Mnogi strastveni lovci na pernatu i dlakavu divljač s užitkom očekuju sezonu lova na prepelice. Mala poljska koka koja migrira preko Hrvatske izvrsna je lovna divljač koja iziskuje odličnog psa ptičara i dobrog strijelca. Ono što je bitno naglasiti kako posljednjih desetak godina većina hrvatskih i stranih lovaca koji dolaze u lov na prepelice, više ne traže velik broj prepelica u odstrjelu nego isključivo dobre prilike za rad svoga ptičara i odstrjel iz marke s desetak prepelica po lovnom danu. To je svakako za pohvaliti i naglasiti kako bi se lov na prepelicu kao tradicija hrvatskog lovstva očuvao i dalje.

Lov sokolarskim pticama na prepelicu nešto je pak potpuno drugačije s aspekta složenosti lova da bi sokolarsku pticu sokolar pripremio za lov u vrućim i sušnim ljetnim danima što nije niti najmanje jednostavan posao. Kao tradicionalne sokolarske ptice u lovu na prepelice najčešće se koriste kopci, i to tradicionalno u Turskoj, dok u Sjedinjenim Američkim Državama je lov na „sestrinske“ virđinijske prepelice ili kod nas znane kako kolinke, najčešći s malim sjevernoameričkim vrstama iz porodice Accipiter – cooperovim kopcem i sharpshinovim kopcem. U Hrvatskoj se pak prepelice najčešće love s malim mužjacima jastrebova, te nekoliko sokolara koristi i velike ženke jastreba koje iziskuju posebnu dresuru kako bi nakon hvatanja prepelice sletile odmah s prepelicom na tlo. Od drugih sokolarski poznatih nacija koji imaju veliku tradiciju lova s malim sokolarskim pticama su svakako Britanci. Tako se u Velikoj Britaniji za lov manjih vrsta ptica koje se nalaze na popisu divljači (prepelica se ondje ne love jer je vrlo rijetka uopće za pronaći), koristi mali sokol latinskog naziva Falco columbarius također znan pod imenom Merlin. Mali sokol je inače u srednjem vijeku zvan i damski sokol jer su ga zbog svoje minijaturne veličine koristile dvorske dame. No, kako je broj britanskih sokolara izrazito velik (nekoliko desetaka tisuća), a neki od njih su pred desetak godina prvi puta posjetili Hrvatsku i prvi puta uživo vidjeli kako izgleda sokolarenje na prepelice uživo. Nakon tog susreta sa sokolarenjem na prepelice svi su ostali fascinirani vidjevši brzinu ove male poljske koke. Ideja od tada do danas je bila da netko od britanskih sokolara dođe u Hrvatsku okušati se u lovu Merlinom na prepelice a o sokolarenju na prepelice pisali su prestižni britanski sokolarski časopisi kao što je International Falconer. Desetak godina kasnije, izvrsni ravničarski tereni u okolici Karlovca, ugostili su po prvi puta engleskog sokolara koji je došao u sokolarenje s Merlinom na prepelice u organizaciji tvrtke „KA-LOV“ iz Karlovca. Nakon nešto više od dvadeset sati (da 20h!) vožnje s automobilom kroz Euro Tunel, preko Francuske, Njemačke, Austrije i Slovenije u jednom smjeru, po prvi puta je oprobano sokolarenje na prepelice Merlinom. Nakon dana aklimatizacije i odmora uz vrući karlovački zrak, čiste rijeke, uređena kupališta i karlovačku hmeljsku okrjepu, krenulo se sokolariti. Da ne ulazimo u detalje, treba samo reći da se sokolarenje odvija na način kao i lov s puškom. Prepelice se pronalaze pomoću psa ptičara, podižu se ispred marke i Merlin se pušta sa ruke ili se trenira da čeka iznad psa do momenta podizanja prepelice.

No, za razliku od lova s puškom lov sokolom ima neusporedivo manje učinka te je užitak gledanja kako lovina nadmudruje lovca u niskom letu s naglim zaokretima i sletanjem u korov ili živicu. Ovakav neponovljiv doživljaj sokolarenja na ovu malu koku nije ostavio ravnodušnim niti lovce s puškom koji su mu iz znatiželje prisustvovali ovom lovu. Sve ukupno je u tri dana sokolarenje sokolareno četiri puta. Prvog dana sokolarilo se samo ujutro i od 5 pronađenih prepelica ulovljena je 1 dok je sreća sokolara koji je prevalio toliki put i prvi je od svih britanskih sokolara na europskom tlu uhvatio prepelicu bila zaista za zabilježiti kamerom i prikazati u elitnom vremenu neke prestižne svjetske televizijske kuće (što će se vjerojatno i dogoditi jer je sve uhvaćeno i objektivom kamere).

