Na poprilično poodmakloj vremensko crti koja ide kraju prve četvrtine prvih stotinu godina u 21. stoljeću, svašta se toga lošeg i dobrog dogodilo na prostoru lijepe nam domovine Hrvatske. Nakon završenog Domovinskog rata, i stvaranja nove, demokratske, europski orijentirane Hrvatske, želja za kvalitetnom i brzom tranzicijom iz socijalističkog samoupravljanja u slobodnu i suverenu modernu Hrvatsku bila je želja sviju nas zajedno. Kako se tranzicija odnosila, i još uvijek se odnosi na sve sfere života, rada i društva, lovstvo je kao gospodarska grana, inače vrlo unosna grana turizma u bivšoj Jugoslaviji, također trebalo biti postavljeno na nove temelje na način da se izbaci loše, ostavi dobro te se stvori korist široj lokalnoj zajednici uz dio lova koji se odnosi na hrvatske lovce i lova koji se odnosi na stvaranje radnih mjesta, profita i gospodarskog razvoja. No, kako je danas, krenimo redom.

Lovišta:

U Hrvatskoj prema onome što se može iščitati s internetske stranice središnje lovne evidencije ima ustanovljenih 1106 lovišta (https://lovistarh.mps.hr/lovstvo_javnost/Lovista.aspx). Među njima postoje, odnosno ustanovljena su, Državna i Županijska lovišta.

Državna lovišta bi trebala biti, i vjerojatno većinom jesu, ustanovljena na državnoj zemlji. Ona su dana u zakup privatnim lovozakupnicima, tvrtkama, udrugama ili pravo lova pripada državnoj tvrtki. Na prvi pogled to se čini potpuno ok i ako ništa drugo zemlja na kojoj se lovi nije privatna.

Županijska lovišta su pak ustanovljena na privatnoj zemlji. Kako se u periodu od kraja 90-tih godina prošlog stoljeća nakon završetka Domovinskog rata to nekako činilo kao najpraktičniji način da se ostavi naslijeđe bivšeg socijalističkog sustava tadašnjih lovačkih društava koja su na njima lovila s tendencijom da se previše ne diraju granice već postojećih lovišta. U početku, kako to uvijek biva, nitko nije niti pomišljao pitati što će se danas – sutra dogoditi s lovom na nečijoj tuđoj zemlji. Vjerojatno i ljudi toga vremena koji su radili na formiranju „zajedničkih lovišta“, i koji su veći dio svog života proveli u socijalističkom sustavu, gdje je privatno preko noći postajalo „naše“, su na svaki upita vezan uz tu temu, te iste koji su to pitanje postavili, maltene proglašavali rušiteljima sustava etiketirajući ih kao one koji žele uzeti pravo lova lokalnim lovcima. Ipak, to je uvijek bio klasični „spin“ iliti skretanje s teme i pravih problema dok je istina bila negdje potpuno drugdje. Tako su upravo ti, koji su naglašavali problem vlasništva zemljišta na kojem se lovi, na vrijeme pitali kako pronaći način da lovišta i lov ostanu na „usluzi“ lokalnim lovcima jer je vremena za nove modele bilo na pretek dok je danas potpuna zbrka a pitanje vlasništva i lova na tuđoj zemlji je jedna od gorućih tema o kojoj se baš ne želi govoriti javno. Tu svakako treba istaći, da je u prošlom sustavu ovakav način bio moguć i čak je dobro funkcionirao te ga ne treba etiketirati kao lošeg u to vrijeme, da pače, on je tadašnjoj državi donosio veliku dobit od područja uzgoja divljač pa sve do lovnog turizma. Danas je problem u tome što ga nitko nije na vrijeme prebacio da bude u skladu s današnjim društvenim promjenama te je u konačnici najveći gubitaš država, ali i lokalni lovci koji se ne mogu nositi s problemima koji taj socijalistički model u današnjem demokratskom sustavu vuče za sobom. Tu još samo valja istaći da današnje lovačke udruge mogu zaista biti zahvalne postojećem sustavu županija i županima koji su uvijek bili na dispoziciji pomoći lokalnim lovcima kroz financijske potpore u inače silno centraliziranom lovstvu u glavnom gradu dok su neki pokušavali biti toliko nekorektni i željeli prebaciti neriješene dugogodišnje probleme koje tište udruge (prvenstveno štete) na one koji ima daju najviše.

 

Granice lovišta su sukladno Zakonu o lovstvu definirane na sljedeći način:

Članak 11.

