Donosimo još jedan vrhunski tekst i slike iz pera uvaženog lovca Đive Ćurlice tajnika Udruge Safari lovaca Hrvatske koji osim jedinstvenog iskustva u lovu na kozoroga u Španjolskoj, prikazuje kako lovstvo i lovni turizma uvelike pomažu razvoju gospodarstva države, posebno ruralnih krajeva.

 

„Pirinejski kozorog“, tako stoji u starijoj našoj literaturi i vodi se pod jednu vrstu mada su u pitanju 4 različite ali i slične životinje koje obitavaju na Pirinejskom poluotoku. Međutim detaljnijim pogledom na stručnu literaturu dolazimo do opisa pojedinih podvrsta koje zapravo u lovačkom smislu i nisu tako bitne osim za kolekcionare koji upravo žele imati svaku od 4 podvrste a da bi konkurirali  nagradama i priznanjima koje u zadnje preplavljuju imućnu lovačku klijentelu.

Iberijski kozorog (Capra pyrenaica) - ili Španjolski kozorog je danas zastupljen u ograničenim područjima Pirineja i drugih manjih planinskih enklava u Španjolskoj. Oko 55.000 primjeraka kozoroga živi na Pirinejskom poluotoku, od čega se godišnje odstrijeli oko 5500 grla. S obzirom na prosječan lovni paket 3-4 dana lova plus odstrel u medalji iznosi oko 5000 eura dobije se 28 mil eura odn. 210 miliona kuna čistog prihoda Španjolskoj od lovnog turizma i to samo od jedne vrste.

Kozoroga u Španjolskoj ima nekoliko podvrsta:
Zapadni Španjolski ili Gredos kozorog - Capra pyrenaica victoriae
Jugoistočni Španjolski odn. Beceite kozorog - Capra pyrenaica hispanica
Portugalski Ibex odn Sierra Nevada - Capra pyrenaica lusitanica
Pirinejski Ibex odn Ronda - Capra pyrenaica pyrenaica


Regije u kojima se love sve četiri podvrste.

Kod kozoroga dlaka je ljeti vrlo kratka i svijetlo-sive boje, ali zimi je duga, tamno siva obilata i gusta s crnim oznakama na leđima i nogama. Tijelo je izrazito mišićavo i snažno, ostavlja dojam životinje koja upravo živi na nedostupnim terenima. I mužjaci i ženke imaju rogove, ali ženski rogovi su znatno manji, do 20 cm za razliku od kapitalnih mužjaka čija dužina doseže i preko 85 cm.. Rogovi rastu proporcionalno s dobi, dodajući jedan prsten godišnje, otprilike 6-8 cm. Prosječne je težine tijela 70-80 kg, zacijelo 20 % teži od jakog ovna muflona.

U lovačkom i trofejnom smislu a tako i u naplati trofeje postoje 4 kategorije i to oni do 60 cm spadaju u tzv. „selektivo“ klasu, potom slijedi do oko 70 cm „reprezentativo“ što je do brončane medalje. Preko 70, 72 cm trofeja uz još neke parametre ulazi u brončanu medalju da bi preko 80 cm trofeja već bila u zlatu.

Naš lov

Odlazak je bio predviđen 14 veljače. Povoljnim letom do Pariza a potom iz Pariza do Valencije. U jesenskim i proljetnim terminima postoji direktna veza Splita i Zagreba s Barcelonom. Tu ste kad sletite, na 2 sata vožnje od lovišta. Tako je i bilo. Lovit ćemo BECEITE IBEX-a ! Španjolci kažu „Cabra“ (capra-koza).

Ruralni smještaj.

Domaćin, menadžer i glavni lovočuvar, nas je dočekao u zračnoj luci Valencije, vrlo kratke formalnosti bez policije i carine jer smo u EU. Tu smo shvatili blagodat Europske unije, kao da ste iz Dubrovnika sletjeli u Zagreb. Oružje nismo nosili jer je domaćin ponudio korištenje njegovo. Unatoč tome morali smo priložiti lovačke iskaznice (HUNTING CARD ili HUNTING LICENCE ?!) i oružni list u svrhu izdavanje odobrenja za lov.

Pregledavanje kanjona u potrazi za kozorozima.

Vlasnik gospodari s lovištem na nekoliko lokacija ukupne veličine 50.000 hektara. Kvota odstrela kreče se oko 120 kapitalnih grla i dodatno još oko 80 što ženki ili mladih u redukciji, neperspektivnih mužjaka. Dakle oko 200 odstrela godišnje realizira ovaj gospodarstvenik. Zavidna lovna ponuda i za svaku pohvalu.

Autorov kozorog odstjeljen prvi dan lova.

Smjestili su nas u mali obiteljski hotel, samo 6 apartmana u mjestu Castelforte.Večernje druženje i dogovor za sutra. Najavljen je dolazak ujutro u 8 sati po nas. Mislili smo da je kasno s obzirom da se neka navika ustalila da se u lov ide u praskozorje !?
Sutradan nekoliko nabrzinu pokupljenih osnovnih sitnica za lov i u Toyotu, vožnje možda 15 minuta do lokacije, livade predviđene da bismo isprobali oružje. Hanoverski krvosljednik nam je pravio društvo, nikad se ne zna a imati takvog psa sa sobom je gotovo imperativ.

Iznenađena dva kapitalna grla kozoroga.

S puno zadovoljstva sam prihvatio Weatherby .257 što daje nekih 6,5 mm kalibra i težinu kugle 7 grama. Za ne povjerovati ali prvi hitac na 100 m iz ovog oružja na nogarima je otišao ravno u crnu točku. Nisam htio kvariti samopouzdanje ili „svoje umijeće“ drugim hicem koji zacijelo ni bi sjeo na isto mjesto.
Krenuli smo. Kanjon a na čijem smo rubu i u dubini tražili životinje. Dva krda su uočena. Ženke, mladi i jedan „reprezentativo“ (malo ispod bronze) a na drugu stranu kanjona na siparu su ležala 3 muška grla od kojih je jedan bio upravo ono što bi zadovoljilo„reprezentativo“ za kojeg su mi rekli da je moguće 65-70 cm. Promatrali smo ih s udaljenosti od oko 500 m i donio se plan prilaza. Odlazak duboko dole u kanjon, hodanje uz potok gotovo kilometar i penjanje do nekih litica s kojih nam životinje ne bi bile dalje od 150 m. Tako je i bilo. U 12 sati sam ubacio metak u cijev, rastegnuo „bipode“ i pogledao svog kozoroga kroz Leupoldovu optiku na povećanju 9 x. Kao da je nešto osjetio, pridigao se i nakon sekundu dobio jako brzu Noslerovu kuglu visoko, malo iza plećke. Pao je kao pokošen da bi se nakon par sekundi pokušao pridići ali ga je stigla druga kugla nakon koje se skotrljao  20 m niz točilo.

Nisam želio odmah ka životinji. Moj vodič je već u međuvremenu bio kod kozoroga, a ja sam se pomalo zaputio bilježeći svako par koraka kamerom prizore. Upravo ono što sam očekivao. Zreli kozorog malo ispod brončane medalje je bio tu.

Kapitalni zlatni kozorog.

Punih 8 godina što zapravo znači da nije uopće bio perspektivan. U tim godinama bi najmanje morao imati preko 75 cm i sigurno srebro.
Kako smo se odlučili za ovaj lov ?
Naime, u kontaktu lovcima od kojih smo dobili priču i preporuku, a preko njih, ponudili su nam vlasnici lovišta direktno iz Valencije ovu odličnu i povoljnu priliku. Upravo iz razloga da bi Hrvatskim lovcima kroz našu priču i Udrugu predstavili Španjolski lov i organizaciju o kojoj se do sad malo znalo. Sve detalje kako loviti i gdje ovu životinju te sve ostale pojedinost ako vas zanimaju, možete dobiti na stranicama udruge Safari lovaca Hrvatske.

Načelno 2850 eura je potrebno u totalu za ovo zadovoljstvo.

Portal

Divljač i Psi


 

DESTINACIJA – AFRIKA – NAMIBIJA

 

Ekonomika, industrija, lovna ponuda

Namibija je doista lovački raj i to je pročitano i doživljeno bezbroj puta od lovaca svih „kalibara“ koji su je pohodili. Ni Južno Afrička republika nije daleko od toga ali zbog izvjesnih tenzija na razini crni-bijeli postoji prikrivena nelagoda.

Visoki standardi od same organizacije, vize i avio kompanije, prihvata lovca, smještaja i etike u lovu su neminovni i gotovo najbolji na svijetu. Popratni elementi oko uređivanja i dostave trofeja čine ovi destinaciju jednom od najsigurnijih i najboljih na svijetu.

Hartebest - trofeje za užitak svih lovaca.

Za što su zaslužni njihovo Ministarstvo turizma i okoliša kako i NAPHA, udruga koja okuplja profesionalne lovce i još nekih šestotinjak privatnih farmera koji su modus operandi savršene lovne industrije u toj Zemlji.

Lov kao socijalna kategorija za narodne mase je tamo nepoznanica. Svatko lov mora platiti.

(teško je shvatiti što bi se dogodilo da se 55.000 domaćih pusti da love tko što hoće i želi)

Razgranata mreža sajmova i lovne ponude nalazi se u preko 1100 štandova koji su 2009 od strane Namibijskih operatera lova bili lovcima diljem svijeta na ponudi. Samo u Dallasu (USA) bilo ih je 38, Dortmundu 33.

