Nakon izrađene i usvojene prve sektorske strategije u Republici Hrvatskoj koja se odnosi na Razvoj lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije, a čiju je izradu koordinirala Razvojna agencija Karlovačke županije KARLA d.o.o. te usvojila Županijska skupština Karlovačke županije, realiziran je i prvi značajan projekt u kontekstu povećanja smještajnog kapaciteta za potrebe lovnog i ribolovnog turizma.

Na osnovu spomenute strategije Karlovačka županija je preko svoje Razvojne agencije KARLA-e pomogla u koordinaciji i pripremi projektnog prijedloga „Lazina – Entertainment Rural Fun“ na OPG-u Gašpić sukladno strateškim smjernicama „Strategije razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije do 2020 godine“.

Realizacijom projekta Lazina – Entertainment Rural Fun pomaže se u ispunjavanju ciljeva u razvoju turizma i gospodarstva koje si je Karlovačka županija zadala do 2020. godine temeljem navedene Strategije lovnog i ribolovnog turizma, a samim tim i ispunjavanju ciljeva Strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020 godine, gdje je kao jedan od prioriteta definiran razvoj lova i ribolova kao primarnog i sekundarnog turističkog proizvoda Karlovačke županije. Stoga možemo reći da projekt Lazina – Entertainment Rural Fun predstavlja Studij slučaja kako je Strategija zaslužna za apliciranje i povlačenje sredstava za razvoj ovog unosnog vida kontinentalnog turizma.

Investicija je razrađene i financirana sredstvima Ministarstva turizma kroz Program Konkurentnosti turističkog gospodarstva u iznosu od 90.000,00 kn  dok je ukupna vrijednost investicije 200.000,00 kn. Projekt uključuje smještaj za lovce i ribolovce, boksove za pse, prostor za držanje ribolovne opreme i mamaca, kušaonu vina i hladnih narezaka te sve potrebne popratne detalje za ove oblike turizma.

 

Uređenjem smještajnih kapaciteta  direktno utječe na ostvarivanje sljedećih ciljeva Strategije razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije do 2020. godine

  1. Lovni turizam Karlovačke županije
  2. Strateški cilj 3: Konkurentnost lovstva i lovnog turizma te razvoj lovno-turističke ponude i usluga

prioritet 2: Poticanje razvoja i unapređenje ugostiteljsko-turističke ponude i usluga

  1. Ribolovni turizam Karlovačke županije
  2. Strateški cilj 3: Konkurentnost ribolova i ribolovnog turizma te razvoj ribolovno-turističke ponude i usluga

Prioritet 2: Poticanje razvoja i unapređenje ugostiteljsko-turističke ponude i usluga 

 

Projekt „Lazina – Entertainment Rural Fun“ je indirektno povezan i s projektom „Slatkovodni akvarij i muzej rijeka – KAquarium“ kao jedan od sudionika  integrirane turističke ponude s područja Karlovca i Karlovačke županije (ugostitelji, članovi OPG-a, hotelijeri i turoperatori).

Otvorenju prvog projekta ovakvog tipa u Republici Hrvatskoj koji je napravljen za razvoj lovnog i ribolovnog turizma nazočila je zamjenica župana Martina Furedk-Hajdin koja je izrazila sve pohvale te obećala nastavak rada Karlovačke županije u smjeru razvoja ove unosne grane gospodarstva.

Portal

Divljač I Psi

Upravo, sada kada lovstvo po svom ekonomskom i društvenom značaju (zaštita prirode i staništa, razvoj ruralnog turizma i dr.) po svom bruto dohotku treba zauzeti značajno mjesto u gospodarstvu, priučeni kadrovi, ma koliko bili entuzijasti, ne mogu zadovoljiti. Krajnje je vrijeme da se pristupi stvaranju suvremenog lovstva, tj. takvog koje će se u cjelini   zasnivati na suvremenim  znanstveno provjerenim saznanjima modernog šumarstva, agronomije, veterine, biologije, ekologije, ekonomike i organizacije.  Lovstvo je širi pojam od lova. Glavna aktivnost iz lovstva je svakako lov. Suvremeni procesi automatizacije, industrijalizacije i urbanizacije sa svim pratećim degradacijama životne sredine, praćeni su brojnim vidovima dehumanizacije i otuđenjem  čovjeka od prirode pa i od ljudske suštine. S druge strane ti procesi impliciraju povećanje dnevnog, tjednog i godišnjeg slobodnog vremena zaposlenog čovjeka te kod istog  motivira da svoje slobodno vrijeme koriste u prirodi, posjećivanju raznih destinacija u zemlji i van iste s ciljem osobne rekreacije, edukacije i dr. Sve to omogućuje im turizam u ovom kontekstu lovni turizam koji se realizira u neposrednom kontaktu s prirodom i kroz direktno korištenje prirodnih dobara. Lovni turizam nije samo sastavni dio lovnog gospodarenje već je istovremeno segment turizma kao gospodarske grane, selektivnih vidova sa specifičnim karakteristikama traženja i ponuda. U njemu učestvuju turisti velike platežne moći koji se ne ubrajaju u masovnost već u elitnost. Lovni turizam je zapravo „turističko kretanje čiji je osnovni cilj (motiv) aktivan boravak i  bavljenje lovom kao vidom rekreacije u zdravoj prirodnoj sredini“, odnosno „pružanje usluga zainteresiranim domaćim i stranim lovcima-turistima, radi organizacije posjeta našim lovištima zbog odstrjela krupne i sitne divljači ili samo posmatranja / osmatranja ili snimanja (fotosafari) divljači“ uz plaćanje odgovarajuće naknade propisane Cjenikom odstrjela divljači i usluga u lovu.

              Lovni turizam stvarajući prihode lovoovlašteniku, može stvarati i dodatne prihode za lokalno stanovništvo (ruralnog područja) i biti dobar način za zaštitu prirode i kontrole održavanja životinjskih vrsta, poštujući Zakonske regulative i prateće Pravilnike.

             Sve može biti kako se to u narodu kaže „krasno i lijepo“, i destinacija lovišta i kvaliteta i brojnost ponuđene divljači i uređenost lovišta,  no u svemu tome osobe koji neposredno sudjeluju u tom procesu trebaju posjedovati određene kvalitete kako bi profesionalno, korektno i neemocionalno „zaokružili“ lovno-turističku uslugu na zadovoljstvo lovca turiste i lovoovlaštenika, a time stvorili ponovni interes dolazaka istih i „novih“ lovaca turista.

 Odabir kvalitetnog stručnog pratioca lovaca turista trebao bi se temeljiti na slijedećim elementima :

-najniže stručno obrazovanje IV-stupnja; srednja šumarska škola, poljoprivredna ili veterinarska (te specijalizacija obrazovanja V-stupanj - lovstvo, uz stalno usavršavanje),

-vještina komunikacije,

-poznavanje stranih jezika  (engleski ili njemački ili  talijanski ),

-snalaženje i fleksibilnost,

-iskrenost, etičnost-moral, iskustvo na poslovima lovstva,

-treba biti vedar, šaljiv, animator,

-ljubazan, strpljiv, taktičan,

-uslužan, uvijek spreman pri davanju informacija,

-smiren, mora se znati kontrolirati, imati osjećaj za mjeru,

-planirati i predvidjeti sve,

-voljeti svoj poziv i rad u lovstvu,

-svima posvetiti jednaku pažnju, osoban pristup,

-pamtiti goste, imati dobru memoriju,

-točnost i odgovornost,

-lovački se nositi  i štovati lovačku etiku (odjeća i sl.),

-stalna mjesto stanovanja mora biti u neposrednoj blizini lovišta.

  • Podrazujeva se: posao stručnog pratioca lovaca turista obnašati po propisanom opisu poslova i radnih zadaća.  Zakonska regulativa je neizostavna, a to je članstvo kod Hrvatskog lovačkog saveza (lovačka iskaznica), pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja (oružni list), položen  ispit za ocjenjivača lovačkih trofeja te položen  ispit za lovočuvara s funkcijom lovočuvara za lovište u kojem obavlja lov.