Drugoga dana sokolarilo se ujutro, no sokol je bio nešto teži s obzirom na nagradu koju je dobio od prethodnog dana kada je ulovio prepelicu te nije uhvatio niti jednu od 6 pronađenih prepelica. Taj sdan se išlo ponovno u lov kasnije u predvečerje kada je pronađeno i podignuto 8 prepelica no niti jedna nije uhvaćena. Treći dan se je sokolarilo samo ujutro i pronađeno je 10 prepelica te ponovno nije bila niti jedna uhvaćena no letovi malog sokola Merlina su oduzimali dah dok je divljač bila mudrija i neokrznuta nastavila živjeti u prirodi. Tako je ukupno od 29 pronađenih, markiranih i podignutih prepelica ulovljena 1 dok dok su sve ostale neokrznute nastavile svoj život u karlovačkim poljima.

Nakon posljednjeg jutarnjeg lova prijatelj sokolar iz Velike Britanije spremio je stvari i krenuo iz terena na put od 20 sati kući. Utiske koje je ovdje stekao sokolarenjem na prepelicu najbolje je opisati time da je nakon prvog dana došao direktan poziv od elitnog časopisa koji izdaje britanski sokolarski klub te zamolio za objavu članka uz fotografije o sokolarenju na prepelice u Karlovačkoj županiji. Valja naglasiti da je Britanski sokolarski klub utemeljen 1927. godine i član je The British Field Sports Society (BFSS) kojem je sada pridružena i Countryside Alliance, podržava rad The International Association for Falconry and the Conservation of Birds of Prey (IAF) – međunarodne asocijacije za zaštitu ptica grabljivica i sokolarenje, član je The Hawk Bord ili savjetodavnog tijela sokolara pri britanskoj Vladi, član je The Federation of Country Sportsmen of the EU - FACE te sudjeluje u radu Standing Conference on Countryside Sports (SCCS). Na osnovu toga možemo biti sretni kako će sve preneseno iz prve ruke staviti Hrvatsku i Karlovačku županiju na mjesto koje zaslužuje u promoviranju lovstva, sokolarenja kao nematerijalne kulturne baštine i lovnog turizma. Konačno, ovo je i prvi puta u povijesti da je jedan britanski sokolar došao sa svojom sokolarskom pticom sokolariti u Hrvatski i to na vrstu divljači koja krasi hrvatsku tradiciju lova.

Zaključno, a razmišljajući o tome kako mnogi dobrostojeći lovci čekaju početak lova na škotsku jarebicu koji se otvara 12. Kolovoza i naziva se „The Glorious Twelfth“ ili „Veličanstveni Dvanaesti“ te košta izrazito puno novaca, zašto hrvatsko lovstvo ne bi očuvalo svoju tradiciju lova i sokolarenja na prepelicu i imalo „Veličanstveni prvi“ kada se 01. Kolovoza svake godine otvara lov na ovu malu poljsku koku. Na kraju možemo reći da ovo što smo dosada imali forsirajući lov i lovni turizam na vrstama divljači koje čine štete na usjevima i prometu te ne stvaraju gospodarsku dobit jer su slabe torfejne strukture, bi valjalo što prije promijeniti i hrvatsko lovstvo staviti na neke nove ali stare izvorne tradicionalne vrijednosti utemeljene prije svega u lovu na sitnu divljač uz trofejne srnjake i jelensku divljač ondje gdje ona zaista daje dobre trofejne vrijednosti.

Portal

Divljač i Psi

Najtrofejniji hrvatski lovac i lovni kinolog te vrsni sokolar Hari Herak u kombinaciji sa svojom surom orlicom i parson terijerkom nastavlja lov na lisice. Općenito uhvatiti lisicu iziskuje puno truda, strpljenja i čekanja. Uhvatiti lisicu sa surim orlom je osim svega navedenog i umjetnost lova. Uhvatiti 6 lisica u 5 dana lova na lisice pomoću surog orla je nešto što malo tko može. Ipak, možemo slobodno ustvrditi kako kombinaciju terijera i orla u lovu na lisice provodi u Svijetu samo Herak. Nakon više od trideset godina dominacije svjetskom lovnom i lovnom kinološkom scenom svoje veliko znanje upotrijebio je za drugi način lova. Ono što se još do sada nigdje u Svijetu nije vidjelo su kombinacije kada terijerka istjera lisicu te na zapovijed prekida gonjenje i krene prema Heraku koji tada pušta orla. Na ovaj način je ovo zaista jedinstven primjer gdje je Nematerijalna kulturna baština pod UNESCO-om i Kulturna baština Republike Hrvatske - sokolarenje, stavljena u svrhu redukcije predatora koji narušavaju i ovako loše fondove sitne divljači. Svakako za svaku pohvalu i iskrene čestitke!