Statistika kazuje da u zadnjih 10 godina Namibiju posjećuje 900 % više Američkih lovaca godišnje nego prije 10 godina, skok sa 155 na 1560 lovaca a Njemačke klijentele sa 1500 godišnje na gotovo 2000. Sveukupno su na brojci od 5500 stranih gostiju-lovaca na godinu.

Kudu - veličanstveni duh Afrika.

A koji donesu prihod od 19,8 miliona US$ što je prosjek potrošenih novaca po lovcu oko 3500 $.

14 % od ukupnog deviznog priljeva u Namibiji čini lov.

Podaci su stari 10 godina tako da se opravdano pretpostavlja rast od barem 20-30 % u protekloj lovnoj sezoni 2015.

Oko 1,400.000 km četvornih je u toj zemlji lovna površina i većim djelom je u privatnim rukama dok se nekoliko velikih državnih enklava daje u koncesiju.

Vrlo kratku, nerijetko godinu ili dvije.

Nepoznanica su beskonačni najmovi/koncesije od 10 ili 30 godina.

Veprići......obilje divljači za užitak lova.

Dodatni podatak kazuje da je u 2000 godini upravo 4640 stranih lovaca u toj sezoni lovilo 15.000 dana, odstrijelilo 13.300 grla krupne trofejne divljači a sve to uz pomoć oko 5000 profesionalnih lovaca koji su neminovni i jedino oni ovlašteni za praćenje lovca turista.

Strogo je zabranjeno ići u lov na svoju ruku ili s nekim needuciranim pomoćnim osobljem ili pratiteljem tzv. lovnikom.

Opaska; Južno Afrička republika je 2013 godine ostvarila prihod od točno 1 milijardu Randa (340 miliona kuna) od čega 2/3 od popratnih sadržaja u lovstvu u smislu boravka, vođenja, prepariranja, dostave, uređivanja trofeja dok je 1/3 prihoda od samog odstrela 44.400 grla krupne trofejne divljači.

Vrijedno je spomenuti preparatore (TAXIDERMY) kojih je u Namibiji konkretno 24 a od kojih šestorica imaju doslovno pogone za prepariranje trofeja. Male tvornice sa po 20-30 zaposlenih koji jednostavno imaju toliko posla da se nerijetko čeka i po godinu dana ali takav trofej je definitivno u rangu nečeg što u našim krajevima niti ne postoji u razmišljanjima. U ovim preparatorskim radionama uradi se preko 6000 dermopreparata krupne trofejne divljači a da se pri tom ne broje samo očišćeni trofeji na daščicama i urađene kože za prostirke.

Kod preparatora. Popratna djelatnost koja zapošljava stotine ljudi.

Nešto o cijenama

Načelno treba izbjegavati na oko „primamljive“ jeftine ponude nečeg što se ispod prosječno povoljno nudi jer toga upravo i najčešće nema.

Indikativno i potvrđeno bezbroj puta. No to baš i nije tako bitno ali treba imati na umu. Koliko to da je lov u Africi na antilopa i gazele definitivno najjeftiniji.

Lov je za lovca strast, zadovoljstvo i rekreacija ali za davatelja usluge itekako naporna i iscrpljujuća stavka od koje se može solidno živjeti uz kvalitetno gospodarenja.

Za državu koja ima racionalne i zdrave poglede na svoje gospodarstvo i turizam, itekako zanimljiva gospodarska grana koja donosi znatan prihod, školuje i zapošljava kadar bez kojeg kvalitetne lovne ponude, gospodarenja a samim tim profita ne nedostaje

Dakle, sve ono što čini uspjeh. Zadovoljan lovac, zadovoljna država i zadovoljan gospodarstvenik.

Springbok gazela.

Što to Namibiju i Južnu Afriku čini toliko zanimljivim da je posjećuje toliko lovaca iz cijelog svijeta ?

Dakle ono što je gore već spomenuto je cijena !

Zatim izbor od 38 različitih vrsta krupne divljači koje možete loviti, koje raspon cijene imaju doslovno od 50 eura za neka brojne antilope i gazele pa do slona, nosoroga, lava, krokodila ali te vrste nisu poanta članka niti zanimljive našim lovcima.

Najčešće traženi trofeji su oni u rasponu cijena od 200 do 800 eura.

Paket lova se danas u Namibiji dobije za 2970 eura što je odlična ponuda s obzirom da lovac dobiva tjedan dana punog zadovoljstva na safariju, 5-6 trofejnih grla i sve popratne detalje vezane uz taj lov.

Dva blesboka za cijenu jednog srnjaka. Konkurentnost na tržištu vrlo atraktivne divljači koja ostvaruje prihode državi i stvara radna mjesta.

Još jedna stavka je to da je lov zajamčen!

Toliko je bogatstvo divljači da je jedini problem izabrati što trofejnije grlo a da se pri tom ne uzme iz prirode mlado ili perspektivno.

Zlobnici će kazati na to, lako ti je tamo kad ima… naravno !

Pa tendencija je i uspjeh da ima ili da nema !?

Sigurnost i uspjeh lova

Nezamislivo je uputiti se na toliki put, avionska karta, smještaj – a divljači NEMA !? ili tu i tamo pa se lov pretvara u noćnu moru.

I što je zanimljivo tamo je faktor sreće u lovu jako mali.

Rado kažu da je sreća 90 % znanja s čime bi se savršeno složio.

Ako ne znaš uzgojiti, gdje ti životinje obitavaju, ako ne znaš prići, prišuljati se, odabrati, uputiti lovca kako i što.. e onda je onih 10 % ta sreća koja pomaže. A to je nedovoljno za stvoriti armiju zadovoljnih i onih koji se opetovano vračaju.

To je jednostavno lovna industrija sa svim pratećim sadržajima kako bi se stvorile predispozicije za uspješan lov i zadovoljnog lovca gosta koji će pozitivne reference širiti dalje i doći opet.

I upravo se u onoj statističkoj brojci nalazi poanta a to je da prosječan lovac potroši oko 3500 $ za ukupno 10 dana avanture u kojoj je boravio u klimatiziranim apartmanima,  narijetko sa bazenom ispred, vozio se u perfektnoj Toyoti, doživio susret sa stotinama životinja, odstrijelio desetak trofeja i doma se vratio zadovoljan. O gastronomiji ne treba ni spominjati.

A da je pri tom potrošio taman toliko koliko bi na drugom mjestu platio dva dana lova na jednog muflona, vepra ili jelena u tom cjenovnom razredu.

Jeftinije od lova na srnjaka.

Još jedan zanimljiv podatak je da su cijene u zadnjih 15 godina gotovo nepromijenjene. Kudu je uvijek koštao 900-1000 eura, Springbok 300, Blesbok, 450, Oriks oko 400, kapitalni eland 1200-1400, zebra 700-900 što upućuje na mudrost u poslovanju i obilje ponude.

Jer da nije tako, da se loše gospodari, da se divljač istrebljuje, ne uzgaja, dakako da bi se cijena nečeg što nedostaje itekako uvećavala.

Leopard je poskupio jer su kvote po CITESU bitno smanjene a u USA je dozvoljeno unijeti trofeju s čim je porasla potražnja  a logično i cijena. Još do 2010 su naši lovci ulovili nemali broj leoparda i geparda ali zadnjih godina sve manje upravo zbog cijene.

(Doduše gepard se još može dobiti po popularnoj cijeni ali sve do onog momenta kad će USA Fish & Wildlife dopustiti uvoz te trofeje)

S čime se autor djelomično i slaže, i smatra da je nedopustivo i neprimjereno da jedna veličanstvena mačka koja spada u BIG FIVE, dakle u samu krunu lovstva i vrhunac lovačkog dosega nosi cijenu jedne polupitome koze ili ovce u mediteranskom priobalju koliko god ona bila feral goat ili mediteranian sheep.

Napisao i slike:

Đivo Ćurlica

www.namibia-lov.com

Portal 

Divljač i Psi

 

 

Turistička agencija "Centours" nudi vrhunski užitak lova na krupnu i sitnu divljač na području lovišta IV/3 "Bukovača". 

Odlična i lako dostupna pozicija lovišta "Bukovača" na području između Ogulina i Vrbovskog, u Karlovačkoj županiji, udaljeno je svega 7 kilometra od grada Vrbovskog i 10 kilometara od Ogulina. Smješteno na idealnoj lokaciji za lovce iz cijele Hrvatske i Europe, uz laki pristup autocestom Rijeka-Zagreb ili starom Karolinskom cestom. Lovište Bukovača je brdsko planinskog tipa i nudi odlično organizirane lovove  na smeđeg medvjeda, jelensku divljač, srneću divljač, divlje svinje, zeca, šljuke bene, prepelice pućpure, patke gluhare, lisice, kune, jazavce itd.

U lovištu su prisutne i zaštićene vrste vuk i divlja mačka te povremeno ris. Smještaj lovaca  je moguć u lovačkom domu u samom lovištu ili u turističkim objektima u okolici (Vrbovsko, Ogulin, Karlovac...).

Ako zaista želite doživjeti vrhunski užitak i organizaciju lova svakako morate loviti u u lovištu "Bukovača"!