(1) Granice lovišta moraju biti uočljive, a određuju se, ovisno o prirodnoj cjelini, ekološkim, geografskim i drugim uvjetima, obalnim pojasom mora i autocestama koje sprječavaju prirodnu migraciju dlakave divljači.

(2) Ako granice lovišta nije moguće odrediti u smislu stavka 1. ovoga članka, određuju se željezničkim prugama, županijskim i lokalnim cestama, putovima, vododijelnicama, rijekama ili na drugi način.

(3) Pri utvrđivanju granica lovišta mora se uzeti u obzir prirodna migracija divljači.

(4) Granice lovišta moraju biti vidljivo obilježene na mjestima koja su određena lovnogospodarskom osnovom, odnosno programom uzgoja divljači.

 

No, uđete li u dublju analizu granica lovišta vidite da je tu jako teško shvatiti površinu i oblik pojedinih lovišta te koje to cjeline pojedina prate. Tako imate županija gdje su lovišta površine 1.500 ha i imaju neki čudan romboidni oblik, a ustanovljena su na privatnom zemljištu, dok u istoj županiji imate lovišta od npr. 9.500 ha ustanovljena na isti način na privatnoj zemlji. Naravno da to izgleda apsurdno dok u lovnom gospodarenju je svima jasno da je to također naslijeđe bivšeg sustava koje u većini slučajeva nema smisla. Pojedinci pak misle da je površina lovišta nužno vezana i za količinu divljači što uopće na terenu nije istina. Tako postoje lovišta od 1.500 ha koja imaju vrhunske trofeje npr. srneće divljači i velik broj sitne divljači dok lovišta od 9.500 ha imaju brojkom i markicama više za odstrjel ali su lošije trofejne strukture dok sitne divljači uopće nemaju. Osim toga, zašto se vezati površinom ili pak nekim lovno gospodarskim kapacitetom koji „drži vodu“ samo na papiru dok je stvarnost dijametralno suprotna što dokazuju i štete od divljači i to posebno divljih svinja i jelenske divljači čija je brojnost odavno izmakla kontroli. Također svima je jasno da bi lovišta trebalo unificirati površinom i to prema dijelu koji se odnosi na nizinska, brdska i planinska te ih staviti u nadzor profesionalnih lovočuvara koji bi radili svoj posao 365 dana u godini o čemu više u nastavku.

Lovnogospodarske osnove sukladno Zakonu o lovstvu su definirane (Članak 34.) kao planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

No, svakome tko je i lovac rekreativac je jasno na prvu da su desetogodišnji planovi gospodarenje predugi i birokratski presloženi za gospodarenje s divljači koja je vrlo dinamična u promjenama, ponašanju i brojnosti. Mogućnost revizije istih, uz dodatne Programe zaštite divljači i Programe uzgoja divljači su birokratski previše komplicirane i složene. Ovakvi planovi od 10 godina također su naslijeđe bivšeg socijalističkog sustava kada su društvena i socijalna gibanja bila potpuno drugačija, te su tada bila neosporna dobra,ali bi danas trebala bi biti obavezno izmijenjena. Također dio propisa koji je vezan za izradu ovih planova je subjektivan i znanstveno ne potkrijepljen i to pogotovo onaj dio koji se odnosi na određivanje boniteta staništa i njegovog kapaciteta. Dokaz ovoj tezi su i komentari kod posljednje izmjene Zakona o lovstvu i e-savjetovanja koji podržavaju ideju da se od ovakvog načina gospodarenja treba odmaknuti jer je neučinkovito te loše po divljač. U praksi se to lako može vidjeti posebno kod nekih teško shvatljivih „koeficijenata prirasta i odstrjela“ za sitnu divljač koji istoj toj na taj način nikako ne donose dobro, konačno kao i model trajne zaštite bez lovnog gospodarenja i lova uopće. Tako je čak u ovom slučaju jedan od prijedloga bio da ako već moraju ostati kao takve, lovnogospodarske osnova budu planski akt kojima se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od pet lovnih godina za krupnu divljač, dvije lovne godine za sitnu divljač u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima. Kod krupne divljači gospodarenje divljom svinjom propisuje se na jednu lovnu godinu s obzirom na nastale štete koje će divlja svinja prouzrokovati u određenom dijelu Republike Hrvatske. Ako se mi pak pozivamo na druge zemlje u Europi koje gospodare na isti način kao i mi, a imaju odlične rezultate, bilo bi dobro da to netko detaljno obradi ujedno pokazujući i brojno stanje sitne divljač, trofejnu strukturu krupne divljači, ovlasti lovočuvara i lovni turizam u tim zemljama te da se uvjerimo kako je ovo kod nas također jako dobro. Ipak, svi trenutni pokazatelji u Hrvatskoj uvjeravaju nas u suprotno jer moguće revizije revizija revizije revizija LGO-a ne vode nikuda…..