Portal

Divljač i Psi

 

 

Kako i doliči svakom pravom lovcu, pri kraju sezone lova na plemenitu divljač vrijeme je da se lovci posvete uklanjanju predatora iz lovišta. I ovoga puta doajen svjetske lovne kinologije i lova Hari Herak, čini to pomoću svoje sure orlice. Držati i ovako brojnu populaciju lisica koja čini štete na niskim fondovima sitne divljači u Hrvatskoj pod kontrolom, velika je stvar. Hari je i ove sezone uz prvi snijeg i temperature ispod nule pokazao kako to rade pravi lovci i to na onaj iskonski tradicionalni način. Valja istaći da je ovo samo jedna u nizu lisica koja je uklonjena iz lovišta tijekom ove lovne sezone pomoću njegove orlice. Sokolarenje se i ovog puta pokazalo kao idealan spoj tradicionalne lovne discipline pod zaštitom UNESCO-a i dijela hrvatske nematerijalne kulturne baštine, uz korist koju donosi hrvatskim lovištima na ovaj način.

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

Hrvatski lovački savez preko lovačkog saveza Zagrebačke županije pod pokroviteljstvom Grad Jastrebarskog održao je i podržao organizaciju Drugog međunarodnog sokolarskog susreta na području lovišta „Cvetković“ 13. studenog 2016. godine. Dočekani na imanju „Davy Crockett“ od strane predsjednika Lovačkog  saveza zagrebačke županije Marinka Šebečića i tajnika saveza Slavoljuba Marčićevića, petnaestak sokolara iz različitih dijelova Hrvatske izložilo je svoje sokolarske ptice. Odličan ugođaj te jutarnji gablec u lijepom lovačkom okruženju idealnih ravničarskih terena središnje Hrvatske započeli su sokolarski dan. Vođa sokolara na terenu bio je prokušani lovac Stjepan Kenig uz pomoć nekolicine domaćih lovaca te iskusnih sokolara koji su došli podržati ovu manifestaciju. Susret je započeo najtrofejniji svjetski lovni kinolog i vrhunski sokolar Hari Herak sa svojom sivom sokolicom koja je uhvatila prvog fazana te je nastavak sokolarenja slijedio sa većim brojem jastrebova i nešto sokolova te dva sura orla. Orlovi su pobudili posebno zanimanje svih okupljenih s obzirom da im je glavna lovina lisica što uvelike može pomoći čišćenju lovišta od ovih štetnih predatora. Orlovi su bili u vlasništvu doajena hrvatskog sokolarenja i prvog lovca s orlovima s ovih prostora gospodina Marijana Žižanovića te još jedan u vlasništvu Harija Heraka. Skupu su također prisustvovali i mlađi naraštaji koji su sa zanimanjem promatrali lov sokolarskih ptica. Ovaj moment prisustvovanja mlađih naraštaja svakako valja naglasiti jer se ponovno ukazuje kako sokolarenje nema ugrozbe okoline, divljači i ljudi te bi kroz zakonske izmjene trebalo uvesti da se sokolarenjem mogu baviti i mlađi naraštaji barem od 14 ili 16 godina starosti kao što je to običaj u mnogim zemljama širom svijeta. Sam skup ima svoju važnost i zbog prepoznavanja sokolarstva od strane Hrvatskog lovačkog saveza kroz Lovački savez zagrebačke županije s obzirom na veliku kulturnu vrijednost sokolarenja u Hrvatskoj i Svijetu što je regulirano kroz različite zakone. Također, ovakvu podršku od strane Hrvatskog  lovačkog saveza treba gledati i kroz prizmu očuvanja sokolarstva kao lovne tradicije što čine i svi ostali europski lovački savezi a posebno što je sada već davne 2009. godine bio i prvi pokušaj ulaska Hrvatskog sokolarskog kluba u suradnju sa Hrvatskim lovačkim savezom preko Lovačkog saveza karlovačke županije uz direktnu pisanu potporu za učlanjenje od strane CIC-a, no to tada nažalost nije bilo moguće jer  prema tada važećem statutu Lovačkog saveza karlovačke županije članak 1. Stavak 1. Statuta, u članstvo Lovačkog saveza karlovačke županije su mogle samo biti primljene lovačke udruge ili društva a ne udruge koje se bave lovom i lovstvom no u nazivu nose ime „klub“ te se kao takve ne uklapaju u pojam „udruga“.  No, demokracija je poštivanje procedura pa smo svi zajedno poštovali važeće propise i strpljivo samostalno razvijali sokolarenje u proteklom vremenu. Ipak, s odmakom od nešto više od 7 godina sokolarstvo je prepoznato i podržano od strane Hrvatskog lovačkog saveza i Lovačkog saveza zagrebačke županije već po drugi puta na čemu valja biti zahvalan i dati maksimalnu podršku zajedničkom razvoju u budućnosti. Osim toga, tereni južnog dijela Zagrebačke županije i Sjevernog dijela Karlovačke županije imaju savršene predispozicije za razvoj lovnog i sokolarskog turizma u središtu Hrvatske što je dobro znano i od razdoblja prije Domovinskog rata kada je ovaj kraj bio posjećivan od velikog broja lovnih turista najviše na sitnu divljač.

