S obzirom da vaš portal Divljač i Psi se trudi prenijeti i uključiti što više stručnjaka u raspravu, donosimo vam uspjeh karlovačkog lovca, kinologa  ali i međunarodno poznatog FCI kinološkog suca mag. ing. agr.  Dražena Matičića ujedno i vlasnik svima znane uzgajivačnice pasa "ČIČAK"-HR-FCI-2399.

 

 

Foto: Fran Perković

 

1 mjesto DALMATINSKI PAS,

2 mjesto TORNJAK,

3 mjesto ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ (ženka BIBA vl. Dražena Matičić,mag.ing.agr. iz Karlovca).

       Za lovnu kinologiju vrlo je značajno da su naše autohtone lovne pasmine pasa konkurentne na Izložbama oblika drugim pasminama pasa, a da bi to bile moramo ih uzgajati, koristiti u lovne svrhe i izlagati ih na kinološkim priredbama oblika kao i takmičiti se sa istima na utakmicama pasa.

OSVRT:

Hrvatske priznate (F.C.I.) autohtone pasmine pasa su : HRVATSKI OVČAR, DALMATINSKI PAS, POSAVSKI GONIČ, ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ, ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ, TORNJAK (RH i BiH) i MALI MEĐIMURSKI PAS-MEĐI (nije još međunarodno priznat (F.C.I.), ali se može uzgajati i izlagati pod navedenim nazivom). Znači sveukupno  sedam (7) pasmina od toga tri (3) lovne pasmine s potrebom polaganja IPO i Ispita rada (PG, IOG i IKG) u lovu se može koristiti kao gonič i DALMATINSKI PAS (ne podliježe polaganju IPO i Ispitu rada).

  • ·         Lovačke pasmine pasa GONIČA (a tako i Hrvatski goniči ,1719.- zapisi biskupa Petra Bakić)  uzgojene su u zemljama s pretežno brdsko-gorkom-planinskom konfiguracijom reljefa lovišta s velikim udjelom površina obraslih šumom.
  • ·         Lov s pomoću pasa goniča ISKONSKI JE NAČIN LOVA, no samo socijaliziran i ispitan u radu gonič ima budućnost po sadašnjim trendovima Zakonskih odredbi - korištenja u lovištima RH (posebno brdska, gorska i na kršu).
  •        Zbog nesređenih odnosa u lovnoj kinologiji, a odnosi se,  i na autohtone lovne pasmine pasa u RH (Hrvatski kinološki savez –F.C.I.  i  Hrvatski lovački savez) smanjio se broj uzgajača i izlagača lovačkih pasmina pasa na kinološkim priredbama pod patronatom F.C.I.-a- Hrvatskog kinološkog saveza. Vrijeme će pokazati tko je bio napredan, a tko nazadan,  sve ovo je na štetu posebno autohtonim lovnim pasminama  pasa koji su naša Nacionalna baština !

Kinološka organizacija (F.C.I.) je u prvom redu stručna ali i društvena i sportska organizacija. U takovoj organizaciji STRUČNJAK mora imati određenu poziciju. To znači u prvom redu mora imati BIOLOŠKI OBRAZOVNI profil da bi uopće mogao shvaćati prirodne zakonitosti, uočavati prirodno povoljne ili nepovoljne oblike konstitucija, odstupanja od Standarda pasmine (greške, mane) te njihovo uzgojno značenje i dr., a ostali držaoci pasa, korisnici istog u lovištu i sl.,  takmičari i sl., su ipak samo ljubitelji pasa tzv. KINOFILI.  BEZ STRUKE KOJA SE ZASNIVA NA  ZNANSTVENOJ-STRUKOVNOJ  METODOLOGIJI  NEMA KINOLOGIJE (medicina,veterina,farmacija, šumarstvo,agronomija, biologija i sl.)!

Dražen Matičić na izložbi sutohtonih pasmina u Karlovcu 2015. godine (Foto: Viktor Šegrt).

Portal

Divljač i Psi

 

Prvi vikend u mjesecu rujnu najavljen je od strane kinološkog društva Karlovac pred gotovo mjesec i više dana kao jedinstvena prilika da se na početku lovne sezone ljubitelji lovne kinologije okušaju u ispitu u radu u polju na prepelicu te lovnokinološkoj discilplini Svetom Hubertu također na prepelicu. Otvorene karlovačke ravnice u dolini rijeka smještene u samom srcu Hrvatske, u Gradu susreta – Karlovcu, ovoga puta pokazale su da nakon 6 godina od prve međunarodne utakmice pasa ptičara sada već tradicionalnog kupa „ALKA“ postaju lovno kinološka meka puno širih i ozbiljnijih razmjera. Lovno kinološki vikend započeo je još u petak kada je održana smotra i ispit prirođenih osobina pasa ptičara na kojem je sudjelovalo 11 pasa što je veliki pomak nakon „raskola“ na lovce i kinologe ili kinologe i lovce, već kako tko hoće ma koliko god to žalosno za hrvatsku lovnu kinologiju bilo.

Prekrasna "Vila Jezero" kao mjesto okupljanja takmičara.

Nastavak, ili točnije rečeno pravi početak, slijedio je u subotu ujutro sa manifestacijom ispita u radu pasa ptičara u polju na prepelice. Čitavu noć i nekoliko dana ranije oči svih prijavljenih natjecatelja bile su uprte u vremensku prognozu i nebo, koje je obećavalo izrazito kišnu noć i još kišovitiji dan. Tako je bilo i na samom početku. Preko 30 natjecatelja gledalo je ujutro u kišu koja je nesmiljeno padala. Ipak, kako lov i lovna kinologija ne poznaje vremenske prilike i neprilike kao prepreke, nešto sporijim ritmom odrađivao se ždrijeb i formirale su se baterije.

Okupljanje prije početka turnusa.

Konačno, nakon sat vremena bile su spremne tri baterije kontinentalnih ptičara od kojih su jednu sačinjavali samo vajmarski ptičari te druge dvije baterije kombinacije oštrodlakih, kratkodlakih i dugodlakih ptičara uz epanjel bretone te baterija otočnih ptičara. Ovakav broj baterija u prvoj utakmici sezone i to na prepelicu izazvao je respekt svih među nama. Posebno zadovoljstvo među organizatorima je bilo to što su među natjecateljima bili vodiči svjetskog kalibra koji su do Karlovca potegli čitavu noć iz gotovo osamsto kilometara udaljenog Praga i to prvakinja svijeta Vladimira Dvorakova te gospodin Miroslav Kalik koji je bio i viceprvak svijeta u radu pasa ptičara. Ostali takmičari koji su svojom nazočnošću uveličali ovu manifestaciju pristigli su iz  susjedne Slovenije zatim Karlovca, Splita, Zadra, Kutine, Zagreba itd. Svakako, da bi i kvaliteta natjecanja na ovoj prestižnoj manifestaciji bila na najvišem nivou pobrinuli su se međunarodno priznati FCI suci na čelu sa najtrofenijim svjeskim lovnim kinologom Harijem Herakom koji je do sada učinio veliki doprinos unaprijeđenju karlovačke lovne kinologije, uz koga su svoje znanje i iskustvo stavili poznati suci utakmica pasa ptičara gospodin Nenad Vujanović, Davorin Andrijašević i Zlatko Piteša.

 

Ispit u rada pasa ptičara u na prepelicu

Kao što je već ranije navedeno, prvoga dana formirane su četiri baterije koju su se zaputile na teren Lazina. O samoj kvaliteti terena dovoljno je reći kako su prema riječima Heraka, ali i našeg također svjetskog prvaka Davora Gmižića zaista idealni, otvoreni, pregledni i široki tako da su se sve baterije sa jednog mjesta selile u sredinu, lijevo ili desno pa su tako svi takmičari i sudionici mogli vidjeti sve natjecatelje. Od starta se je vidjelo da divljači na terenu ima više nego dovoljno te su pojedini takmičari i njihovi psi imali popularno zvano „minsko polje od divljači“ što znači prepelicu viška koja se znala podići i tako ih diskvalificirati. Naravno ovakva, nazovimo to takmičarska nesreća, nikoga ne čini žalosnim nego sretnim što divljači ima u tolikom broju. Po završetku svih četiriju baterija iznesene su relacije i konačni plasmani. Svakako valja naglasiti da su među otočnim ptičarima psi gospođe Dvorakove ostavili utisak na one koje su ih gledali tijekom rada u turnusu kao i dugodlaki njemački ptičari gospodina Kalika među kontinentalnim ptičarima. Ono što treba i posebno pohvaliti je ljubitelje vajmarskih ptičara koji su pokazali da ova izrazito lijepa pasmina lovačkih pasa itekako ima mjesto u praktičnom lovu.

Idealni karlovački tereni za takmičenje pasa ptičara.