 

Portal

Divljač i Psi

Voljeli mi to priznati ili ne, ono što daje presjek svake djelatnosti, pa tako i lova i to prvenstveno kao gospodarske pa zatim turističke te rekreacijske i zaštitarske djelatnosti, je statistika. U svakom slučaju, kao jedina meritorna za svekoliko pučanstvo, lovna statistika u Hrvatskoj neosporno ima veliki značaj za državu i gospodarstvo jer ne smijemo zaboraviti da je divljač u vlasništvu Republike Hrvatske, i to od posebnog interesa, te ima svoju jasno propisanu vrijednost. Također ono što valja istaći je da se statistike za proteklu godinu nažalost donose na kraju ili pri kraju tekuće pa se ovdje može vidjeti koliko je 2014. godina bila lovno uspješna dok ćemo za 2105. godinu još morati pričekati. Kao neosporno prihvatljivi cijenik je svakako onaj od naše državne tvrtke „Hrvatske šume“ gdje možemo lako povući neke općenite paralele koliko je država Hrvatska zaradila ili barem trebala zaraditi računajući na mrsku recesiju iz koje sada vjerujemo da ćemo se uskoro izvući. Tako prema podacima Državnog zavoda za statistiku lovci su u lovačkim udrugama 2014. godine odstrijelili od sitne divljači 82.000 fazana, 28.000 zečeva, 117.000 razne pernate divljači, te 30.000 ptica močvarica. Pomnožimo li to sa aktualnim cijenama, fazani, čiji kljun u odstrijelu vrijedi 122,00 kn, to bi iznosilo 10.004.000,00 kn, zečevi po cijeni repa 466,00 kn donijeli su 13.048.000,00 kn, razna pernata divljač vjerojatno podrazumijeva najviše prepelica i šljuka te vjerojatno nešto sitno odstrjela trčke, kamenjarke, divljih golubova te uzevši brojku od 117.000 kljunova sa najgrubljim prosijekom između svih navedenih vrsta u iznosu od 128 kn bilo bi ukupno oko 14.976.000,00 kn. Na to ako se nadoda još 30.000 odstrijeljenih močvarica za koje možemo slobodno uzeti najčešće liske i divlje patke u nekom proizvoljnom omjeru 50:50 vrijednost bi bila 3.075.000,00 kn. Ono što se ovdje svakako mora istaći je brojka odstrijeljenih zečeva, za koju je vrlo upitno i jako diskutabilno je li ona zaista takva. Razloga tome je mnogo, a najviše onih iz svakodnevnog lova kada je pronaći mjesta u Hrvatskoj sa stabilnom populacijom zeca koja bi dala veću kvotu odstrjela, praktički nemoguće naći. Realno to su svega dva do maksimalno pet lovišta koja teško mogu dati ovu brojku koja je prikazana. Također u stvarnosti je cijena zeca 700kn, veća, tako da njegova financijska vrijednost bi nadaleko premašivala mnoge lovove na krupnu divljač koji nam i ovako ne stvaraju pozitivu. Kada se to sve na kraju zbroji, odstrijeljena sitna divljač trebala je donijeti hrvatskom gospodarstvu oko 41.103.000,00 kn. Neosporno lijepa svota novaca koja u stvarnosti nije ostvarena, no mogla bi se reinvestirati u unaprijeđenje lovstva i stvaranje novih radnih mjesta.

Kroz lov na krupnu divljač tijekom 2014. godine odstrijeljeno je 26.394 divlje svinje, 16.800 srna te 4.382 jelena. Svakako najbrojnija divlja svinja danas u Hrvatskoj nije samo divljač nego i pitanje uništavanja poljoprivrednih usjeva, naleta vozila te nažalost vrlo loše trofejne strukture. Također uzme li se u obzir da se lov na divlje svinje u gotovo 100% slučajeva prodaje kroz paušalni lov jasno je da trofeje ima u promilima. U prosijeku odstrjel svinje se kreće od 300-500kn, u ovoj cijeni ne uzevši u obzir trofejne veprove. No i u tom slučaju a prema zadnjem popisu trofeja iz 2009. godine godišnje svega padne 30-tak trofejnih grla veprova što je kap u moru dobitka naspram realnog gubitka prvenstveno od šteta. Također ne zaboravite da trofejnog vepra čekamo najmanje sedam godina kako bi postigao trofejnu zrelost! Uzmimo li u grubo, divlja svinja bi tako sa ovom brojkom odstrjela donijela 11.000.000,00kn no valja računati da štete koje učine godišnje premaše i nekoliko stotina miliona kuna tako da sa njom imamo čisti veliki gubitak.

Što se pak tiče srneće divljači i ovdje nažalost prevladavaju paušalni lovovi koji ponovno upućuju na slabiju trofejnu strukturu a cijene lova se kreću od 4.000,00kn. Svakako ovdje se moraju uračunati i odstrijeljene srne čija je okvirna vrijednost oko 200,00kn. U nekom prosijeku bi brojka od 16.800 grla srneće divljači vrijedila oko 4.000.000,00kn. Uz to početkom lova na srneću divljač malo je mjesta koji mogu sigurno ponuditi srnjake preko 130 CIC točaka što su se uvjerili mnogi lovci željni trofeja a ne mesa. Zaključno, kod krupne divljači dolazi se do jelenske divljači koja u Hrvatskoj po nekom nepisanom pravilu nosi titulu izrazito vrijedne divljači koje je odstrijeljeno 4.382 grla. U ovom slučaju valja imati na umu dali se gleda na meso ili trofeju jelenske divljači s obzirom da nije lako pronaći mjesta koja nude desetke grla jelenske divljači u medaljama. Svakako valja imati na umu i onih nekoliko odstrjeljenih među lovcima članovima udruga od okvirno 200-tinjak CIC točaka čija bi tržišna vrijednost bila cirka 40.000,00kn no novac je u ovom slučaju zamijenjen „bodovima“. Naravno, kao i kod srneće divljači gdje se vrši odstrjel srna tako se i kod jelenske divljači vrši odstrjel košuta čija je vrijednost u prosijeku 500,00 kuna. U tom slučaju bi odstrijeljena jelenska divljač u Hrvatskoj mogla okvirno vrijediti oko 20.000.000,00kn. U ovom slučaju kod jelenske divljači se kao i kod divljih svinja valjaju u obzir uzeti i sve veće štete, te povećanje kvantitete a ne kvalitete grla (primjeri velike brojnosti o kojima se pisalo u Slavoniji), pa joj vrijednost time drastično i pada. Ukupna vrijednost krupne divljači prema tome bi iznosila oko 35.000.000,00kn čemu se moraju oduzeti i velike štete u poljoprivredi i na usjevima. Zajedno bi tako sitna i krupna divljač odstrijeljena po udrugama mogla iznosti 76.000.000,00kn ili deset miliona eura.

Najčešća lovina koja gospodari sama sobom te ne donosi profit uz stvaranje ogromnih šteta, nažalost i bez unificirane prodaje mesa.

Ono što se u oba slučaja lova na sitnu i krupnu divljač mora uzeti u obzir je da u Hrvatskoj lov generalno dijelimo na dvije vrste.  Prvi je onaj lov na „bodove“, i u toj vrsti lova je odstrijeljena, gore navedena divljač okvirne vrijednosti desetak miliona eura. U lovu pomoću „bodova“ pravo na divljač po udrugama se stječe na osnovu dobivenih „bodova“ koje nemaju zakonom propisanu vrijednost nego su rezutat internih propisa unutar lovačkih udruga a dobivaju se proizvoljnim procijenama na osnovu radnih akcija koje se provode nedjeljom i blagdanima. Dodatni bodovi se pak stječu također na osnovu internih propisa tko donese vlastitu motornu pilu, traktor te ostalu mehanizaciju ili neki alat. Ovaj tip lova na „bodove“ i radne akcije nedjeljom i blagdanima naslijeđe je iz vremena Jugoslavije i sve teže se nosi sa modernim vremenima u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj zbog košenja sa vremenskim mogućnostima radnih ljudi, ali i u jednu ruku kršenjem određenih svjetonazorskih prava kada oni lovci koji nedjelju i blagdane žele provesti u Crkvi ili sa obitelji na ovaj način bivaju zakinuti za „bodove“ od radnih akcija jer na njima ne sudjeluju.

Drugi tip lova je onaj koji se vrši u lovnom turizmu i koji se za sada uglavnom spominje u razgovorima no nažalost hrvatskom gospodarstvu ne donosi onu dobit koju bi to zaista i trebao. Svakako što se uskoro mora učiniti je ozbiljan zaokret u politici vođenja lovstva gdje ćemo donošenjem strategije hrvatskoga lovstva, te domoljubnim i razvojnim idejama u lovstvu, stvoriti radna mjesta za mlade stručnjake, dodatno pokrenuti pokleklo gospodarstvo države ali i neosporno ostaviti dovoljno lova za uživanje hrvatskih lovaca na vlastitoj djedovini.

Portal

Divljač i Psi

Donosimo konkretne detalje i fotografije o lovu u inozemstvu iz pera svjetskog lovca Đive Ćurlice tajnika udruge Safari lovaca Hrvatske - www.namibia-lov.com

Osnovne stvari koje valja znati prije nego planirate lov u inostranstvu, u nekoj stranoj destinaciji. Što vas sve čeka? Prije lova a nadasve poslije.