Dobrodošlica sokolarima od strane gospodina predsjednika Lovačkog saveza zagrebačke županije gospodina Marinka Šebečića, tajnika Lovačkog saveza zagrebačke županije gospodina Slavoljuba Marčićevića, vođe sokolara na terenu Stjepana Keniga i zamjenika gradonačelnika Grada Jastrebarskog gospodina Stipe Bučara.

Sokolari na okupu prije početka sokoloarenja.

Iskusni lovci kojima se sviđa sokolarenje te mladi zaljubljenici sudjelovali su na ovom odličnom skupu.

Dodjela prigodnih zahvala sudionicima sokolarenja.

 

Portal 

Divljač i Psi

Treću godinu zaredom Karlovac je odredište održavanja međunarodnog sokolarskog susreta „SokolarKA“ 2016. godine. Također u skladu s Strategijom razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije, zasada i jedinom strategijom razvoja lovnog turizma u Hrvatskoj, održavanje sokolarskih susreta jedna je od ključnih odrednica njezine provedbe. Ujedno ovaj skup bio je organiziran od strane sokolara uoči skorašnjeg Svetog Huberta koji je zaštinika svih lovaca. Sokolarstvo kao nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske te Svjetska nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a upravo živi na način kroz održavanje ovakvih skupova. Preko dvadeset sokolara iz čitave Europe, s posebnim naglaskom na prijatelje iz Slovenije koji su ovdje stalna podrška, u Karlovcu su pronašli vrhunske ravničarske terene i obilje fazanske divljači uz više nego dobar broj zečeva. Na terenima i divljači posebno treba zahvaliti gostoprimstvu lovačkog društva „Draganić“ koje je treću godinu zaredom velikodušno ustupilo svoje teren i prvo prepoznalo važnost sokolarenja u hrvatskom lovstvu. Već ranije ove godine draganićki lovci napravili su dva velika prihvatilišta za ispuštanje fazanske divljači što se pokazalo jedinim ispravnim načinom gospodarenja i omogućilo da se u danu sokolarenja podigne preko 40 kljunova fazanske divljači te desetak zečeva. Kao što je i ranije poznato sokolarenje nema negativnog utjecaja na okoliš, divljač i stanište te su sokolari od preko 30 puštanja svojih sokolarskih ptica uhvatili tri kljuna fazanske divljači. Na susretu u Karlovcu prisustvovali su u pratnji svojih roditelji i neki mladi budući sokolari što ukazuje kako sokolarstvo može afirmirati i mlađe generacije jer u ovome slučaju nema rukovanja oružjem dok se ukazuje na važnost lovstva u Hrvatskoj. Tijekom samog sokolarenja mogli su se vidjeti odlični letovi sivih sokolova, jastrebova i harisovih jastrebova a doajen svjetske lovne kinologije i vrsni sokolar Hari Herak dao je samo riječi hvale za ono što mogu pružiti karlovačka lovišta u ovom ponovno sve popularnijem tradicionalnom načinu lova. Sokolari su u predahu sokolarenja pronašli okrijepu u izvrsnom pivu karlovačkog Veleučilišta, koje ima studij Lovstva i zaštite prirode a završili su ga pojedini sokolari, te uz to pravi i izvrsnu pivu na studiju pivarstva. Za ovu priliku dali su si i dodatni trud te su otisnuli i seriju oznaka za boce sa sokolarskim motivom na čmu im valja posebno zahvaliti. Na kraju samo možemo potvrditi da sokolarenje ima sigurnu budućnost u Hrvatskoj dok se sitna divljači ponovno pokazuje kao jedini istinski pokretač lovnog turizma a Karlovac se pomalo vraća putevima lovnog turizma kako to i dolikuje Gradu Susreta u srcu Hrvatske.