 Elementi promidžbe :

  • Informacije o lovištu prije dolaska u lovište (katalozi, sajmovi i sl.),
  • Fotografije prigodnih detalja iz lovišta prije dolaska ili fotografije trofejne divljači koja se nudi, odnosno podatak o stečenim kapitalnim trofejima, godišnji plan odstrjela krupne divljači. Za sitnu divljač; godišnji plan odstrjela, mogući broj odstrjela prirodno uzgojenih jedinki odnosno kolike su mogućnosti odstrjela iz umjetnog uzgoja i  drugo,
  • Važeći cjenik odstrjela divljači i usluga u lovu za važeću lovnu godinu,
  • Zakonske regulative za učestvovanje u lovu, lovca ili lovačkog psa,
  • Mogućnost rezervacije termina lova,
  • Opis puta do lovišta,
  • Lovoovlaštenik dočekuje i prima lovace-turiste,
  • Informaciju lovcima po dolasku prvi daje lovoovlaštenik-domaćin,
  • Mjesto boravka, smještaj, ostale usluge,
  • Mjesto prehrane s cjenikom hrane i pića,
  • Ostale atrakcije i privlačnosti u lovištu ili okružju,
  • Infrastruktura i okoliš,
  • Ispraćaj gostiju-lovaca na odlasku i putovanje po povratku,
  • Prigodni tzv. suvenir za gosta lovca; lovačka kravata, lovačka značka, CD i sl.
  • Kontakt i uspomene nakon povratka.

Smještaj lovaca:

-preporuča se namjenski lovački dom od lovoovlaštenika  koji mora zadovoljavati prihvatljivu kategoriju smještaja s pratećim sredstvima javnog informiranja i komuniciranja,

-voditelj lovačkog doma dočekuje i ispraća goste lovce zajedno s lovoovlaštenikom, stručnim pratiocem i drugim osobljem.

-sve cijene pića, hrane i smještaja moraju biti dostupne-transparentne,

-uslužno osoblje( konobari, kuhari i dr.) koje je na raspolaganju lovcima turistima mora biti kvalificirano za taj posao, a isti obnašati profesionalno i korektno (podrazumijeva se poznavanje stranih jezika).

 

         Razvoj kvalitetnog lovnog turizma ovisi još i o nizu drugih faktora odgovornog turizma, a moguć je tek uključivanjem istog u planove strateškog razvoja Hrvatskog lovnog turizma (ako ga ima) na temelju detaljnih istraživanja i razvojnih projekata, umjesto na temelju viđenja pojedinaca i želja lokalnih čimbenika. Samo na temelju konkretnih razvojnih projekata mogu se tražiti sredstva i postavljati planovi razvoja pojedinog lovišta, a time i ruralnog područja u kojem je ustanovljeno lovište (vlastito ili zajedničko), odnosno mjesta, grada ili županije.

Portal

Divljač i Psi

Sagledavajući dinamiku i promijene koje su se dogodile svim elementima modernog hrvatskog života te svega onoga što ga sačinjava, lovstvo, prvenstveno kao gospodarska grana pa zatim i rekreacija za ljubitelje lova, u Republici Hrvatskoj se može razmotriti kroz vrijeme prije i nakon osamostaljenja. Razlog takvoj mogućnosti podijele je i prijelaz, ili tranzicija, iz komunističkog i socijalističkog samoupravnog sustava do 1990. godine te moderne, suverene, samostalne i demokratske Republike Hrvatske nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine. U tom periodu, odnosno u periodu čitave tranzicije iz komunističkog jednopartijskog sustava u demokraciju, dogodio se niz ekonomskih promjena koje su utjecale sa onaj socijalni (društveni) dio života svih građana Hrvatske pa tako i lovaca. Konkretno, većinu lovaca u bivšoj državi i današnjoj suverenoj Hrvatskoj čine lovci rekreativci, dok bi kompletno lovstvo trebala voditi struka. Upravo u bivšem socijalističkom sustavu, postojala je kombinacija gdje su lovci u lovačkim udrugama ujedno i bili lovočuvari te su gospodarili lovištem, što je ostala praksa i u današnjem sustavu. No, da se netko ne bi zavarao, lovstvo i lovci bivše države su bili pod paskom odabranih ljudi od povjerenja tadašnjeg sustava koji su se brinuli da dio divljači, oko 30% po udruzi, završi za potrebe lovnog turizma a tadašnja država uprihoduje solidnu količinu deviza nakon završetka ljeta i zarada od turizma na Jadranu. Zarada i rihodi od lovnog turizma koje su ostvarivale udruge vršile su se uglavnom preko tadašnje državne tvrtke „Jugoturs“. Prema dostupnim informacijama pojedinih svjedoka iz toga vremena, zarađeni novac od lovnog turizma se slao u tadašnji glavni grad odakle je naknadno vršena preraspodjela novca prema pojedinim republikama tadašnje države. Hrvatska je u to vrijeme svakako zarađivala lijepe svote novaca od lovnog turizma, i to najviše na sitnoj divljači, dok je krupna divljač bila perjanica tadašnjeg Lovno šumskog gazdinstva „Jelen“ iz Beograda koji se protezao i preko naše Slavonije i Baranje. Ipak, krupna trofejna divljač bila je namijenjena uglavnom za visoko pozicioniranu političku klijentelu a dio se prodavao kroz lovni turizam. Brigu o tim trofejima i njihovoj kvaliteti bila je vrlo pažljivo prepuštena najvećim lovnim stručnjacima toga vremena a ne slučajnosti.

Politička vrhuška bivše države ostvarivala je profit preko lovnog turizma. Danas smo i dalje ostali taoci vremena na štetu hrvatskog gospodarstva. (foto izvor: portaloko.hr)

Danas, s odmakom od preko četvrt desetljeća, u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj, u čijem su oslobođenju jedan od najvećih obola dali upravo hrvatski lovci, model upravljanja se nije promijenio, no došlo je do promjena u svim ostalim segmentima društva. Zbog toga danas imamo vrlo slabo razvijen lovni turizam dok je lovstvo kao struka prepušteno volonterskom upravljanju a što je sve zajedno dovelo i do pada u brojnosti profitabilne sitne divljači te trofejne krupne divljači. Suprotno tome jedini pomak prema naprijed se dogodio u velikom porastu broja štetne i invazivne divlja svinje slabih trofejnih vrijednosti. Da bi što točnije objasnili u čemu je najveći problem ovog načina upravljanja danas, valjamo sagledati ekonomske i socijalne momente bivše države te moderne Republike Hrvatske. Upravo u bivšem sustavu većina ljudi koja se bavila lovom je uglavnom radila u tvornicama, i to u vremenu od 6h ujutro do 14h popodne. Nakon toga dio njih, najviše s ruralnog prostora, se bavio poljoprivredom te su imali dovoljno vremena da se posvete bavljenju lovom i dijelu lovnog gospodarenja ponovno uz pasku stručnjaka i to najčešće preko za to obrazovanih pojedinaca i velikog broja stručne literature. Danas, suprotno tome, većina ljudi  je grupirana oko većih gradova te mnogim lovcima rekreativcima radno vrijeme na matičnom poslu počinje od 8h do 10h prijepodne a završava kasno poslije podne. Uza sve to, mnogi su prisiljeni i putovati na posao što ima dodatno oduzima i mogućnost bavljenja lovom a kamoli ozbiljnom lovnom gospodarenju bilo kao obični lovci a kamoli kao lovočuvari. Uza sve to došlo je i do velikih izmjena u zakonima, te su za razliku od vremena u bivšoj državi danas mnoge predatorske vrste povećale svoju brojnost dok je gospodarenje njihovim populacijama zakonski neprovedivo jer su postale zaštićene. Ovdje valja dati i dodatno objašnjenje koje ponovno ide u negstivan prilog ovom tranzicijskom razdoblju kada se do momenta ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije, struka u lovstvu gotovo marginalizirala, te smo popustili pred pojedinim zahtjevima da npr. provedemo zaštitu vrana, svraka u ključnim dijelovima godine za gospodarenje sitnom divljači ili da imamo kvote odstrjela lisica prema propisima lovnogospodarskih osnova zbog „bioloških mininuma“, ili da pak ne smijemo koristiti zamke za redukciju pojedinih vrsta predatora, što nije nitko nametnuo iz Europske Unije nego svaka zemlja članica ima pravo na reguliranje tog dijela zakonodavstva ako se to potkrijepi argumentima struke. Na sve to, lov po udrugama i radne akcije provode se na „bodove“ koji nemaju zakonom propisanu vrijednost i to ponovno nedjeljom i blagdanima kao što je bio običaj u bivšoj državi te suprotno većinskim vjerskim načelima u Hrvatskoj. Zatim dodatno forsiranje smjera krupne divljači koja ne donosi prihode u trofejima niti postoji unificirana prodaja mesa uz velike štete na usjevima i prometu ponovno podsjeća na želju da se kopira nekadašnja tvrtka LŠG „Jelen“ koja se i tada nije mogla nositi sa štetama. Ovo se i konkretno potkrepljuje činjenicama u knjizi Danila Todorovića „Tito, lov politika“ gdje i samom Titu na pitanje oko šteta na usjevima odgovaraju: „Sudski procesi traju dugo tako da je bolje biti tuženik nego da ti nekog tužiš“. Naravno da je u jednom totalitarnom režimu ovakav odgovor i način (ne)rješavanja problema bio moguć što u današnjem vremenu dugoročno nikako nije moguće. Konačno, dokaz tome su i mnoge udruge koje grcaju u velikim dugovima bez pravog odgovora kako će se to pitanje riješiti dok svi zajedno očekujemo pravomoćnost skupih presuda na štetu lovaca.

