam proveo gledajući preko CCTV kamere koja se nalazi u njihovoj volijeri i spojena je na moju televiziju kako se je par izvrsno složio i podijelio brigu oko budućeg pomlatka. Mužjak me je također više nego ugodno iznenadio zbog svojih postupaka prema Red dok je sjedila na jajima. Uredno joj je donosio hranu, pažljivo preuzimao inkubiranje jaja dok bi se ona kupala i odmarala, te joj čistio perje dok bi ona sjedila na jajima. Red danas lovi kod Mikeovog prijatelja sokolara dok Mike većinu sokolarenja uživa sa jednom vrhunskom ženkom finskog jastreba.

Mike Reid i njegova ženka finskog jastreba Gilly.

 

Portal

Divljač i Psi

Sokolarstvo je najstariji oblike lova koji se danas nalazi pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna kulturna ljudska baština. S obzirom da je okolišno najprihvatljiviji način lova, bez ugrozbe okoliša čak i u zonama gdje se oružjem nesmije loviti, te bez negativnog utjecaja na divljač, samo sokolarstvo ima više aspekata. Jedan od zasigurno vrhunaca sokolarstva je lov sa surim orlom. Za sam trening orla, a posebno lov, nužno je biti iskusan sokolar koji je uspješno prošao lov sa jastrebovima, sokolovima, harisima i uz pomoć iskusnih sokolara sa orlovima krenuo u priču najsloženije i najinteligentnije grabljivice čiji kvocijent inteligencije u zerlim godinama doseže onaj trogodišnjeg djeteta. Spoj iskustva, te nužno poznavanje socijologije, biologije i psihologije vrste nužni su za uspjeh. Ovdje vam imamo priliku pokazati najtrofejnijeg svjetskog lovca i lovnog kinologa te vrsnog sokolara Harija Heraka nakon više nego uspješnog lova na lisicu. Krasan primjerak lisjaka, kojeg je iz jame istjerao pomoću parson russel terijera iz vlastitog uzgoja, uhvatio je sa svojom surom orlicom. Osim što je sam lov na sve vrste divljači pomoću treniranih sokolarskih ptica spektakularan, mora se odati i posebno priznanje s obzirom da se ovdje osim samog lova usputno radi i o redukciji predatora kojih u posljednje vrijeme ima sve više te nam i dodatno uništavaju fondove i ovako slabe populacije sitne divljači.

 

Na kraju možemo samo reći – svaka čast i neka dobra kob i dobro sokolarenje nastavi dalje!

Portal

Divljač i Psi

Ove godine desetu godinu zaredom u Zelendvoru a sedamnaestu godinu zaredom u Hrvatskoj održan je 20. i 21. 12. 2014. godine Međunarodni sokolarski susret "Zelendvor 2014. godine". Vrhunski sokolari, jastrebari u haris hawkeri pokazali su da umijeće sokolarstva kao tradicionalne lovne kulturne baštine na području Republike Hrvatske živi i dalje te se nezaustavljivo širi kod novih poklonika. Uživajte u djeliću ovog vrhunskog lovnog doživljaja u našem Divljač i Psi TV prilogu.

https://www.youtube.com/watch?v=PEFOuRdvAUE&feature=youtu.be

 

Čestit i blagoslovljen Božić želi vam portal

Divljač i Psi

Prvi puta na području Karlovačke županije, ponajprije zahvaljujući lovcima i domaćinima koji su ustupili terene, lovačkom društvu  „Draganić“ iz Draganića, 29.11.2014. godine organiziran je sokolarski susret. Sokolari iz susjedne Slovenije te sokolari iz Međimurja, Istre, Zagreba, Slavonije, Velike Gorice i Siska sokolarili su sa jastrebovima, harisima, sokolovima i jednim surim orlom na vrhunskim ravničarskim lovnim terenima sa obiljem divljači. Susretu su nazočili i višestruki svjetski prvak u lovnoj kinologiji i lovu ujedno i sokolar sa surim orlom Hari Herak te ugledni lovac, kinolog a od sada i sokolar Davor Gmižić. Na kraju, kao i svaki puta do sada, sokolarenje se pokazalo kao najodrživiji i okolišno najprihvatljiviji način lova bez ranjavanja divljači i ugrozbe okoline. Zadovoljstvo svih prisutnih, posebno prijatelja iz Slovenije na čelu sa predsjednicom Slovenskog saveza za sokolarenje i zaštitu ptica grabljivica gđom Vilmom Alinom Šoba pokazalo je kako karlovački kraj u središtu Hrvatske ima vrhunski potencijal i za ovaj danas sve popularniji tradicionalni način lova sokolarskim pticama.

Predsjednica slovenskih sokolara Vilma Alina Šoba.

 

 

 

 

 

 

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013