Portal 

Divljač i Psi

 

 

Najtrofejniji svjetski lovni kinolog, lovac i sokolar Hari Herak nastavlja tradiciju držanja predatora, lisica, pod kontrolom i to pomoću orlice Žane ali ovoga puta sa leđa svoje kobile Perle. Spoj sokolarenja sa konja ima svoju dugu povijest a pojedini europski narodi je posebno njeguju. Kako današnje vrijeme donosi mnoge moderne tehnologije u svim sferama društva i hobija, povratak iskonskom hrvatskom lovu pomoću treniranih ptica grabljivica svakako je nešto što Hrvatska i hrvatsko lovstvo valja njegovati kao svoju nematerijalnu kulturnu baštinu koja pripada među najstarije u Europi.

Portal

Divljač i Psi

Uzgoj sokolarskih ptica vrlo je zahtjevan i stresan posao za sokolare. Što se tiče sokolarskih ptica u uzgoju, one se ponašaju upravo onako kako to one žele, a dali će stvoriti potomstvo ili neće, ovisi isključivo o njihovoj dobroj volji. Početak sezone stvaranja „pernatih pušaka“ iziskuje prethodnu dobru lovnu sezonu ali i odabir lovne genetike one vrste sokolarskih ptica s kojima želimo sokolariti. Roditelji, kao i kod lovačkih pasa, moraju biti dokazani u lovu na fazane, trčke, divlje patke, prepelice ili zečeve, ako tražimo dobrog lovačkog jastreba ili sokola.

Početak proljeća i prvi pupoljci na granama poklapaju se sa svadbenim pjevom

mužjaka i ženke jastreba iz uzgojnih volijera. Zov ženke u svitanje, kao i tipičan „anđeoski“ let mužjaka kod prilaska sokolara oživljavaju ovaj dio, lovno gledano, „mrtve sezone“. Ipak, izazov da sami uzgojimo svoju vlastitu sokolarsku pticu užitak je koji je teško opisati riječima. Možda to u jednu ruku poistovjetiti sa zahtjevnim puškarskim zanatom gdje bi lovac mogao sam sebi napraviti pušku s kojom će ići u lov. Ipak, uz dužno poštovanje prema takvom složenom poslu, proces uzgoja ptica grabljivica za sokolarenje mnogo je teži i složeniji posao. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan, radi se o živim bićima i njihovoj slobodnoj volji. S obzirom da se jastrebovi u većini slučajeva uzgajaju umjetnom oplodnjom, gdje u procesu parenja mužjak na posebnu rukavicu dobrovoljno ostavlja sjeme koje se zatim pomoću posebne male pipete polako prenese u ženku koja dobrovoljno prihvaća sokolara kao mužjaka, stvara nimalo lak i jednostavan posao. Ovome prethodno opisanome potrebni su sati i sati čitanja monografija o određenoj vrsti ptice grabljivice koju želimo uzgojiti, kako se ona ponaša, kakvu vrstu hrane jede, kako se vi trebate ponašati kada ulazite u volijeru, kako se postaviti tijelom i gestama da bi oponašali suprotni spol te vrste, uz još mnoštvo drugih vrlo važnih detalja koje uz puno sreće možete isključivo dobiti od prijatelja sokolar sa iskustvom. Ovoga puta išlo je sve po planu. Mužjak, provjerene genetike od najboljih dokazanih lovnih jastrebova iz Velike Britanije radio je sve „kao po knjizi“. Ženka, iskusna ptica vrhunskog porijekla iz Austrije, sa odlovljenih više kvalitetnih sezona i nekoliko odgojenih legala, radila je gnijezdo te s toplijim danima prihvaćala oplodnju s jednostavnošću koja se rijetko viđa. Prvo jaje drugo jaje, treće jaje, četvrto jaje. Pravilni razmaci između leženja jaja sa urednim osjemenjivanjem 3-4 puta na dan. Sve kao „po špagi“. Nakon posljednjeg, četvrtog jaja, započeo je onaj period „slatkog iščekivanja“ kada ženka krene u inkubaciju jaja. Ipak, uvijek postoji jedan dio sumnje koji vas kopa koliko je jaja u konačnici uspješno osjemenjeno i koliko će potomstva zapravo biti. I tada treći dan od početka inkubacije potpuni šok. Ulazak u volijeru da se ženka podigne sa jaja, nahrani i okupa kao što to uvijek čini, ugledate jednu od najgorih noćnih mora za sve sokolare u uzgoju – četvrto jaje je napuklo! Zašto, kako, kada….tisuću pitanja na koje ima samo jedna stara uzrečica „Gdje je blaga tu je i kvara!“. Jednostavno rečeno ništa neobično i stvar koja se dogodi, ali zašto baš meni, i to tek treći dan od kad je sneseno. Ok, još tri jaja, pa nije ni to loše, samo pitanje je koje je oplođeno a koje nije. U tom momentu ljutnja i gorčina su u nevjerojatno najboljem omjeru raspoređeni po čitavom tijelu i glavi. Uzimam jaje, ogledavam ga, posebno napuknutu stranu, vidim da iz njega ne curi sadržaj i razmišljam što ću s njim. Pukotina niti mala niti velika, neka najgora. Mada koja bi to trebala biti bolja ili najbolja?! Ništa, pod ženkom ne može ostati jel bi ga u redovnom okretanju koje čini sa ostalim jajima da se embrij ne zalijepi za ljusku mogla slučajno još više otvoriti. Onako u ljutnji odlučim da i ovako stresnu priču najbolje završiti u smeću a za ostalo što Bog da. Ipak nije to tako lako, toliko truda i rada za dobiti jaje od jastreba, genetika koje nema u bližoj i daljoj okolici, bude u sokolaru i posljednju volju da se proba spasiti što se spasit da. Prvo na pamet dolaze prijatelji iz europskog susjedstva koji imaju iskustva u uzgoju. Ukratko objašnjavam dvojici iskusnih uzgajivača i sokolara što se dogodilo i govore mi da se ne sekiram, da se to događa i da zalijepim jaje i stavim ga u inkubator. Onako u polu stresu i polu šali pitam dali da koristim super brzo ili ultra brzo ljepilo.