Morate točno znati što želite loviti, koju vrstu (podvrstu). Tu informaciju, kao i približno točnu cijenu trebate dobiti od onih koji već imaju iskustvo sa stranim destinacijama i od onih koji su takav lov uspješno priveli kraju. Nećete se puno obazirati na one koji su iz neznanja, bahatosti ili nekih drugih nepovoljnih okolnosti (prevare) doživjeli neuspjeh. Natrapili na prvu internetsku „prividno povoljnu“ ponudu i krenuli.

Imati na umu da će vas kao pojedinca koji je tu jednom i nikad više drugačije tretirati nego nekoga s kim imaju uhodanu suradnju.

Zna se dogodit da lov ne uspije iz objektivnih okolnost ali isto tako iskusne organizacije točno znaju optimalno broj dana da lov uspije, koje su predispozicije jer će veliki dio njih itekako biti spreman sve uraditi da lov uspije i da se pozitivne reference prošire. Ima jako puno prevare, imajte na umu. A prevareni šute, ne vole pričat o svojoj sramoti.

Uspjeh u Kanadi je preko 50 %, Centralnoj Aziji 80 %, Africi 100 %...

Treba biti svjestan svojih mogućnosti kako u fizičkom smislu tako i u financijskom. O financijskom aspektu, moram naglasiti da je u velikoj većini slučajeva taj detalj od strane pružatelja usluga korektan, čak štoviše iznenađujuće zna biti povoljan. Drže do dogovorenog a to je rezultat dugogodišnje suradnje i povjerenja.

Primjer; u Zadnjem lovu u Kazahstanu naša grupa je odbila usluge prevoditelja (nekako se Ruski lako razumije sam po sebi), lov je protekao, uspjeh 100 % , plaćeno i otišli smo doma. Kod naknadnog plaćanja troškova pakovanja, čišćenja i dostave trofeja od dogovorene svote su nam ODBILI  500 eura jer su se sjetili da nismo koristili usluge prevoditelja !!

Kad saznate detalje vezane za lov vrste koju želite, treba znati dali u tom lovu postoji mogućnost odstrela još neke vrste. Jer kad si već u tom lovu, zašto ne iskoristiti i tu mogućnost, jer divljač i odstrel zna biti povoljniji kad si tu nego isti taj lov raditi ispočetka negdje tamo ubuduće.

Ako loviš u Kanadi npr losa, zašto i ne odstrijeliti vuka ako je to ostvarivo ?

Za neke destinacije u smislu planinskog lova, fizička priprema je imperativ. Minimalno mjesec dana treninga i uspona a o skidanju prekomjerne težine ne treba napominjati, jahanje je često u programu. U Afričkim destinacijama to ne ali osnove ipak da, udobna oprema zavisno od doba godine. Savjetovati se s liječnikom. Voditi računa da je u Africi ljeto kad je kod nas zima. Itekako zna biti hladno u lipnju i srpnju.

Oružje se često stavlja u prvi plan i s time se ne slažem. Kupuju se nova puška i optika za taj lov i često se događa da se s tom puškom ne zna uraditi posao. Nepoznavanje netom kupljene „igračke“.

Zagovaram koristiti već onaj karabin s kojim se duže vremena lovi i s kojim ste perfektno personalizirali. Obratiti pažnju kod streljiva i vježbati. Da je ne znam kako jaka, skupa i lijepa puška, lovac je taj koji radi posao.

Odabrati adekvatnu obuću, naravno da je već nošena, novu nipošto.

Papiri i dokumentacija

Dokumentacija zna biti problem za onoga koji tome nije vješt i nema iskustva. Poznavanje jezika je uputno. Prva stvar je dogovoriti termin i paziti na vremenske prilike. Suludo je odlaziti u Centralnu Aziju ili Kanadu u prosincu ili siječnju. Kad je tamo – 30 C. Kolovoz i rujan su idealni. Tad se može uživati u planini, kampiranju, dugim danima i lijepim prizorima. U Afričkim lovištima u to doba godine čekaju nesnosne vrućine. Kad ste dobili termin pristupa se nalaženju povoljnijeg leta. Voditi računa jer cijena karte znatno varira od kompanije do kompanije. Raspitati se dali ta agencija prevozi oružje i trofeje jer danas postoji jaki lobi koji na neki način i tu miješa svoje prste.

Viza je obveza agencije koji vas upućuje, ali se na to nemojte pouzdati. Provjeriti direktno u Konzulatu te zemlje ili od onih koji su već bili. Neke destinacije ne traže vizu a za neke zna biti čak i komplicirano. Morate osobno u Konzulat.

Let nastojati uskladiti da se gubi što manje dragocjenih dana. Optimalno je na destinaciju stići na način da se ne gubi još jedan ili dva dana do početka lova. Iskreni outfitteri će vam o tome reći.

     

Potrebna dokumentacija......

Cjenik s popratnim troškovima treba biti jasan i nedvosmislen.

Uvijek pitati za sve eventualne izvanredne okolnosti. Također utvrditi „a što ako se odstrel ne realizira“. To je u Africi nemoguće  ali isto tako u drugim destinacijama otvoreno pitanje. Uzeti u obzir prognozu vremena. Što ako nepogoda onemogući lov ?

Tu je lovac uvijek u nepovoljnijoj prilici jer uglavnom sam preuzima taj rizik. Ali to treba znati !

I dogovoriti.

Pitanje je ranjavanja koje se događa. Također treba dogovoriti do detalja. Neće proći priča.. „ali vodič mi je rekao da pucam“

Dakle vodič je odobrio hitac procijenio divljač, odlučio da može biti odstrijeljena ali nije „naredio“ pucati. Kad pritisnete okidač, preuzimate odgovornost. Stoga oprez, morate znati da vas uglavnom čeka plaćanje ranjene i nepronađene divljači, ali i to se da dogovoriti – dakako unaprijed.

Postavite uvjete npr. ne želim pucati preko 150 m !!! Ponudite da pratitelj bude spreman s drugom puškom i eventualno potvrdi vaš odstrel drugim hicem ako vam to osobni stav dopušta. Možda čete divljač manje tražiti ?! Često u ponudi zna biti redukcijski lov, koji je do 70 % povoljniji ali su trofeji lošiji, raspitajte se.

Što s trofejima

I kad lov bude uspješan i kad sve protječe  kako treba morate znati što nakon odstrela. Naravno da i o tom opet treba odlučivati unaprijed.

Najčešće se lovci odlučuju za trofeju lubanje s rogovima ili pak kožne prostirke kod npr. vuka ili medvjeda, zebre. Izbijeljena glava s rogovima je nakon prve obrade u lovištu zrela za pločicu i na zid a kao takva dolazi u pošiljci.

Ako kojim slučajem želite dermopreparat morate znati da to iziskuje velike troškove. Čak nekad veće nego što košta sam odstrel. (paket 6-8 Afričkih trofeja u dermopreparatu dosegne do 30.000 kn) Ako je odstrel sibirskg srnjaka 500 eura,.. da biste dermopreparat stavili na zid jamačno će vas još toliko koštati. Oriks košta 400 eura, dermopreparat i više. Impala 200 eura, dermopreparat i preko 300.

O pripremi trofeje moraju znati vodiči. Lovina se mora oderati, ohladiti ista koža, usoliti i pravilno osušiti. Kože su uvijek rizik, ako se ne usole kako treba, ili se kasnije u obradi pokvare  ili stanje da ispadne dlaka pa je cijeli posao propao.

Vozarina trofeja se obračunava po kilogramima i volumenu. Što znači da će usoljena prednja trećina kože jedne Nyale iz Južne Afrike definitivno biti teža od glave s rogovima.

Što u konačnici znatno povećava cijenu ukupnog lova.

Budite sigurni što točno želite da kasnije ne bude „nisam znao“.

 

Propala trofeja!                                                             Lijepa i jednostavna trofeja!

Zastrašujući rad preparatora!

Uvozni dokumenti i pakovanje

Nakon završenog lova pristupa se dokumentaciji bez koje vaš lov neće biti okončan. Volim reći da je lov završio kad trofeje stignu doma u pristojnom stanju a NE kad se lovac vrati doma.

Trećina posla je pripremiti lov u kontekstu putovanja, dokumentacije i vize, trećina je sam lov na terenu a zadnja trećina uspješnog lova je - dostava trofeja.

Koja znade ponekad zapeti. Stavka koju treba dogovoriti je što lovac točno želi od svojih trofeja. Preporučam samo lobanje s rogovima, najmanje je komplikacije i rizika za svih. Paket s 6-8 trofeja može biti težak 30 kg a može i 80 ako su usoljene kože unutra pa sad odlučite sami.

Lijepo ali jako skupo!

Uz trofeje obavezno trebaju biti dokumenti u smislu lovne dozvole, fakture, potvrde tamošnjeg dermopreparatora  koji je u skladu s EU, veterinarski certifikat  po standardima EU i naravno obavezni Cites ako je vrsta pod zaštitom.

Izrada kutije za trofeje je važna stavka jer kod kartonskih tankih kutija postoji opasnost od oštećenja.

Dokumentaciju tražiti da se dostavi prije slanja pošiljke i dati onome na uvid koji će je uvesti.

Pravilnici se često mijenjaju.

Vrhunski trofeji u prekrasnoj lovačkoj sobi.....da sve ovako završi obratite se Udruzi safari lovaca Hrvatske koji znaju što i kako činiti za uspješan lov i vrhuske trofeje.