Hrvatski lovci zaslužuju poziitivne promijene i stvaranje novih radnih mjesta za mlade stručnjake u hrvatskom lovstvu. (foto izvor: prigorski.hr)

Tako smo danas ostali taoci dijela sistema koji na terenu ne može provesti kvalitetno lovno gospodarenje jer za to više nisu pogodni ostali uvjeti, dok je sama procedura lova administrativno vrlo složena te je ponovno prepuštena volonterskoj provedbi. Obrana takvoga bezidejnog, te po državu i gospodarstvo lošega upravljanja lovstvom, se pokušava utopiti u floskuli da bi se drugačijim pristupom oduzelo matičnom hrvatskom lovcu pravo na lov te bi ga dodatno poskupilo, što u stvarnosti nije istina. Sve to dovelo je i do visoke centralizacije lova i lovstva u središnjoj državi, no ponovno ne u rukama moguće središnje hrvatske lovne agencije koja bi mogla koordinirati rad visokoobrazovanih lovočuvara i djelatnika u lovstvu te čak i ne bi trebala biti smještena u glavnom gradu, već isključivo u korist volonterskog pristupa u obavljanju ove ozbiljne grane gospodarstva. Iz svega toga možemo se pitati dali su dionici bivšega sustava više voljeli i radili na osnaživanju tadašnje države dok mi danas očito nemamo dovoljno patriotizma da stvorimo dodanu vrijednost i podignemo BDP Hrvatske. Ipak, nadamo se da ćemo svi zajedno uskoro podignuti pogled prema naprijed te završiti sa tranzicijom iz socijalističkog samoupravljanja i u lovnom gospodarenju te stvoriti nužno potrebna radna mjesta za mlade hrvatske lovne stručnjake na ruralno zapuštenom području. Konačno, Hrvatska to svakako zaslužuje!

Portal

Divljač i Psi

Na početku lovne sezone i prvim danima atraktivnog lova na prepelice, donosimo odličan edukativni tekst i fotografije uvaženog lovca, kinologa i FCI kinološkog suca mag.ing. agr. Dražena Matičića iz Karlovca o najvažnijoj stvari tijekom provođenja lova - sigurnosti u lovu.

  1. CILJ-SIGURNOST U LOVU

      Temelj, odnosno polazna osnova plana mjera sigurnosti pri provedbi pojedinačnog i skupnog lova je izrada PRAVILNIKA O LOVU kojim lovoovlaštenik propisuje mjere sigurnosti u lovištu ili uzgajalištu divljači kojim gospodari.

       Iz Plana mjera sigurnosti pri provedbi pojedinačnog, a posebno skupnog lova, biti će vidljivo kako treba najracionalnije i najefikasnije osigurati poštivanje mjera sigurnosti pri rukovanju i uporabi lovačkog oružje, ali i svih ostalih radnji i postupaka u organizaciji i provedbi lova, kao što su:

-Provođenje odredbi lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači,

-Uvjeti lova divljači,

-Lovljenje divljači,

-Prava i obveze lovoovlaštenika kao i lovaca u smislu korištenja divljači i njezinih dijelova,

-Lovački običaji i lovna etika.

Sigurnost u lovu nije i ne može biti slučajnost već rezultata:

  1. Sigurnog oružja,
  2. Znanja o oružju,
  3. Lovačkog iskustva,
  4. Obučenosti rukovanjem oružjem,
  5. Odgovornog ponašanja,
  6. Zakonske regulative; lovac koji ne posjeduje propisanu dokumentaciju za lov i nošenje lovačkog oružja ne može sudjelovati u lovu; Pravilnik o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice i dopuštenja za lov i evidenciji o obavljenom lovu (NN-62/06., 70710., 09.06.2010.), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja (N66/10,28.05. 2010.), Zakon o oružju (NN-63/07., 18.06.2007.).

 

  • Sigurnost lovačkog oružja; svako oružje koje se prodaje u ovlaštenim trgovinama najprije mora biti testirano i verificirano označenim žigom. Nakon svake modifikacije oružje se mora također testirati i verificirati na glavi puške ili na cijevima. Koristiti se mogu streljiva i naboji koji su prethodno testirani za tu vrstu oružja. Popravak oružja i prepravak se uvijek radi kod ovlaštenih puškarskih radionica.
  • Poznavanje oružja i streljiva, njihovih dobrih i loših (opasnih) svojstava pridonijeti će povećanju sigurnosti (posebna pozornost kod uporabe ubrzice).
  • Lovačko iskustvo je pozitivan čindbenik, što je ono veće sigurnost uporabe oružja u lovu je veća.
  • Sustavnim rukovanjem i vježbanjem, a tako i s lovačkim iskustvom povećava se sigurnost korištenja lovačkog oružja u lovu.
  • Pod odgovornim ponašanjem, podrazumijeva se :
  • Svakim oružjem treba rukovati kao da je napunjeno,
  • Prije punjenja oružja treba provjeriti da cijev nije začepljena,
  • Prije ciljanja dobro treba uočiti metu i što je u njezinoj blizini,
  • Upoznati/uvježbati se ciljanju s optičkim ciljnikom i sl.,
  • Nikad se ne igrati oružjem,
  • Cijev okrenuti uvijek u sigurnom smjeru (u vis),
  • Držati prste dalje od okidača,
  • Vježbati punjenje i pražnjenje,
  • Nikada ne ostavljati oružje bez nadzora, napunjeno ili prazno,
  • Po svršetku lova oružje treba biti prazno-otvoreno-preklopljeno,
  • Držati oružje i streljivo odvojeno i izvan mogućeg dohvata neovlaštenim i needuciranim osobama,
  • Čistiti redovito svoje oružje,
  • Kod savladavanja prepreka u lovištu najsigurnije je oružje isprazniti-otvoriti-preklopiti,
  • Nikad ne rukujte oružjem ako ste uzimali alkohol ili drogu ili jake lijekove (pročitati uputu lijeka),
  • Na strelištima nositi štitnike za uši i streljačke ili zaštitne naočale,
  • Ukazati prijateljima strijelcima na mjere sigurnosti rukovanja oružjem,
  • Poželjno je prije lova ili lovne sezone ispitati preciznost oružja,
  • Treba izbjegavati društvo onih koji „znaju sve“ i koji misle da „sve znaju najbolje“, takovi su ljudi potencijalni izvor opasnosti,
  • Oružje i streljivo uvijek treba biti na sigurnom (kuća7stan; metalni ormari i sl.), transport istog mora biti u odgovarajućim navlakama, kovčezima i sl.,
  • Upoznati se sa Zakonskim odredbama i istih se pridržavati.

 

  1. PRAVILA SIGURNOSTI U POJEDINAČNOM LOVU

 

           Glede izvršenja sigurnog pojedinačnog lova kojim se love sve vrste krupne i sitne divljači (vrebanjem, dočekom, šuljanjem, pretraživanjem, privozom zaprežnim kolima, privoz čamcem bez motornog pogona, pticama grabljivicama, stupicama i klopkama) isti će biti besprijekorno sigurno obavljen ukoliko lovac prati stručni pratilac-profesionalac (lovočuvar ili stručna osoba).

