Kraj kolovoza, ljeto još uvijek u punom sjaju, nije se lako po toj vrućini otisnuti s 20 kg prtljage u Zagreb a potom na popodnevni let za Almaty. Grad na jugu Kazahstana, uz samu granicu s Kyrgistanom koji samo posjetili par godina prije. I gdje smo ulovili sjajne primjerke kozoroga u Tien-Schan gorju.

Ovo je nešto drugo. Kyrgistan ima MARALA ali nije dozvoljen lov. Sibirskog jelena impresivnih rogova do čak 18-19 kg težine, tijela velikog, sivog nerijetko 400 kg teškog.

Autor članka i uvaženi lovac Đivo Ćurlica.

A kad se k tome otvori mogućnost odstrela sibirskog srnjaka, brzo se zaboravi domače ljeto i na sve blagodati koje ono nosi.

Slijetanje točno u ponoć, letimo kontra vremena. Vize, policija i carinski pregled oružja oko sat vremena. Potom zabrinutost u vezi gladi ali se domaćin uopće nije brinuo oko toga. Tamo lokali rade 24 sata. Bez problema smo na putu prema lovištu našli ugodan otvoreni restoran koji  nas je zadovoljio domaćim ražnjićem prepunim janjećeg mesa a zovu ga „šašlik“.

Ujutro oko 5 sati nakon 4 ukupno sata vožnje a kad je već počelo svitati, našli smo se u kampu.

Domaćini, vodiči, konjušari, baka kuharica, svi su nam poželjeli dobrodošlicu, ponovno neka zakuska i počinak od par satri. Ali tko će spavat, uzbuđenje je preveliko.

Razgledanje kampa uz koji neposredno prolazi bistri planinski potok. Nezaobilazna sauna ulijeva povjerenje za higijenom, ipak smo tu 11 dana. U daljini planine, impresivna dva vrhunca. Vodiči nam pojašnjavaju da ćemo tamo loviti.. Imati otprilike dvodnevne izlete na konjima.

Proba oružja na 200 i 300, oba kalibra 8x68, dakako trebala je neka minimalna korekcija. Posljepodnevni izlazak za koji smo procijenili da samo žele vidjeti kako se snalazimo s konjima. Tako je i bilo, nosili smo puške jer smo u revirima gdje se može zateći sibirskog srndaća. Konji su savršeni, toliko jednostavno da samo  pustiš konja da sam ide, on je već toliko puta na isto mjesto ugazio kopitom. Srndaća nismo sreli ali je povratak bio pomalo jezovit. Za nas koji smo nepripremljeni. Ići uzbrdo ima nekog drugog osjećaja nego nizbrdo, kad se konj spušta po kosini od preko 50 %. Pješke doima jednostavnije.

Hrana domaćih ovaca, uglavnom mliječna, jaka i kalorična, vrhnje, dinstano meso, masa čaja a neki od nas po pivo. Votka je također neminovna za nazdravljanje.

 ODLAZAK NA PRVI IZLET

Bilo je oko 3 sata ujutro, buđenje. Jahanje po mraku dobra 2 sata. U reviru smo. Silvano i ja s jednim vodičem. Elvis se odvojio sa svojim vodičima na pola puta. Kad se vidimo – niko nema pojma. Impresivni krajolici, potoci, kanjoni, odvajamo se oštro u brda. Nakon pola sata, vodič koji jer bio prvi naglo zaustavlja, gleda lijevo gore, visoko prema šumi. Traži od Silvana da siđe s konja, meni da se ne mičem. Odlaze 20 m naprijed, Sivano nišani kratko i puca.

Vidim razočarenje. Maral je bio na prosjeci. Za svaki slučaj je ovaj otišao gore. Kaže da ga je prebacio. Nije ni čudo, prvi dan, umor, uzbuđenje, malo vremena, hitac iz ruke jer se jednostavno nije imalo vremena tražiti oslonac. Hitamo u planinu dalje. Strmo. Konji polako prate oputinu.

Nakon možda još sat vremena na proplanku sibirski srndać. Bježi kroz kratki pojas šume. Vodič vodi Silvana upravo na mjesto gdje je očekivao da će izaći. Tako je i bilo. Prvi dan lova, prva divljač je oborena. Sibirski srndać. Umalo da nije i maral pao.

Pauza, vatra, oduševljenje svime od tog dana. Popodne se pješice penjemo nemali usponom. Tu ni konj ne može. Čuli smo marala kako bježi kroz šumu. To je dobar znak ali do noći nismo vidjeli više ništa. Očekivali smo u gornjim dijelovima planine susret s kozorogom li ništa. Jedino golemi izmet još golemijeg vepra, upozorio je da se lako može dogodit da ga sretnemo..

Pred samu noć a kad je naš Kazakh upalio vatru doživio sam ono o čemu sam davno slušao. Šljuke su izletjele iz šume i letile oko dima. Impresivno ! Nabrzinu postavljeni šatori, postave i nekakvo nazovimo spavanje. Ali nije bilo hladno unatoč nekih  +5 C. Ujutro je ustajanje bez puno buke. Prvo se dobro osmatra, lako moguće da je maral tu na puškomet.

