Pravo je vrijeme za planiranje lova na srnjaka u Gorskom kotaru!

DRŽAVNO OTVORENO LOVIŠTE IV/3 BUKOVAČA OGULIN pripremilo je  lovni paket za sve zainteresirane, a paket uključuje: odstrjel jednog grla srne obične srnjak do 105 CIC točaka (do bronce), divljačina, lovna pratnja i prijevoz po lovištu, PDV. Smještaj je moguć u Lovačkom domu Jelenski Jarak Vrbovsko.

Lov se odvija prema kalendaru lovidbe, a u dogovoru sa ovlaštenikom lova.

Kontakt: Jelena Maruškić, tel. 091 411 3833, mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.  

Nadamo se da ćete nas ubrzo posjetiti i želimo Vam DOBRU KOB.

Portal 

Divljač i Psi

 

Kraj kolovoza, ljeto još uvijek u punom sjaju, nije se lako po toj vrućini otisnuti s 20 kg prtljage u Zagreb a potom na popodnevni let za Almaty. Grad na jugu Kazahstana, uz samu granicu s Kyrgistanom koji samo posjetili par godina prije. I gdje smo ulovili sjajne primjerke kozoroga u Tien-Schan gorju.

Ovo je nešto drugo. Kyrgistan ima MARALA ali nije dozvoljen lov. Sibirskog jelena impresivnih rogova do čak 18-19 kg težine, tijela velikog, sivog nerijetko 400 kg teškog.

Autor članka i uvaženi lovac Đivo Ćurlica.

A kad se k tome otvori mogućnost odstrela sibirskog srnjaka, brzo se zaboravi domače ljeto i na sve blagodati koje ono nosi.

Slijetanje točno u ponoć, letimo kontra vremena. Vize, policija i carinski pregled oružja oko sat vremena. Potom zabrinutost u vezi gladi ali se domaćin uopće nije brinuo oko toga. Tamo lokali rade 24 sata. Bez problema smo na putu prema lovištu našli ugodan otvoreni restoran koji  nas je zadovoljio domaćim ražnjićem prepunim janjećeg mesa a zovu ga „šašlik“.

Ujutro oko 5 sati nakon 4 ukupno sata vožnje a kad je već počelo svitati, našli smo se u kampu.

Domaćini, vodiči, konjušari, baka kuharica, svi su nam poželjeli dobrodošlicu, ponovno neka zakuska i počinak od par satri. Ali tko će spavat, uzbuđenje je preveliko.

Razgledanje kampa uz koji neposredno prolazi bistri planinski potok. Nezaobilazna sauna ulijeva povjerenje za higijenom, ipak smo tu 11 dana. U daljini planine, impresivna dva vrhunca. Vodiči nam pojašnjavaju da ćemo tamo loviti.. Imati otprilike dvodnevne izlete na konjima.

Proba oružja na 200 i 300, oba kalibra 8x68, dakako trebala je neka minimalna korekcija. Posljepodnevni izlazak za koji smo procijenili da samo žele vidjeti kako se snalazimo s konjima. Tako je i bilo, nosili smo puške jer smo u revirima gdje se može zateći sibirskog srndaća. Konji su savršeni, toliko jednostavno da samo  pustiš konja da sam ide, on je već toliko puta na isto mjesto ugazio kopitom. Srndaća nismo sreli ali je povratak bio pomalo jezovit. Za nas koji smo nepripremljeni. Ići uzbrdo ima nekog drugog osjećaja nego nizbrdo, kad se konj spušta po kosini od preko 50 %. Pješke doima jednostavnije.

Hrana domaćih ovaca, uglavnom mliječna, jaka i kalorična, vrhnje, dinstano meso, masa čaja a neki od nas po pivo. Votka je također neminovna za nazdravljanje.

 ODLAZAK NA PRVI IZLET

Bilo je oko 3 sata ujutro, buđenje. Jahanje po mraku dobra 2 sata. U reviru smo. Silvano i ja s jednim vodičem. Elvis se odvojio sa svojim vodičima na pola puta. Kad se vidimo – niko nema pojma. Impresivni krajolici, potoci, kanjoni, odvajamo se oštro u brda. Nakon pola sata, vodič koji jer bio prvi naglo zaustavlja, gleda lijevo gore, visoko prema šumi. Traži od Silvana da siđe s konja, meni da se ne mičem. Odlaze 20 m naprijed, Sivano nišani kratko i puca.

Vidim razočarenje. Maral je bio na prosjeci. Za svaki slučaj je ovaj otišao gore. Kaže da ga je prebacio. Nije ni čudo, prvi dan, umor, uzbuđenje, malo vremena, hitac iz ruke jer se jednostavno nije imalo vremena tražiti oslonac. Hitamo u planinu dalje. Strmo. Konji polako prate oputinu.

Nakon možda još sat vremena na proplanku sibirski srndać. Bježi kroz kratki pojas šume. Vodič vodi Silvana upravo na mjesto gdje je očekivao da će izaći. Tako je i bilo. Prvi dan lova, prva divljač je oborena. Sibirski srndać. Umalo da nije i maral pao.

Pauza, vatra, oduševljenje svime od tog dana. Popodne se pješice penjemo nemali usponom. Tu ni konj ne može. Čuli smo marala kako bježi kroz šumu. To je dobar znak ali do noći nismo vidjeli više ništa. Očekivali smo u gornjim dijelovima planine susret s kozorogom li ništa. Jedino golemi izmet još golemijeg vepra, upozorio je da se lako može dogodit da ga sretnemo..

Pred samu noć a kad je naš Kazakh upalio vatru doživio sam ono o čemu sam davno slušao. Šljuke su izletjele iz šume i letile oko dima. Impresivno ! Nabrzinu postavljeni šatori, postave i nekakvo nazovimo spavanje. Ali nije bilo hladno unatoč nekih  +5 C. Ujutro je ustajanje bez puno buke. Prvo se dobro osmatra, lako moguće da je maral tu na puškomet.

Tako je i bilo dobar sat vremena. A kad se ništa nije pojavilo, malo smo obišli revir i natrag. Istim putem kojim smo došli.

USPON ŽIVOTA I MARAL

Jašimo nekim kanjonom i počesto prelazimo ledenu rječicu dubine oko pola metra. I tako jašimo i svako malo zastajkujemo i gledamo uz kanjon s obije strane. Na jednom se mjestu odvajamo strmo uzbrdo. Nikad mi neće biti jasno dali je moguće da to konj može podnijeti budući i ja i Silvano ulazimo težinom u trocifreni broj. Sat vremena tako, doista zapanjujuće gdje su nas te predivne životinje iznijele. Pauza i konstatacija da smo negdje na pola planine.

Dalje idemo uzbrdo pješice. MOLIM ?!

Dugo sam u lovu, preko 30 g, Balkanske i mnoge domaće i planine sam obišao, ali ovakav uspon još u ovim godinama…

Pretpostavka da su tamo kozorozi čini čuda. Što je najžalosnije po nas, naš Kazakh je nosio i pušku i ranac pun svega. Ali… je zaboravio jednu stvar a mi previdjeli – VODU !

Imali smo jednu bocu. A to je za trojicu dakako jako malo za cijeli dan. A nema se gdje nadopuniti. I usprkos što je vodič odustao od vlastitog gutljaja, količina se smanjivala. Odlučili smo se na povratak i to je bila dobra, štoviše milenijska odluka. Nakon pola sata spuštanja zastali smo odmoriti. Komadić čokolade. Događa se prizor koji se sanja. Najednom, 200 m od nas, na čistini, izranja maral i ide ravno k nama. Kugla ga je dočekala kad je bio na 50 m. Kratki brzi trk i pad na sami rub provalije. Da je produžio još 2 m ne znam kako bi došli do životinje. Taj dan postoji za uspomenu.

Dovoljno, prva dva dana lova i dva trofeja su tu. Za Marala je procjena da će biti 11-12 kg, nije monstrum, srednjedobna životinja ali se takva prilika u ovim uvjetima ne propušta.