Ivo Šerić iz Splita sa epanjel bretonom prije turnusa.

Otočni ptičari, baterija A,  suci Vujanović/Andrijašević:

  1. Mjesto

1        odličan, CACT-HR, Alex, engleski seter, vlasnica i vodič Vladimira Dvorakova, Češka

  1. Mjesto

2 odličan Arkain del Gimmi, engleski seter, vlasnica i vodič Vladimira Dvorakova, Češka

Kontinentalni ptičari:

Baterija B, suci Hari Herak:

  1. Mjesto, 1 odličan, Frey izpod Kuma, vajmarski ptičar, vlasnik i vodič Bojan Valenčić, Slovenija
  2. Mjesto, vrlo dobar, Reichst do Gut vom Reindel, Kroatien, vajmarski ptičar, vlasnik i vodič Branimir Reindl, Hrvatska

 

Aport vajmarskog ptičara i FCI sudac Hari Herak.

 

Baterija C, suci Hari Herak:

  1. Mjesto, vrlo dobar, Ara, njemački kratkodlaki ptičar, vlasnik i vodič Bojan Bilanđić, Hrvatska
  2. Mjesto, vrlo dobar, Gyurkovari Becses, kratkodlaka mađarska vižla, vlasnik i vodič Petra Dežman, Slovenija

Baterija D, suci Vujanović/Andrijašević:

  1. Mjesto, 1 odličan CACT-HR, Duro, njemački dugodlaki ptičar, vlasnik i vodič Miroslav Kalik, Češka
  2. Mjesto, vrlo dobar, Asta, epanjel breton, vlasnik i vodič Martino Klapan, Hrvatska
  3. Mjesto, vrlo dobar, Hela od Latinšera, epanjel breton, vlasnik i vodič Ivo Šerić, Hrvatska

 

Pobjednici ispita u radu u polju na prepelicu (s lijeva na desno): Ivo Šerić, FCI sudac Nenad Vujanović, Miroslav Kalik, FCI sudac Davorin Andrijašević, Martino Klapan, Vladimira Dvorakova.

 

Lovno kinološki kup Sveti Hubert na prepelicu

Drugoga jutra na kupu Svetog Huberta „Četiri Rijeke na prepelicu“ okupio se ponovno zavidan broj takmičara. Tako su za teren formirane dvije baterije ženskih takmičarki koje svakako valja posebno spomenuti i pohvaliti, a to su Nikolina Košćević, Vladimira Dvorakova, Marija Plenković i Petra Dežman. Uz njih su formirane i dvije baterije muških takmičara među kojima su ponovno bila iskusna imena lovnih kinologa i hubertaša. Odlaskom na teren započelo je i natjecanje koje su ovoga puta otvorile hubertašice. Prva na redu bila je Vladimira Dvorakova sa engleskim seterom Arkain del Gimmi koji je prethodnog dana na ispitu u radu napravio 2 odličan. Ovaj turnus ostavio je sve koji su ga gledali, a to su bili gotovo svi natjecatelji izuzev lovkinje koja je zpočela svoj turnus huberta u susjednoj bateriji, potpuno bez teksta. Engleski seter je napravio apsolutno savršen turnus u ovom tipu manifestacije na prepelicu po širini i dubini bez i jednog zvižduka takmičarke, bez i jednog poziva psa od početka do kraja sa markom na prepelicu, apsolutnom mirnoćom na polijetanje, pucanj i odstrjel prepelice te savršenim aportom. Ovaj turnus potpuno je srušio i zadnji plasirani mit ili bolje rečeno laž kako pod navodnicima „takmičarski“ psi ne mogu biti korisni u praktičnom lovu. Da pače, svi prisutni, pogotovo u muškom dijelu konkurenciju su zaključili kako ovakav rad psa i lovca malo tko u muškoj konkurenciji može dostići a kamoli biti bolji. Nastavak rada protekao je u odličnom ritmu sa zaista obiljem divljači i odličnim radom pasa s time da su takmičari uz obilje prepelica pronašli i oko 20-tak kljunova fazanske divljači koja nije bila predmet lova pa nisu mogli izvršiti odstrjel no svi su uživali u radu pasa.  Konačni završetak rada po baterijama donio je i baraž u ženskoj konkurenciji između lovkinje Dvorakove iz Češke i lovkinje Dežman sa vižlom iz Slovenije koja je u baraž ušla sa dvije marke psa ali i promašajem hica na divljač. Ženski baraž je ponovno završio sa izvanrednim turnusom Vladimire Dvorakove i Arkain del Gimmia na izrazito visokoj temperaturi te nije bilo divljač i odstrjela dok Petra Dežman nije imala odstrjela niti u baražu te sukladno tome nije niti mogla konkurirati za prvo mjesto.

Muška konkurencija za baraž nije imala kandidate iz obje baterije te je pobjednik postao Zoran postić sa psom Arisom, oštrodlakim njemačkim ptičarom, za čiji su turnus suci iz njegove baterije dali objašnjenje kako je rad već iskusnog Postića i njegovog Arisa bio besprijekoran u svim segmentima sa apsolutnom korektnošću i radom psa kao i lovca.

Miroslav Kalik nakon turnusa u Svetom Hubertu sa dugodlakim njemačkim ptičarom.

Finalni poredak glasio je:

Sveti Hubert ženska konkurencija:

  1. Mjesto

Vladimira Dvorakova sa psom Arkain del Gimmi, engleskim seterom, iz Češke

  1. Mjesto

Petra Dežman sa psom Gyurkovari Becses, mađarskom vižlom, iz Slovenije   

Vladimira Dvorakova iz Češke pobjednica u Svetom Hubertu.

Sveti Hubert muška konkurencija:

  1.    Mjesto

Zoran Postić sa psom Arisom, njemačkim oštrodlakim ptičarom, iz Hrvatske

 Zoran Postić pobjednik u Svetom Hubertu.

Finalno možemo zaključiti kako je grad u srcu Hrvatske koji nosi ime Grada susreta – Karlovac, postao sa svojim idealnim ravničarskim terenima apsolutno ključno mjesto Hrvatske ali sve više i europske lovne kinologije širih razmjera jer su u dva dana nastupila 54 psa iz Hrvatske, Slovenije i Češke. Velika zasluga ovom i prethodnim događajima koji su podigli karlovačku lovnu kinologiju idu gradu Karlovcu i gradonačelniku Damiru Jeliću te karlovačkom županu Ivanu Vučiću koji su dali sve potpore kako bi se ove manifestacije mogle održati sukladno Strategiji razvoja lovnog turizma Karlovačke županije koja je za sada prva i jedina u Rešublici Hrvatskoj. Ono što na čemu sada svakako valja dodatno poraditi je povećanju fonda jedine isplative sitne divljači, i to prvenstveno trčke, fazana i zeca, koje su oduvijek nosile lovni turizam karlovačkog kraja.

Portal

Divljač i Psi

 

Da bi se kvalitetno prikazala moguća financijska dobit u lovnom turizmu kroz krupnu ili sitnu divljač najbolje je to vidjeti na primjeru iz prakse. Kao najbolji primjer je uzeti terene u Hrvatskoj koji su bogati prirodnom populacijom poljske jarebice ili trčke. Ondje se uz vrlo kontrolirani odstrjel trčke prema lovnogospodarskoj osnovi isključivo za članove udruge, lovni turizam bazira na prodaji mirisa trčke za dresuru pasa ptičara, te proljetne i jesenske utakmice u traženju jarebica poznate pod nazivom eng. Field trail.

Tereni u Zadarskom zaleđu koji ostvaruju unosan lovni turizam od prodaje „mirisa“ poljske jarebice ili trčke.

Dresura pasa ptičara odvija se na način da vodič psa pušta da pas u terenu pronađe i markira jarebice, nakon toga mu on prilazi, pas na zapovijed vodi do jarebica i podiže ih te vodič simulira hitac puške iz startnog pištolja koji nosi u rukama. Kod utakmica svaki vodič pušta psa u turnus od 15 minuta u kojem pas mora pokušati pronaći jarebice te ih markirati nakon čega mu prilazi vodič, pas na zapovijed vodi do jarebica i podiže ih te vodič simulira hitac. Pas s obzirom na pravilnike od Međunarodne kinološke organizacije (FCI) može biti diskvalificiran i prije kraja turnusa od 15 minuta što je posebna tema samih utakmica no uplaćeni novac se ne vraća.