Tako je i bilo dobar sat vremena. A kad se ništa nije pojavilo, malo smo obišli revir i natrag. Istim putem kojim smo došli.

USPON ŽIVOTA I MARAL

Jašimo nekim kanjonom i počesto prelazimo ledenu rječicu dubine oko pola metra. I tako jašimo i svako malo zastajkujemo i gledamo uz kanjon s obije strane. Na jednom se mjestu odvajamo strmo uzbrdo. Nikad mi neće biti jasno dali je moguće da to konj može podnijeti budući i ja i Silvano ulazimo težinom u trocifreni broj. Sat vremena tako, doista zapanjujuće gdje su nas te predivne životinje iznijele. Pauza i konstatacija da smo negdje na pola planine.

Dalje idemo uzbrdo pješice. MOLIM ?!

Dugo sam u lovu, preko 30 g, Balkanske i mnoge domaće i planine sam obišao, ali ovakav uspon još u ovim godinama…

Pretpostavka da su tamo kozorozi čini čuda. Što je najžalosnije po nas, naš Kazakh je nosio i pušku i ranac pun svega. Ali… je zaboravio jednu stvar a mi previdjeli – VODU !

Imali smo jednu bocu. A to je za trojicu dakako jako malo za cijeli dan. A nema se gdje nadopuniti. I usprkos što je vodič odustao od vlastitog gutljaja, količina se smanjivala. Odlučili smo se na povratak i to je bila dobra, štoviše milenijska odluka. Nakon pola sata spuštanja zastali smo odmoriti. Komadić čokolade. Događa se prizor koji se sanja. Najednom, 200 m od nas, na čistini, izranja maral i ide ravno k nama. Kugla ga je dočekala kad je bio na 50 m. Kratki brzi trk i pad na sami rub provalije. Da je produžio još 2 m ne znam kako bi došli do životinje. Taj dan postoji za uspomenu.

Dovoljno, prva dva dana lova i dva trofeja su tu. Za Marala je procjena da će biti 11-12 kg, nije monstrum, srednjedobna životinja ali se takva prilika u ovim uvjetima ne propušta.

MAGLA I KIŠA

Vratili smo se u kamp poslijepodne, sat iza nas Elvis s predivnim kozorogom od 106 cm. Pucao je na njega doslovno iz šatora. Veli da se probudio u zoru, pogledao van i vidio 3 kozoroga na 150 m. Procijenio je i nanišanio najvećeg.

Naredna 3 dana se pokvarilo vrijeme. Magla, kiša, temperatura je pala za 10 stupnjeva C. Kad nisi u lovu, moram priznati da je dosadno, samo se neki vrag jede i pije, izmišlja, TV nema, ne kartamo, novine ne postoje, ali vremena za šalu i upoznavanje njihovog načina života ima napretek. Čistili smo ove tri trofeje, izmišljali recepte za to silno meso koje je predobro. Teško je povjerovati da je stari kozorog dobar za jelo ali doista jest. Nek' meso odstoji par dana bez frižidera, opusti se potpuno, smekša i ima sjajan ukus sa dosta povrća i začina.

Čak smo jedan dan nagovorili domaćine da pokušamo malo izaći u lov po tom vremenu ali nam s obila o glavu naša ideja. Brzo smo shvatili da uopće nije kompliment jahati po mokroj travi i zemlji.

DRUGI IZLET

Napokon je vrijeme progledalo, male kape magle su ostale na samim vrhovima planina. Samim tim je i zatoplilo. Objašnjavaju nam da je pravi trenutak da marali počnu „kričati“ – rika, parenje.

Odlazak u iste revire ali divljači kao da je nestalo. Prešli smo duplo veću udaljenost. Opet strmo uzbrdo, pa svako malo izleti po par sati pješice, pregledavanje urvina i procjepa. Vodiči su iznenađeni, pretpostavljaju da su tu lovokradice iz Kyrgistana koji je doslovno na par kilometara.

Krdo kozoroga smo primijetili na 500 m. Prelazilo je na drugu stranu i zastalo, Dovoljno za prilaz i hitac na dobrih 300 m. Kozorog 116 cm dugih rogova završio je kao zadnji trofej u Silvanovoj kolekciji.

Povratak, preumorni. Čekamo Elvisa kojeg nema 3 dana. Već zabrinuti. Nelagoda se javlja ali tu večer, nakon što smo legli kasno, čujemo kopita. Dočekujemo ih vani.

Tajac, zaprepaštenje, nestvarno, bajka…

Zar je to moguće da priroda napravi.

Rogovi marala na sirovoj glavi daju 24,60 kg.

Dalje ništa nije bitno.

E da, zadnji dan lova pao je srnjak od oko 1200 grama.

San se ispunio, svih šest trofeja je tu a bili smo spremni čak i na pola od toga.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013