MAGLA I KIŠA

Vratili smo se u kamp poslijepodne, sat iza nas Elvis s predivnim kozorogom od 106 cm. Pucao je na njega doslovno iz šatora. Veli da se probudio u zoru, pogledao van i vidio 3 kozoroga na 150 m. Procijenio je i nanišanio najvećeg.

Naredna 3 dana se pokvarilo vrijeme. Magla, kiša, temperatura je pala za 10 stupnjeva C. Kad nisi u lovu, moram priznati da je dosadno, samo se neki vrag jede i pije, izmišlja, TV nema, ne kartamo, novine ne postoje, ali vremena za šalu i upoznavanje njihovog načina života ima napretek. Čistili smo ove tri trofeje, izmišljali recepte za to silno meso koje je predobro. Teško je povjerovati da je stari kozorog dobar za jelo ali doista jest. Nek' meso odstoji par dana bez frižidera, opusti se potpuno, smekša i ima sjajan ukus sa dosta povrća i začina.

Čak smo jedan dan nagovorili domaćine da pokušamo malo izaći u lov po tom vremenu ali nam s obila o glavu naša ideja. Brzo smo shvatili da uopće nije kompliment jahati po mokroj travi i zemlji.

DRUGI IZLET

Napokon je vrijeme progledalo, male kape magle su ostale na samim vrhovima planina. Samim tim je i zatoplilo. Objašnjavaju nam da je pravi trenutak da marali počnu „kričati“ – rika, parenje.

Odlazak u iste revire ali divljači kao da je nestalo. Prešli smo duplo veću udaljenost. Opet strmo uzbrdo, pa svako malo izleti po par sati pješice, pregledavanje urvina i procjepa. Vodiči su iznenađeni, pretpostavljaju da su tu lovokradice iz Kyrgistana koji je doslovno na par kilometara.

Krdo kozoroga smo primijetili na 500 m. Prelazilo je na drugu stranu i zastalo, Dovoljno za prilaz i hitac na dobrih 300 m. Kozorog 116 cm dugih rogova završio je kao zadnji trofej u Silvanovoj kolekciji.

Povratak, preumorni. Čekamo Elvisa kojeg nema 3 dana. Već zabrinuti. Nelagoda se javlja ali tu večer, nakon što smo legli kasno, čujemo kopita. Dočekujemo ih vani.

Tajac, zaprepaštenje, nestvarno, bajka…

Zar je to moguće da priroda napravi.

Rogovi marala na sirovoj glavi daju 24,60 kg.

Dalje ništa nije bitno.

E da, zadnji dan lova pao je srnjak od oko 1200 grama.

San se ispunio, svih šest trofeja je tu a bili smo spremni čak i na pola od toga.

Portal

Divljač i Psi

Donosimo još jedan vrhunski tekst i slike iz pera uvaženog lovca Đive Ćurlice tajnika Udruge Safari lovaca Hrvatske koji osim jedinstvenog iskustva u lovu na kozoroga u Španjolskoj, prikazuje kako lovstvo i lovni turizma uvelike pomažu razvoju gospodarstva države, posebno ruralnih krajeva.

 

„Pirinejski kozorog“, tako stoji u starijoj našoj literaturi i vodi se pod jednu vrstu mada su u pitanju 4 različite ali i slične životinje koje obitavaju na Pirinejskom poluotoku. Međutim detaljnijim pogledom na stručnu literaturu dolazimo do opisa pojedinih podvrsta koje zapravo u lovačkom smislu i nisu tako bitne osim za kolekcionare koji upravo žele imati svaku od 4 podvrste a da bi konkurirali  nagradama i priznanjima koje u zadnje preplavljuju imućnu lovačku klijentelu.

Iberijski kozorog (Capra pyrenaica) - ili Španjolski kozorog je danas zastupljen u ograničenim područjima Pirineja i drugih manjih planinskih enklava u Španjolskoj. Oko 55.000 primjeraka kozoroga živi na Pirinejskom poluotoku, od čega se godišnje odstrijeli oko 5500 grla. S obzirom na prosječan lovni paket 3-4 dana lova plus odstrel u medalji iznosi oko 5000 eura dobije se 28 mil eura odn. 210 miliona kuna čistog prihoda Španjolskoj od lovnog turizma i to samo od jedne vrste.

Kozoroga u Španjolskoj ima nekoliko podvrsta:
Zapadni Španjolski ili Gredos kozorog - Capra pyrenaica victoriae
Jugoistočni Španjolski odn. Beceite kozorog - Capra pyrenaica hispanica
Portugalski Ibex odn Sierra Nevada - Capra pyrenaica lusitanica
Pirinejski Ibex odn Ronda - Capra pyrenaica pyrenaica


Regije u kojima se love sve četiri podvrste.

Kod kozoroga dlaka je ljeti vrlo kratka i svijetlo-sive boje, ali zimi je duga, tamno siva obilata i gusta s crnim oznakama na leđima i nogama. Tijelo je izrazito mišićavo i snažno, ostavlja dojam životinje koja upravo živi na nedostupnim terenima. I mužjaci i ženke imaju rogove, ali ženski rogovi su znatno manji, do 20 cm za razliku od kapitalnih mužjaka čija dužina doseže i preko 85 cm.. Rogovi rastu proporcionalno s dobi, dodajući jedan prsten godišnje, otprilike 6-8 cm. Prosječne je težine tijela 70-80 kg, zacijelo 20 % teži od jakog ovna muflona.

U lovačkom i trofejnom smislu a tako i u naplati trofeje postoje 4 kategorije i to oni do 60 cm spadaju u tzv. „selektivo“ klasu, potom slijedi do oko 70 cm „reprezentativo“ što je do brončane medalje. Preko 70, 72 cm trofeja uz još neke parametre ulazi u brončanu medalju da bi preko 80 cm trofeja već bila u zlatu.

Naš lov

Odlazak je bio predviđen 14 veljače. Povoljnim letom do Pariza a potom iz Pariza do Valencije. U jesenskim i proljetnim terminima postoji direktna veza Splita i Zagreba s Barcelonom. Tu ste kad sletite, na 2 sata vožnje od lovišta. Tako je i bilo. Lovit ćemo BECEITE IBEX-a ! Španjolci kažu „Cabra“ (capra-koza).

Ruralni smještaj.

Domaćin, menadžer i glavni lovočuvar, nas je dočekao u zračnoj luci Valencije, vrlo kratke formalnosti bez policije i carine jer smo u EU. Tu smo shvatili blagodat Europske unije, kao da ste iz Dubrovnika sletjeli u Zagreb. Oružje nismo nosili jer je domaćin ponudio korištenje njegovo. Unatoč tome morali smo priložiti lovačke iskaznice (HUNTING CARD ili HUNTING LICENCE ?!) i oružni list u svrhu izdavanje odobrenja za lov.

Pregledavanje kanjona u potrazi za kozorozima.

Vlasnik gospodari s lovištem na nekoliko lokacija ukupne veličine 50.000 hektara. Kvota odstrela kreče se oko 120 kapitalnih grla i dodatno još oko 80 što ženki ili mladih u redukciji, neperspektivnih mužjaka. Dakle oko 200 odstrela godišnje realizira ovaj gospodarstvenik. Zavidna lovna ponuda i za svaku pohvalu.

Autorov kozorog odstjeljen prvi dan lova.

Smjestili su nas u mali obiteljski hotel, samo 6 apartmana u mjestu Castelforte.Večernje druženje i dogovor za sutra. Najavljen je dolazak ujutro u 8 sati po nas. Mislili smo da je kasno s obzirom da se neka navika ustalila da se u lov ide u praskozorje !?
Sutradan nekoliko nabrzinu pokupljenih osnovnih sitnica za lov i u Toyotu, vožnje možda 15 minuta do lokacije, livade predviđene da bismo isprobali oružje. Hanoverski krvosljednik nam je pravio društvo, nikad se ne zna a imati takvog psa sa sobom je gotovo imperativ.

Iznenađena dva kapitalna grla kozoroga.