Financijska dobit od dresure otočnih i kontinentalnih pasa ptičara:

Trenutno za dresuru ptičara svaki vlasnik psa danas okvirno plaća 90 eura plus PDV po danu za dresuru od jednog do broja koje on sam može fizički izvesti na teren i dresirati. Znači broj pasa za dresuru u toj cijeni nije određen. Dresure pasa općenito počinju oko 01.08. tekuće lovne godine i traju svakoga dana dok ne počnu utakmice ptičara koje pak traju u prosijeku oko 30 dana računajući zajedno proljetni i jesenski period godine. S druge strane to znači da se u prosijeku oko 6 mjeseci u godini mogu dresirati psi. S obzirom da je to otprilike 180 dana dresure pasa bez odstrjela pomnoženo sa 90 eura po danu iznos zarade kreće se oko 16.200,00 eura što bi iznosilo oko 121.000,00 kn plus PDV bez ijednog odstrijeljenog kljuna trčke.

Dresura pasa ptičara i vodič koji u ruci drži napravu koja simulira hitac nakon podizanja jata ili parova poljskih jarebica ili trčki.

Financijska dobit od utakmica otočnih i kontinentalnih pasa ptičara:

Utakmice pasa ptičara (kontinentalnih i otočnih pasmina) u prosijeku obično traju oko 10 dana tijekom jeseni kada se traže jata trčki i 15 dana u proljeće kada se traže parovi trčki, ponovno u simuliranom lovu bez odstrjela gdje se hitac puške simulira startnim pištoljem. U prosijeku svakoga dana u jesenskom i proljetnom dijelu natjecanja sudjeluje oko 150 pasa po danu koji su razmješteni u više „baterija“ (skupina) do 15 pasa po bateriji. Kotizacija za učestvovanje u utakmici zna iznositi 35 eura po psu. To u konačnici iznosi 30 dana utakmica pomnoženo sa 150 pasa po danu pomnoženo sa 35 eura po psu. Ukupan iznos bio bi oko 158.000,00 eura ili oko 1. 185 000,00 kn. 

Utakmice pasa ptičara i podignute trčke nakon markiranja te simulirani hitac.

U ovom slučaju ukupna dobit od dresure i utakmice pasa ptičare za jednu lovnu sezonu iznosi oko 1.300.000,00 kn. Ako tu dobit stavimo u omjer sa cijenom jednog vepra u zlatnoj medalji koji prema cjeniku Hrvatskih šuma za lovnu iznosi oko 15.00,00kn uključujući lovnog pratitelja sa PDV-om ispada da bi godišnje u svim lovištima Hrvatskih šuma trebalo odstrijeliti 86 veprova u zlatnoj medalji kako bi se došo do gore navedenog iznosa koji donosi dresura pasa na trčke bez odstrjela. S obzirom da se u prilogu Kapitalnih trofeja u Hrvatskoj (Lovački vijesnik, 2010) na području lovišta Hrvatskih šuma u sezoni 2008./09. odstrijelilo 13 veprova u zlatnoj medalji, 6 u srebrnoj i 16 brončanih medalja jasno je vidljivo da je brojku od 85 veprova u zlatnoj medalji nemoguće ostvariti. Ovdje su za primjer uzeti podaci iz lovišta Hrvatskih šuma s obzirom da se ondje mogu dobiti najkvalitetniji podaci o cijeni, lovu i trofejama. Također je kao primjer od divljači ciljano uzeta divlja svinja s obzirom da je ima u svim lovištima u Republici Hrvatskoj u teško kontroliranom broju a mnogi su se na štetu sitne divljači isključivo okrenuli prema njoj bez obzira na stalne gubitke koje čini u poljoprivredi ta maloj isplativosti u lovnom turizmu.

Naravno, treba napomenuti da sva lovišta u Republici Hrvatskoj ne bi mogla imati jarebicu kao lovnu divljač, no ipak velika većina nizinskih i brdskih lovišta morala bi imati barem po nekoliko jata jarebica ovisno o površini livada i pašnjaka u strukturi površine lovišta kao što je to bilo do početka Domovinskog rata. Također su danas velike površine u Hrvatskoj pokrivene neobrađenim poljima koji u ovom momentu predstavljaju idealno stanište za jarebicu jer nema intenzivne poljoprivrede. Inače upravo je intenzivna poljoprivreda razlog nestanka poljske jarebice u ostatku Europe jer je uništila prostor za gniježđenje i zaklon jarebice te na taj način povećala ugibanja kod pilića zbog nedostatka kukaca potrebnih za rast perja u prva tri tjedna života te kasniji nedostatak zaklona za skrivanje od predatora  (Bezzel 1982; Eislöffel 1996; Flade & Jebram 1995; Kaiser & Storch 1996, Kaiser 1997; Kugelschafter 1995; Meriggi et al. 1990; O’Gorman 2001; Panek1991, Panek & Kamieniarz 2000a, b; Potts 1980; Sotherton et al. 1998; Turtola 1998; Wübbenhorst & Leuschner, 2006.). A uz to, jasno je da takvo stanište, neobrađena polja, livade i travnjaci idealno odgovara jarebici jer je ona vrsta umjerenih stepskih travnjaka Centralne Europe i Azije (Aebsicher 1997).

Nažalost zbog ne strateškog, volonterskog i ne gospodarskog smjera lovstva, čak ignorirajući da je samo gospodarstvo po definiciji zakona o lovstvu za lov stavljeno na prvo mjesto, lovni turizam u Hrvatskoj ostaje sa mnogo neiskorištenog potencijala koji se lako evaluira na danas izrazito održive načine lova bez odstrjela divljači koji se uklapaju u Europsku povelju lova i bioraznolikosti (Council of Europe, 2007.). Na ovaj način Lijepa Naša dodatno bi bila osnažena vrlo kvalitetnim gospodarskim rastom i svakako novim direktnim i indirektnim radnim mjestima što se nažalost do sada ne događa niti u tragovima.

Tereni od Karlovca do Vukovara, poznatim i kao panonskom dijelu Hrvatske, idealni su za ponovnu obnovu fonda poljske jarebice ili trčke (Perdix perdix L.) te ovakav oblik lovnog turizma.

 

Portal

Divljač i Psi

 

Jedan od najvećih uzgajivača i zaljubljenika u pasminu  uopće, dr. Kleman, 1939. organizirao je i osmislio  natjecanje na kojem će se ustanoviti kvaliteta pojedinih  primjeraka NKP-a radi selekcije i njihove daljnje upotrebe u  uzgoju. Slobodno možemo reći da je dr. Kleman osoba koja  je najviše pridonijela uspjehu NKP-a kao pasmine.

 