"Puknuta" jastrebica - iskustvo i znanje prijatelja koji znaju kako pomoći!

Naravno smijeh s druge strane i detaljno objašnjenje kako do to učinim. Ok, nema druge. Iz tuge i gorčine do koliko toliko utjehe. Još trideset i koji dan čekanja pa ćemo vidjeti. U međuvremenu sa ostala tri jaja sve je bilo u redu, no prvo i drugo nisu bila oplođena. Treće je točno po knjigama krenulo u probijanje a ovo „puknuto“ i zalijepljeno, ma to vjerojatno i nije živo. S obzirom da sam kasnije naručio ultrazvuk za jaja koji se koristi u uzgoju, poznati „Buddy“, pa još nije stigao iz Amerike kako bi mogao provjeriti jeli embrij živ, ostavilo je samo čekanje kao opciju. Pile iz trećeg jajeta već je bilo izvaljeno i mama ga je hranila, kada se dogodila velika sreća. Ujutro prije odlaska na posao provjera u inkubator, jer još je malo vremena ostalo, kada se na gornjoj bočnoj strani jaja ukazala pravilna okruglasta pukotina koju mladi jastrebići čine pri izlasku iz jaja pomoću malog vrška koji im je za tu svrhu formirala „Majka priroda“ na gornjoj strani kljuna i koja nekoliko dana nakon valjenja nestane. Sreća stvaranja novog života, vaše osobne „pernate puške“, buduće sokolarske ptice i lovca, je neopisiva. Naravno, tu još slijedi oko 48 sati da mladi jastreb izađe van što nitko ne garantira da će proći bez problema a diranja od strane čovjeka najbolje da nema. Ipak, poznavajući veliko iskustvo i brigu oko potomstva koje ima njegova mama, jaje sam za nekoliko desetak sekundi odnio i stavio da se proces završi ispod njezinog trbuha. Na sreću i uz Božju pomoć za točno 48 sati na svijet je izašao živi i zdrav mali jastreb.

S obzirom da sam ranije odlučio kako bi iz ove kombinacije volio ostaviti jednu ženku za lov i daljnji uzgoj nakon nekoliko dana napravljena je analiza koja je pokazala da je upravo „puknuti jastreb“ ustvari „puknuta jastrebica“. Zaista, nikada nije bilo lako se nositi s pripadnicama ljepšeg spola, pa makar one bile i u formi jastreba. U narednim danima oba jastrebića su ostavljena sa mamom koja im u tom periodu daje sve što im treba, a kroz njezinu slinu koja izlazi sa komadićima hrane i najbolja protutijela za zaštitu od bolesti, nešto kao kolostrum kod kuja.

Mama započinje ključnu fazu othrane.

Da skratimo dugu priču, ženka je dobila ime Charlotte. Odgojena je kao imprint1 i izrasla u reprezentativan primjerak na kojem se je vidjelo da porijeklo vuče od moćnih roditelja sa lovnom težinom od 1100 grama. Od prvoga leta pokazala je neviđenu snagu i upornost kod lova što je svakako mjerilo za kvalitetnu ženku jastreba. Što se tiče lovne sezone, sezona na prepelice je bila na početku.