S puno zadovoljstva sam prihvatio Weatherby .257 što daje nekih 6,5 mm kalibra i težinu kugle 7 grama. Za ne povjerovati ali prvi hitac na 100 m iz ovog oružja na nogarima je otišao ravno u crnu točku. Nisam htio kvariti samopouzdanje ili „svoje umijeće“ drugim hicem koji zacijelo ni bi sjeo na isto mjesto.
Krenuli smo. Kanjon a na čijem smo rubu i u dubini tražili životinje. Dva krda su uočena. Ženke, mladi i jedan „reprezentativo“ (malo ispod bronze) a na drugu stranu kanjona na siparu su ležala 3 muška grla od kojih je jedan bio upravo ono što bi zadovoljilo„reprezentativo“ za kojeg su mi rekli da je moguće 65-70 cm. Promatrali smo ih s udaljenosti od oko 500 m i donio se plan prilaza. Odlazak duboko dole u kanjon, hodanje uz potok gotovo kilometar i penjanje do nekih litica s kojih nam životinje ne bi bile dalje od 150 m. Tako je i bilo. U 12 sati sam ubacio metak u cijev, rastegnuo „bipode“ i pogledao svog kozoroga kroz Leupoldovu optiku na povećanju 9 x. Kao da je nešto osjetio, pridigao se i nakon sekundu dobio jako brzu Noslerovu kuglu visoko, malo iza plećke. Pao je kao pokošen da bi se nakon par sekundi pokušao pridići ali ga je stigla druga kugla nakon koje se skotrljao  20 m niz točilo.

Nisam želio odmah ka životinji. Moj vodič je već u međuvremenu bio kod kozoroga, a ja sam se pomalo zaputio bilježeći svako par koraka kamerom prizore. Upravo ono što sam očekivao. Zreli kozorog malo ispod brončane medalje je bio tu.

Kapitalni zlatni kozorog.

Punih 8 godina što zapravo znači da nije uopće bio perspektivan. U tim godinama bi najmanje morao imati preko 75 cm i sigurno srebro.
Kako smo se odlučili za ovaj lov ?
Naime, u kontaktu lovcima od kojih smo dobili priču i preporuku, a preko njih, ponudili su nam vlasnici lovišta direktno iz Valencije ovu odličnu i povoljnu priliku. Upravo iz razloga da bi Hrvatskim lovcima kroz našu priču i Udrugu predstavili Španjolski lov i organizaciju o kojoj se do sad malo znalo. Sve detalje kako loviti i gdje ovu životinju te sve ostale pojedinost ako vas zanimaju, možete dobiti na stranicama udruge Safari lovaca Hrvatske.

Načelno 2850 eura je potrebno u totalu za ovo zadovoljstvo.

Portal

Divljač i Psi


 

DESTINACIJA – AFRIKA – NAMIBIJA

 

Ekonomika, industrija, lovna ponuda

Namibija je doista lovački raj i to je pročitano i doživljeno bezbroj puta od lovaca svih „kalibara“ koji su je pohodili. Ni Južno Afrička republika nije daleko od toga ali zbog izvjesnih tenzija na razini crni-bijeli postoji prikrivena nelagoda.

Visoki standardi od same organizacije, vize i avio kompanije, prihvata lovca, smještaja i etike u lovu su neminovni i gotovo najbolji na svijetu. Popratni elementi oko uređivanja i dostave trofeja čine ovi destinaciju jednom od najsigurnijih i najboljih na svijetu.

Hartebest - trofeje za užitak svih lovaca.

Za što su zaslužni njihovo Ministarstvo turizma i okoliša kako i NAPHA, udruga koja okuplja profesionalne lovce i još nekih šestotinjak privatnih farmera koji su modus operandi savršene lovne industrije u toj Zemlji.

Lov kao socijalna kategorija za narodne mase je tamo nepoznanica. Svatko lov mora platiti.

(teško je shvatiti što bi se dogodilo da se 55.000 domaćih pusti da love tko što hoće i želi)

Razgranata mreža sajmova i lovne ponude nalazi se u preko 1100 štandova koji su 2009 od strane Namibijskih operatera lova bili lovcima diljem svijeta na ponudi. Samo u Dallasu (USA) bilo ih je 38, Dortmundu 33.

Statistika kazuje da u zadnjih 10 godina Namibiju posjećuje 900 % više Američkih lovaca godišnje nego prije 10 godina, skok sa 155 na 1560 lovaca a Njemačke klijentele sa 1500 godišnje na gotovo 2000. Sveukupno su na brojci od 5500 stranih gostiju-lovaca na godinu.

Kudu - veličanstveni duh Afrika.

A koji donesu prihod od 19,8 miliona US$ što je prosjek potrošenih novaca po lovcu oko 3500 $.

14 % od ukupnog deviznog priljeva u Namibiji čini lov.

Podaci su stari 10 godina tako da se opravdano pretpostavlja rast od barem 20-30 % u protekloj lovnoj sezoni 2015.

Oko 1,400.000 km četvornih je u toj zemlji lovna površina i većim djelom je u privatnim rukama dok se nekoliko velikih državnih enklava daje u koncesiju.

Vrlo kratku, nerijetko godinu ili dvije.

Nepoznanica su beskonačni najmovi/koncesije od 10 ili 30 godina.

Veprići......obilje divljači za užitak lova.

Dodatni podatak kazuje da je u 2000 godini upravo 4640 stranih lovaca u toj sezoni lovilo 15.000 dana, odstrijelilo 13.300 grla krupne trofejne divljači a sve to uz pomoć oko 5000 profesionalnih lovaca koji su neminovni i jedino oni ovlašteni za praćenje lovca turista.

Strogo je zabranjeno ići u lov na svoju ruku ili s nekim needuciranim pomoćnim osobljem ili pratiteljem tzv. lovnikom.

Opaska; Južno Afrička republika je 2013 godine ostvarila prihod od točno 1 milijardu Randa (340 miliona kuna) od čega 2/3 od popratnih sadržaja u lovstvu u smislu boravka, vođenja, prepariranja, dostave, uređivanja trofeja dok je 1/3 prihoda od samog odstrela 44.400 grla krupne trofejne divljači.

Vrijedno je spomenuti preparatore (TAXIDERMY) kojih je u Namibiji konkretno 24 a od kojih šestorica imaju doslovno pogone za prepariranje trofeja. Male tvornice sa po 20-30 zaposlenih koji jednostavno imaju toliko posla da se nerijetko čeka i po godinu dana ali takav trofej je definitivno u rangu nečeg što u našim krajevima niti ne postoji u razmišljanjima. U ovim preparatorskim radionama uradi se preko 6000 dermopreparata krupne trofejne divljači a da se pri tom ne broje samo očišćeni trofeji na daščicama i urađene kože za prostirke.

Kod preparatora. Popratna djelatnost koja zapošljava stotine ljudi.

Nešto o cijenama

Načelno treba izbjegavati na oko „primamljive“ jeftine ponude nečeg što se ispod prosječno povoljno nudi jer toga upravo i najčešće nema.

Indikativno i potvrđeno bezbroj puta. No to baš i nije tako bitno ali treba imati na umu. Koliko to da je lov u Africi na antilopa i gazele definitivno najjeftiniji.

Lov je za lovca strast, zadovoljstvo i rekreacija ali za davatelja usluge itekako naporna i iscrpljujuća stavka od koje se može solidno živjeti uz kvalitetno gospodarenja.

Za državu koja ima racionalne i zdrave poglede na svoje gospodarstvo i turizam, itekako zanimljiva gospodarska grana koja donosi znatan prihod, školuje i zapošljava kadar bez kojeg kvalitetne lovne ponude, gospodarenja a samim tim profita ne nedostaje

Dakle, sve ono što čini uspjeh. Zadovoljan lovac, zadovoljna država i zadovoljan gospodarstvenik.

Springbok gazela.

Što to Namibiju i Južnu Afriku čini toliko zanimljivim da je posjećuje toliko lovaca iz cijelog svijeta ?

Dakle ono što je gore već spomenuto je cijena !

Zatim izbor od 38 različitih vrsta krupne divljači koje možete loviti, koje raspon cijene imaju doslovno od 50 eura za neka brojne antilope i gazele pa do slona, nosoroga, lava, krokodila ali te vrste nisu poanta članka niti zanimljive našim lovcima.