-- Tijelo
NKP I CRNA BOJA
Njemački uzgajivači iz  Pruske 1912., zbog   straha od gubitka pig mentacije dlake i boje očiju  kod tadašnjih NKP-a, u uzgoj  su kontrolirano ubacili engles ke pointere s dominantnom  crnom bojom dlake i očiju u  homozigotnom obliku (linija  Arkwright pointer). Upravo je  to razlog zašto se crna boja  javlja u nekih linija NKP-a i  dandanas. Ovi psi jedno su  vrijeme bili vođeni u zasebnoj  Rodovnoj knjizi  (Pruska Ro dovna knjiga za kratkodlake  ptičare), ali uvijek su bili priz nati kao NKP pasmina. Budući  da crna boja dolazi od domi nantnog gena, u svakom leglu  u kojem je bar jedan roditelj  bio crni, javljalo se i poneko  crno štene.  Zbog toga su posli je neki od velikih njemačkih  pasa bili upravo crne boje,  kojem je izvor ovaj opisani  priljev gena. Od vremena uba civanja engleskog pointera s  dominantnom crnom dlakom  prije jednog stoljeća, smatralo  se da broj štenadi s crnom  dlakom u njemačkom uzgoju  ne prelazi pet posto, dok je u  zadnjih nekoliko desetljeća taj  broj crnih pasa u njemačkom  uzgoju porastao čak i više od  20 posto od ukupne populaci je, a sve zahvaljujući naporima  uzgajivačnice Pottmes, (i nešto  manje Hege haus i Osterberg)  koji su takve crne pse forsirali  u uzgoju pa su sada prisutni u  mnogim današnjim rodovnici ma u Njemačkoj. Dokaz ove  tvrdnje može se provjeriti i na  internetskoj stranici  www.deutsch-kurzhaar.de gdje  su prikazani aktualni parnjaci  NKP-a u Njemačkoj (2011. go dina). Od ukupno izloženih  136 pasa, pastrvasto smeđih je  65 ili 48 posto, čisto smeđih je  35 ili 26 posto, crno-pastrvas tih je 29 ili 21 posto i čisto  crnih je 7 odnosno 5 posto. Iz  prikazanog se jasno vidi da je  2011. čak 26 posto parnjaka u  njemačkom uzgoju s dlakom  crne boje. Ovakav jaki trend  porasta crne boje dlake kod  NKP-a nije prisutan nigdje  drugdje u svijetu, za pretposta viti je zbog osvježavanja krvi s  drugim pasminama tijekom  vremena, što je crnu boju uči nilo recesivnom. Upravo je  prisutnost crne boje kod  NKP-a kroz desetljeća izaziva la mnoge kontraverze, jer su  pojedinci tvrdili da crna boja  potječe od ilegalnog križanja s  crno-bijelim engleskim poin terom i crnim labradorom.  Zbog sličnih razloga i danas  mnogi uzgajivači, ali i ljubitelji  NKP-a, kada vide crnog psa na  izložbi ili na radnoj utakmici,  osjećaju nelagodu i neodobra vanje uz veliko izbjegavanje u  priplodu, neovisno o kakvoj je  kvaliteti psa riječ, bojeći se da  će i sami dobiti crne štence.  Ako se uzme u obzir da ako  želimo dobiti pokoje crno šte ne u leglu, da bar jedan od  roditelja mora biti s crnom  dlakom, tako da je uopće i  čudo što danas imamo crnih  pasa s crnom bojom u homozi gotbom dominantnom obliku.
Većina uzgajivača na početku  20. stoljeća smatrala je da je  NKP svestrani pas i da ga treba  uzgajati u tom smjeru. To pri jeratno razdoblje uzgoja u  Njemačkoj bilo je dosta i pod  pritiskom nacionalizma koji se  ogledao i u pogledu uzgoja.  Naime, Njemačka nije imala  svog psa ptičara, a Englezi su  imali svoje pse, prije svega tu  se misli na engleskog pointera,  dok su Francuzi imali svoje  ptičare, primjerice mali francuski ptičar (Braque Francias  de Petite) već tada je imao  izgled modernog psa. Ta činje nica je njemačke lovce (uzgajivače)  jako frustrirala, pa su i  oni krenuli u smjeru da napra ve svog idealnog psa ptičara  koji markira divljač, a ujedno  je i univerzalni lovački pas.
Iako je Kurzhaar Klub bio for miran davne 1870., istina je da  sve do početka 20. stoljeća nije  bilo pravih ideja o smjeru uz goja. Većina uzgajivača prih vatila je krilaticu “pas za sve” i  “radom do tipa”, što je u prije vodu značilo – dobro je takvo  kakvo je, nećemo ništa mi jenjati, bitno da meni služi u  lovu.  Sigurno najveća pozitiv na promjena onog vremena je  početak organiziranih radnih  natjecanja i izložbi za NKP, na  kojima bi se ustanovila kvalite ta određenih pasa, koji bi imali  uloge u uzgoju, odnosno evo luciji pasmine. Do tada svaki je  uzgajivač pario psa sa psima  kojima je htio, odnosno za  kojeg je sam procijenio da je  najbolji, u praksi je to značilo  parenje sa psima iz svog ili  susjednog sela, tako da se do  tada generalno nije uopće mo glo govoriti o jednom tipu ili o  smislenom uzgoju.
“MADE IN GERMANY”
NKP je od početka 20. st.  strelovito počeo podizati svoju  razinu kvalitete, da bi relativ no bezbolno preživio Prvi  svjetski rat. Poslije rata Nje mačku je tresao veliki nacio nalni zanos (1920. osnovana  Hitlerova Nacionalsocijalistič ka njemačka radnička stranka)  koji se manifestirao i na dobi vanju na popularnosti i izgrad nji svega što je imalo predznak  “Germany”. Tako i pasmina  NKP dobiva veliki uzlet, a svoj  vrhunac doživljava oko 1930.,  kada se za NKP kao pasminu  počinju zanimati i uzgajivači i  lovci iz drugih zemalja. Nje mački uzgajivači bili su pres retni jer su kinolozi koji su  uvozili pse iz Engleske, Irske i  Francuske počeli dolaziti u  Njemačku i kupovati njihove  pse – prije svega NKP pasmi ne. Zanimljivost je da su Nijemci poslali u SAD, Dansku i  Englesku nekoliko svojih tada  najboljih pasa (a ne prosječnih  ili loših).
Jedan od najvećih uzgajivača i  zaljubljenika u pasminu uop će, dr. Klemann 1939. organi zirao je i osmislio natjecanje  na kojem će se ustanoviti kva liteta pojedinih primjeraka  NKP-a radi selekcije i njihove  daljnje upotrebe u uzgoju. Slo bodno možemo reći da je dr.  Kleman osoba koja je najviše  pridonijela uspjehu NKP-a  kao pasmine. Zbog te neiz mjerne zasluge njemu u čast i  danas se održava svake druge  godine natjecanje pod ime nom Dr. Klemann, s dodjelom  titule KS (Kurzhaar Sieger) -  “kratkodlaki pobjednik”. (Dr.  Klemann se održava svake  parne, a IKP svake neparne  godine).
NKP I DRUGI  SVJETSKI RAT
Drugi svjetski rat počeo je  1939., kada je Hitler napao  Poljsku. Iako je za Njemačku  prvi dio rata išao jako dobro,  drugi dio za njemačke je snage  bio poguban. Kako su Savezni ci napredovali, već se u Njemačkoj osjećalo da će doći do  poraza. Kada su nacisti vidjeli  da se rat bliži svom završetku,  odnosno porazu Njemačke, da  bi se što više nacionalnog bla ga sačuvalo, počeli su ga skri vati po svojim satelitskim ze mljama. Zlato, dijamante, umjetnička djela, konjska grla li picanske pasmine i naravno,  svog kratkodlakog ptičara. Su kladno tome, Nijemci su pre vezli svoje najbolje pse na pro store gdje će biti sigurni od  Saveznika – u Čehoslovačku i  Jugoslaviju (iako nema poda taka što se poslije dogodilo s  ovim psima na našim prostori ma). Nažalost za Njemačku,  poslije rata nastupio je hladni  rat i psi su ostali za njih neupo trebljivi  iza željezne zavjese te  oni više na njih nisu mogli  računati. Kako je i sama Nje mačka postala podijeljena na  dva dijela: istočni - ruski i  zapadni - saveznički dio, za  uzgoj su im ostali samo psi koji  su bili na teritoriju Zapadne  Njemačke. Osim toga, kada su  Saveznici zauzeli Njemačku,  većina uzgajivača u Njemačkoj  bila je iz ekonomskih razloga  prisiljena pustiti pse na ulicu  da se sami hrane, jer je i za  ljude nastupila opća glad i nei maština. Šteta za genetski ma terijal NKP-a u Njemačkoj bila  je i više nego stravična i trebalo  je gotovo tri desetljeća da se  genetski fond oporavi i dosti gne razinu kvalitete prijerat nog razdoblja.
U poratnim godinama, uzgaji vači iz Zapadne Njemačke  suočili su se s obnovom svog  kratkodlakog ptičara iz vrlo  oskudnih genetskih izvora.  Naime, u tom trenutku su  SAD, Danska, Engleska, pa  čak i Rusija, imale u svojim  zemljama daleko bolje jedinke  i genetski materijal nego što je  to imala matična zemlja. Kada  se čita stručna literatura, rijet ko se spominju ove činjenice o  Drugom svjetskom ratu, nego  se prešutno, najvjerovatnije iz  neznanja, cijeli uzgoj sagleda va u jednom komadu (prije i  poslije 2. svjetskog rata), što je  najdalje od istine. Naime, uz goj NKP-a prije i poslije 2.  svjetskog rata u Njemačkoj  jasno se razlikuje iz gore izne senih činjenica.