Kad trofeji stignu u Hrvatsku, nema nazad. Carinici i veterinari rade svoj posao i dobar dio pošiljki je zadovoljio ali zna se dogoditi i obratno

Velika je šteta ako se trofeji konfisciraju i završe u spalionici a najmanje je ako ih nalože vratiti odakle su došli. Zbog nekog pogrešnog certifikata, pogrešne popune istog ili zaostalog komadića tkiva na trofeju.

Da ne spominjem one koji u lov odu a trofeje nikad ne dobiju ali o tom drugi put.

Zato oprez i slobodno nas pitajte, rado ćemo pomoći.

Portal

Divljač i Psi

Naslov je bio članka koji je podigao ozbiljne tenzije prije 15 godina.

Skoro pa (pravni) incident.

Sa sudskim epilogom.

A danas samo nažalost potvrda, „proročanstvo“ se ispunilo.

Dubrovačko Neretvanska Županija (regija), neposredna Dubrovačka okolica nadasve, dobrano zaostaje u smislu razvoja lovstva, strategije razvoja lovstva,  lovne ponude i korištenju prirodnih resursa u tom kontekstu za cijelom Hrvatskom a da ne spominjemo za nekom Evropskom lovnom destinacijom.

Kao recimo, Katalonija u Španjolskoj. Gdje doslovno provedete u vozilu sat vremena i za to vrijeme vidite usput i okolo desetke vrhunskih grla divljači.

I sretnete se s nekoliko grupica lovaca, dali turista, ali najvjerojatnije.

(Španjolac ima u zakupu 55000 ha i prodaje godišnje 120 trofejnih kozoroga i još toliko u redukciji.)

DUBROVAČKI SRĐ

Popeti se žičarom, autom ili pješice i pogledati sa vrha brda Srđ (415 m) na jug i pod sobom vidjeti cijeli Dubrovnik u punom sjaju, prepun turista, hotela, mega crusera, golemih jahta, nevjerojatnih kapaciteta i mogućnosti općenito.

Jedna od najskupljih i najtraženijih svjetskih turističkih destinacija.

Kojoj se da je bilo i imalo volje umjesto jala i zavisti, moglo pridružiti smislom urbanog turizma, sjajne lovne destinacije i vrhunskih trofeja.

Okrenimo se dok smo na vrhu Srđa, nakon pogleda na Dubrovnik na jugu, na sjever. Pruža se impresivna vizura na upravo predivan komad šume, makije, proplanaka, ledina, lovišta recimo, od oko 400-500 ha. I oaza mira. Izvanredni i kvalitetni tereni za pobjeći iz uzavrelog pretrpanog grada a svega 10 minuta vožnje. Taksijem manje od 100 kuna.

 

Bonitet za pet.

Hrast (dub), bora dvije vrste, žuka, lemprika, česvina, maginja, živa voda na nekoliko mjesta, nešto kamenjara, trave, prirodne granice…

Za nijansu hladnije i ugodnije nego dole u gradu.

Brdo Srđ koji je mogao biti Park Prirode, za posjetitelje koji uživaju u prirodi, panorami, pogledu koji seže desecima kilometar uokolo do Lastova, kraja Pelješca i Crne gore.  

Po tihom i mirnom vremenu jednostavno neshvatljivo koja je to panorama i vizura.

U moglo biti u određenoj i manjoj mjeri ekskluzivno lovište za platežne lovce željne vrhunskih muflona, lopatara, ugodnog smještaja u bijega od civilizacije i još ponečega.

Lovište koje bi bilo aktivno samo i najduže..možda mjesec dana!

U USA u nekim saveznim državama npr. lovna sezona na neke vrste traje taman toliko, par tjedana, da se ispuni kvota.

Ali, nama kao da nije potreban epitet poželjnog, bogatog, impresivnog, produktivnog !?

Nečega čime bi se trebali dičiti i ponositi.

Ne !

Treba se živjeti u uvjerenju da je poneka ne-domaća divlja svinja, gdje koja prepelica i golub u preletu sasvim dovoljno za ono malo sitniša što se plati. I obiteljska suhoparna šetnja jednom izlokanom stazom od mini terenaca koji paraju mir ove planine.

I sad se tako tu oko našeg Srđa lome političke, ekonomske, ekološke i ostale odluke što bi tu trebalo biti pa ćemo po svemu sudeći umjesto Parka Prirode - renomiranog lovišta, komada zelenila, gledati neka betonsko-cigleno kromirana zdanja, brze male trkaće terence, asfalt, umjetne palme, pompozne šoping centre, pizzerie i kafiće s preglasnom glazbom svih kontinenata.

Jer je svaka ideja u smislu prosperiteta, napretka lovstva u ovoj Županiji iz nekog razloga u startu sasječena. A nažalost i nagrađena.

Pohvalnice, kojekakve zahvalnice i zaslužnice kao da su postale svrha i opstojnost.

Uploviti u odbor ovaj ili onaj…

A objektivno stanje u lovištima – katastrofa, da nije onog što je samo od sebe tu.

A stara kaže, „ne iznosi iz lovišta ako nisi unio“

Nadajmo se da će nova izložba pod pokroviteljstvom nekog tamo za dvadeset godina iznjedriti još barem toliko muflona da ne zaboravimo kako izgledaju.

„ Kod mnogih čudnih nelogičnih događanja, posebno uzroka, često se lansira neistina iz višestrukih razloga. Jer od toga i demagogije mnogi ljudi dobro žive. Onaj koji govori istinu, ne manjka mu neprijatelja.“

 

Portal

Divljač i Psi

Prema pisanju Večernjeg lista lovni turizam svakako je grana koja je nekada donosila ogroman novac bivšoj državi dok danas u promilima i vrlo točkasto donosi minorne prihode Hrvatskoj bez obzira na veliki potencijal koji leži neiskorišten. Razloga tomu je zaista mnogo, od volonterskog pristupa lovstvu i lovnom turizmu preko krive postavke da divlje svinje, medvjedi i jelenska divljač donosi novac, mada svi znamo da ono malo lovnog turizma koje donosi prihode se najviše odnosi na šljuke, prepelice i trčke, pa sve do nedostatka strategije razvoja što u istom članku ističe i resorni Ministar.

Ipak, čini se da pred neki mjesec donosena i usvojena Strategija razvoja lovnog i ribolovnog turizma u Karlovačkoj županiji preko Razvojne agencije Karlovačke županije "Karla" uz suglasje župana Ivana Vučića je za sada jedini primjer strateškog promišljanja kako stvari postavljati od početka te pokušati stvoriti prihode od ove isplative gospodarske grane  u Republici Hrvatskoj. U svakom slučaju to je jedini ispravni smjer kojim valja ići u korist oživljavanja ruralnog prostora i stvaranja novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

U ne baš zavidnoj situaciji domovine nam Hrvatske, uz konstantan pad BDP-a, te uz paralelni pad kreditnog rejtinga države, sa popratno najgorim scenarijem odlaska mladih i školovanih ljudi, držimo se svi u „modu“ da su i dalje sve oči hrvatskoga društva uprte u svako moguće radno mjesto koje se može i mora o(s)tvoriti. Zasigurno među njima lovstvo i dalje stoji kao gospodarska grana koja jedva u promilima pruža nadu mladom hrvatskom obrazovanom kadru u lovstvu, šumarstvu, veterini, agronomiji ili nekoj drugoj sličnoj branši sa kolegijom lovstva, kako bi zadovoljio svoje barem osnovne životne potrebe kroz neko moguće radno mjesto. Da bi u jednom kraćem pregledu ustanovili neke od osnovnh razloga toga problema valja samo napraviti brzinsku i grubu analizu smjera u kojem se lovstvo kao gospodarska i turistička grana godinama vodi u Lijepoj Našoj. I ponovno hajmo ispočetka, divlje svinje bez trofeja, jeleni u prevelikom broju bez trofeja, srnjaci bez trofeja, medvjedi, risovi i vukovi koje je lijepo vidjeti u prirodi no bez obzira na to nekako je teško shvatiti kako ih u ovolikom broju nemaju neke druge razvijenije europske zemlje?! S druge strane, u posljednje vrijeme smo i svjedoci da gubitke stvaraju vrlo respektabilna lovišta sa krupnom divljači dok ponovno ulazimo u sezonu višemilijunskih šteta od divljih svinja koji se u konačnici lome na leđima nas „običnih“ hrvatskih lovaca. Raščlanimo li pak razloge gubitaka kod krupne divljači u Hrvatskoj jasno je da je obrt kapitala, odnosno vrijeme potrebno za ostvarivanje dobiti predugo. Deset godina za jelena koji neka vrijedi i 50.000 eura je u konačnici 5.000 eura godišnje ili preračunato 37.500,00kn koliko nije dovoljno niti za jednu osobu koja bi dobivala izrazito minimalnu plaću da o njemu brine dok o trošku potrebne hrane i troškovima sprečavanja krivolova ne treba niti govoriti. Ili pak sedam godina za trofejnog vepra koji konačno donese možda 13-tak tisuća kuna. Naravno, uz to dolaze i štete koje su se već obistinile i sudski postale pravomoćne na više mjesta te nažalost otjerale pojedine lovozakupnike koji su nasjeli na priču zarade od jelena i svinja u debele minuse i stečajeve. Na osnovu toga jasno je zaključiti kako je smjer kojim se posljednjih dvadesetak godina razvija hrvatsko lovstvo potpuno volontersko te gotovo bez imalo struke i osvrtanja na svijetle primjere u europskoj zajednici kojoj smo toliko težili. Osim, ako nam se lovstvo kao gospodarska grana zaista nije svelo samo na natjecanje u lovačkom kotliću ili svirci lovačkih rogista....