Najčešće traženi trofeji su oni u rasponu cijena od 200 do 800 eura.

Paket lova se danas u Namibiji dobije za 2970 eura što je odlična ponuda s obzirom da lovac dobiva tjedan dana punog zadovoljstva na safariju, 5-6 trofejnih grla i sve popratne detalje vezane uz taj lov.

Dva blesboka za cijenu jednog srnjaka. Konkurentnost na tržištu vrlo atraktivne divljači koja ostvaruje prihode državi i stvara radna mjesta.

Još jedna stavka je to da je lov zajamčen!

Toliko je bogatstvo divljači da je jedini problem izabrati što trofejnije grlo a da se pri tom ne uzme iz prirode mlado ili perspektivno.

Zlobnici će kazati na to, lako ti je tamo kad ima… naravno !

Pa tendencija je i uspjeh da ima ili da nema !?

Sigurnost i uspjeh lova

Nezamislivo je uputiti se na toliki put, avionska karta, smještaj – a divljači NEMA !? ili tu i tamo pa se lov pretvara u noćnu moru.

I što je zanimljivo tamo je faktor sreće u lovu jako mali.

Rado kažu da je sreća 90 % znanja s čime bi se savršeno složio.

Ako ne znaš uzgojiti, gdje ti životinje obitavaju, ako ne znaš prići, prišuljati se, odabrati, uputiti lovca kako i što.. e onda je onih 10 % ta sreća koja pomaže. A to je nedovoljno za stvoriti armiju zadovoljnih i onih koji se opetovano vračaju.

To je jednostavno lovna industrija sa svim pratećim sadržajima kako bi se stvorile predispozicije za uspješan lov i zadovoljnog lovca gosta koji će pozitivne reference širiti dalje i doći opet.

I upravo se u onoj statističkoj brojci nalazi poanta a to je da prosječan lovac potroši oko 3500 $ za ukupno 10 dana avanture u kojoj je boravio u klimatiziranim apartmanima,  narijetko sa bazenom ispred, vozio se u perfektnoj Toyoti, doživio susret sa stotinama životinja, odstrijelio desetak trofeja i doma se vratio zadovoljan. O gastronomiji ne treba ni spominjati.

A da je pri tom potrošio taman toliko koliko bi na drugom mjestu platio dva dana lova na jednog muflona, vepra ili jelena u tom cjenovnom razredu.

Jeftinije od lova na srnjaka.

Još jedan zanimljiv podatak je da su cijene u zadnjih 15 godina gotovo nepromijenjene. Kudu je uvijek koštao 900-1000 eura, Springbok 300, Blesbok, 450, Oriks oko 400, kapitalni eland 1200-1400, zebra 700-900 što upućuje na mudrost u poslovanju i obilje ponude.

Jer da nije tako, da se loše gospodari, da se divljač istrebljuje, ne uzgaja, dakako da bi se cijena nečeg što nedostaje itekako uvećavala.

Leopard je poskupio jer su kvote po CITESU bitno smanjene a u USA je dozvoljeno unijeti trofeju s čim je porasla potražnja  a logično i cijena. Još do 2010 su naši lovci ulovili nemali broj leoparda i geparda ali zadnjih godina sve manje upravo zbog cijene.

(Doduše gepard se još može dobiti po popularnoj cijeni ali sve do onog momenta kad će USA Fish & Wildlife dopustiti uvoz te trofeje)

S čime se autor djelomično i slaže, i smatra da je nedopustivo i neprimjereno da jedna veličanstvena mačka koja spada u BIG FIVE, dakle u samu krunu lovstva i vrhunac lovačkog dosega nosi cijenu jedne polupitome koze ili ovce u mediteranskom priobalju koliko god ona bila feral goat ili mediteranian sheep.

Napisao i slike:

Đivo Ćurlica

www.namibia-lov.com

Portal 

Divljač i Psi

 

 

Turistička agencija "Centours" nudi vrhunski užitak lova na krupnu i sitnu divljač na području lovišta IV/3 "Bukovača". 

Odlična i lako dostupna pozicija lovišta "Bukovača" na području između Ogulina i Vrbovskog, u Karlovačkoj županiji, udaljeno je svega 7 kilometra od grada Vrbovskog i 10 kilometara od Ogulina. Smješteno na idealnoj lokaciji za lovce iz cijele Hrvatske i Europe, uz laki pristup autocestom Rijeka-Zagreb ili starom Karolinskom cestom. Lovište Bukovača je brdsko planinskog tipa i nudi odlično organizirane lovove  na smeđeg medvjeda, jelensku divljač, srneću divljač, divlje svinje, zeca, šljuke bene, prepelice pućpure, patke gluhare, lisice, kune, jazavce itd.

U lovištu su prisutne i zaštićene vrste vuk i divlja mačka te povremeno ris. Smještaj lovaca  je moguć u lovačkom domu u samom lovištu ili u turističkim objektima u okolici (Vrbovsko, Ogulin, Karlovac...).

Ako zaista želite doživjeti vrhunski užitak i organizaciju lova svakako morate loviti u u lovištu "Bukovača"!

 

Portal

Divljač i Psi

Voljeli mi to priznati ili ne, ono što daje presjek svake djelatnosti, pa tako i lova i to prvenstveno kao gospodarske pa zatim turističke te rekreacijske i zaštitarske djelatnosti, je statistika. U svakom slučaju, kao jedina meritorna za svekoliko pučanstvo, lovna statistika u Hrvatskoj neosporno ima veliki značaj za državu i gospodarstvo jer ne smijemo zaboraviti da je divljač u vlasništvu Republike Hrvatske, i to od posebnog interesa, te ima svoju jasno propisanu vrijednost. Također ono što valja istaći je da se statistike za proteklu godinu nažalost donose na kraju ili pri kraju tekuće pa se ovdje može vidjeti koliko je 2014. godina bila lovno uspješna dok ćemo za 2105. godinu još morati pričekati. Kao neosporno prihvatljivi cijenik je svakako onaj od naše državne tvrtke „Hrvatske šume“ gdje možemo lako povući neke općenite paralele koliko je država Hrvatska zaradila ili barem trebala zaraditi računajući na mrsku recesiju iz koje sada vjerujemo da ćemo se uskoro izvući. Tako prema podacima Državnog zavoda za statistiku lovci su u lovačkim udrugama 2014. godine odstrijelili od sitne divljači 82.000 fazana, 28.000 zečeva, 117.000 razne pernate divljači, te 30.000 ptica močvarica. Pomnožimo li to sa aktualnim cijenama, fazani, čiji kljun u odstrijelu vrijedi 122,00 kn, to bi iznosilo 10.004.000,00 kn, zečevi po cijeni repa 466,00 kn donijeli su 13.048.000,00 kn, razna pernata divljač vjerojatno podrazumijeva najviše prepelica i šljuka te vjerojatno nešto sitno odstrjela trčke, kamenjarke, divljih golubova te uzevši brojku od 117.000 kljunova sa najgrubljim prosijekom između svih navedenih vrsta u iznosu od 128 kn bilo bi ukupno oko 14.976.000,00 kn. Na to ako se nadoda još 30.000 odstrijeljenih močvarica za koje možemo slobodno uzeti najčešće liske i divlje patke u nekom proizvoljnom omjeru 50:50 vrijednost bi bila 3.075.000,00 kn. Ono što se ovdje svakako mora istaći je brojka odstrijeljenih zečeva, za koju je vrlo upitno i jako diskutabilno je li ona zaista takva. Razloga tome je mnogo, a najviše onih iz svakodnevnog lova kada je pronaći mjesta u Hrvatskoj sa stabilnom populacijom zeca koja bi dala veću kvotu odstrjela, praktički nemoguće naći. Realno to su svega dva do maksimalno pet lovišta koja teško mogu dati ovu brojku koja je prikazana. Također u stvarnosti je cijena zeca 700kn, veća, tako da njegova financijska vrijednost bi nadaleko premašivala mnoge lovove na krupnu divljač koji nam i ovako ne stvaraju pozitivu. Kada se to sve na kraju zbroji, odstrijeljena sitna divljač trebala je donijeti hrvatskom gospodarstvu oko 41.103.000,00 kn. Neosporno lijepa svota novaca koja u stvarnosti nije ostvarena, no mogla bi se reinvestirati u unaprijeđenje lovstva i stvaranje novih radnih mjesta.