-- Okvir
Ispiti i titule matičnog kluba  NKP-a u Njemačkoj
Početak zapisivanja rezultata radnih ispita u Njemačkoj započeo je  davne 1890. g. pojavom prvog kluba u Brautigeru, odnosno izlaskom  “Knjige uzgoja njemačkog kratkodlakog ptičara”  1897. g.
JGHV – udruženje uzgajivača lovačkih pasa koje ima svu nadležnost za  uzgoj te ispitivanje rada i ocjenjivanje eksterijera.
“D”  DERBI– osnovni ispit – ispit prirođenih osobina, održava se u  proljeće i jedan je od prvo uvedenih ispita. Zadatak Derbija je da pruži  osnovnu sliku o kvaliteti njuha, traženju i markiranju. Oznaka plasmana  (D1,2,3). Prvi derbi  organiziran  je 1893.g.
“S”  SOLMS – jesenji uzgojni ispit, prvi put organiziran 1906.g. i nosi ime  po svom osnivaču, g. Solmsu. Plasman se obilježava sa (S1,2,3), a  tražene discipline su u polju: njuh, traženje, markiranje, kuliranje,  ponašanje psa na polijetanje divljači, ponašanje na pucanj, traženje  izgubljene divljači, vlečka pernate divljači, vlečka dlakave divljači,  vodljivost, poslušnost. Rad u vodi: šunjkanje za živom patkom, do nošenje divlje patke iz duboke vode, pronalaženje i donošenje od strijeljene divlje patke, volja za rad u vodi.
“AZP” - Jesenji uzgojni ispit u polju i vodi sličan Solmsu za starije pse  koji nisu ispitani na Solmsu, kriteriji su nešto stroži, a plasman se  obilježava sa AZP + nagradni razred. (AZP 1,2,3)
“Btr” ispit u donošenju lisice u polju. Položen ispit ovog tipa označava  se s “Btr”.
“SW”  specijalni ispit na krvnom tragu označava se plasmanom 1,2,3.  Oznaka SW označava 20-satni krvni trag, dok “SW/2” označava položen  krvni trag star 40 sati. Primjer: SW/2 2 (drugi n.r. na 40 sati starom  tragu)
“HZP” Jesenje ispitivanje na razini nacionalnog klupa, ispit na razini  Solmsa. Psima se ne upisuje nagrada već iza oznake ispita broj bodova  – HZP 170.
“VJP” ispitivanje za nacionalni klub pasmine, približan razini derbija,  nagrade se ne dodjeljuju, već se upisuju bodovi iza oznake ispita (VJP  69).
“VGP” završni ispit u obuci lovačkih pasa, za razliku od drugih ispita,  ovdje može biti ocijenjen i pas i vodič. Najvažnije discipline su: rad s  lisicom (na povodcu uz prepreku), rad na krvnom tragu, traganje u šumi,  grmarenje, traganje u obrasloj vodi i sl. Velika pažnja se poklanja  obučenosti i poslušnosti psa. Psi koji postignu zapažene uspjehe uvode  se u “Knjigu o porijeklu njemačkih lovačkih pasa”. (DGStB). Tim su  ispitom dokazali svoju svestranu upotrebljivost te dobivaju oznaku VGP  1,2,3.
“KS”  je titula koja se dopisuje ispred imena, a dobivaju je svi psi koji su  položili specijalni ispit Dr. Klemann. Samim time stekli su pravo na titulu  “Kurzar siger - KS”, odnosno “kratkodlaki pobjednik”. Treba spo menuti da je ovaj ispit najsloženija provjera lovačkih sposobnosti  njemačkog kratkodlakog ptičara. Održava se svake parne godine.
“IKP” Međunarodni ispit u polju i vodi za njemačke kratkodlake ptičare  organizira se u jesen svake neparne godine u listopadu, ispit je na razini  Solmsa, a dodjeljuju se titula IKP 1,2,3 prema rezultatima psa.

Njemačka kratkodlaka ptičarka čiste njemačke linije Hege Haus markira prepelicu.

 

Portal

Divljač i Psi

Tekst: Viktor Šegrt

Fotografije: Ivan Sokolović

Velika Gorica je 28.03.2015. godine bila je mjesto okupljanja vrhunske lovne kinologije u Hrvatskoj na kontinentu. Prestižni međunarodno priznati FCI kinološki suci Nenad Vujanović, Zlatko Piteša, Nenad Jagodić i predsjednik sudačkog žirija Hari Herak koji je ujedno i uvodnim riječima otvorio ovu prestižnu manifestaciju i na početku još jednom čestitao našem aktualnom svjetskom prvaku u radu pasa ptičara gospodinu Ivanu Stojkovskom. Sami tereni i organizacija ove CACT manifestacije u radu pasa ptičara u polju bez odstrjela je bila na vrhunskoj razini. Kancelariju i upise pasa te svu administraciju odradio je vrhunski gospodin Ivan Sokolović koji je sve takmičare kontaktirao i ranije kako bi se točno znalo koliko sudionika ima i koliko terena je potrebno a uz to odradio i fotografiranje po terenu sa slikama koje se nalaze u prilogu. Ukupno je utakmici pristupilo 36 pasa razmještenih u 3 baterije i to 2 baterije kontinentalnih ptičara koje su sudili Herak i Piteša te 1 baterija otočnih ptičara gdje su sudili Jagodić i Vujanović. Ukupno je čitavu manifestaciju pratilo preko 50 gledatelja i te iskusnih sadašnjih i budućih lovnih kinologa.

Ono što je svima, kao i prošle godine bio najveći najdraži izazov u Velikoj Gorici je obilje prirodne divljači gdje u gotovo svakom turnusu uz divlje fazane i trčke bio po jedan ili nekoliko repova zeca i grla srneće divljači. Prema riječima najtrofejnijeg svjetskog lovnog kinologa Harija Heraka ovakvi tereni bez problema mogu zadovoljiti kriterije za rang svjetskih i europskih prvenstava gdje bi mnogi psi trebali veliko znanje i iskustvo da uopće završe turnus i realiziraju divljač a tek onda da se dokažu kao svjetski prvaci.

Konačno je manifestacija završila s dvije odlične ocijene dvaju oštrodlakih ptičara i to Tima gospodina Siniše Bireka i Arisa gospodina Zorana Postića gdje je samo za dodjelu pehara, ne kao baraž jer je CACT utakmica, pogledano u nekoliko petlji i postavljanja na vjetar koji pas će biti popularno rečeno pobjednik dana. Ovoga puta je to pripalo gospodinu Postiću i njegovom Arisu.

Među otočnim ptičarima prvo mjesto u bateriji pripalo je psu Feniks Gradinska dok su sin i otac Gmižić te gospodin Štefo Radanović uzeli drugo, treće i četvrto mjesto.

Na kraju možemo zaključiti kako su vikend prije Karlovac, te sada Velika Gorica, sa svojim kinološkim društvima pokazali da kontinentalna kinologija sa svojim vrhunskim terenima i obiljem prave i raznovrsne divljači polako ali sigurno ponovno postaje centar hrvatske ali uskoro ponovno i europske lovne kinologije.

Rezultati po baterijama:

 Utakmica:

 

 

Portal

Divljač i Psi

Karlovac nastavlja po strategiji razvoja lovnog turizma

Kup „ALKA“ međunarodna utakmica pasa ptičara u polju bez odstrjela divljači

U skladu sa netom donesenom i usvojenom Strategijom razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije Karlovac je ponovno bio kontinentlno središte okupljanja lovnih kinologa iz Europe i Hrvatske. Točnije i konkretno navedeno u Strategiji razvoja lovnog turizma jasno je navedeno Strateškim ciljem  2. koji je Održivo upravljanje lovištima i jačanje kapaciteta za lovstvo i lovni turizam te Prioritetom 1. koji je Bavljenje održivim lovnim turizmom u skladu s europskim smjernicama zaštite prirode i okoliša i Mjerom 2. koja glasi Organiziranje utakmica lovačkih pasa bez odstrela divljači strategija je dobila i svoj jasan smjer na terenu.

Ponovno su karlovačke ravnice u srcu Hrvatske pokazale svu ljepotu i dobru organiziranost kako promovirati održivi lovni turizam bez odstrjela divljači koji danas ima ogroman broj pobornika i uporište u uredbama Vijeća Europe. U organizaciji KD „Karlovac“ a pod pokroviteljstvom grada Karlovca gdje se ponajviše valja zahvaliti karlovačkom gradonačelniku prof. Damiru Jeliću koji je još 2009. godine prvi puta prepoznao važnost razvoja lovnog turizma na području Karlovca i dao podršku ovom i nekolicini sličnih projekata, ovaj međunarodni skup lovnih kinologa sakupio je preko 50 sudionika od Praga, Češke pa sve do Slovenije.

Karlovačke ravnice u srcu Hrvatske - draganićka ravna polja.

Manifestacija je započela kao što i doliči ovom međunarodnom rangu, uz podizanje hrvatske zastave i himnu „Lijepa Naša“ nakon čega se pristupilo ždrijebanju. Takmičari su podijeljeni u baterije kontinentalnih i otočnih ptičara te raspoređeni na području otvorenih nizinskih lovnih terena lovačkog društva „Orlovac“ i lovačkog društva „Draganić“. Suci ove prestižne manifestacije pod paskom kinološki međunarodno priznate FCI organizacije bili su 25-tero struki prvak Svijeta u radu pasa ptičara Hari Herak, prokušani karlovački sudac na međunarodnoj razini Davorin Andrijašević i pasionirani kinolog i uzgajivač kratkodlakih njemaca gospodin Zlatko Piteša iz Zagreba.  Samoj manifestaciji dodatno je težinu dalo i sudjelovanje dvojice svjetskih prvaka. Dvostrukog prvaka Svijeta u Sv. Hubertu gospodina Davora Gmižića i aktualnog prvaka Svijeta u radu pasa ptičara Ivana Stojkovskog te višestruke prvakinje u radu engleskih ptičara i vlasnice uzgajivačnice Vis Tranquila Vlatke Dvorakove koja je u Karlovac došla iz daleke Češke.

Češka natjecateljica Vlatka Dvorakova vlasnica uzgajivačnice engleskih setera Vis Tranquail među kojima je velik broj višestrukih šampiona u radu.

 

Sudac Hari Herak i voditelj manifestacije na terenu te provoditelj lova za LD "Draganić" Stjepan Barković.