Charlotte kao mladi imprint.

Mlada Charlotte nekoliko dana pred početak lovne sezone na prepelice.....ljepota i snaga u jednom.....rezultat najboljih uvijeta držanja i najbolje hrane!

S obzirom da malo tko lovi prepelice s ovako velikim ženkama, a osobno sam zaljubljenik u lov na njih pomoću jastrebova, nisam propustio tu priliku. Vruća ljetna popodneva koja prelaze u nešto svježiji sumrak i brze prepelice, dale su joj početak da razvije svoju muskulaturu i počinje stjecati iskustvo kako u lovu koristiti vlastite kandže. Ukupno 5 ulovljenih prepelica od preko 30 letova za čitavu sezonu lova na prepelice – to je soklarenje!

Uspješan let na prepelicu!

Charlotte čeka dolazak sokolara jer zna da uvijek slijedi nagrada.

Dobri psi daju dobre sokolarske ptice - Charlotte i ekipa!

I zaista, u sokolarenju valja biti izrazito strpljiv jer zna se da dobar jastreb pokazuje svoj puni potencijal od treće godine života na dalje. Charlotte je čekala i početak sezone lova na fazane te konačno i zeca. Jedina nesreća hrvatskih sokolara, za razliku od naših europskih susjeda austrijanaca, čeha, francuza engleza i ostalih, je ta što je naći lovište za pokušati uhvatiti zeca gotovo jednako kao i dobiti jack pot na lotu. Naravno, postoje određeni tereni no nitko ne može garantirati nekoliko letova u sat dva sokolarenja. Ono što svima mora biti jasno je da dobru sokolarsku pticu ne stvara broj ulovljene divljači nego broj pokušaja ulova koji se na prirodnu divljač penje na otprilike jedan ulovljeni pravi divlji fazan od 8-9 pokušaja i jedan zec od 10-12 pokušaja. U ovom slučaju Charlotte je nakon odlične sezone i brojnih sokolarskih susreta po susjednim europskim zemljama imala dobar broj ulovljenih fazana, te nekoliko neuspješnih ali vrlo žestokih pokušaja ulova zeca koja su vidjeli vrsni sokolari koji znaju kako jastreb provjerene genetike treba loviti. Posebno su dali velike pohvale njezinom stilu i žestini za lovom zeca.

Vrhunski sokolarski susret u Sloveniji kod prijatelja sokolara i ulov fazana u zraku....

Konačno, sezonu je završila sa 1 ulovljenim zecom od ukupno 10 pokušaja koje je imala tijekom čitave sezone. Rekli bi šećer na kraju, nagrada Charlotte za taj ulov bila je u obliku pune voljke dok je dio zeca spremljen na lovački saft a dio ostavljen u škrinji kako bi novo potomstvo u idućoj sezoni dobilo koji zalogaj ove vrhunske prirodne hrane. Zaključno možemo reći kako je sokolarenje zaista najodrživiji način lova gdje divljač ima najveće šanse za bijeg, nema ranjavanja niti ugrozbe okoline, dok sokolar uživa u tisućljetnom trenutku tišine nadmudrivanja lovca i lovine. Nematerijalna Svjetska i Hrvatska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a – sokolarenje.            

Ulov sezone, zec 4,5kg uz najbolju nagrada za Charlotte!


1 Imprinti su ptice koje se okvirno sa dva tjedna starosti odvajaju od roditelja i odgajaju u okruženju ljudi, lovačkih pasa, automobila itd. Odgajanje imprinta bilo koje vrste rade iskusni sokolare s ciljem daljnje reprodukcije umjetnom oplodnjom i načinom lova koji se bazira na potpuno suprotnoj dresuri od ptica koje su odgojili roditelji. Nikako nisu za sokolare početnike! 