Kroz lov na krupnu divljač tijekom 2014. godine odstrijeljeno je 26.394 divlje svinje, 16.800 srna te 4.382 jelena. Svakako najbrojnija divlja svinja danas u Hrvatskoj nije samo divljač nego i pitanje uništavanja poljoprivrednih usjeva, naleta vozila te nažalost vrlo loše trofejne strukture. Također uzme li se u obzir da se lov na divlje svinje u gotovo 100% slučajeva prodaje kroz paušalni lov jasno je da trofeje ima u promilima. U prosijeku odstrjel svinje se kreće od 300-500kn, u ovoj cijeni ne uzevši u obzir trofejne veprove. No i u tom slučaju a prema zadnjem popisu trofeja iz 2009. godine godišnje svega padne 30-tak trofejnih grla veprova što je kap u moru dobitka naspram realnog gubitka prvenstveno od šteta. Također ne zaboravite da trofejnog vepra čekamo najmanje sedam godina kako bi postigao trofejnu zrelost! Uzmimo li u grubo, divlja svinja bi tako sa ovom brojkom odstrjela donijela 11.000.000,00kn no valja računati da štete koje učine godišnje premaše i nekoliko stotina miliona kuna tako da sa njom imamo čisti veliki gubitak.

Što se pak tiče srneće divljači i ovdje nažalost prevladavaju paušalni lovovi koji ponovno upućuju na slabiju trofejnu strukturu a cijene lova se kreću od 4.000,00kn. Svakako ovdje se moraju uračunati i odstrijeljene srne čija je okvirna vrijednost oko 200,00kn. U nekom prosijeku bi brojka od 16.800 grla srneće divljači vrijedila oko 4.000.000,00kn. Uz to početkom lova na srneću divljač malo je mjesta koji mogu sigurno ponuditi srnjake preko 130 CIC točaka što su se uvjerili mnogi lovci željni trofeja a ne mesa. Zaključno, kod krupne divljači dolazi se do jelenske divljači koja u Hrvatskoj po nekom nepisanom pravilu nosi titulu izrazito vrijedne divljači koje je odstrijeljeno 4.382 grla. U ovom slučaju valja imati na umu dali se gleda na meso ili trofeju jelenske divljači s obzirom da nije lako pronaći mjesta koja nude desetke grla jelenske divljači u medaljama. Svakako valja imati na umu i onih nekoliko odstrjeljenih među lovcima članovima udruga od okvirno 200-tinjak CIC točaka čija bi tržišna vrijednost bila cirka 40.000,00kn no novac je u ovom slučaju zamijenjen „bodovima“. Naravno, kao i kod srneće divljači gdje se vrši odstrjel srna tako se i kod jelenske divljači vrši odstrjel košuta čija je vrijednost u prosijeku 500,00 kuna. U tom slučaju bi odstrijeljena jelenska divljač u Hrvatskoj mogla okvirno vrijediti oko 20.000.000,00kn. U ovom slučaju kod jelenske divljači se kao i kod divljih svinja valjaju u obzir uzeti i sve veće štete, te povećanje kvantitete a ne kvalitete grla (primjeri velike brojnosti o kojima se pisalo u Slavoniji), pa joj vrijednost time drastično i pada. Ukupna vrijednost krupne divljači prema tome bi iznosila oko 35.000.000,00kn čemu se moraju oduzeti i velike štete u poljoprivredi i na usjevima. Zajedno bi tako sitna i krupna divljač odstrijeljena po udrugama mogla iznosti 76.000.000,00kn ili deset miliona eura.

Najčešća lovina koja gospodari sama sobom te ne donosi profit uz stvaranje ogromnih šteta, nažalost i bez unificirane prodaje mesa.

Ono što se u oba slučaja lova na sitnu i krupnu divljač mora uzeti u obzir je da u Hrvatskoj lov generalno dijelimo na dvije vrste.  Prvi je onaj lov na „bodove“, i u toj vrsti lova je odstrijeljena, gore navedena divljač okvirne vrijednosti desetak miliona eura. U lovu pomoću „bodova“ pravo na divljač po udrugama se stječe na osnovu dobivenih „bodova“ koje nemaju zakonom propisanu vrijednost nego su rezutat internih propisa unutar lovačkih udruga a dobivaju se proizvoljnim procijenama na osnovu radnih akcija koje se provode nedjeljom i blagdanima. Dodatni bodovi se pak stječu također na osnovu internih propisa tko donese vlastitu motornu pilu, traktor te ostalu mehanizaciju ili neki alat. Ovaj tip lova na „bodove“ i radne akcije nedjeljom i blagdanima naslijeđe je iz vremena Jugoslavije i sve teže se nosi sa modernim vremenima u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj zbog košenja sa vremenskim mogućnostima radnih ljudi, ali i u jednu ruku kršenjem određenih svjetonazorskih prava kada oni lovci koji nedjelju i blagdane žele provesti u Crkvi ili sa obitelji na ovaj način bivaju zakinuti za „bodove“ od radnih akcija jer na njima ne sudjeluju.

Drugi tip lova je onaj koji se vrši u lovnom turizmu i koji se za sada uglavnom spominje u razgovorima no nažalost hrvatskom gospodarstvu ne donosi onu dobit koju bi to zaista i trebao. Svakako što se uskoro mora učiniti je ozbiljan zaokret u politici vođenja lovstva gdje ćemo donošenjem strategije hrvatskoga lovstva, te domoljubnim i razvojnim idejama u lovstvu, stvoriti radna mjesta za mlade stručnjake, dodatno pokrenuti pokleklo gospodarstvo države ali i neosporno ostaviti dovoljno lova za uživanje hrvatskih lovaca na vlastitoj djedovini.

Portal

Divljač i Psi

Donosimo konkretne detalje i fotografije o lovu u inozemstvu iz pera svjetskog lovca Đive Ćurlice tajnika udruge Safari lovaca Hrvatske - www.namibia-lov.com

Osnovne stvari koje valja znati prije nego planirate lov u inostranstvu, u nekoj stranoj destinaciji. Što vas sve čeka? Prije lova a nadasve poslije.

Morate točno znati što želite loviti, koju vrstu (podvrstu). Tu informaciju, kao i približno točnu cijenu trebate dobiti od onih koji već imaju iskustvo sa stranim destinacijama i od onih koji su takav lov uspješno priveli kraju. Nećete se puno obazirati na one koji su iz neznanja, bahatosti ili nekih drugih nepovoljnih okolnosti (prevare) doživjeli neuspjeh. Natrapili na prvu internetsku „prividno povoljnu“ ponudu i krenuli.

Imati na umu da će vas kao pojedinca koji je tu jednom i nikad više drugačije tretirati nego nekoga s kim imaju uhodanu suradnju.

Zna se dogodit da lov ne uspije iz objektivnih okolnost ali isto tako iskusne organizacije točno znaju optimalno broj dana da lov uspije, koje su predispozicije jer će veliki dio njih itekako biti spreman sve uraditi da lov uspije i da se pozitivne reference prošire. Ima jako puno prevare, imajte na umu. A prevareni šute, ne vole pričat o svojoj sramoti.

Uspjeh u Kanadi je preko 50 %, Centralnoj Aziji 80 %, Africi 100 %...

Treba biti svjestan svojih mogućnosti kako u fizičkom smislu tako i u financijskom. O financijskom aspektu, moram naglasiti da je u velikoj većini slučajeva taj detalj od strane pružatelja usluga korektan, čak štoviše iznenađujuće zna biti povoljan. Drže do dogovorenog a to je rezultat dugogodišnje suradnje i povjerenja.