Na kupu su još sudjelovale dvije kinologinje i to Nikolina Koščević iz Velike Gorice sa oštrodlakim ptičarom Ringom od Postića s kojim je napravila izvanredan turnus i malo je nedostajalo do velikog rezultata no ostvarila je zavidni PPO te Petra Dežman iz Slovenije sa vižlanom Luxom koji ovoga puta nije imao dovoljno sreće. Među ostalima također svakako valja istaći sada već među engleskim ptičarima iskusnog Ivana Gligoru a među kontinentalnim ptičarima Zorana Postića čiji je oštrodlaki njemac Asko-Brik ostavio veliki dojam na suca no nažalost niti u doradi nije mu se osmjehnula božica Dijana. Pojedinim psima su trčke u paru pomogle a i odmogle da se plasiraju do kraja.

Iskusni lovac, lovni kinolog i natjecatelj Zoran Postić sa oštrodlakim njemačkim ptičarom Asko-Brikom nakon impresivnog turnusa. 

Na kraju valja zaključiti kako se i ovoga puta pokazalo da je sitna divljači i karlovačka ravnica istinski nositelj razvoja lovnog turizma ovoga kraja, gdje uz trčke, fazane, divlje patke, prepelice i šljuke i zečeve još valja poraditi na dobrim srnjacima kako bi stvorili vrhunsku lovnu destinaciju širih razmjera.

Konačan rezultat bio je slijedeći:

Kontinentalni ptičari

Potvrda prirođenih osobina – Ringo od Postića, oštrodlaki njemački ptičar, vodič Nikolina Košćević, Velika Gorica

Potvrda prirođenih osobina – Hojrtlund Dante, oštrodlaki njemački ptičar, vodič Bojan Valenčić, Slovenija

Otočni ptičari:

  1. mesto CACT/CACIT  - Aleks, engleski seter, vodič Vlatka Dvorakova, Češka
  2. mjesto RCACT/RCACIT – Chat vis Tranquila, engleski seter, vodič Davor Gmižić, Velika Gorica
  3. mjesto 3 odličan – Arakain del Jimmy, engleski seter, vodič Vlatka Dvorakova, Češka

 

Pobjednici i suci kod otočnih ptičara.

 

 

Portal

Divljač i Psi

Prvi njemački kratkodlaki ptičari bili su teže  konstitucije, često s izraženom kožom pod vratom (fanon), uleknutim leđima,  ektropijom i mekim došapljem, ali su imali odličan nos i bili su odlični  donosači divljači

Kao osnova za građu i razvoj pasmine NKP-a počela se od 1897.g. redovito  objavljivati “Uzgojna knjiga za kratkodlake ptičare” (Zuchtbuch Deutsch  Kurzhaar). Jedan od prvih velikih zaljubljenika u pasminu bio je Princ Albrecht  zu Solms - Braufeld koji je osmislio pasminske karakteristike, pravila za  ocjenjivanje njihovog oblika, kao i jednostavna radna pravila za lovne pse.  Svoju politiku uzgoja jednostavno je definirao rečenicom: “Putem sposobnosti  prema uspjehu do tipa”, što su slijedili i ostali uzgajivači. Iz te rečenice  jasno se vidi da je težnja bila na dobivanju radnog psa, upotrebljivog u  praktičnom lovu, a da mu je tip istodobno bio dosta nedefiniran i da je tek kroz  iduće razdoblje uzgoja trebalo selektirati onakav tip kakvog ga vrijeme pokaže  idealnim.

 

 Pointeri

KOKTEL KRVI NAJBOLJIH LOVAČKIH PASA 

Povjesničari (kinološki entuzijasti) prevodeći njemačke tekstove o nastanku  pasmine na engleski jezik, izvornu njemačku riječ “Schweisshunds”, koja označava  pse krvosljednike, automatizmom su preveli kao da se radi o engleskoj pasmini  bloodhounds. Međutim, najvjerojatnije je da se radi o izvorno njemačkim  pasminama za izradu krvnog traga i traženje ranjene divljači, kao što su  hanoverski krvosljednik (Hanovarian Schweisshunds) i vajmarski ptičar  (Weimaraner). Sigurno je da je NKP u samom svom početku imao i krvi pasa svetog  huberta (St. Hubert hund), baseta kao i starih gaskonskih pasa iz Francuske. Na  tu grubu genetsku osnovu poslije su kalemljeni fini engleski psi, ponajprije  engleski pointer (selekcioniran od starog španjolskog ptičara) i u manjoj mjeri  seter.

Već smo napomenuli da za razliku od drugih pasmina, NKP se nije razvio iz  izričitog “inbreedinga”, odnosno od jednog “idealnog” psa čije su se osobine i  obilježja nastojala parenjem u srodstvu fiksirati u dominantnom homozigotnom  obliku. Većina pasmina nastale su korištenjem u uzgoju određenog tipa, čije su  karakteristike željeli zadržati njegovi uzgajivači, a to se najčešće radilo  “inbreedingom”, odnosno parenjem u “čistoj krvi” na određenu idealnu jedinku po  kojoj je i postavljen standard za pojedinu pasminu.

Suprotno toj praksi, analizom rodovne knjige NKP-a u Njemačkoj može se  primijetiti da u rodovnicima pasa postoje mnoga mjesta (filijale) u kojima piše:  “pas nepoznat”. Kako po očevim, tako i po majčinskim linijama, a takva praksa  nije bila uobičajena samo u početku, nego se može pratiti desetljećima kroz  cijelu povijest njegova razvoja. Također je bitno istaknuti da kada je NKP kao  pasmina prvi put prepoznata i kada je ustanovljena rodovna knjiga, da NKP uopće  nije bio standardiziran ni u istom tipu. Razlog je što su postojale mnoge linije  pasmine koje su više-manje bile iskrižane s različitim drugim pasminama, a prvi  crteži i fotografije to jasno pokazuju.

VEZA NKP-a S ENGLESKIM  POINTEROM 

Spomenuli smo da je prvi važniji pas nakon rušenja feudalnog sustava u  Njemačkoj bio Hektor, pas oplemenjen osobinama “finog njuha i brzine engleza”  (misli se na engleske pasmine pointera i setera). Po Hektoru je napisan prvi  standard pasmine, a 1872. upisan je u njemačku rodovnu knjigu kao prvi pas.  Velika je sreća što je sačuvan crtež psa Hektora 1., iz kojeg se jasno može  vidjeti da je to bio pas osnovno čisto snježno bijele boje sa smeđim plohama. U  to rano vrijeme većina NKP-a je bila upravo takvog izgleda, a često su se  javljali i trobojni, što je upućivalo i na prisutnost krvi baseta. Prvi NKP-i  koji su bili u tipu Hektora, bili su teže konstitucije, vrlo često s izraženom  kožom pod vratom (fanon), uleknutim leđima, ektropijom i mekim došapljem, ali su  imali odličan nos i bili su odlični donosači divljači (retriveri). Inače,  zanimljivo je istaknuti da su njemački uzgajivači mahom uklanjali iz legla  štence koji su bili trobojni ili čisto bijele boje te da su u samom početku  smatrali da je to neka njihova vlastita pogreška u uzgoju, a zapravo nisu znali  da je uzrok tome ispoljavanje recesivnih osobina predaka, mahom engleskog  pointera i baseta. Upravo tu vezu s engleskim pointerom, njemački su uzgajivači  su kroz cijelu povijest pasmine nastojali najviše suzbiti, najviše iz svog  nacionalnog ponosa. Taj recesivni gen na čistu bijelu boju javlja se i danas u  njemačkim linijama pasa, vrlo često u čistom zatvorenom njemačkom genotipu kao  što je primjerice linija hege haus. Zanimljivo je da se trobojna varijanta  javljala i u nekim kasnijim uzgojima, čak i u drugoj polovini 20. st. (Sj.  Amerika, Francuska).

Sljedeći primjer je pas Treff 1010, okoćen 1881. g. Taj pas je bio smeđe  boje. Jednobojnost (smeđa ili crna) kod NKP-a je posljedica dominantnog gena u  homozigotnom obliku. Treff je prenio ovaj homozigotni gen kroz svog slavnog  potomka, Axela vom Waseerschlinga, koji je također bio dominantno smeđe boje  koja je bila u homozigotnom obliku, a s obzirom na to da je Axel von  Waseerschling iznimno mnogo upotrebljavan od strane njemačkih uzgajivača u 60-im  godinama prošlog stoljeća, danas ga ima u svim linijama NKP-a. Treba istaknuti  još jednu stvar vezanu za psa Treff 1010, naime on je u njemačkoj rodovnoj  knjizi upisan pod broj 79, ali je poznatiji pod nazivom Treff 1010, jer je pod  tim brojem upisan u austrijsku rodovnu knjigu, koja je formirana godinu dana  prije nego Njemačka!