Portal

Divljač i Psi

Završetak sezone sokolarenja ovoga puta bio je u našem sigurno najspoznatijem lovištu "Zelendvor". Kvaliteta terena i divljači već svima nadaleko poznata i ovoga puta ponudila je vrhunske uvijete za sokolarenje sokolarima iz Njemačke, Austrije Italije, Slovenije i Hrvatske. Prevaliti i preko 500 kilometara u jednom smjeru da bi se uživalo u letu sokolarskih ptica bez da se i ulovi, sasvim je normalno, pogotovo za naše prijatelje iz nekih susjednih europskih zemalja kao što je na primjer Njemačka, koja nažalost kao i ostatak zapadne Europe nema ili ima vrlo malo terena za sitnu divljač jer ih je "pojela" intenzivna poljoprivreda te su sada gole kao "mjesečeva površina" a sitne divljači ima u malim naznakama. S druge strane Hrvatska, koja ima sreću u nesreći, gdje poljoprivrede nema a vrhunski su uvjeti za uzgoj i lov sitne divljači već godinama u hrvatskom lovstvu ide u pogrešnom smjeru nekih izmišljenih trofej i krupne divljači koje niti razvijaju lovni turizam niti nam donose profit, izuzev velikih šteta. U konačnici, ovaj vrhunski da sokolarenja završio je sa preko 50 podignutih kljunova fazanske divljači za sokolarske ptice, sa konačnim ulovom od dva kljuna. Kao što se već puno puta ponovilo i sada je dokazano kako ova kulturna baština sokolarskog lova pod zaštitom UNESCO-a nema utjecaja na okoliš i divljač a evidentno ima ogroman potencijal u hrvatskim lovištima za razvoj lovnog turizma. Možemo samo zaključiti da je i ovoga puta "Zelendvor" pružio vrhunske uvijete za sokolarenje ali i ponovno se pokazalo da moramo što prije stvoriti strategiju razvoja lovstva i obnoviti fondove sitne divljači koja nas jedino može izvući i iz ogromne recesije u koju nam je upao i lovni turizam.

Portal

Divljač i Psi

 

Bez obzira na netipične i vrlo tople zime (danas 15-16 stupnjeva Celzija) lov na lisice je izrazito težak, no i izrazito nužan za očuvanje u Hrvatskoj nažalost niskog fonda sitne divljači. Ono što ovoj vrsti lova svakako daje dodatnu vrijednost, je i kada se on odvija na način pomoću surog orla, odnosno sokolarenjem. Ovaj tradicionalni način lova koji je pod zaštitom UNESCO-a kao Nematerijalna svjetska kulturna baština te kulturna baština u Republici Hrvatskoj dobiva novu sferu i u pomoći kod redukcije predatora. I ovoga puta naš, odnosno svjetski najtrofejniji lovac, lovni kinolog i sokolar Hari Herak je sa svojom orlicom Ellom u kombinaciji sa parson russel terijerkom iz vlastitog uzgoja po imenu Beyonce od Heraka uhvatio još jednu lisicu i pomogao starim i mladim zečevima, fazanima i poljskim jarebicama. Možemo na kraju samo zaključiti da sokolarenje dobiva i nove dimenzije u Hrvatskom lovstvu a mladi i stari lovci, bez obzira lovili sa sokolarskom pticom ili puškom bi trebali više vremena posvetiti lovu na lisice i ostale predatore kako bi pomogli našoj sitnoj divljači.

Hari Herak i Beyonce od Heraka koja je istjerala još jednu lisicu za suru orlicu Ellu.

Sura orlica Ella na uhvaćenoj lisici. Još više sitne divljači u hrvatskim lovištima......

Portal

Divljač i Psi

 

 

Friško pristigle footografije iz Slovačke donose nam i nove uspjehe najtrofejnijeg svjetskog lovnog kinologa, lovca i sokolara Harija Heraka i njegova sina Davida Heraka. I ovoga puta se vidi kako slovaci imaju znanja i sluha spojiti ugodno s korisnim te napraviti dobru priču lovnog turizma kroz lov orlovima na lisice. Na ovaj način spaja se ugodno s korisnim gdje se lovišta čiste od predatora a uz to stvara se lovno turistički proizvod. Doći na ovakav lov iziskuje rezerviranje mjesta mjesecima ranije jer je potražnja izrazito velika. No bez obzira na sve loviti lisice s orlovima traži majstore zanata ove umjetnosti lova s pticama grabljivicama pod zaštitom UNESCO-a u kojoj Herak ponovno promovira Hrvatsku i hrvatsko lovstvo na najvišoj razini. Možemo samo zaključiti kako bi sa malo sluha u Hrvatskoj mogli i mi stvoriti nove vrijednosti na vrhunskim lovnim terenima kada bi okupili one ljude koji znaju, hoće i mogu zajedničkim snagama otvoriti neke nove ali u konačnici stare i tradicionalne lovne discipline koje sve više postaju prihvatljive zbog održivosti i malog zadiranja u prirodu.  

David Herak i Hari Herak sa orlicom nakon uspješnog leta na lisicu.

Nagrada za odličan let.

Trofeja iza koje stoje po 4-5 godine rada s obzirom da je sokolarenje najteža i najzahtjevnija lovna disciplina bez ikakvog utjecaja na okoliš uz to pod zaštitom UNESCO-a.

Odavanje počasti divljači. Slovački lovci i sokolari pokazuju kako od lova na lisice stvoriti lovno turističku prepoznatljivost. Svakako nešto o čemu u Hrvatskoj valja razmisliti.....

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013