Lovočuvari

Ključni dionici u lovnom gospodarenju su lovočuvari. Osobe koje bi trebale znati svaki pedalj lovišta, brojno stanje sitne divljači, načine ispuštanja sitne divljači, gospodariti predatorima, znati brojno i trofejno stanje krupne divljači, vršiti sanitarni odstrjel, znati procijeniti trofejno grlo krupne divljači, poznavati sjetvu ciljanih remiza za pojedine vrste sitne i krupne divljači, iznositi po potrebi hranu, brinuti o sprječavanju krivolova te imati ovlasti utvrditi tko je krivolovac, su u Republici Hrvatskoj volonteri koji nemaju u lovištu nikakve ovlasti. Također, i ovo je jedan od zastarjelih načina bavljenja ključnim djelom gospodarenja s divljači po uzoru na bivši sistem koji je po tom pitanju mogao biti ovako koncipiran jer su tada lovočuvari imali određene ovlasti i državne institucije uz sebe, te svoje radno vrijeme u firmama (od 6-14h) i društveno uređenje da se na taj način bave lovstvom što danas nije niti u promilima približno. U posljednjim komentarima na prijedlog Zakona o lovstvu mogli su se iščitati svi problemi koje danas jedan lovočuvar volonter u stvarnosti ima te ovlasti kojih uopće nema. Što se tiče trenutnih ovlasti lovočuvari u Republici Hrvatskoj, oni kao volonteri u udruzi građana nemaju pravo: nikoga zaustaviti, nikoga tražiti osobne podatke te nikome spriječiti kretanje bez prisutnosti policije koja za to ima prava i ovlasti. Uz to, lovočuvarski tečajevi u Hrvatskoj su stvar zadovoljavanja forme jer nitko ne prolazi detaljno sve što bi jedan lovočuvar trebao znati od gospodarenja sitnom divljači, koja je vrlo ozbiljan posao, do gospodarenja krupnom divljači te isti uz svoju ulogu „lovočuvara u udruzi“ rade neki drugi posao a ovom ozbiljnom djelatnošću bave se sporedno i povremeno, s časnim iznimkama kojih ima u promilima. Ti isti današnji volonteri lovočuvari bi trebali trošiti svoj novac za prijevoz, svoje oružje i streljivo i ne imati nikakve ovlasti pod parolom „općeg dobra“. Jasno je da je to u modernom demokratskom i kapitalističkom društvu utopija i da je rezultat loš.

Kroz lovočuvarsku službu treba započeti profesionalizaciju lovstva gdje se lako pronađe model financiranja istih. Takvi lovočuvari morali bi biti ljudi sa završenim diplomskim studijem koji sadrži kolegij lovstvo – šumari, inženjeri lovstva i zaštite prirode, veterinari, agronomi itd. Naravno, tu bi valjalo promijeniti granice lovišta od 2.000 ha područje gospodarenja po lovočuvaru u nizinskom dijelu Hrvatske, 3.000 ha područje lovnog gospodarenja po lovočuvaru u brdskom i planinskom dijelu Hrvatske sa centralnom Hrvatskom agencijom za lov i obaveznim županijskim ispostavama koje bi bile temelj pravog lovnog gospodarenja. Na taj način svi lovci građani Republike Hrvatske bi mogli loviti sukladno pravilniku o lovostaji gdje god žele, trofejna krupna divljač bi imala svoju dodatnu cijenu dok bi dio koji se odnosi na selekciju mogao ići u cijenu redovne uplate za lovstvo (sadašnje članarine) svakog lovca prema jednoj takvoj agenciji. Naravno, ovo podrazumijeva kompletan preustroj lovstva sa središnjom lovnom agencijom koja bi imala objedinjene sve podatke koji bi bili ispravni i lovstvo bi bilo u rukama države kompletno decentralizirano na terenu uz okvirno 2.000 direktnih radnih mjesta na ruralnom prostoru. Tada bi se mogla ponuditi trofejna krupna divljač na licitaciju za odstrjel (izvrstan primjer u SAD-u), dati kvotu sitne divljači po lovcu na dnevnoj razini te imati sve evidencije trofeja divljači onako kako trebaju biti vođene. Tu se odmah nadovezuje i unificirana prodaja divljačine (mesa divljači) koja je danas u sivoj zoni, odnosno teško je točno reći što se s njom zaista događa na tržištu za koje nije jednostavno ustanoviti dali uopće postoji i kakvo ono uistinu jest. Ovaj model je detaljno razrađen i u jednom od narednih tekstova će biti objavljen kao mogući prijedlog. Ujedno ovo je jedini način gdje bi mogli pružiti nova radna mjesta za mlade školovane ljude u sektoru lovstva na ruralnom prostoru koji nam ovako na očigled doslovno umire dan za danom.