Zanimljiv je i slučaj psa imenom Golo Holzweiler, okoćen 1902. g. Pas je  nastao iz izravnog križanja kuje NKP-a s engleskim pointerom. Golo je bio  najbolji pas za rad u polju u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata, radne  kvalitete koja je bila daleko ispred svih pasa njemačkog uzgoja. Međutim, isto  tako istina je da je Golo imao jasno obilježje glave engleskog pointera s  kratkom dlakom osnovno bijele boje sa smeđim plohama, karakterističnim za  engleskog pointera. Zanimljivo je da je ta dlaka u potomcima brzo apsorbirana od  strane dominantnih gena za smeđu boju dlake njemačkih pasa. Naime, Golo nije  imao gotovo ni jednog potomka koji je imao takvu pointersku dlaku i bijelu boju,  a ona se nije javljala ni generacijama poslije njega. Zapravo, istina je  obratna, bilo je mnogo štenadi s bijelom bojom na engleskog pointera, ali su  odmah nakon okota po naputku sklanjani iz legla, odnosno uzgoja. Takav  konstantan pritisak na bijelu boju i pointersku dlaku njemačkih uzgajivača,  najzad je urodio plodom. Bijela boja i tanka dlaka koja je kod engleskog  pointera u dominantnom homozigotnom obliku, kod NKP-a je postala u recesevnom  heterozigotnom obliku. Time su njemački uzgajivači uspjeli uništiti sve  homozigotne (dominantne) gene na bijelu boju kod NKP-a. Pojavu bijele boje kod  NKP-a uzgajivači klasificiraju “bez pigmenta”, slično kao i pojavu plave boje  dlake kod nekih drugih pasmina (doga), iako smo već rekli da se bijela boja  pojedinačno javlja i danas u čisto njemačkim uzgojima (Hege haus).

Bijele dlake kod NKP-a su nešto duže i oštrije nego ostala pigmentirana dlaka  (primjer smeđa) na istom psu. Gdje je smeđa dlaka nešto kraća, gušća i mekša.  Što je više preklapanja pramenova dlake bijele boje sa smeđom podlogom  prisutnije, to psu daje prepoznatljivije pasminsko obilježje, poznatije kao  “pastrvasta” boja dlake (posebna struktura i razmještaj dvije osnovne boje,  smeđe-bijela ili crno-bijela struktura). Osim toga, bijela dlaka kod NKP-a koja  je u recesivnom obliku, je drugačija od one kod engleskog pointera koja je u  homozigotnom obliku. Ona je kod NKP-a mnogo rjeđa, grublja i duža od gušće,  kraće i mekše dlake engleskog pointera. Često su se u tom dobu pojavljivale i  varijacije pasa koji imaju duže dlake na leđima, kao i na stražnjim nogama  (zastavice) što ukazuje na prisutnost krvi engleskog setera.

Portal

Divljač i Psi

S obzirom na veliku čitanost prvog članka uvaženog FCI kinološkog suca, lovca i kinologa Dražena Matičića te velik broj upita za Ariješke goniče donosimo vam dio pasmine u fotografijama koje nam je dostavio gospodin Matičić iz uzgajivačnice u Francuskoj.

http://www.divljacipsi.info/index.php/psi/58-arijeski-gonic-by-drazen-maticic-mag-ing-agr

 

 

Portal

Divljač i Psi

Bitno je za shvatiti da njemački kratkodlaki ptičar nikad  nije bio pas aristokracije i plemstva, nego je bio pas kmetova i običnog puka i  oni su njegovi pravi začetnici...

U Njemačkoj, njegovoj matičnoj zemlji, kao i u svijetu, njemački kratkodlaki  ptičar poznatiji je pod imenom “kratkodlaki” (Deutscher kurzhaariger vorstehund  – Kurzhaar), što ima korijen u njegovu razlikovanju od svoje braće “oštrodlakog”  (drahthaar) i “dugodlakog” (langhaariger) njemačkog ptičara. Na našem govornom  području za njemačkog kratkodlakog ptičara upotrebljava se nekoliko skraćenica,  kao što su: NKP, Njkp ili Nek. U daljnjem tekstu za njemačkog kratkodlakog  ptičara kao pasminu upotrebljavat će se skraćenica NKP.

Nastanak i  povijesni razvoj NKP-a kao pasmine 

Njemački kratkodlaki ptičar ima iznimno zanimljiv povijesni nastanak, koji je  opisan u brojnim knjigama posvećenim ovoj pasmini. Ovisno o autorima i njihovim  pogledima na uzgoj, sama povijest njegova nastanka pomalo se razlikuje, no  zajednička crta svih njih je zaključak da je NKP trenutno jedna od najboljih  lovno-sportskih pasmina na svijetu. Ovim kratkim sažetkom povijesti nastanka  NKP-a, ali istodobno i ukazivanjem na sitne, na prvi pogled nebitne činjenice,  pokušat ćemo prikazati njegov razvoj i presudne točke u kojima je pasmina  doživljavala svoj rast, stagnaciju ili pad. Možda je najvažnije za shvatiti da  je ono što je NKP-u kao pasmini na početku stvaranja bila najveća mana, da je  upravo to danas jedna od njegovih najvećih prednosti a koju imaju samo rijetke  pasmine. Riječ je o njegovu velikom genetskom bazenu kojim pasmina raspolaže,  što je NKP-u omogućilo konstantno napredovanje, da bi u posljednjih nekoliko  desetljeća doživio svoj neprikosnoveni trijumf u popularnosti i kvaliteti  nasuprot svih drugih pasa ptičara. Suprotno njemu, danas je kod većine lovnih  pasmina, a tako i ptičara kvaliteta u opadanju, ili u najboljem slučaju u  stagnaciji. Razloga za takvo negativno stanje ima nekoliko, od jačanja “zelenih”  koji u pojedinim zemljama vrše pritisak na ukidanje određenih lovnih disciplina  (pr. kontakt sa živom lisicom u umjetnom lovu kod terijera), pa do vršenja  pritiska na Vlade pojedinih zemalja da zabrane određene tipove lova (što  nepobitno mijenja smjer uzgoja). Također, velika nepogodnost je što znatan broj  lovnih pasmina postaju kućni ljubimci, što se izrazito destruktivno odražava na  selekciju i daljnji uzgoj.

SLIKA 1  -  Hektor je 1872. upisan u njemačku rodovnu knjigu kao prvi pas  pasmine

Smisao svakog uzgoja životinja, pa tako i pasa je da svaka sljedeća  generacija bude kvalitetnija od svojih roditelja, a to je veliki fond gena  (različitost gena) koji je bio na raspolaganju uzgajivačima NKP-a i omogućio.  Nasuprot njima, uzgajivači drugih pasmina ptičara koje danas ne doživljavaju  svoj vrhunac vrlo često imaju ograničen fond gena u uzgoju, pa svako  oplemenjivanje krvi s drugih pasmina dovodi do nazadovanja pasmine i gubljenja  osnovnih pasminskih karakteristika. Istodobno, kako se kod svih pasmina uvijek  pari u istom genetskom bazenu u kojima gotovo svi psi imaju nekoliko zajedničkih  predaka ili čak samo jednog, dolazi i do fiksiranja neželjenih recesivnih gena  koji parenjem u srodstvu postaju dominantni. Najbolji primjeri su plahost,  mekoća karaktera, pojava nepotpunog zubala i sl. kod engleskih pasmina –  pointera i setera koji su uzgajani u Velikoj Britaniji. U njihovim slučajevima  svako oplemenjivanje s krvi drugih ptičara značilo bi i automatski narušavanje  kvalitete pasmine i gubljenje pasminskih karakteristika. Suprotno tome,  ubacivanje drugih pasmina, pa čak i onih ne lovnih, kroz povijesni razvoj NKP-a  značilo je razvoj, evoluciju, oplemenjivanje... Upravo ta odlika NKP-a da primi  krv drugih pasmina, a da ona bitno ne naruši njegov integritet kao lovačkog psa,  omogućila mu je nevjerojatan napredak. NKP je danas definitivno jedna od na  svijetu rijetkih pasmina koja i ovog trenutka doživljava svoj razvoj i  galopirajuću evoluciju pasmine prema naprijed, s velikom sigurnošću je još nije  dosegnuo svoj vrhunac.

Početci razvoja pasa ptičara 

Prve tragove nastanka pasa ptičara nalazimo u ranom srednjem vijeku kada se  lovilo divljač karakterističnim načinom lova sa psima koji prate divljač po  tragu - tragačima (limiersi) ili je gone - goničima (caniss molossus). Prikaz  ovakvog psa u pratnji saksonskih strijelaca zabilježen je na crtežu iz 8.  stoljeća. Mnogo godina poslije, u početni stupanj selekcije ubačeni su epanjeli  koje donose križari sa svojih križarskih pohoda oko 1270. godine. Zahvaljujući  tom koktelu krvi, već se oko 1395. na prostorima Europe spominje pojam “ležeći  pas” (verlyhendehunde) odnosno pas koji stane kada osjeti miris divljači,  odnosno markira je.