           Odlazak samog lovca u lovište i izvršenje lova (odstrjela divljači po izdatom Dopuštenju za lov od lovoovlaštenika, vezan je za poštivanje svih Zakonskih odredbi Kodeksa Hrvatskih lovaca; Načela lovca prema prirodi, Načela odnosa lovca prema divljači, Načela odnosa lovca p rema okolini, Načela međusobnih odnosa lovaca, Načela odnosa lovca prema njegovom lovačkom psu, Prisega-zavjet Hrvatskog lovca, lovački običaji; „Svaki je lovac sam svoj sudac i sam sa sobom razmišlja da li je ispravan ili nije, sam sebe kazni ako nije ispravan ili sam sebe pohvali, ako je ispravan“. To je lov i to je lovna etika.

 

  1. PRAVILA SIGURNOSTI U SKUPNOM LOVU

 

             Mjere sigurnosti tijekom lova ne smiju biti preopširne ali moraju sadržavati najbitnije mjere, postupke i radnje kojih se moraju pridržavati svi učesnici u lovu.

             U  Planu skupnog lova mora tekstualno biti obuhvaćeno:

  • Ime lovoovlaštenika (organizatora lova), broj lovišta, datum održavanja lova,
  • Program:

-preslika s topografske karte predjela lovišta u kojem će se obaviti lov s označenim I i II prigonom te smjerom kretanja pogoniča u I i II prigonu,

-zborno mjesto, gdje i u koliko sati,

-zbor lovaca (mjesto,sati),

-početak prvog prigona (predjel, sati, signal lovačkim rogom),

-pauza-lovački gablec u lovištu (predjel-mjesto, signal lovačkim rogom, sati)

-početak drugog prigona (predjel, sati, signal lovačkim rogom),

-svršetak lova (sati, signal lovačkim rogom),

-pozdrav divljači (mjesto ,sati, signal lovačkim rogom),

-zajednički lovački ručak (mjesto ,u koliko sati, meni ).

 

Pravila sigurnosti skupnog lova su slijedeća:

 

  1. Divlje svinje love se lovačkom puškom risanicom te puškom s glatkim cijevima i kuglom,
  2. Početak prigona označava se sa tri duga zvuka, a završetak s jednim dugim zvukom lovačkog roga-trube,
  3. Prije početka i nakon završetka prigona nije dozvoljeno pucanje.Puška mora biti otvorena i prazna.
  4. Puška se puni u položaju cijevi koso prema gore-u vis. Cijev puške ne smije biti okrenuta prema drugom lovcu.
  5. Svaki lovac mora biti upoznat sa stajalištem susjednog lovca prije započetog prigona i ne smije pucati u smjeru stajališta lovca.
  6. Stajališta lovaca moraju biti uz unutarnji rub predjela u kojem se lovi.
  7. Ubrzica okidanja u skupnom lovu ne smije se koristiti.
  8. Lovac smije streljati divljač samo ako je siguran da time ne ugrožava nečiji život ili imovinu.
  9. Stajalište na kojem je raspoređen, lovac ne smije napustiti prije znaka završetka prigona-jedan dugi zvuk lovačkim rogom-trubom.
  10. Lovac ne smije napustiti stajalište prije dolaska voditelja lova-lovnika, kojeg upoznaje sa eventualnim pucanjem-odstrjelom ili ranjavanjem divljači.

 

Zaključak:

Temeljem broja nesreća u lovu (izvješće MUP-a), njihovoj učestalosti i posljedicama, može se zaključiti da je najčešći uzrok istih ljudski faktor, odnosno nedovoljna educiranost i samovolja (posebno u napuštanju određenog mjesta na liniji odstrjela), a drugi po broju nesreća je pucanje u zabranjenom smjeru, odnosno prema pogoničima ili drugim lovcima.

Pod ostalim uzrocima stradavanja u lovu su slučajevi gdje nije uvijek moguće utvrditi uzroke ranjavanja ili pogibije jer se radi o nezakonitom lovu tj. lovokradstvu.

Način planiranja mjera sigurnosti i njihova primjena u praksi koje provode profesionalni djelatnici s dugogodišnjim lovačkim iskustvom, rezultira pokazateljima kontinuiranog smanjenja broja nesreća u provedbi pojedinačnog i skupnog lova.

Lovačka društva koja uglavnom gospodare zajedničkim lovištima, nemaju dovoljan broj profesionalnih i stručnih djelatnika za organizaciju i provedbu pojedinačnih i skupnih lovova na siguran način. Iste uglavnom provode lovci amateri, a to nije garancija sigurnosti u lovu. Glede toga bilo bi poželjno da se unutar županijskih lovačkih saveza održe edukativna predavanja na temu „Plan mjera sigurnosti u provedbi pojedinačnih i skupnih lovova“ te da ista pohađaju LOVNICI, odnosno lovci koji rukovode lovovima unutar lovačkih organizacija.

Kao sigurnosno vidnu mjeru u lovu hrvatski lovci prihvatili su nošenje reflektirajuće crvene trake oko šešira i sl., a tako i crvenog ili žutog reflektirajućeg signalnog prsluka za vrijeme trajanja7učestvovanja u lovu, to je jedna od značajnih mjera sigurnosti u lovu koja bi trebala postati pravilo.

 

Portal 

Divljač i Psi

S već popriličnim vremenskim „zagrizom“ u 21. stoljeće, lovstvo većine zemalja članica Europske Unije vrlo ozbiljno participira u doprinosu razvoja gospodarstva država članica. Kako to doista izgleda kada je lovstvo vođeno kao ozbiljna grana gospodarstva vođena od strane struke, u rukama decentralizirane države, a kojom se bave lovci rekreativci uz neizostavni lovni turizam, najbolje je sagledati kroz jasne gospodarske pokazatelje: financijska dobit države i radna mjesta.

U Velikoj Britaniji istraživanje ugledne britanske ekonomske konzultantske tvrtke PACEC (s ciljem da se utvrdi koliko ekonomski, okolišno i društveno lov doprinosi Velikoj Britaniji) donosi: 

  • U Velikoj Britaniji lovci godišnje potroše 2,5 milijarde funti (22 milijarde kuna!) na opremu i usluge u lovstvu.
  • Lov donosi godišnje 2 milijarde funti (18 milijardi kuna!) britanskom gospodarstvu.
  • Kroz lov se zapošljava 74.000 ljudi u stalnom radnom odnosu.
  • Lovstvo je uključeno u direktno gospodarenje dvije trećine zemljišta na ruralnom području Velike Britanije
  • Aktivno se gospodari sa gotovo 2.000.000 hektara zemljišta u svrhu zaštite divljači kroz lovstvo
  • Kroz lov se godišnje potroši 250 miliona funti (2,2 milijarde kuna!) na zaštitu divljači i staništa
  • Najmanje 600.000 ljudi u Velikoj Britaniji lovi divljač, puca na glinene golubove ili na mete
  • Najmanje 1,6 miliona ljudi lovi divljač sa zračnim oružjem
  • Lovci provedu 3.9 miliona radnih dana u svrhu zaštite divljači i staništa što je ekvivalent za 16.000 radnih mjesta sa punom satnicom

 

Britansko gospodarstvo bazirano na sitnoj divljači koja donosi milijarde funti bez šteta s brzim obrtom kapitala. (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

Financijska korist te radna mjesta i razvoj ruralnog prostora česta su tema internetskih portala i novina koja se bave dnevnom problematikom. Tako britanski portal i tiskani medij Express, prenosi da je samo u 2013. godini u Velikoj Britaniji ispušteno 50.000.000 (miliona!) fazana i jarebica (trčki) za lov. Takva industrija i proizvodnja pernate divljači je ključna za lovno gospodarenje a uz to donosi 1,6 milijardi funti britanskoj ekonomiji što bi bilo oko 14,2 milijarde kuna. Glasnogovornik Britanskog saveza za lovstvo i zaštitu prirode, Simon Clarke, navodi kako je lovstvo i lov prepoznato od britanske vlade kao pozitivan smjer u smislu zaštite prirode te u njemu sudjeluje oko 500.000 ljudi koji svake godine dodatno potroše 250.000.000,00 funti (2,2 milijarde kuna) na mjere zaštite okoliša kroz lovstvo.