Lovačke udruge su ključan dio trenutnog bavljenja lovom i volonterskog lovnog gospodarenja. Krenemo li redom, jasno je da su lovačke udruge izvrsna platforma za lovce volontere i zaljubljenike u lov kojima lovstvo nije struka nego ljubav i slobodno vrijeme. Kao takve, one su odlične za hobistički lov, druženje i užitak svih nas u prirodi, divljači i staništu. Što se tiče lovnog gospodarenja mora se izreći da je istina da one i dalje svim naporima drže koliko god mogu populacije pojedinih vrsta divljači, posebno prenamnoženih i štetnih divljih svinja koliko toliko pod kontrolom. Isto je istina da je lako govoriti kako lovačke udruge ne trebaju i da one ne rade ništa, što je notorna laž. Mnogi članovi tih udruga bezrezervno daju sebe, svoje financije i svoje slobodno vrijeme za odlazak u lovište te pokušavaju gospodariti lovištem koliko god mogu. No, jesu li potpuno uspješne u tome nije njihova krivica jer se opet vraćamo na dio naslijeđenog sustava iz socijalističkog samoupravljanje s kojima one u današnjem modernom vremenu i kapitalizmu ne mogu ići ukorak. Da je to istina vidljivo je na svakom koraku. Krenemo li samo sa štetama koje su počele gasiti mnoge udruge a one nemaju novaca da bi plaćale skupe odvjetnike dok je članstvo sve starije i starije jer se godinama sustavno ne brine o promociji lovstva kako bi trebalo. Nastavimo li pak s onim udrugama koje su iz svojih osnova izbacile određene vrste divljači jer ih to ne zanima ili kažu da „nemaju staništa“, pa smo izgubili velik broj vrsta sitne divljači, u stvarnosti te udruge nemaju novaca ni vremena brinuti se za pojedine vrste pa se išlo linijom manjeg otpora za što one same i njihovi članovi nisu krivi jer im je to netko dopustio umjesto da ih je izveo na pravi put i napravio tranziciju prema modernom lovnom gospodarenju. Tu još valja spomenuti statute udruga kojima nitko nije objasnio da pojedine funkcije u udruzi građana ako nisu potkrijepljene jasnom odredbom Zakona o lovstvu, nemaju ovlasti da bi: nekog udaljili iz lova, zaustavili i tražili osobnu identifikaciju, donosili odluke o lovnim i ne lovnim danima mada je Pravilnik o lovostaji pod zakonski akt iznad kojeg ne može biti odluka skupštine nevladine udruge i tako redom. S nekim od ovih postupaka si pojedinci mogu napraviti veliki problem i možda ostati bez oružja jer im je netko krivo rekao da smiju raditi ono za što nemaju prava i ovlasti. Ali, i taj dio nosi naslijeđe prošlog vremena kada su zaista po lovačkim udrugama pojedinci imali pravo činiti takve stvari jer je čitav sustav bio drugačije koncipiran a država je uvelike imala koristi od istog za razliku od danas. I na kraju, izbori za predsjednika, lovnika i ostale „funkcije“ u društvu su danas postale kompletna izborno-politička zavrzlama gdje si pojedinci daju pravo određivati lovne i nelovne dane, tko kada i gdje smije loviti bez obzira što je Zakon o lovstvu s pod zakonskim aktima propisao nešto potpuno suprotno