Sagledavši takve smjerove i poticaje koji nisu učinili ništa za razvoj, nekako se čini da je ovo danas što imamo više pokušaj kopije sustava lovstva bivše države koji je preko tada jedne tvrtke, lako čuvao trofejna grla jelena i svinja uz više milijardi ondašnjih dinara štete jer nitko nije mogao ili nije smio pitati kako će mu se to isto nadoknaditi a novca ako nije bilo lako se isprintao. Odnosno, kaže jedan od zapisa iz toga vremena da je bilo bolje biti tužen nego tužiti za štete nastale od divljači jer sporovi vremenski nisu išli u korist oštećenika. Mada, navodi isti zapis, da su konačno i uspjeli biti sprovedeni, samo lovstvo to ne bi moglo izdržati. Uz to ne treba smetnuti s uma, kako slično tom pokušaju kopije lovstva bivše države, u Hrvatskoj se danas provode radne akcije po lovačkim udrugama i lovi gotovo isključivo nedjeljom i blagdanima, za neke bodove, što je pomalo čudno kada se to događa u zemlji gdje većina stanovništva taj dan odlazi u Crkvu ili provodi s obitelji.

Mladi profesionalni lovočuvari - radna mjesta na ruralnom području toliko potrebna u Republici Hrvatskoj.

Ipak, danas s odmakom od 25 godina, u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj više nije, i ne smije biti tako, nego valja iznaći način, a ne probleme gurati ispod tepiha. S druge strane, pogledamo li bogate zemlje zapadne europe vidimo da se baš „ne tuku“ za neke vrste koje se kod nas dižu na tron dok na primjer samo proizvodnja i prodaja pernate divljači recimo britanskoj ekonomiji donosi oko 1,6 milijardi funti (2013. godine) što bi preračunato bilo oko 16-tak milijardi kuna. Neosporno lijepa proračunska svota za svaku državu. Vrlo slično se događa i kod francuza, španjolaca a česi i slovaci osim velike proizvodnje sitne divljači koja generira dobit, nude i kombinirane lovove na divlje svinje i fazane zajedno, dok njemci kreću sa kopiranjem britanskog modela vraćanja pojedinih vrsta vrlo profitablnih sitne divljači. Ako se pitamo gdje smo mi, slobodno možemo zaključiti da smo u posljednih 20-tak godina vođeni volonterskom politikom lovstva ugasili oko 20-tak fazanerija te je nestalo 500-tinjak direktnih, i još veći broj indirektnih, radnih mjesta. Neki će reći pa to je tržište, i da, to je dijelom istina, no tržište svaka država stvara mudrom razvojnom i domoljubnom politikom. Konkretno i samo za primjer, u slučaju lovstva, sa ciljem ostvarenja dobit i novih radnih mjesta da je svako nizinsko i brdsko lovište godišnje moralo unijeti svega 100-tinjak kljunova pernate divljači i ispustilo ih kako treba (preko ispusta) velika većina tih ugašenih proizvođača divljači bi i dalje funkcionirala. Ako netko kaže da je to nemoguće, svakako nije u pravu jer u Republici Hrvatskoj je divljač u vlasništvu države te mi jedini lovimo na tako zvanim zajedničkim lovištima. Inače taj termin zajedničkih lovišta ostatak Europe ne poznaje jer je to samo naziv za lov na nečijoj tuđoj privatnoj zemlji. Sukladno tome, odgovor je da, ovakav poticaj je mogao biti donesen, ili bolje reći, tako to čine oni koji na svoju zemlju gledaju sa domoljubljem i željom za napretkom a nitko ne bi propao za nekoliko tisuća kuna uloga u i ovako ugrožen fond izvorne hrvatske sitne divljači. S druge pak strane godinama se na određen način implementira kako će lovni turizam dovesti neke strance koji će nam oduzeti naša lovišta a ne ostaviti koju nužno potrebnu devizu, dok lovstvo prema sličnim izvorima mora biti isključivo rekreacija – tko zna zašto?! Dokaz tome je i da nitko nije dovoljno konstruktivno reagirao i kod donošenja zakona o udrugama, gdje su naši lovci stavljeni u vrlo nezgodan položaj kako se baviti lovnim turizmom mada je opcija da se sve zadovolji bilo poprilično mnogo – pitamo se jeli to slučajno ili namjerno?  S druge strane od nekih naših europskih susjeda kopiramo ono što je dodatno zakompliciralo papirologiju provođenja lova, sa nekim novim parafiskalnim nametima koji su u konačnici odluka svake države članice Europske Unije a ne Sveto pismo da baš i mi to moramo imati. Ili tko zna, možda na taj način nekome i negdje stvaramo dobit koja se nažalost opet ne pretače u unaprijeđenje i radna mjesta u lovstvu.

Također, u nastavku valja sagledati i činjenicu da su pojedine vrste divljači, kao na primjer mufloni, proglašeni „štetnim“ a možemo reći da je dio „struke“ tada samo šutio, ili nije imao znanja da obrani prosperitet jedne vrlo profitabilne i kvalitetne vrste divljači, dok se u isto vrijeme pušta teorija kako divlje svinje i dalje valja čuvati lovostajom bez obzira na štete i netrofejnost. S druge strane, svatko tko imalo razumije problematiku lovstva jasno bi tada izrekao kako muflon može donijeti itekakvu korist a isto tako može imati savršen suživot sa profitabilnom trčkom, kamenjarkom, zecom ili fazanom, konačno, isto kao i trofejno zanemarena srneća divljač.

Prije zaključka, napomenimo i primjer da naše, toliko hvaljene velike zvijeri, koje neosporno imaju važan dio u ekosustavu, su pojedine druge europske zemlje, kao na primjer Španjolska u slučaju povratka risa u svoja lovišta, činile na način da su prvo obnovile i reintroducirale populaciju divljeg kunića, kako bi stvorili brojnu i stabilnu prehrambenu bazu za starog-novog predatora a skinuli pritisak sa vrsta koje donose dobit njihovom gospodarstvu – na primjer srnjacima.

Zaključno, valja imati na umu one mlade hrvatske intelektualce, čiji su roditelji za 3-5 godina obrazovanja u lostvu ili sličnim zanimanjima potrošili sigurnih 10.000,00 do 15.000,00 eura a sada nemaju posla kojeg bi morali imati. Mazanje očiju kako profesionalno vođenje lovno gospodarskih osnova ili pak njihova izrada (svakih deset godina!) može osigurati toliko željeno radno mjesto i egzistenciju više ne prolazi, te se nadamo kako će istinsko domoljublje u skoroj budućnosti i u sektoru lovstva stvoriti barem tisuću radnih mjesta te nam oživiti i ovako demografski i ekonomski ugroženu najdražu domovinu Hrvatsku.

Portal

Divljač i Psi

Doktor lovstva i kinologije, docent Ivica Bošković i student poslijediplomskog doktorskog studija sa Poljoprivrednog fakulteta iz Osijeka gospodin Eduard Duka, u provedenom istraživanju jasno pokazuju što i koliko poljska jarebica ili trčka (Perdix perdix L.) donosi kroz lovni turizam razvoj određenom kraju i to na način da uopće nema odstrjela već je termin "održivost" prikazan na najvišoj razini. Ujedno ovo istraživanje pokazuje da je sitna divljač, i to posebno trčka, ključne za pokretanje lovnog turizma na prostoru Republike Hrvatske a obnova njenog fonda je nužan faktor. Osim toga valja naglasiti kako se ovaj tip lovnog turizma sa trčkom može kvalitetno održavati u bilo kojem dijelu Hrvatske a posebno na poljima i ravnicama od Karlovac do Vukovara kao i  u svim drugim ravničarskim i brdskim lovištima.

 

Trčka – pokretač lovne kinologije i lovnog turizma 

Ivica Bošković1, Eduard Duka2

1Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3, Osijek, Hrvatska

2Phd student, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3, Osijek, Hrvatska

Značaj trčke skvržulje u ocjenjivanju uzgojne i radne kvalitete pasa ptičara vrlo je velik. Karakterističnim mirisom, načinom ponašanja bilo u paru ili jatu te specifičnim podnošenjem prisustva psa na terenu upravo je idealna divljač za obuku i ispitivanje kvalitete lovačkih pasa ptičara. Lovačke destinacije koje obiluju prirodnom trčkom pogodne za obuku i održavanje natjecanja vrlo su tražene i ostvaruju značajne prihode u lovno-kinološkom turizmu. Istraživanje o prihodima od prodaje mirisa divljači, odnosno iznajmljivanja terena za obuku pasa ptičara i održavanja natjecanja u radu provedeno je anketnim upitnikom napisanim na pet svjetskih jezika za vrijeme trajanja međunarodnih utakmica pasa, Mediteran kupa i Svjetskog prvenstva u radu pasa ptičara u listopadu 2013. godine na terenima u okolici Zadra  i Nina. Pitanja su bila formulirana tako da je na kvalitativna pitanja trebalo zaokružiti jedan od ponuđenih odgovora ili upisati riječi, a na kvantifikacijska pitanja upisati brojčanu oznaku. Sve novčane vrijednosti izražene su u eurima radi lakšeg snalaženja strancima. Sama natjecanja trajala su 20 dana, a anketa je provođena zadnjih šest dana natjecanja. Osim ovog natjecanja na istim terenima su u proljeće održane međunarodne utakmice pasa u trajanju od 15 dana, a čiji financijski efekt nije obrađen u ovom istraživanju.