Velike pomake u lovstvu kao gospodarskoj grani također su napravili naši bliži Europski susjedi, Česi, Slovaci i Mađari, koji su završili tranziciju u tržišnu ekonomiju te uzimaju velik dio financijskog kolača kroz lovni turizam ali i radna mjesta.

Velike količine opreme i dobara koja se lako prodaje stvoreno je jednostavnim zakonom za provođenja lovstva. Lov je poprilično jeftin i pristupačan bez birokratizacije i centalizacije a rezultat su velika dobit i radna mjesta u SAD-u.

Otisnemo li se preko Oceana, situacija vezana uz lovstvo je takva da donosi milijarde dolara Američkom gospodarstvu, lovstvo je vođeno od struke koja je decentralizirana po ruralnim područjima, za razliku od visoko centralizirane Hrvatske, a uza sve daje i velik broj radnih mjesta. Provođenje lova je vrlo jednostavno i pragmatično bez dodatnih bespotrebnih papira a o krivolovu i svemu potenacijalno negativnom brinu državni lovočuvari u bliskoj suradnji s policijom. Provedena studija „Loviti u Americi: Ekonomska sila za zaštitu“ objavljena u siječnju 2013. godine donosi vrlo jasne i egzaktne pokazatelje kako lovstvo kao gospodarska grana donosi svima, rekreativcima, proizvođačima opreme te financira plaće za državne lovočuvare (državni službenici):

  • u SAD-u je 13,7 miliona lovaca
  • lovci godišnje potroše na aktivnosti lova 38.3 milijarde dolara (256 milijardi kuna!)
  • 86,9 milijardi dolara (582 milijarde kuna!) se potroši na sva dobra i usluge u lovstvu
  • 26,4 milijarde dolara se dobiva za plaće i sva davanja na plaće
  • 5,4 milijarde dolara (36 milijardi kuna!) ostaje jedinicama lokalne samouprave
  • 6,4 milijarde dolara (42 milijarde kuna!) ide u središnju državu
  • 1,6 milijardi dolara (10,7 milijardi kuna!) lovci izdvoje za zaštitu divljači i staništa
  • na osnovu toga ima 680.937 radnih mjesta

Ne smije se zaboraviti da je industrija opreme za lov (i ribolov) vrlo velika i otvara dodatni poduzetnički prostor mnogim obrtnicima koji svoj posao pronalaze na kućnom pragu, pa sve do lanaca hiper marketa specijaliziranih za lov i ribolov poput Bass Pro Shop-a ili Cabellas-a.

Lanac hipremarketa "Cabella's", "Bass Pro Shop"......

U SAD-u kao i mnogim susjednim europskim zemljama lovi vrlo jednostavno, nema „radnih akcija“, „bodova“, internih propisa, interne društvene „politike“ a uza sve to za puno manje novca što dokazuje i velik priljev mladih lovaca i zaljubljenika u lovstvo, divljač i pse.

Lovstvo u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o lovstvu lovstvo i sve što lovno gospodarenje obuhvaća (uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova) je prvenstveno grana gospodarstva. Ipak, čini se da smo i dalje „zapeli“ u nekoj čudnoj tranziciji između socijalističkog samoupravljanja i neodređene budućnosti. Govoreći o naslijeđu prošlih vremena i dalje je sve bazirano na volonterizmu i volonterima, radnim akcijama i internim bodovima (nedjeljom i blagdanima!) te lovom uglavnom nedjeljom i blagdanima. Ono što se dodatno mora istaći je da iz toga vremena nismo prenijeli korist koju lovstvo daje zajednici, pogotovo ruralnom prostoru, kao da je netko upravo htio da tu budemo unazađeni. Nasuprot tome bivša država je itekako znala dobro unovčiti lovni turizam preko svoje tada centralne agencije koja je na terenu po lovačkim društvima imala zadužene ljude od povjerenje koji su osiguravali da dio divljači ide na tržište i donese dobit a dio ostane za matične lovce. Danas pak na spomen lovstva kao gospodarske grane koja bi trebala donijeti prihode i osigurati radna mjesta na ruralno unazađenom i demografski uništenom prostoru Hrvatske, kao po dogovorenoj špranci pojedinci stavljaju lovni turizam i lovno gospodarstvo kao bauk nekih pojedinaca koji bi željeli napuniti vlastite džepove, devastirati lovište i zabraniti domicilnom hrvatskom lovcu lov na djedovini. Naravno, kao što kažu u jednoj popularnoj seriji iz 90.-tih godina „…..istina je negdje drugdje……“. Činjenica je da mnogi među njima koji propagiraju ove formulacije itekako dobro, te financijski pozitivno participiraju od lovstva i lovnog turizma. Uza sve to, postavlja se pitanje kako će u vrlo bliskoj budućnosti matični hrvatski lovci po udrugama moći platiti više desetina milijuna kuna pravomoćnih sudskih presuda od šteta koje prouzrokuje divljač a sjede im za vratom. Nameće se i pitanje zašto, i tko je odredio smjer krupne divljači te pojedinih zvijeri, kao onih koji će donijeti profit u lovstvu dok smo svjedoci kako realno nemamo niti promil onoga što bi kao visoko vrijednu trofeju ponudili na tržištu. Ako to sve nije istina, valjalo bi hitno pristupiti izradi strategija razvoja lovstva i lovnog turizma pa već u osnovnoj analizi vidjeti kolikim to brojem „jakih prirodnih trofeja“ smo do sada raspolagali ili ćemo raspolagati i za koliko godina. S druge strane tradicionalno hrvatsko lovstvo na sitnu divljač koja ima brzi obrt kapitala i ostvaruje dobit već sa 7 – 8 tjedana, su pojedini „donosioci odluka“ namjerno, ili slučajno, potpuno degradirali i zapostavili. Ovakvu situaciju još dodatno otežava visoka centraliziranost države gdje se u jednom gradu donose sve odluke koje su vezane uz  lovstvo i ruralna područja dok realna situacija pokazuje kako je to čisto ispunjavanje forme bez potrebe o razmišljanju kakav je istinski sadržaj. Uza sve to teško je čuti kada mladi obrazovani kadar iz ove struke (agronomi, šumari, veterinari, inženjeri lovstva i zaštite prirode itd.) ne mogu pronaći posao ili im netko „maže oči“ da će svakih deset godina izrađivati lovno gospodarske osnove pa provoditi iste za godišnju cijenu kojom realno ne mogu pokriti jedan mjesec životnih troškova. Zaključno valja reći da bi svakako morali što hitnije napraviti restrukturiranje lovstva po primjerima dobre prakse iz Europe ili Amerike kako bi pomogli nužnoj decentralizaciji države i stvaranju novih radnih mjesta u lovstvu na ruralnom prostoru u najljepšoj nam Domovini Hrvatskoj.

Portal

Divljač i Psi

 

Donosimo odličan tekst pasioniranog lovca dr. vet. med. Vedrana Slijepčevića koji nam ukazuje na sve veći problem u odnosu sitne divljač i predatora s posebnim nagaskom na čaglja koji je postao problem u mnogim lovištima u Republici Hrvatskoj.