Štete od divljači posebna su priča hrvatskog lovstva koju slušamo posljednje desetljeće. Naleti vozila na divljač (uglavnom srneću i divlje svinje) te štete na usjevima (najčešće divlje svinje i jelenska divljač) nagomilale su više stotina miliona kuna sudskih potraživanja koje „vise“ nad glavama, najčešće lovačkih udruga, ali i pojedinih privatnih lovozakupnika. Do sada su se tražili različiti modeli kako ih riješiti no sve u smislu od kuda namaći novac za njihovu isplatu ali ne i rješenje uzroka šteta. U ovom trenu se preda nama nalazi i model Fonda za štete od divljači koji bi trebao biti konačno rješenje. No, jeli to uistinu tako? Prije svega valja istaći da je i fond dobar i pozitivan pokušaj ali nije i neće riješiti uzrok šteta koje će i dalje rasti i biti sve veće. Ako se stvar ogoli do kraja, jasno je da su uzrok šteta prije svega prenamnožena divlja svinja čiju brojnost ovim fondom nećemo riješiti. Uzrok njezine prekobrojnosti je iznošenje stotina i stotina tona kukuruza, repe, jabuka i sličnih poljoprivrednih proizvoda koji su omogućili da divlje krmače imaju gomilu hrane, koja im nije prirodna a najmanje nije prirodna u ovakvim količinama. Kao dodataka tome imate i „kazne“ po lovačkim udrugama onome tko je odstrijelio krmaču bez obzira što je propis odstrjela rekao da se mora i smije. Tako dođete u lov i imate dopuštenje za lov divljih svinja, po LGO-u se ista smije odstrjeljivati, u propisu je i odstrjel krmače, vi odstrijelite krmaču i netko vas „kazni“! Kako, po kojoj osnovi, što ste zgriješili kada ste u legalnom lovu, i konačno, hoćete li za tu kaznu dobiti račun sa obračunatim PDV-om na kojem će pisati „Kazna za odstrjel divlje krmače“! Naravno da nećete….. Tako kao rezultat imate divlje krmače koje nemaju puno prirodnog neprijatelja, „nakrcane“ su stotinama tona neprirodne hrane (tko to svinjama uzgaja kukuruz u prirodi!), prase se nekoliko puta godišnje i povećava im se broj po jedinici površine a sukladno tome rastu i štete. Ovo isto možete preslikati i na jelensku divljač koja se doslovno tovi stotinama tona kukuruza, repe, jabuka, krušaka i slične hrane koja nikako neće utjecati na dobivanje kvalitete trofeja nego samo na prirast i količinu mesa dok su krajnji rezultat brutalne štete. Kod srneće divljači je najveći problem što većina udruga neće odstrijeliti srne jer na taj način „gospodare“ odnosno čitajte, dobivate jako velik broj srna koje će dati brojan pomladak čija će brojnost učiniti štetu najčešće u prometu. I tada, kada se spominje Fond za štete, koji će prema pisanjima imati više desetaka miliona kuna, a štete su daleko veće, pitanje je kako će on riješiti štete. Štete se mogu riješiti jedino paketom mjera koji podrazumijeva drastično smanjenje neprirodne prihrane te odstrjel kako nalaže propis, odnosno u ovom momentu propise svakako valja mijenjati. To je model koji se provodi u zemljama na koje se i mi u lovnom gospodarenju često pozivamo, Njemačkoj, gdje je količina prihrane minorna a iznošenje viška hrane se vrlo rigorozno kažnjava, odstrjel svinja je 365 dana u godini a tada se lako dogovori uplata dijela novaca koji se uplaćuje kod osiguranja automobila. U protivnom osiguravajuće kuće itekako znaju praksu zemalja zapadne i istočne Europe i ne pristaju na neke naše fikcije jer ih vodi – Profit!

Dok se to ne provede, idući rezultat je nastavak povećanja brojnosti svinja i jelenske divljači kroz nenormalnu prihranu te srna kroz nekorektnu redukciju a sukladno tome povećanje šteta za koje niti deset puta veći fond od ovoga neće biti dostatan. Isto tako, po kojem ključu raspoređivati ova sredstva fonda te što s udrugama koje čekaju na pravomoćnost presuda od šteta nastalih pred 10 i više godina a po pravomoćnosti neće imati novaca za isplatu nego će biti blokirane te po neplaćanju lovozakupa zbog blokiranog računa će ići na nove natječaje što je nema dugo bio slučaj u Karlovačkoj županiji. Štete se jedino i isključivo mogu riješiti na ranije naveden način sustava mjera dok ćemo u protivnom ćemo potrošiti veliku količinu novaca poreznih obveznika a nove štete će biti sve veće. Tu je razlika između bavljenja lovom kao volonterskom ljubavi i lovstvom kao gospodarskom granom jasno vidljiva u donošenju konačnih odluka za rješenje ovih i sličnih problema. U protivnom ako netko misli da će se to riješiti samo od sebe, nažalost neće…..