 

Pas markira trčke a u desnoj ruci vodiča-lovca se može vidjeti mali startni pištolj koji simulira hitac puške.

 

Nakon polijetanja trčki i simuliranja hica trčke odlijeću dalje, pas ostaje uz vodiča-lovca i svaki idući vodič-lovac može ih ponovno pronaći - nema odstrjela!

 

U istraživanju je anketnim upitnikom obuhvaćeno 120 osoba (natjecatelji oko 80%,  selektori i gledatelji oko 20%). Na međunarodnim utakmicama je u 15 dana ocjenjeno oko 1400 turnusa pasa, na Mediteran kupu ocjenjeno je 80, a na svjetskom kupu 200 turnusa pasa. Ukupno 120 natjecatelja ostvarilo je 889 noćenja prilikom priprema i samog natjecanja, dok je 162 osobe u pratnji ostvarilo 1099 noćenja. U hotelskom smještaju ostvareno je 1486 noćenja, u privatnom smještaju 469, dok je u vlastitom vozilu odsjelo svega 4 osobe. Za korištenje terena prilikom pripreme i natjecanja lovačka društva i voditelji na terenu ostvarila su 45.500 eura dobiti, organizator natjecanja 13.200 eura, dok su za smještaj i dnevnu potrošnju natjecatelji i osobe u pratnji potrošili 219.928 eura. Ukupan prihod za lokalnu zajednicu iznosi 278.628 eura. Za napomenuti je da ovom anketom nisu bili obuhvaćeni  sudionici proljetnih međunarodnih utakmica i veći dio sudionika na jesenjim međunarodnim utakmicama te da je ovo vjerojatno tek oko 50% ostvarenih prihoda na račun trčke u Zadarskoj županiji, a prema tome stvarni prihodi vjerojatno prelaze iznos od 500 000 eura. Pri tome nije odstrijeljena niti jedna trčka.

Stalnom brigom za trčku i stanište  ovi prihodi se mogu i povećati, a strast za lovom domicilnih lovaca može se nadoknaditi kupovinom i ispuštanjem fazana iz kontroliranog uzgoja neposredno pred lov. Na ovaj način je moguće da bude i „vuk sit i koza cijela“!

 

Portal

Divljač i Psi

 

 

Obzirom da lovstvo kao ozbiljna grana gospodarstva participira u donošenju zarade lokalnoj i nacionalnoj razini kao vodeći dio ruralnog turizma, dovoljno je reći da je u Europskoj Uniji samo u 2010. godini lovni i ribolovni turizam donio oko 40 milijardi eura, pristupi regulacije lovstva različiti su u Europi i Svijetu. Najveći dio prava lova u svijetu je vezan da pravo lova pripada vlasnika zemljišta gdje čak površina zemljišta nije uvjetovana divovskim površinama privatnog zemljišta u jednom komadu da bi se ustanovilo lovište. Svakako je nužno poznavati i sustav prava lova u Europi te vidjeti kako to rade nama najbliži susjedi koje često kopiramo:

Austrija:

Pravo lova u Austriji pripada vlasniku zemljišta bez iznimke ali vlasnik zemljišta ne dobiva automatsko pravo za provođenje lova ako ne posjeduje 115 hektara (u nekim pokrajinama 300ha) neprekinutog područja. Ako vlasnik zemljišta ne želi loviti na svojoj zemlji on pravo lova mora dati nekom u zakup da gospodari sa divljači na tom prostoru. Takva zemljišta na kojima vlasnik ne lovi se stavljaju zajedno u jednu površinu kao „pridruženi lovni teritoriji“ tako zvani Genossenschaftsjagdgebiete. Takvi teritoriji se daju u zakup za lov s time da zakupnik prava lova preuzima sve odgovornosti vezane za lov i divljač. Vlasnici zemljišta koji tako daju zemlju u zakup za lov dobivaju značajna sredstva od korisnika prava lova na njihovom zemljištu tako zvani Jagdpachtschillin.

Njemačka:

U Njemačkoj pravo lova pripada isključivo vlasniku zemljišta. Dva vodeća principa lovne prakse u Njemačkoj su Reviersystem (Revir ili sistem lovnog područja) i Pflicht zur Hege (dužnost gospodarenja sa divljači ovlaštenika prava lova). Revirni sistem lova se razlikuje od sistema traženja dozvole za lov u drugim pokrajinama gdje je lov moguć samo u određenim područjima (Jagdbezirke). Privatno zemljište na kojem se može loviti mora biti površine od najmanje 75 hektara neprekinutog vlastitog zemljišta. Isto tako ako vlasnici zemljišta nemaju svojih vlastitih 75 hektara zemljišta mogu se udružiti sa susjednim vlasnikom zemljišta to je tako zvani Gemeinschaftliche Jagdbezirke i taj udruženi teritorij ne smije biti manji od 150 hektara. Vlasnik zemljišta može imati za lov 75 hektara poljoprivrednog ili šumskog zemljišta ili ribnjaka te iste površine sa okolnim terenom na kojem također smije loviti. U području gdje vlasnici imaju manje komade od 75 hektara ali imaju zemlju na kojoj bi mogli loviti i ta zemlja se nalazi u administrativnim granicama jedne pokrajine kako je Njemačka i podijeljena, pravo lova tada pripada Savezu zemljovlasnika koji se naziva „Jagdgenossenschaft“ (to bi se moglo prevesti kao Lovna suradnja). U tom slučaju vlasnici zemljišta imaju generalno pravo na iznajmljivanje svoje zemlje odnosno davanje u zakup prava lova pojedincima ili lovačkim udrugama.

S druge pak strane u lovnom gospodarenju slični nam Poljaci ipak su shvatili važnost lovstvakao gospodarske grane te stvorili sustav gdje se mora dobro raditi i kroz lovstvo stvarati nova radna mjesta i ostvarivati prihode:

Poljska

Temeljni zakon u Poljskoj koji se odnosi na lov i lovstvo naziva se Zakon o uzgoju, zaštiti divljači i lovu koji je donesen 17. srpnja 1959. godine i naknadno dopunjen 1973 godine. Prema tom zakonu sva divljač koja živi u divljini je u vlasništvu države. Pravo lova ne pripada vlasniku zemljišta i loviti mogu samo članovi Lovačkog saveza Poljske koja je i jedina nacionalna asocijacija lovaca u Poljskoj. Čitava zemlja je podijeljena u 5250 lovnih područja sa minimalnom površinom od 3000 hektara. Pravo lova daje se legalno konstituiranim lovačkim udrugama na zakup u trajanju od deset godina. Lovačke udruge plaćaju uzgoj divljači, pravo lova i štete koje prouzrokuje divljač na usjevima.

Donose se godišnji planovi odstrjela za svaku godinu. Da bi sve to platili poljski lovci organiziraju lovni turizam za domaće i strane lovce, prodaju živu divljač (posebno zečeve) i prodaju meso odstrijeljen sitne i krupne divljači. Lovačke udruge moraju obavezno zapošljavati profesionalne lovočuvare na određenoj površini lovišta a po potrebi i više njih ako je lovište veće. U svakom slučaju izvrstan model koji rezultira kvalitetom i brojkom krupne i sitne divljači uz radna mjesta.

Lovstvo i divljač u rukama države – dobit, jednostavnost i uživanje u lovu

Jedan od idealnih primjera kako se lako i jednostavno lovi a o divljači brinu profesionalci je patentni način lova. Primjer iz prakse osim u nekim europskim zemljama ima najbolje razrađen SAD. Da bi se shvatio način na koji sustav funkcionira najbolje ga je pokazati na primjeru iz prakse. 

Lovimo u Hrvatskoj:

Punoljetna osoba koja može nabaviti i koristiti oružje za lov pristupa polaganju lovačkog ispita gdje želi, ne mora biti član niti jedne lovačke udruge niti saveza da bi postao lovac, plaća oko 3000 kuna za polaganje lovačkog ispita, ovisno gdje ga polaže. U slučaju da je osoba završila neki od visokoškolskih ustanova ili fakulteta sa kolegijem lovstvo na osnovu uvjerenja o položenom lovačkom ispitu na obrazovnoj ustanovi dobiva lovačku diplomu od lovačkog saveza. Nakon polaganja ispita, može pristupiti nabavci oružja. Za to mu je potreban odlazak u najbližu policijsku upravu kako bi predao zahtjev za držanje i nošenje oružja u svrhu lova. Uz zahtjev trebate priložiti dvije slike, uvjerenje o liječnikom pregledu za držanje i nošenje oružja u ovlaštenom domu zdravlja, te platiti uplatnice i biljeg koje se prilažu uz zahtjev što ukupno iznosi okvirno oko 800 kn. Kada dobije i taj dio dokumenata novopečeni lovac može nabaviti prvu pušku. Recimo da to bude neka relativno „normalna“ kombinirana puška koja bi zadovoljila eventualan lov na divlje svinje kojih ima posvuda te fazana od sitne divljači košta otprilike 5000,00kn. Za sada bi to sve zajedno koštalo oko 8800kn. Nakon toga lovac u osnovi može u lov već na osnovu izdanog dopuštenja za lov bilo kojeg ovlaštenika prava lova, ako mu ga on želi izdati i dati mu da lovi, ili se pak upisuje u neku od lovačkih udruga. Kako su ovlaštenici prava lova, u najvećem broju slučajeva lovačke udruge, udruge građana, koje rijetko prakticiraju lovni turizam ili prodaju kvote divljači nekome tko nije njihov član, to novopečenog lovca koja nije član stavlja u pomalo nezavidan položaj jer u osnovi nema baš šanse da lovi, ili lovi jako rijetko uz što mora u većini slučajeva prevaliti velike kilometre da bi došao do nekih komercijalnih terena za lov. Ako se ipak odluči učlaniti u jednu od udruga podnosi zahtjev za učlanjenje te biva ili ne biva priman u udrugu. U slučaju kada je primljen, plaća upisninu i članarinu. Za pojedina lovišta gdje se najviše lovi svinja te ponegdje jelen uz srneću divljač upisnine su oko 7.000 - 8.000 kn plus oko 2.000 kn članarine. Za tu godinu, kada ste položili ispit i kupili pušku, sve zajedno to bi iznosilo oko 18.800 kn. Nakon toga svake godine lovac plaća samo članarinu društvu od u prosijeku 2.000 kuna u kojoj su najčešće uračunate i ostale članarine same udruge prema višim tijelima istih takvih udruga.