Svatko ima svoje razloge za bavljenje lovom. Neki love radi lova, neki radi trofeje, neki radi društva, neki radi mesa, neki radi statusa itd... Lovim radi lova, od trenutka kada uzmem pušku u ruke do trenutka kada ju spremim u futrolu, svaki trenutak se računa. U većini lovnih dana postoje usponi i padovi, vrhunci i neuspjesi, što je sve dio lova. Što lovim? Lovim sve što mogu loviti u datom trenutku - u skladu sa Zakonom, etikom i dogovorom u lovačkom društvu. Teško je izdvojiti najdraži način lova i moram priznati da iskreno žalim lovce koji se ograniče na lov samo jedne vrste divljači kada naša lovišta pružaju toliko više.
 Ipak, moram izdvojiti jedan poseban lov, a to je lov na grabežljivce koji mi je drag iz više razloga. Razlog broj jedan je užitak lova i mogućnost više odstrjela u jednom danu. Drugi razlog je uzgojne prirode - moje lovačko društvo gospodari lovištem u kojem imamo i krupnu i sitnu divljač, svakako je potrebno puno više brige posvetiti sitnoj divljači, budući da su populacije parnoprstaša u cijeloj Europi, pa tako i kod nas u porastu. Brojnost sitne divljači u većini lovišta u Hrvatskoj je uglavnom u padu, a jedan od bitnih čimbenika tog pada su, uz stanišne čimbenike, svakako i predatori.
 Moram prije svega reći kako imam privilegiju biti članom u lovačkom društvu u kojem svi članovi uživaju puno povjerenje lovnika, pojedinačni lov je dopušten, a na lov grabežljivaca se uvijek gleda s odobravanjem. I tu ne govorim o ona dva-tri skupna zimska lova na predatore u kojima padne tek poneka lisica, već pojedinačni lovovi grabežljivaca dočekom, vabljenjem ili šuljanjem. Sve što je potrebno je pisano dopuštenje i najava lovniku kada i gdje namjeravam loviti. Svaki hitac (pogodak ili promašaj) se prijavljuje SMS-om i lovnik u svakom trenu može doći u kontrolu. Tako nije rijetkost da se u lovištu usred radnog tjedna nađe i po 3-4 lovca u ranojutarnjem ili popodnevnom lovu. Nakon lova uvijek nesebično podijelimo iskustva - tko je gdje što sreo i kako bi bilo bolje ubuduće se postaviti u toj situaciji. Postoji i neka mala, uistinu bezazlena razina kompeticije koja se kroz šalu tu i tamo povuče u druženju poslije lova.
Uglavnom se radi o mlađim lovcima koji osim u lovu na grabežljivce uživaju u lovu na sitnu divljač, tako da osim samog užitka lova, ova aktivnost doprinosi i uzgoju sitne divljači, ali i smanjuje gubitke lanadi od strane grabežljivaca.
U razgovoru s kolegama iz nekih drugih lovačkih društava nerijetko čujem da kod njih pojedinačni lov nije dozvoljen, da ne smiju pucati na lisice u pojedinačnom lovu i u većini skupnih lovova na divlje svinje... i u pravilu nailazim na nezadovoljstvo mladih kolega punih elana i želje za lovom koju ne mogu realizirati na lovištu uistinu koristan način - lovom grabežljivaca. Nadam se da će čitanje ovog članka nadahnuti neke, prije svega mlade kolege da krenu s inicijativama prema pojedinačnom lovu na grabežljivce u njihovim lovačkim društvima.
 S druge strane, mnogi lovci koji imaju slobodu loviti kada god žele, većinu odstrijeljenih grabežljivaca ni ne pogledaju, nego predaju na veterinarsku stanicu ili samo gurnu u jarak. Velik broj odstrijeljenih odraslih grabežljivaca (posebice mužjaka) može biti u medalji i moram priznati da ne razumijem zašto se trofejna vrijednost grabežljivaca toliko zapušta, dok se divljač s rogovima i kljovama diže u nebesa.
Da se vratim na temu - lov grabežljivaca. Jutarnji sam tip i nije mi problem ustati u rano jutro (dok sav pošten narod spava). Doći u lovište prije prvog svjetla zore nudi velik broj nagrađujućih zbivanja - od sve brojnijih jutarnjih pozdrava fazana, do povratka srnjaka, srna, divljih svinja i grabežljivaca na njihova odmorišta. S vremenom, kada upoznate glavne rute, već otprilike možete imati predodžbe kada vam koji dio nekog polja ili šumarka najbolje "radi". Postavljanje na mikrolokaciji uvijek treba biti s obzirom na smjer vjetra i predviđeni smjer dolaska divljači. Vabljenje grabežljivca u ranojutarnjem lovu... meni se nije pokazalo naročito uspješnim. Nakon cjelonoćnog lova, želudac im je obično pun, a iskusnija jedinka će već znati da se iza tog zvuka krije opasnost. Prednost bih dao šuljanju. Ako ne postoji druga mogućnost, naravno da ima smisla pokušati vabiti. Ako se radi o dočeki sa zemlje, prilikom izbora odjeće, treba dati prednost onoj kamuflažnoj kako divljač ne bi mogla izdvojiti siluetu lovca iz pozadine. Ne bih dalje zamarao s detaljima i uputama koje se mogu pročitati na puno drugih mjesta nego s čitateljima podijelio priču vezanu uz nedavni odstrjel, ujedno moj prvi odstrjel čaglja.

Odstrijeljeni čagalj sa lanetom koje je usmrtio nešto ranije. Predator koji čini sve veći problem u mnogim lovištima.

„Ustajanje u 2:30, kupim kolegu u 3:00 i napadamo u 3:30 smo na polju. Mjesec pred zalaskom daje nešto svjetla, a ubrzo kreće prvo svjetlo sa istoka. Mirno jutro. Kako nisam dugo bio na tom polju, penjem se na čeku jer nemam ideju što gdje očekivati, dok kolega ostaje na zasjedu na rubu šume. Vrijeme prikraćujem gledajući mladu divlju mačku kako lovi miševe. Odjednom iz šume izlazi lisica... Ma kakva lisica, to je ČAGALJ!!! Nosi nešto u zubima i ide prema čeki. Okrenut frontalno na 100 m ne daje priliku za hitac... ulazi u kukuruze i gubim ga iz vida. Oba kraja kukuruza su mi na oku i pokrećući samo oči gledam gdje će izaći. Izlazi dijagonalno na 70 m, pratim ga končanicom, zastaje, pucam i nestaje!  Par pokreta iz trave daje do znanja da ipak ne ide nikamo. Za lane je već odavno bilo kasno. Ali eto, svi moraju jesti, pa i predatori. Inače moj prvi čagalj, drugi ukupno odstrijeljen u lovištu. Inače čagalj star oko dvije godine Mauser M98 7x64 Sako Hammerhead. Zanimljivo je kako je 20 minuta nakon hica na 70ak m od čeke izašao i jedan zanimljiv srednjedobni škartni srnjak kojega hitac očigledno nije naročito smetao.

Dobra kob!

Portal

Divljač i Psi

Lovstvo je po Zakonu o lovstvu na prvome mjestu gospodarska grana koji u konačnici donosi i rekreaciju za sve one koji se njime bave. Kako se u dosadašnjim prilikama moglo vidjeti, ovaj gospodarski segment lovstva je gotovo potpuno zapostavljen i umjesto dodatnih prihoda u našoj ekonomski uzdrmanoj Domovini nažalost nije pronađen put gdje bi se stvorila nužno potrebna radna mjesta. Tu bi prije svega mogli imati radna mjesta na ruralno zapuštenoj i demografski unazađenoj Hrvatskoj i to za mlade stručnjake iz ove branše. Situacija je pak s druge strane takva da se kod nas lovi na „bodove“, zatim postoji dobar zakon o lovstvu koji se teško može kvalitetno provesti na volonterskoj bazi koja se u pojedinim segmentima čini kao nepromijenjeni relikt bivših vremena, ponuda lovnog turizma je takva da se nude pojedine vrste divljači koje su gotovo besplatne u susjednim europskim zemljama, forsirani smjer lovnog turizma krupne divljači još ne konkurira trofejom na tržištu dok je i dodatno  načinjen odmak od profitabilne i Hrvatskoj po habitusu „primjerene“ sitne divljači uz „podršku“ dobrih srnjaka, divokoza i mufolona. Uza sve to ide i zanimljiva činjenica da uz pripadajuće zakonske i podzakonske akte u kojima je lov na određene vrste divljači jasno i točno propisan, na terenu se često lovi po internim odlukama u „određene dane“ s „minimalno određenim brojem ljudi“ ili što je još veći apsurd isključivo nedjeljom ili blagdanima (kao u vremenima kojih više nema).