Lovni turizam posebna je priča u lovstvu samostalne Republike Hrvatske. Tu se svakako valja vratiti malo u prošlost bivše države i način kako je i koliko lovni turizam donosio prihoda tadašnjem gospodarstvu. Tadašnja tvrtka „Yugotours“ osnovana 1969. godine sa sjedištem u Beogradu na adresi 43 Narodnih Heroja bila je u ingerenciji tadašnje države i nudila je mnoštvo turističkih paketa među kojima je vrlo unosan bio lovni turizam. Od destinacija koje su bile nuđene turistima, meni osobno je oduvijek bila zanimljiva ona koja se odnosila na Karlovac s obzirom da sam dio djetinjstva imao priliku vidjeti mnoštvo lovaca koji su u mom gradu ostavljali ozbiljne količine deviza. Model koji je bivša država napravila preko centralne tvrtke „Yugotours“ baziran je na modelu gdje je svaka lovačka udruga davala 30% divljači (kombinacija sitne i krupne divljači) za potrebe lovnog turizma a 70% je ostajalo za matične članove udruga. Zarađeni novac (devize) su slane u Beograd, devize bi se ondje prebacivale u dinare i 8% od zarade se vraćalo natrag udrugama za unaprjeđenje lovstva (uz dodatna sredstva od općina koja su davana na godišnjoj razini). Ljudi koji su na lokalnim razinama nadgledali lovni turizam i protok deviza bili su od povjerenja države, što je apsolutno razumljivo i normalno, prošli su tečajeve stranog jezika (najčešće talijanskog) i imali su oko sebe dio stručnih ljudi koji su se bavili lovstvom. Valja napomenuti da su se svakako najveći prihodi ostvarivali od sitne divljači koja se dodatno ispuštala u svakoj udruzi koja je morala imati prihvatilište, te srneće divljači, dok je jelenska divljač u najvećoj kvaliteti bila unutar LŠG „Jelen Beograd“ namijenjena visoko rangiranim političarima te odabranoj klijenteli. Tu valja napomenuti da je uz to jelenska divljač već tada činila ogromne štete no privatno vlasništvo nije imalo značaja a procesi nisu išli u korist onih koji su tužili. Među posljednjim svjedocima toga sustava, koji je donosio veliki novac lokalnoj zajednici bio je, sada pokojni, Martin Jendrašec iz Karlovca. Pokojni Jendrašic, inače umirovljeni oficir JNA, zatim časnik Hrvatske vojske koji je bio zadužen i u radu obavještajne zajednice, te je nadgledao lovni turizam u gradu Karlovcu u vrijeme Jugoslavije, dao nam je na uvid sve navedene informacije iz kojih je lako bilo iščitati kako je i koliko tadašnja država prihodovala od lovnog turizma, koliko je radnih mjesta imala te koliko je brinula o tome da se on provodi. Ovo sve navedeno, za one koji bi to mogli lako okrenuti ili modrenim rječnikom „spinati“, nije izrečeno da bi se hvalio tadašnji sustav kao superiorniji i bolji od današnjeg u samostalnoj Republici Hrvatskoj, da pače, on valja biti pokaz onima koji kažu da im je stalo do razvoja Lijepe Naše te da povuku paralelu koliko je bivša država prihodovala dok mi to danas ne činimo pod različitim obrazloženjima pa smo čak i protiv toga kada se donose strategije razvoja lovnog turizma. Tu je zanimljivo da si nitko nije dao truda, ili pak nije imao znanja, ili ga jednostavno nije briga jer gleda vlastiti interes, da se je napravila tranzicija iz sustava lovnog turizma bivše države u samostalnu i suverenu Hrvatsku gdje bi mladi hrvatski lovni stručnjaci i kroz lovni turizam tražili svoj kruh a lokalne zajednice i udruge imale financijske koristi, ili, jednostavno ne poznajemo riječ patriotizam. Pojednostavljeno, da je netko „Yugotours“ nazvao „Crotours“ i uz tada već postojeće kontakte prema klijentima dio financijskog kolača od lovnog turizma nastavio donositi hrvatskom gospodarstvu, ne bi se danas doveli do onoga što imamo u lovnom turizmu – odnosno nemamo ništa. Oni koji kažu da je to bilo nemoguće, u najmanju ruku izokreću istinu, ili kako kaže ona stara engleska uzrečica: „If there's a will, there's a way“, odnosno „Gdje ima volje, ima i načina“.

U ovom sektoru za kraj valja dati informaciju da je taj „Yugotours“ radio sve do 2007. godine i većinu turista, u ovom slučaju sada isključivo orijentiranih na našu lijepu Jadransku obalu, slao u Hrvatsku….(https://en.wikipedia.org/wiki/Yugotours)

 

Slika 1. Vaučer "Yugotoursa" koji se prodaje na ebay-u (https://www.ebay.co.uk/itm/W3925-A-caccia-in-Jugoslavia-con-la-Yugotours-Pubblicita-1968-Advertising-/111650751986) postavlja pitanje zašto smo se odrekli ove unosne gospodarske grana sada kada imamo suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku.