Nakon toga kretanje u lov i lovni dani ovise o upravnim tijelima lovačke udruge u kojoj je lovac član, bez obzira što nadležni Zakon i Pravilnici vezani za lovstvo ne određuju lovne dane i loviti se može puno više i češće bez ikakvog problema. Tako u prosijeku jedan lovac željan lova ima na raspolaganju 12 do 16 nedjelja za lov. Između toga ima ovisno o udruzi radne akcije, troškove goriva i rada te se na osnovu interno dobivenih „bodova za rad“ (a teško je znati pravu vrijednost bodova za lov jer nisu nigdje vrednovani u niti jednom Zakonu bez obzira što divljač pripada Republici Hrvatskoj) smije ili ne smije loviti određenu divljač koju je udruga dobila na desetogodišnje gospodarenje. U dosta slučajeva tijekom „lovnih nedjelja“ lovac može ili ne može doći u gotovo isključivo skupni lov, tako da mnogi niti ne znaju za što su stvarane pojedine pasmine pasa, i kako bi one uistinu trebale loviti, i biti dio lova. Konačno to je relativno dosta financijskih odricanja, što je ok jer lov nije jeftin, no jako je malo lova na terenu bez obzira na mogućnosti koje pruža dobar Zakon i Pravilnici vezani uz lovstvo. Uz to malo je onih koji prodaju usluge lovnog turizma te sa te strane nema financijske koristi čitav ruralni prostor, ugostitelji, stanovništvo, proračuni zajednica itd.

Lovimo patentno – divljač i profesionalci u rukama države:

Patentni način lova prakticira se u mnogim zemljama Svijeta. Najbolji primjer toga je SAD

gdje je lov, lovstvo, divljač u rukama države, lov je jednostavan i lako se provodi uz veliku zaradu od lovnog turizma. Razlike među državama u SAD-u pri nabavi lovačke dozvole postoje no u osnovi se razlikuju u cijenu, sve ostalo je gotovo identično.

Primjer lova u Nebraski:

Za primjer je slučajno odabrana jedna država sa liste svih država SAD-a  i situacija je slijedeća ako želite ondje loviti. Web stranica je inače Službena stranica Vlade Nebraske čiji je link postavljen na jednu od niza stranica o lovu u SAD-u gdje su po abecednom redu pobrojane sve države SAD-a.

Lov u Nebraski, USA (primjer iz 2011. godine):

Cijena lovačke iskaznice je ovisno o tome dali ste stanovnik Nebraske ili niste što se potvrđuje vašom osobnom iskaznicom ili vozačkom dozvolom. Dozvolu možete kupiti preko interneta i to po cijeni od 14 dolara za državljane Nebraske što iznosi oko 95 kuna za ili 81 dolar odnosno 534kn ako niste državljanin Nebraske.

U lov mogu i mladi od 12-17 godina uz pratnju punoljetnih osoba koje imaju položen ispit za korištenje oružja. Taj dio je poseban u Americi i na taj način od malena se stvara velik broj lovaca i ljubitelja divljači i staništa. Nakon što ste kupili dozvolu možete kupiti i markice za krupnu ili dozvolu za sitnu divljač.

Broj, odnosnu kvote za odstrjel, određuju stručnjaci koji rade za Agencije za divljač i ribolov u vlasništvu države. O divljači također uz njih brinu i nacionalne zaklade koje se bave samo nekim vrstama divljači. Tako postoje zaklade koje se bave samo fazanima, povećanjem broja, istinskim gospodarenjem staništem, prognozama lova fazana po godini ili predjelu itd.

Za medvjede, jelene, antilope, divlje purane i ostale mnogobrojne vrste sitne i krupne divljači brinu se profesionalci postavljeni po okruzima (inačica naših Županija) koji savršeno poznaju stanje i brojnost na terenu.

Tako cijene medvjeda mogu biti 200 dolara (cca 1350 kuna) do nekoliko tisuća dolara ovisno da li je netko od lokalnih lovaca aplicirao za markicu ili će se on prodavati u komercijalne svrhe. Ako ste pak strastveni lovac na sitnu divljač dovoljno je reći da na primjer dozvola za lov fazana čitavu godinu iznosi 97,75 dolara što je otprilike 645 kuna, u lov možete svaki dan tijekom sezone lova sukladno pravilniku o lovostaji, smijete odstrijeliti 3 muška fazana dnevno a kod sebe u vlasništvu imati 6 muških fazana. U tom sustavu se jasno određuje broj koji smijete odstrijeliti i broj koji smijete imati kod sebe što je dijelom vezano za prodaju divljači. Naravno o divljači se jako brine, ispušta i hrani tako da je ima u izobilju što rade prije navedeni profesionalci. Što se tiče terena, imate pravo odabira između državnog zemljišta ili engl. «walk in areas» gdje slobodno uđete i lovite, zatim privatnih farmi gdje poljoprivrednici imaju velike komade zemlje pa ih zamolite ako bi smjeli loviti na njihovoj zemlji, što uglavnom nije nikakav problem u što su se uvjerili pojedinci koji su lovili u SAD-u, ili idete u privatna lovišta koja naravno uz dozvole imaju svoje cijene usluga što je klasičan komercijalan lov. Uz ovdje navedena samo dva primjera ima još mnoštvo kombinacija dozvola kao što je kombinacija nekih vrsta divljači i ribolova u cijeni od pedesetak do sto dolara, ili popusti za nepunoljetne lovce koji love u pratnji starijih, zatim tako zvani sportski paketi različitih vrsta divljači, obiteljski paketi lova i ribolova itd.

Ono što je u svakom slučaju još zanimljivije je da je lov lukom i strijelom itekako popularan i donosi ogroman profit. S druge strane u Svijetu najodrživiji i okolišno najprihvatljiviji način lova, sokolarenje, koji uz to u Americi nema niti približnu tradiciju kao u Europi, ima lovnu sezonu koja počinje mjesec dana ranije jer znaju da ptice grabljivice i u prirodi kreću od mlađe divljači prema starijoj što je i razumljivo s obzirom da to nije puška iz koje svatko može pucati a broj ulova je jako mali.

Foto izvor: snaro.net

Što se pak tiče zarađenog novca od iskaznica i divljači, s tim novcem se financiraju profesionalci, ljudi školovani da se bave lovstvom koji brinu o divljači, u rangu naših šumara, agronoma, veterinara ili inženjera lovstva i zaštite prirode. Kazne za nepoštivanje lovostaje i broja odstrjela su izrazito visoke ali s druge strane to daje i velik broj novih radnih mjesta te strašno veliku popratnu industriju lovne i ribolovne opreme i usluga koje pune proračune lokalnih zajednica i države.

Usporedba sustava:

Kada se usporedi ova dva sustava jedan je dosta skup i birokratski složen, posebno složen u djelu lova na terenu kojeg ima jako malo dok ispit i oružje je relativno lako položiti i nabaviti. No, čemu ispita i oružja ako je svega nekoliko nedjelja lova uz mnoštvo uglavnom čudnih internih propisa pojedinaca koji se ponekad kose sa zakonskim i podzakonskim aktima i kada se puno ne lovi. S druge pak strane lov i njegova provedba u direktnom odnosu sa državom i profesionalcima koji brinu o divljači, nekoliko puta godišnje je broje, ako je potrebno povećavaju njenu brojnost te daju prognoze što će se i koliko loviti je vrlo jeftina i jednostavna. Čini se da je naša stara «sprdnja» sa time kako mi imamo visoku lovnu etiku i moral prešla u puno filozofiranja i malo lova sa ne baš sjajnim stanjem trofeja krupne divljači, te posebno niskim fondovima sitne divljači uz nekontroliran broj divlje svinje koja čini ogromne štete na usjevima. Na kraju ispada da se „patentno“ lovi puno više, jeftinije, i sa puno lovnih dana uz radna mjesta na ruralnom prostoru, dok mi pomalo još kaskamo u zaostatku ali sa prijedlozima za bolje sutra uz nova radna mjesta i više lova za naše domaće lovce u najljepšoj nam domovini Hrvatskoj koja ima Bogom dane mogućnosti.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013