Kako pak lovstvo i lov izgleda ondje gdje se ova strateška gospodarska grana kvalitetno usmjerava lako je vidjeti u jednom od primjera navedenom ispod iz istraživanja ugledne britanske ekonomske konzultantske tvrtke PACEC (s ciljem da se utvrdi koliko ekonomski, okolišno i društveno lov doprinosi Velikoj Britaniji):  

  • U Velikoj Britaniji lovci godišnje potroše 2,5 milijarde funti (23 milijarde kuna!) na opremu i usluge u lovstvu.
  • Lov donosi godišnje 2 milijarde funti (19 milijardi kuna) britanskom gospodarstvu.
  • Kroz lov se zapošljava 74.000 ljudi u stalnom radnom odnosu.
  • Lovstvo je uključeno u direktno gospodarenje dvije trećine zemljišta na ruralnom području Velike Britanije
  • S gotovo 2.000.000 hektara zemljišta se aktivno gospodari u svrhu zaštite divljači kroz lovstvo
  • Kroz lov se godišnje potroši 250 miliona funti (2,3 milijarde kuna!) na zaštitu divljači i staništa
  • Najmanje 600.000 ljudi u Velikoj Britaniji lovi divljač, puca na glinene golubove ili na mete
  • Najmanje 1,6 miliona ljudi lovi divljač sa zračnim oružjem
  • Lovci provedu 3.9 miliona radnih dana u svrhu zaštite divljači i staništa što je ekvivalent za 16.000 radnih mjesta sa punom satnicom

Nemojmo zaboraviti da se i u ovako razvijenim europskim zemljama lovom bave lovci kao i kod nas ali se lovstvom bavi struka. Zakonski propisi su vrlo jednostavni i debirokratizirani a profitabilne vrste divljači se potiču u uzgoju, lovu i lovnom turizmu. Naš cilj je svakako kopirati primjere dobre prakse drugih europskih zemalja kako bi hrvatski lovci lovili što više i kvalitetnije na vlastitoj djedovini a hrvatsko gospodarstvo ostvarilo rast uz nova i nužno potrebna radna mjesta na ruralnom prostoru Lijepe Naše.

Portal

Divljač i Psi

Mnoga zajednička lovišta u Republici Hrvatskoj dobila su sve potrebne suglasnosti za produženje lovozakupa na idućih deset godina i pred njima je u ovom trenu izrada nove lovnogospodarske osnove. S obzirom na period od deset godina, koji je u praksi gospodarenje divljači na terenu izrazito dug, treba dobro razmisliti kako se voditi kod odabira ponuđača za izradu osnove, ali i što u osnovu uvrstiti. S obzirom na zakonske propise i pravilnike kod izrade ovih akata, ipak je nužnije dobro znati kakvo je stanje na terenu i što vas u desetogodišnjem periodu očekuje.

Dobro ispuštena sitna divljač svakako može stvoriti korist od lova preko povećanja fonda ovih vrsta do lovnog turizma.

Cijena izrade lovnogospodarske osnove

U trenutnoj silini ponuda za izradu osnova pojedini ponuđači postaju pomalo i smiješni kada pročitate da se cijene izrade osnova kreću po tome koliko ćete imati glavnih vrste krupne i sitne divljači?! Po tome se izrada osnova upravo bagatelizira do razine prodaje tezgarenja petkom na staroj krami. Kako može osnova biti skuplja ako ima više ili manje vrsta krupne ili sitne divljači? Takve stvari teško je dokučiti i svakako preporuka je da se lovoovlaštenik vodi referencama izvođača a ne jeli pogodio 1.000 kuna skuplju ili jeftiniju osnovu. U konačnici to vas lako dovede do akta gospodarenja divljači čije će vas eventualne izmjene stajati više procedura i novaca nego da ste u startu potrošili nešto više novaca. Realno gledano, ako ste za osnovu platili 7.000 kuna za 10 godina lova to ispada 1.420,00 kn po godini! S time niti će naša i ovako zapostavljena i degradirana struka osigurati svoju egzistenciju niti je trošak za lovoovlaštenika toliko velik, posebno ako se jednom izuzmemo iz socijalističkog poimanja lovstva kao uranilovke da svi moramo biti isti i imati sve po najmanjoj cijeni jer to nekome upravo tako odgovara.

Koje vrste divljači imati u lovnogospodarskoj osnovi

Većina osnova koje će se napraviti svakako će se vezati na ono što su imali u posljednjih 10 godina s pojedinim  preinakama. Ono što nikako ne treba smetnuti s uma, a odnosi se na nizinska i brdska lovišta koja su nekada, osim  danas gotovo isključivo štetne divlje svinje, obilovala i sitnom divljači, da si ostave prostora barem u sporednim vrstama divljači za fazane, trčke, prepelice, šljuke i zeca. Ne zaboravite da je fazan ptica koja potječe iz šumovitih dijelova Kine (spava na drvetu!) a za trčka je ptica otvorenih travnjaka Europe i Azije (ne poljoprivrednih usjeva!) te svaki šumarak i livada mogu biti odlični za unos ovih vrsta u svrhu užitka vlastitog lova i mogućeg lovnog turizma. Ovo je bitno napomenuti jer nažalost kao lovoovlaštenici danas grcamo u štetama od divljih svinja na usjevima ili naleta vozila na divljač uz osiguranja čije su premije teške po više desetaka tisuća kuna. Zbog  toga smo ostavljeni sami sebi kako to riješiti i model je ili podići članarine ili pronaći dodatne izvore prihoda kroz lovni turizam. Svakako ne treba nasjesti pričama da će se lovni turizam ostvariti od prodaje trofeja krupne divljači jer smo svjesni da za dobrog srnjaka ili vepra treba 7 godina gospodarenja a za jelena 10 godina, a niti smo u ovom segmentu gospodarenja pokazali konkurentnost u europskom okruženju posljednjih deset i više godine.

O ostalim vrstama krupne divljači i zarade kroz lovni turizam, kao što je npr. medvjed, ne treba više niti trošiti riječi jer to ostvaruje zaista jako mali broj pojedinaca. Ovo je bitno znati zbog toga ako si u ovom trenu ne ostavite neku od ovih profitabilnih vrsta sitne divljači, a u međuvremenu vam se to pokaže kao nužda za preživljavanje udruge, čeka vas moguća revizija osnove uz ponovne procedure i naravno dodatne troškove. Zaključno možemo samo preporučiti da se izradi osnove pristupi vrlo oprezno i kvalitetno a ne na osnovu par stotina kuna više ili niže ponude. Imajte na umu da je ekonomski najpovoljnija ponuda ona koja nema najnižu cijenu nego dugoročno stvara dobit svima nama kao i našoj Domovini. 

Portal

Divljač i Psi

Pravo je vrijeme za planiranje lova na srnjaka u Gorskom kotaru!

DRŽAVNO OTVORENO LOVIŠTE IV/3 BUKOVAČA OGULIN pripremilo je  lovni paket za sve zainteresirane, a paket uključuje: odstrjel jednog grla srne obične srnjak do 105 CIC točaka (do bronce), divljačina, lovna pratnja i prijevoz po lovištu, PDV. Smještaj je moguć u Lovačkom domu Jelenski Jarak Vrbovsko.

Lov se odvija prema kalendaru lovidbe, a u dogovoru sa ovlaštenikom lova.

Kontakt: Jelena Maruškić, tel. 091 411 3833, mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.  

Nadamo se da ćete nas ubrzo posjetiti i želimo Vam DOBRU KOB.

Portal 

Divljač i Psi

 

Kraj kolovoza, ljeto još uvijek u punom sjaju, nije se lako po toj vrućini otisnuti s 20 kg prtljage u Zagreb a potom na popodnevni let za Almaty. Grad na jugu Kazahstana, uz samu granicu s Kyrgistanom koji samo posjetili par godina prije. I gdje smo ulovili sjajne primjerke kozoroga u Tien-Schan gorju.

Ovo je nešto drugo. Kyrgistan ima MARALA ali nije dozvoljen lov. Sibirskog jelena impresivnih rogova do čak 18-19 kg težine, tijela velikog, sivog nerijetko 400 kg teškog.

Autor članka i uvaženi lovac Đivo Ćurlica.

A kad se k tome otvori mogućnost odstrela sibirskog srnjaka, brzo se zaboravi domače ljeto i na sve blagodati koje ono nosi.

Slijetanje točno u ponoć, letimo kontra vremena. Vize, policija i carinski pregled oružja oko sat vremena. Potom zabrinutost u vezi gladi ali se domaćin uopće nije brinuo oko toga. Tamo lokali rade 24 sata. Bez problema smo na putu prema lovištu našli ugodan otvoreni restoran koji  nas je zadovoljio domaćim ražnjićem prepunim janjećeg mesa a zovu ga „šašlik“.

Ujutro oko 5 sati nakon 4 ukupno sata vožnje a kad je već počelo svitati, našli smo se u kampu.

Domaćini, vodiči, konjušari, baka kuharica, svi su nam poželjeli dobrodošlicu, ponovno neka zakuska i počinak od par satri. Ali tko će spavat, uzbuđenje je preveliko.