Primjer; u Zadnjem lovu u Kazahstanu naša grupa je odbila usluge prevoditelja (nekako se Ruski lako razumije sam po sebi), lov je protekao, uspjeh 100 % , plaćeno i otišli smo doma. Kod naknadnog plaćanja troškova pakovanja, čišćenja i dostave trofeja od dogovorene svote su nam ODBILI  500 eura jer su se sjetili da nismo koristili usluge prevoditelja !!

Kad saznate detalje vezane za lov vrste koju želite, treba znati dali u tom lovu postoji mogućnost odstrela još neke vrste. Jer kad si već u tom lovu, zašto ne iskoristiti i tu mogućnost, jer divljač i odstrel zna biti povoljniji kad si tu nego isti taj lov raditi ispočetka negdje tamo ubuduće.

Ako loviš u Kanadi npr losa, zašto i ne odstrijeliti vuka ako je to ostvarivo ?

Za neke destinacije u smislu planinskog lova, fizička priprema je imperativ. Minimalno mjesec dana treninga i uspona a o skidanju prekomjerne težine ne treba napominjati, jahanje je često u programu. U Afričkim destinacijama to ne ali osnove ipak da, udobna oprema zavisno od doba godine. Savjetovati se s liječnikom. Voditi računa da je u Africi ljeto kad je kod nas zima. Itekako zna biti hladno u lipnju i srpnju.

Oružje se često stavlja u prvi plan i s time se ne slažem. Kupuju se nova puška i optika za taj lov i često se događa da se s tom puškom ne zna uraditi posao. Nepoznavanje netom kupljene „igračke“.

Zagovaram koristiti već onaj karabin s kojim se duže vremena lovi i s kojim ste perfektno personalizirali. Obratiti pažnju kod streljiva i vježbati. Da je ne znam kako jaka, skupa i lijepa puška, lovac je taj koji radi posao.

Odabrati adekvatnu obuću, naravno da je već nošena, novu nipošto.

Papiri i dokumentacija

Dokumentacija zna biti problem za onoga koji tome nije vješt i nema iskustva. Poznavanje jezika je uputno. Prva stvar je dogovoriti termin i paziti na vremenske prilike. Suludo je odlaziti u Centralnu Aziju ili Kanadu u prosincu ili siječnju. Kad je tamo – 30 C. Kolovoz i rujan su idealni. Tad se može uživati u planini, kampiranju, dugim danima i lijepim prizorima. U Afričkim lovištima u to doba godine čekaju nesnosne vrućine. Kad ste dobili termin pristupa se nalaženju povoljnijeg leta. Voditi računa jer cijena karte znatno varira od kompanije do kompanije. Raspitati se dali ta agencija prevozi oružje i trofeje jer danas postoji jaki lobi koji na neki način i tu miješa svoje prste.

Viza je obveza agencije koji vas upućuje, ali se na to nemojte pouzdati. Provjeriti direktno u Konzulatu te zemlje ili od onih koji su već bili. Neke destinacije ne traže vizu a za neke zna biti čak i komplicirano. Morate osobno u Konzulat.

Let nastojati uskladiti da se gubi što manje dragocjenih dana. Optimalno je na destinaciju stići na način da se ne gubi još jedan ili dva dana do početka lova. Iskreni outfitteri će vam o tome reći.

     

Potrebna dokumentacija......

Cjenik s popratnim troškovima treba biti jasan i nedvosmislen.

Uvijek pitati za sve eventualne izvanredne okolnosti. Također utvrditi „a što ako se odstrel ne realizira“. To je u Africi nemoguće  ali isto tako u drugim destinacijama otvoreno pitanje. Uzeti u obzir prognozu vremena. Što ako nepogoda onemogući lov ?

Tu je lovac uvijek u nepovoljnijoj prilici jer uglavnom sam preuzima taj rizik. Ali to treba znati !

I dogovoriti.

Pitanje je ranjavanja koje se događa. Također treba dogovoriti do detalja. Neće proći priča.. „ali vodič mi je rekao da pucam“

Dakle vodič je odobrio hitac procijenio divljač, odlučio da može biti odstrijeljena ali nije „naredio“ pucati. Kad pritisnete okidač, preuzimate odgovornost. Stoga oprez, morate znati da vas uglavnom čeka plaćanje ranjene i nepronađene divljači, ali i to se da dogovoriti – dakako unaprijed.

Postavite uvjete npr. ne želim pucati preko 150 m !!! Ponudite da pratitelj bude spreman s drugom puškom i eventualno potvrdi vaš odstrel drugim hicem ako vam to osobni stav dopušta. Možda čete divljač manje tražiti ?! Često u ponudi zna biti redukcijski lov, koji je do 70 % povoljniji ali su trofeji lošiji, raspitajte se.

Što s trofejima

I kad lov bude uspješan i kad sve protječe  kako treba morate znati što nakon odstrela. Naravno da i o tom opet treba odlučivati unaprijed.

Najčešće se lovci odlučuju za trofeju lubanje s rogovima ili pak kožne prostirke kod npr. vuka ili medvjeda, zebre. Izbijeljena glava s rogovima je nakon prve obrade u lovištu zrela za pločicu i na zid a kao takva dolazi u pošiljci.

Ako kojim slučajem želite dermopreparat morate znati da to iziskuje velike troškove. Čak nekad veće nego što košta sam odstrel. (paket 6-8 Afričkih trofeja u dermopreparatu dosegne do 30.000 kn) Ako je odstrel sibirskg srnjaka 500 eura,.. da biste dermopreparat stavili na zid jamačno će vas još toliko koštati. Oriks košta 400 eura, dermopreparat i više. Impala 200 eura, dermopreparat i preko 300.

O pripremi trofeje moraju znati vodiči. Lovina se mora oderati, ohladiti ista koža, usoliti i pravilno osušiti. Kože su uvijek rizik, ako se ne usole kako treba, ili se kasnije u obradi pokvare  ili stanje da ispadne dlaka pa je cijeli posao propao.

Vozarina trofeja se obračunava po kilogramima i volumenu. Što znači da će usoljena prednja trećina kože jedne Nyale iz Južne Afrike definitivno biti teža od glave s rogovima.

Što u konačnici znatno povećava cijenu ukupnog lova.

Budite sigurni što točno želite da kasnije ne bude „nisam znao“.

 

Propala trofeja!                                                             Lijepa i jednostavna trofeja!

Zastrašujući rad preparatora!

Uvozni dokumenti i pakovanje

Nakon završenog lova pristupa se dokumentaciji bez koje vaš lov neće biti okončan. Volim reći da je lov završio kad trofeje stignu doma u pristojnom stanju a NE kad se lovac vrati doma.

Trećina posla je pripremiti lov u kontekstu putovanja, dokumentacije i vize, trećina je sam lov na terenu a zadnja trećina uspješnog lova je - dostava trofeja.

Koja znade ponekad zapeti. Stavka koju treba dogovoriti je što lovac točno želi od svojih trofeja. Preporučam samo lobanje s rogovima, najmanje je komplikacije i rizika za svih. Paket s 6-8 trofeja može biti težak 30 kg a može i 80 ako su usoljene kože unutra pa sad odlučite sami.

Lijepo ali jako skupo!

Uz trofeje obavezno trebaju biti dokumenti u smislu lovne dozvole, fakture, potvrde tamošnjeg dermopreparatora  koji je u skladu s EU, veterinarski certifikat  po standardima EU i naravno obavezni Cites ako je vrsta pod zaštitom.

Izrada kutije za trofeje je važna stavka jer kod kartonskih tankih kutija postoji opasnost od oštećenja.

Dokumentaciju tražiti da se dostavi prije slanja pošiljke i dati onome na uvid koji će je uvesti.

Pravilnici se često mijenjaju.

Vrhunski trofeji u prekrasnoj lovačkoj sobi.....da sve ovako završi obratite se Udruzi safari lovaca Hrvatske koji znaju što i kako činiti za uspješan lov i vrhuske trofeje.

Kad trofeji stignu u Hrvatsku, nema nazad. Carinici i veterinari rade svoj posao i dobar dio pošiljki je zadovoljio ali zna se dogoditi i obratno

Velika je šteta ako se trofeji konfisciraju i završe u spalionici a najmanje je ako ih nalože vratiti odakle su došli. Zbog nekog pogrešnog certifikata, pogrešne popune istog ili zaostalog komadića tkiva na trofeju.