 

Strategija razvoja lovstva u Republici Hrvatskoj

Bez strategije razvoja lovstvo, sigurno nema niti neće biti ničega pozitivnog da se on promijeni. No, zašto je nemamo, taj odgovor vjerojatno leži između više odgovora. Izrada strategije iziskuje za početak osnovnu analizu koja bi i ovako „odokativno“ ukazala na loše trofejne strukture krupne divljači koja se forsira a da nemamo javno objavljene evidencije trofeja divljači pa da možemo vidjeti kuda smo to godinama ulagali, da su lovački domovi dio prošlosti i na mnogim mjestima „mrtvi kapital“ za koji treba imati veliki novac da bi se obnovili, da je lovočuvarska volonterska struka nedostatna za lovno gospodarenje, da lovimo na „bodove“ koji nemaju zakonom propisanu financijsku vrijednost i relikt su prošlosti, da smo zaštitili određene vrste idući linijom manjeg otpora po modelu „nećemo se nikome zamjerati“ ne gledajući dugoročne posljedice (prekobrojne vrane koje su uzrokovale devastaciju sitne divljači i ptica pjevica, zaštita lisica lovostajem kada ih neke druge EU zemlje love, štete od zvijeri sa iznosima koje nitko nije podmirio stočarima, zastarjeli propisi prirasta koje na terenu vidimo u brojnoj divljači koja čini štetu na poljoprivredi itd.). Konačno, bez strategije nema temelja za povlačenje novaca iz Europskih fondova za razvoj lovstva, pa oni koji o tome pričaju da je to moguće i da će od tuda uređivati silne nekretnine i dobivati novac za lovstvo, ne znaju što govore.

Zaključno možemo reći da hrvatsko lovstvo treba ozbiljan „reset“ i struku koja je iz njega nestala ili je na fini ili manje fini način udaljena i stavljena sa strane, te ta ista struka, ako se ovako nastavi raditi više niti neće niti živjeti u Lijepoj Našoj. Uz sve to lovstvo treba što hitnije decentralizirati iz Zagreba i pustiti ga ljudima po županijama da ga vode i provode onako kako diktira teren a ne njime „upravljati“ silnom administracijom bez dodira sa stvarnošću. Želja za boljom Hrvatskom trebala biti cilja svima nama, nadamo se da će jednom to i postati i da neće biti prekasno…..

 

Portal,

Divljač i Psi

Vraćajući se u prošlost 60-godišnjeg lovačkog staža, prisjećam se desetaka lovova na medvjede, koje sam organizirao za domaće i inozemne lovce. U svježem sjećanju ostao mi je jesenski lov iz davne 1979. pripremljen za austrijskog gosta u kanjonu rijeke Ugar.