SLIKA 2 -  Stari španjolski ptičar - jedna od prvih pasmina ptičara koja markira  divljač

U vrlo ranim godinama nastanka preteče NKP-a, prije pojave vatrenog oružja,  fokus “uzgajivača” bio je stvoriti psa koji će biti svestran, odnosno koji će  podjednako dobro loviti dlakavu divljač (zečeve, kuniće) kao i pernatu divljač  kako na kopnu (jarebice, lještarke, prepelice, golubove...) tako i u vodi (ptice  močvarice), ali i noću - što je iznimno bitno za istaknuti. Takva preteča NKP-a  bio je svestrani lovački pas, koji je lovio svu sitnu divljač svim načinima  lova, jasno se razlikujući jedan od drugog ovisno o stupnju dominacije u svom  genotipu s prisutnosti neke druge pasmine. Naime, bitno je za shvatiti da NKP  nikad nije bio pas aristokracije i plemstva, nego je bio pas kmetova i običnog  puka i oni su njegovi pravi začetnici. Dok se njemačko plemstvo preko dana  zabavljalo loveći sa sokolovima, mahom s tadašnjim čistokrvnim psima vajmarskim  ptičarima (Wiemar Republika), kmetovi su divljač lovili kako su znali i umjeli,  a vrlo često i noći. Kako kmetovi nisu lovili iz zabave kao plemstvo, nego kako  bi ulovili objed i prehranili obitelj, vrlo često su lovili kriomice i skrivećki  od (lovo)čuvara koji su čuvali divljač za svoje gospodare. Stoga im je trebao  pas koji će takav lov moći podnijeti, koji će biti psihički jak - neće biti  nervozan i koji ih neće iznevjeriti u lovu. Takav noćni lov se vrlo često  odvijao pomoću mreža (iako se mrežama lovilo i preko dana). Zbog toga je taj pas  morao biti inteligentan i mirne naravi, jer kada bi se i on našao poklopljen u  mreži, morao je biti iznimno priseban, da ne otkrije svoje gospodare u  (krivo)lovu svojom vlastitom nervozom. Tako je od samih njegovih (pra)početaka  jedno od njegovih osnovnih obilježja da je mirne naravi, što je kao pasminsku  karakteristiku zadržao sve do danas.

SLIKA 3 - Rani primjerci pasmine u fazi njenog nastajanja

Ubrzani tehnološki razvoj, posebno izum sačme i sprava za gađanje ptica u  letu (1620.-1630.g.), počinju mijenjati pasminu i radnu disciplinu, tražeći od  pasa uz markiranje i donošenje odstrijeljene pernate divljači. Ta nova  disciplina lova utrla je put razvoju NKP-a od svestranog psa za lov svim  načinima prema psu ptičaru. Istodobno, trgovačkim i političkim putovima iz  Francuske, Španjolske i Flandrije na njemačke dvorove stižu i druge pasmine pasa  ptičara, psi koji su također imali izraženu osobinu zastajkivanja (markiranja)  pred divljači. Nakon što je napravljena prva dvocijevna puška 1750., povećava se  potražnja za psima koji markiraju divljač i takvi psi dobivaju na ekonomskoj  važnosti i popularnosti u Europi.

Kada se 1848. srušio feudalni sustav u Europi, lov sitne divljači s lovačkim  puškama postao je dostupan i za ostale društvene razine, a ne samo aristokraciju  i plemstvo.

Kako je NKP bio u rukama običnog puka i kmetova – sada slobodnih ljudi u  novom društvenom uređenju (prapočetak kapitalizma), ovaj period također možemo  smatrati značajnim za NKP jer predstavlja prijelaz od svestranog lovačkog psa  (koji goni, oblajava, prati po tragu, ali istodobno i posjeduje sposobnosti  markiranja i aportiranja sitne divljači) prema uzgoju za lov sitne divljači s  naglaskom razvijanja markiranja divljači i aportu iste.

Njemački  kratkodlaki ptičar – “savršeni kratkodlaki mješanac” 

Za razliku od svih drugih pasmina, NKP nije nastao selekcijom od nekog  “idealnog” pretka ili više njih, čije su se poželjne osobine nastojale fiksirati  u dominantnom homozigotnom obliku, nego je razvoj NKP-a kroz povijest sve do  današnjih dana upravo suprotan. Ovisno o vremenu u kojem je uzgajan, genotip  NKP-a konstantno se mijenjao sa stalnim dodavanjem nove krvi, odnosno  osvježavanjem sa krvi drugih pasmina. Zbog toga NKP nikad nije imao izrazito  ujednačen izgled i svojstva, kako od vremena kad su se počele voditi prve  rodovne knjige, tako i danas gdje je u određenoj mjeri prisutna pasminska  neujednačenost između različitih linija pasmine. Zbog toga NKP možemo smatrati  jednim savršenim “kratkodlakim mješancem” (kako su ga i nazvali brojni autori),  odnosno koktelom krvi najboljih pasa ptičara svijeta, od kojih je za sebe  zadržao samo ono najbolje.

SLIKA 4 - Lov sitne divljači mrežom pomoću psa koji prethodno markira divljač na  logi

Prvi važniji pas nakon rušenja feudalnog sustava u Njemačkoj bio je Hektor,  inače pas oplemenjen osobinama “finog njuha i brzine engleza”, koji je na  izložbi u Hanoveru 1870. trijumfalno opisan kao idealan radnoeksterijerni tip  NKP-a, odnosno pas po kojem je i napisan prvi standard pasmine. Geslo tadašnjeg  uzgoja bila je krilatica “pas za sve”. Hektor je 1872. upisan u njemačku rodovnu  knjigu kao prvi pas, i stoga ga nalazimo i pod imenom: Hektor 1.

Citat iz časopisa “Der Hund” iz 1876. o tadašnjem NKP-u glasi: “Jako vole da  donose divljač, čak i u izuzetnim slučajevima uče da donose lisicu, izvlače i  patke iz duboke vode, a mogu se koristiti za traženje ranjenih životinja.  Općenito, to su psi univerzalnih radnih sposobnosti.” Iz toga se jasno vidi da  su ondašnji uzgajivači još uvijek težili svestranom radnom lovačkom psu kojeg su  koristili u svim tipovima lova.

(Nastavak slijedi)

Portal

Divljač i Psi

 

 

Nakon intervjua sa Harijem Herakom donosimo i sliku sa tri šampiona Europe koji se nalaze u rukama jednog lovca i vodiča Harija Heraka. Zahvaljujući njemu Hrvatska radna lovna kinologija je postigla ono što niti moćnim kinološkim velesilama poput Italije, Francuske, Španjolske i drugima u povijesti lovne radne kinologije nije uspjelo. Možda u skoroj budućnosti shvatimo kako u Hrvatskoj graditi istinsko lovstvo i lovnu kinologiju koju priznaje čitav Svijet.

 

 

Amor od Bube – njemački kratkodlaki ptičar, u sredini, najtrofejniji kratkodlaki njemac u povijesti – Ch. Hr., It., Srb., Int., Šampion Svijeta, pobjednik Kupa Europe 2008. godine između svih pasmina kontinentalnih ptičara CACT/CACIT, poznat po tome što je jedini ptičar koji je u 7 dana međunarodnih CACIT utakmica na poljske jarebice napravio 6 uzastopnih CACIT-a i 1 RCACIT.

Bingo – njemački kratkodlaki ptičar, na lijevoj strani – Ch. Hr., It., Srb., Int., pobjednik Kupa Europe 2010. godine između svih pasmina kontinentalnih ptičara CACT/CACIT, pobjednik Utakmica za odlične pse u Francuskoj 2010. godine CACT/CACIT, Šampion Svijeta 2010. godine u Slovačkom gradu Senecu utakmica sa odstrijelom i aportom sa suhog i iz vode CACT/CACIT. Jedini pas u povijesti lovne kinologije ptičara koji je osvojio toliko međunarodnih titula u radnoj kinologiji u jednoj godini.

Daffy Du Pied Du Mond – francuski ptičar – Ch. Hr., It., Srb., Int. u radu, Ch. Hr. i Ch. Int. u eksterijeru, Ch. apsolutni internacionalni, vice šampion Kupa Europe u 2013. godini i šampion Kupa Europe u 2014. godini između svih pasmina kontinentalnih ptičara te prvi francuski ptičar u povijesti svoje pasmine koji je pobijedio Kup Europe.

Bingo i Amor od Bube danas odmaraju u zasluženoj mirovini te s Harijem uživaju u ugodnom lovu onako kako to oni sada požele. Zasluženo svaka čast!

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013