Da ne spominjem one koji u lov odu a trofeje nikad ne dobiju ali o tom drugi put.

Zato oprez i slobodno nas pitajte, rado ćemo pomoći.

Portal

Divljač i Psi

Naslov je bio članka koji je podigao ozbiljne tenzije prije 15 godina.

Skoro pa (pravni) incident.

Sa sudskim epilogom.

A danas samo nažalost potvrda, „proročanstvo“ se ispunilo.

Dubrovačko Neretvanska Županija (regija), neposredna Dubrovačka okolica nadasve, dobrano zaostaje u smislu razvoja lovstva, strategije razvoja lovstva,  lovne ponude i korištenju prirodnih resursa u tom kontekstu za cijelom Hrvatskom a da ne spominjemo za nekom Evropskom lovnom destinacijom.

Kao recimo, Katalonija u Španjolskoj. Gdje doslovno provedete u vozilu sat vremena i za to vrijeme vidite usput i okolo desetke vrhunskih grla divljači.

I sretnete se s nekoliko grupica lovaca, dali turista, ali najvjerojatnije.

(Španjolac ima u zakupu 55000 ha i prodaje godišnje 120 trofejnih kozoroga i još toliko u redukciji.)

DUBROVAČKI SRĐ

Popeti se žičarom, autom ili pješice i pogledati sa vrha brda Srđ (415 m) na jug i pod sobom vidjeti cijeli Dubrovnik u punom sjaju, prepun turista, hotela, mega crusera, golemih jahta, nevjerojatnih kapaciteta i mogućnosti općenito.

Jedna od najskupljih i najtraženijih svjetskih turističkih destinacija.

Kojoj se da je bilo i imalo volje umjesto jala i zavisti, moglo pridružiti smislom urbanog turizma, sjajne lovne destinacije i vrhunskih trofeja.

Okrenimo se dok smo na vrhu Srđa, nakon pogleda na Dubrovnik na jugu, na sjever. Pruža se impresivna vizura na upravo predivan komad šume, makije, proplanaka, ledina, lovišta recimo, od oko 400-500 ha. I oaza mira. Izvanredni i kvalitetni tereni za pobjeći iz uzavrelog pretrpanog grada a svega 10 minuta vožnje. Taksijem manje od 100 kuna.

 

Bonitet za pet.

Hrast (dub), bora dvije vrste, žuka, lemprika, česvina, maginja, živa voda na nekoliko mjesta, nešto kamenjara, trave, prirodne granice…

Za nijansu hladnije i ugodnije nego dole u gradu.

Brdo Srđ koji je mogao biti Park Prirode, za posjetitelje koji uživaju u prirodi, panorami, pogledu koji seže desecima kilometar uokolo do Lastova, kraja Pelješca i Crne gore.  

Po tihom i mirnom vremenu jednostavno neshvatljivo koja je to panorama i vizura.

U moglo biti u određenoj i manjoj mjeri ekskluzivno lovište za platežne lovce željne vrhunskih muflona, lopatara, ugodnog smještaja u bijega od civilizacije i još ponečega.

Lovište koje bi bilo aktivno samo i najduže..možda mjesec dana!

U USA u nekim saveznim državama npr. lovna sezona na neke vrste traje taman toliko, par tjedana, da se ispuni kvota.

Ali, nama kao da nije potreban epitet poželjnog, bogatog, impresivnog, produktivnog !?

Nečega čime bi se trebali dičiti i ponositi.

Ne !

Treba se živjeti u uvjerenju da je poneka ne-domaća divlja svinja, gdje koja prepelica i golub u preletu sasvim dovoljno za ono malo sitniša što se plati. I obiteljska suhoparna šetnja jednom izlokanom stazom od mini terenaca koji paraju mir ove planine.

I sad se tako tu oko našeg Srđa lome političke, ekonomske, ekološke i ostale odluke što bi tu trebalo biti pa ćemo po svemu sudeći umjesto Parka Prirode - renomiranog lovišta, komada zelenila, gledati neka betonsko-cigleno kromirana zdanja, brze male trkaće terence, asfalt, umjetne palme, pompozne šoping centre, pizzerie i kafiće s preglasnom glazbom svih kontinenata.

Jer je svaka ideja u smislu prosperiteta, napretka lovstva u ovoj Županiji iz nekog razloga u startu sasječena. A nažalost i nagrađena.

Pohvalnice, kojekakve zahvalnice i zaslužnice kao da su postale svrha i opstojnost.

Uploviti u odbor ovaj ili onaj…

A objektivno stanje u lovištima – katastrofa, da nije onog što je samo od sebe tu.

A stara kaže, „ne iznosi iz lovišta ako nisi unio“

Nadajmo se da će nova izložba pod pokroviteljstvom nekog tamo za dvadeset godina iznjedriti još barem toliko muflona da ne zaboravimo kako izgledaju.

„ Kod mnogih čudnih nelogičnih događanja, posebno uzroka, često se lansira neistina iz višestrukih razloga. Jer od toga i demagogije mnogi ljudi dobro žive. Onaj koji govori istinu, ne manjka mu neprijatelja.“

 

Portal

Divljač i Psi

Prema pisanju Večernjeg lista lovni turizam svakako je grana koja je nekada donosila ogroman novac bivšoj državi dok danas u promilima i vrlo točkasto donosi minorne prihode Hrvatskoj bez obzira na veliki potencijal koji leži neiskorišten. Razloga tomu je zaista mnogo, od volonterskog pristupa lovstvu i lovnom turizmu preko krive postavke da divlje svinje, medvjedi i jelenska divljač donosi novac, mada svi znamo da ono malo lovnog turizma koje donosi prihode se najviše odnosi na šljuke, prepelice i trčke, pa sve do nedostatka strategije razvoja što u istom članku ističe i resorni Ministar.

Ipak, čini se da pred neki mjesec donosena i usvojena Strategija razvoja lovnog i ribolovnog turizma u Karlovačkoj županiji preko Razvojne agencije Karlovačke županije "Karla" uz suglasje župana Ivana Vučića je za sada jedini primjer strateškog promišljanja kako stvari postavljati od početka te pokušati stvoriti prihode od ove isplative gospodarske grane  u Republici Hrvatskoj. U svakom slučaju to je jedini ispravni smjer kojim valja ići u korist oživljavanja ruralnog prostora i stvaranja novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

U ne baš zavidnoj situaciji domovine nam Hrvatske, uz konstantan pad BDP-a, te uz paralelni pad kreditnog rejtinga države, sa popratno najgorim scenarijem odlaska mladih i školovanih ljudi, držimo se svi u „modu“ da su i dalje sve oči hrvatskoga društva uprte u svako moguće radno mjesto koje se može i mora o(s)tvoriti. Zasigurno među njima lovstvo i dalje stoji kao gospodarska grana koja jedva u promilima pruža nadu mladom hrvatskom obrazovanom kadru u lovstvu, šumarstvu, veterini, agronomiji ili nekoj drugoj sličnoj branši sa kolegijom lovstva, kako bi zadovoljio svoje barem osnovne životne potrebe kroz neko moguće radno mjesto. Da bi u jednom kraćem pregledu ustanovili neke od osnovnh razloga toga problema valja samo napraviti brzinsku i grubu analizu smjera u kojem se lovstvo kao gospodarska i turistička grana godinama vodi u Lijepoj Našoj. I ponovno hajmo ispočetka, divlje svinje bez trofeja, jeleni u prevelikom broju bez trofeja, srnjaci bez trofeja, medvjedi, risovi i vukovi koje je lijepo vidjeti u prirodi no bez obzira na to nekako je teško shvatiti kako ih u ovolikom broju nemaju neke druge razvijenije europske zemlje?! S druge strane, u posljednje vrijeme smo i svjedoci da gubitke stvaraju vrlo respektabilna lovišta sa krupnom divljači dok ponovno ulazimo u sezonu višemilijunskih šteta od divljih svinja koji se u konačnici lome na leđima nas „običnih“ hrvatskih lovaca. Raščlanimo li pak razloge gubitaka kod krupne divljači u Hrvatskoj jasno je da je obrt kapitala, odnosno vrijeme potrebno za ostvarivanje dobiti predugo. Deset godina za jelena koji neka vrijedi i 50.000 eura je u konačnici 5.000 eura godišnje ili preračunato 37.500,00kn koliko nije dovoljno niti za jednu osobu koja bi dobivala izrazito minimalnu plaću da o njemu brine dok o trošku potrebne hrane i troškovima sprečavanja krivolova ne treba niti govoriti. Ili pak sedam godina za trofejnog vepra koji konačno donese možda 13-tak tisuća kuna. Naravno, uz to dolaze i štete koje su se već obistinile i sudski postale pravomoćne na više mjesta te nažalost otjerale pojedine lovozakupnike koji su nasjeli na priču zarade od jelena i svinja u debele minuse i stečajeve. Na osnovu toga jasno je zaključiti kako je smjer kojim se posljednjih dvadesetak godina razvija hrvatsko lovstvo potpuno volontersko te gotovo bez imalo struke i osvrtanja na svijetle primjere u europskoj zajednici kojoj smo toliko težili. Osim, ako nam se lovstvo kao gospodarska grana zaista nije svelo samo na natjecanje u lovačkom kotliću ili svirci lovačkih rogista....