Razgledanje kampa uz koji neposredno prolazi bistri planinski potok. Nezaobilazna sauna ulijeva povjerenje za higijenom, ipak smo tu 11 dana. U daljini planine, impresivna dva vrhunca. Vodiči nam pojašnjavaju da ćemo tamo loviti.. Imati otprilike dvodnevne izlete na konjima.

Proba oružja na 200 i 300, oba kalibra 8x68, dakako trebala je neka minimalna korekcija. Posljepodnevni izlazak za koji smo procijenili da samo žele vidjeti kako se snalazimo s konjima. Tako je i bilo, nosili smo puške jer smo u revirima gdje se može zateći sibirskog srndaća. Konji su savršeni, toliko jednostavno da samo  pustiš konja da sam ide, on je već toliko puta na isto mjesto ugazio kopitom. Srndaća nismo sreli ali je povratak bio pomalo jezovit. Za nas koji smo nepripremljeni. Ići uzbrdo ima nekog drugog osjećaja nego nizbrdo, kad se konj spušta po kosini od preko 50 %. Pješke doima jednostavnije.

Hrana domaćih ovaca, uglavnom mliječna, jaka i kalorična, vrhnje, dinstano meso, masa čaja a neki od nas po pivo. Votka je također neminovna za nazdravljanje.

 ODLAZAK NA PRVI IZLET

Bilo je oko 3 sata ujutro, buđenje. Jahanje po mraku dobra 2 sata. U reviru smo. Silvano i ja s jednim vodičem. Elvis se odvojio sa svojim vodičima na pola puta. Kad se vidimo – niko nema pojma. Impresivni krajolici, potoci, kanjoni, odvajamo se oštro u brda. Nakon pola sata, vodič koji jer bio prvi naglo zaustavlja, gleda lijevo gore, visoko prema šumi. Traži od Silvana da siđe s konja, meni da se ne mičem. Odlaze 20 m naprijed, Sivano nišani kratko i puca.

Vidim razočarenje. Maral je bio na prosjeci. Za svaki slučaj je ovaj otišao gore. Kaže da ga je prebacio. Nije ni čudo, prvi dan, umor, uzbuđenje, malo vremena, hitac iz ruke jer se jednostavno nije imalo vremena tražiti oslonac. Hitamo u planinu dalje. Strmo. Konji polako prate oputinu.

Nakon možda još sat vremena na proplanku sibirski srndać. Bježi kroz kratki pojas šume. Vodič vodi Silvana upravo na mjesto gdje je očekivao da će izaći. Tako je i bilo. Prvi dan lova, prva divljač je oborena. Sibirski srndać. Umalo da nije i maral pao.

Pauza, vatra, oduševljenje svime od tog dana. Popodne se pješice penjemo nemali usponom. Tu ni konj ne može. Čuli smo marala kako bježi kroz šumu. To je dobar znak ali do noći nismo vidjeli više ništa. Očekivali smo u gornjim dijelovima planine susret s kozorogom li ništa. Jedino golemi izmet još golemijeg vepra, upozorio je da se lako može dogodit da ga sretnemo..

Pred samu noć a kad je naš Kazakh upalio vatru doživio sam ono o čemu sam davno slušao. Šljuke su izletjele iz šume i letile oko dima. Impresivno ! Nabrzinu postavljeni šatori, postave i nekakvo nazovimo spavanje. Ali nije bilo hladno unatoč nekih  +5 C. Ujutro je ustajanje bez puno buke. Prvo se dobro osmatra, lako moguće da je maral tu na puškomet.

Tako je i bilo dobar sat vremena. A kad se ništa nije pojavilo, malo smo obišli revir i natrag. Istim putem kojim smo došli.

USPON ŽIVOTA I MARAL

Jašimo nekim kanjonom i počesto prelazimo ledenu rječicu dubine oko pola metra. I tako jašimo i svako malo zastajkujemo i gledamo uz kanjon s obije strane. Na jednom se mjestu odvajamo strmo uzbrdo. Nikad mi neće biti jasno dali je moguće da to konj može podnijeti budući i ja i Silvano ulazimo težinom u trocifreni broj. Sat vremena tako, doista zapanjujuće gdje su nas te predivne životinje iznijele. Pauza i konstatacija da smo negdje na pola planine.

Dalje idemo uzbrdo pješice. MOLIM ?!

Dugo sam u lovu, preko 30 g, Balkanske i mnoge domaće i planine sam obišao, ali ovakav uspon još u ovim godinama…

Pretpostavka da su tamo kozorozi čini čuda. Što je najžalosnije po nas, naš Kazakh je nosio i pušku i ranac pun svega. Ali… je zaboravio jednu stvar a mi previdjeli – VODU !

Imali smo jednu bocu. A to je za trojicu dakako jako malo za cijeli dan. A nema se gdje nadopuniti. I usprkos što je vodič odustao od vlastitog gutljaja, količina se smanjivala. Odlučili smo se na povratak i to je bila dobra, štoviše milenijska odluka. Nakon pola sata spuštanja zastali smo odmoriti. Komadić čokolade. Događa se prizor koji se sanja. Najednom, 200 m od nas, na čistini, izranja maral i ide ravno k nama. Kugla ga je dočekala kad je bio na 50 m. Kratki brzi trk i pad na sami rub provalije. Da je produžio još 2 m ne znam kako bi došli do životinje. Taj dan postoji za uspomenu.

Dovoljno, prva dva dana lova i dva trofeja su tu. Za Marala je procjena da će biti 11-12 kg, nije monstrum, srednjedobna životinja ali se takva prilika u ovim uvjetima ne propušta.

MAGLA I KIŠA

Vratili smo se u kamp poslijepodne, sat iza nas Elvis s predivnim kozorogom od 106 cm. Pucao je na njega doslovno iz šatora. Veli da se probudio u zoru, pogledao van i vidio 3 kozoroga na 150 m. Procijenio je i nanišanio najvećeg.

Naredna 3 dana se pokvarilo vrijeme. Magla, kiša, temperatura je pala za 10 stupnjeva C. Kad nisi u lovu, moram priznati da je dosadno, samo se neki vrag jede i pije, izmišlja, TV nema, ne kartamo, novine ne postoje, ali vremena za šalu i upoznavanje njihovog načina života ima napretek. Čistili smo ove tri trofeje, izmišljali recepte za to silno meso koje je predobro. Teško je povjerovati da je stari kozorog dobar za jelo ali doista jest. Nek' meso odstoji par dana bez frižidera, opusti se potpuno, smekša i ima sjajan ukus sa dosta povrća i začina.

Čak smo jedan dan nagovorili domaćine da pokušamo malo izaći u lov po tom vremenu ali nam s obila o glavu naša ideja. Brzo smo shvatili da uopće nije kompliment jahati po mokroj travi i zemlji.

DRUGI IZLET

Napokon je vrijeme progledalo, male kape magle su ostale na samim vrhovima planina. Samim tim je i zatoplilo. Objašnjavaju nam da je pravi trenutak da marali počnu „kričati“ – rika, parenje.

Odlazak u iste revire ali divljači kao da je nestalo. Prešli smo duplo veću udaljenost. Opet strmo uzbrdo, pa svako malo izleti po par sati pješice, pregledavanje urvina i procjepa. Vodiči su iznenađeni, pretpostavljaju da su tu lovokradice iz Kyrgistana koji je doslovno na par kilometara.

Krdo kozoroga smo primijetili na 500 m. Prelazilo je na drugu stranu i zastalo, Dovoljno za prilaz i hitac na dobrih 300 m. Kozorog 116 cm dugih rogova završio je kao zadnji trofej u Silvanovoj kolekciji.

Povratak, preumorni. Čekamo Elvisa kojeg nema 3 dana. Već zabrinuti. Nelagoda se javlja ali tu večer, nakon što smo legli kasno, čujemo kopita. Dočekujemo ih vani.

Tajac, zaprepaštenje, nestvarno, bajka…

Zar je to moguće da priroda napravi.

Rogovi marala na sirovoj glavi daju 24,60 kg.

Dalje ništa nije bitno.

E da, zadnji dan lova pao je srnjak od oko 1200 grama.

San se ispunio, svih šest trofeja je tu a bili smo spremni čak i na pola od toga.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013