Sagledavši takve smjerove i poticaje koji nisu učinili ništa za razvoj, nekako se čini da je ovo danas što imamo više pokušaj kopije sustava lovstva bivše države koji je preko tada jedne tvrtke, lako čuvao trofejna grla jelena i svinja uz više milijardi ondašnjih dinara štete jer nitko nije mogao ili nije smio pitati kako će mu se to isto nadoknaditi a novca ako nije bilo lako se isprintao. Odnosno, kaže jedan od zapisa iz toga vremena da je bilo bolje biti tužen nego tužiti za štete nastale od divljači jer sporovi vremenski nisu išli u korist oštećenika. Mada, navodi isti zapis, da su konačno i uspjeli biti sprovedeni, samo lovstvo to ne bi moglo izdržati. Uz to ne treba smetnuti s uma, kako slično tom pokušaju kopije lovstva bivše države, u Hrvatskoj se danas provode radne akcije po lovačkim udrugama i lovi gotovo isključivo nedjeljom i blagdanima, za neke bodove, što je pomalo čudno kada se to događa u zemlji gdje većina stanovništva taj dan odlazi u Crkvu ili provodi s obitelji.

Mladi profesionalni lovočuvari - radna mjesta na ruralnom području toliko potrebna u Republici Hrvatskoj.

Ipak, danas s odmakom od 25 godina, u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj više nije, i ne smije biti tako, nego valja iznaći način, a ne probleme gurati ispod tepiha. S druge strane, pogledamo li bogate zemlje zapadne europe vidimo da se baš „ne tuku“ za neke vrste koje se kod nas dižu na tron dok na primjer samo proizvodnja i prodaja pernate divljači recimo britanskoj ekonomiji donosi oko 1,6 milijardi funti (2013. godine) što bi preračunato bilo oko 16-tak milijardi kuna. Neosporno lijepa proračunska svota za svaku državu. Vrlo slično se događa i kod francuza, španjolaca a česi i slovaci osim velike proizvodnje sitne divljači koja generira dobit, nude i kombinirane lovove na divlje svinje i fazane zajedno, dok njemci kreću sa kopiranjem britanskog modela vraćanja pojedinih vrsta vrlo profitablnih sitne divljači. Ako se pitamo gdje smo mi, slobodno možemo zaključiti da smo u posljednih 20-tak godina vođeni volonterskom politikom lovstva ugasili oko 20-tak fazanerija te je nestalo 500-tinjak direktnih, i još veći broj indirektnih, radnih mjesta. Neki će reći pa to je tržište, i da, to je dijelom istina, no tržište svaka država stvara mudrom razvojnom i domoljubnom politikom. Konkretno i samo za primjer, u slučaju lovstva, sa ciljem ostvarenja dobit i novih radnih mjesta da je svako nizinsko i brdsko lovište godišnje moralo unijeti svega 100-tinjak kljunova pernate divljači i ispustilo ih kako treba (preko ispusta) velika većina tih ugašenih proizvođača divljači bi i dalje funkcionirala. Ako netko kaže da je to nemoguće, svakako nije u pravu jer u Republici Hrvatskoj je divljač u vlasništvu države te mi jedini lovimo na tako zvanim zajedničkim lovištima. Inače taj termin zajedničkih lovišta ostatak Europe ne poznaje jer je to samo naziv za lov na nečijoj tuđoj privatnoj zemlji. Sukladno tome, odgovor je da, ovakav poticaj je mogao biti donesen, ili bolje reći, tako to čine oni koji na svoju zemlju gledaju sa domoljubljem i željom za napretkom a nitko ne bi propao za nekoliko tisuća kuna uloga u i ovako ugrožen fond izvorne hrvatske sitne divljači. S druge pak strane godinama se na određen način implementira kako će lovni turizam dovesti neke strance koji će nam oduzeti naša lovišta a ne ostaviti koju nužno potrebnu devizu, dok lovstvo prema sličnim izvorima mora biti isključivo rekreacija – tko zna zašto?! Dokaz tome je i da nitko nije dovoljno konstruktivno reagirao i kod donošenja zakona o udrugama, gdje su naši lovci stavljeni u vrlo nezgodan položaj kako se baviti lovnim turizmom mada je opcija da se sve zadovolji bilo poprilično mnogo – pitamo se jeli to slučajno ili namjerno?  S druge strane od nekih naših europskih susjeda kopiramo ono što je dodatno zakompliciralo papirologiju provođenja lova, sa nekim novim parafiskalnim nametima koji su u konačnici odluka svake države članice Europske Unije a ne Sveto pismo da baš i mi to moramo imati. Ili tko zna, možda na taj način nekome i negdje stvaramo dobit koja se nažalost opet ne pretače u unaprijeđenje i radna mjesta u lovstvu.

Također, u nastavku valja sagledati i činjenicu da su pojedine vrste divljači, kao na primjer mufloni, proglašeni „štetnim“ a možemo reći da je dio „struke“ tada samo šutio, ili nije imao znanja da obrani prosperitet jedne vrlo profitabilne i kvalitetne vrste divljači, dok se u isto vrijeme pušta teorija kako divlje svinje i dalje valja čuvati lovostajom bez obzira na štete i netrofejnost. S druge strane, svatko tko imalo razumije problematiku lovstva jasno bi tada izrekao kako muflon može donijeti itekakvu korist a isto tako može imati savršen suživot sa profitabilnom trčkom, kamenjarkom, zecom ili fazanom, konačno, isto kao i trofejno zanemarena srneća divljač.

Prije zaključka, napomenimo i primjer da naše, toliko hvaljene velike zvijeri, koje neosporno imaju važan dio u ekosustavu, su pojedine druge europske zemlje, kao na primjer Španjolska u slučaju povratka risa u svoja lovišta, činile na način da su prvo obnovile i reintroducirale populaciju divljeg kunića, kako bi stvorili brojnu i stabilnu prehrambenu bazu za starog-novog predatora a skinuli pritisak sa vrsta koje donose dobit njihovom gospodarstvu – na primjer srnjacima.

Zaključno, valja imati na umu one mlade hrvatske intelektualce, čiji su roditelji za 3-5 godina obrazovanja u lostvu ili sličnim zanimanjima potrošili sigurnih 10.000,00 do 15.000,00 eura a sada nemaju posla kojeg bi morali imati. Mazanje očiju kako profesionalno vođenje lovno gospodarskih osnova ili pak njihova izrada (svakih deset godina!) može osigurati toliko željeno radno mjesto i egzistenciju više ne prolazi, te se nadamo kako će istinsko domoljublje u skoroj budućnosti i u sektoru lovstva stvoriti barem tisuću radnih mjesta te nam oživiti i ovako demografski i ekonomski ugroženu najdražu domovinu Hrvatsku.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013