RIJEKA I KANJON RIJEKE UGAR

Nekoliko riječi o toj planinskoj rijeci Srednje Bosne, u čijem se kanjonu nalaze brlozi u kojima medvjedi na svijet donose mladunce: Ugar izvire pod padinama Vlašića, desni je pritok Vrbasa, s visinskom razlikom od 1073 m od izvora do ušća, duljine toka od 45 km, u koji se ulijevaju brojni manji i veći potoci te dva desna pritoka, Ilomska i Kobiljska rijeka. Na putu do Vrbasa Ugar pravi brojne male vodopade probijajući se kroz kanjon dug 17 km, mjestimično dubok do 400 m. Cijelo slijevno područje prostire se na 330 četvornih kilometara. Rijeka Ugar i njezin kanjon svrstavaju se među najljepše ovoga dijela Europe. Zahvalan sam prijatelju Dragutinu Čabriću, pilotu helikoptera, koji mi je omogućio da sporim letom iznad kanjona uživam u njegovoj ljepoti, vidim nekoliko brloga i napravim nekoliko snimaka. Osamdesetih godina prošlog stoljeća predložio sam našem poznatom putopiscu i redatelju Milanu Kovačeviću (1915. - 1985.), autoru poznate TV serije “Karavan”, da snimi dokumentarni film o kanjonu Ugra, što je sa zadovoljstvom prihvatio, to više što je rođen u blizizini, u Kotor Varošu. Na žalost, ta zamisao nije realizirana jer je Kovačevića pretekla smrt. Ugar se nekada zvao Brzica i malo je onih koji to znaju. Ugovorom između ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava i sultana Bajazita II. godine 1503. rijeka postaje granica između Ugarske i Turske i dobiva ime Ugar. Zapisi iz 1916. fra Miroslava Džaje, župnika i lovca Pougarja - Dobretići, govore o brojnosti divokoza, medvjeda, orlova krstaša i bjeloglavih supova. (Danas nema ni jednog orla krstaša i bjeloglavog supa.) Slušao sam od starijih stanovnika da je nakon Prvoga svjetskog rata seljanin Pougarja donio snajpersku pušku i godinama krivolovio divokoze te im znatno smanjio broj, do samoga istrebljenja. Zahvaljujući djelatnicima lovstva BiH, 1966. u kanjon Ugra naseljene su tri divokoze i jedan divojarac s Prenja, što je za desetak godina dalo dobre rezultate. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća počelo je prvo veće zagađivanje vodotoka Ugra, s gradnjom vikend-naselja i ugostiteljskih objekata na Valšiću iz čijih se upojnih septičkih jama slijevaju otpadne vode. (Danas se nad Ugrom nalazi više od 1000 objekata.) Sredinom 70-ih godina rodila se ideja o izgradnji akomulacijskog jezera, čime bi se uništio kanjon, ali, na sreću, taj je projekt ostao neostvaren. Jedva da su prošla četiri desetljeća, a ponovno su osmišljeni planovi za devastiranje Ugra, ovaj put, na žalost, i ostvareni. Austrijski investitor, zbog kratkovidnosti onih koji su odlučivali o tako grubom narušavanju prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine, uspio je plasirati kapital, što u svojoj zemlji ne bi mogaoi bez opsežnih studija i opravdanosti projekta. Nikoga od ljudi koji su odlučivali o gradnji minielektrane na Ugru nije zabrinuo biološki minimum vode za ljetnih mjeseci, jer su rijeku zarobili u cijevi i odveli je do turbina.

Ante Đzaja Bosanac nad kanjonom Ugra

AntunDzaja - Bosanac (desno) i redatelj Milan Kovačević

VRATIMO SE NA OPIS LOVA...

Jeseni 1979. počeli smo pripreme za lov na medvjeda za austrijskog gosta lovca, koji je želio odstrijeliti kapitalnog medvjeda, najveće moguće trofejne vrijednost, bez čeke na otvorenom. Gost se razlikovao od većine lovaca, koji su redovito lovili iz zatvorenih komfornih čeka. Na vrhu stijena, nad kanjonom, odabrali smo mjesto odakle smo imali dobar pogled pod kutom od 45 stupnjeva na kamenitu zaravan udaljenu 60-ak metara, do koje smo s dosta napora i opreza silazili jako strmom kozjom stazom noseći u ruksacima kukuruz, voće i mesne otpatke. Nakon tri dana dobio sam obavijest da su medvjedi počeli dolaziti na ostavljenu hranu. Odlučio sam da prije jače mjesečine odem vidjeti koliko medvjeda i kada dolazi na improvizirano mečilište. Sljedećeg dana spremio sam se, ako bude trebalo, za cijelonoćno promatranje. Predvečer sam se udobno smjestio u stijenama i jakim dvogledom pregledao kanjon uživajući u jesenskim bojama kržljavog raslinja. Tiha je večer, čujem huk rijeke duboko u kanjonu, pasji lavež, zvona na stoci i poneki ljudski glas u Milaševcima, selu na lijevoj obali Ugra. Vidim kako se zaredom pale svjetla u kućama i ubrzo gase. Kratak je jesenski dan i ubrzo je došla noć, sa slabom mjesečinom, ali dobrim dvogledom vidim dio kanjona i mjesto na kojemu je postavljena hrana. Oko 20 sati čujem pojačan lavež pasa, što je bio znak da su se medvjedi počelu kretati. (Nigdje u BiH stanište medvjeda nije bliže ljudskim naseljima kao u općini Dobretići.) Nakratko čuje se kotrljanje kamenja, što je siguran znak kretanja divljači. Napregao sam sluh i gledam mjesto na kojemu ću, očekujem, vidjeti medvjeda. Vedra je i prohladna noć, osjeća se svježina iz kanjona, mirno sjedim i sada ponovno čujem urušavanje kamenja u blizini. Za nekoliko minuta ugledao sam manjeg medvjeda, koji se kratko zadržao i pobjegao. Bio sam siguran da me nije osjetio, jer sam imao povoljan vjetar. Prošlo je više od jednog sata, a onda se pojavila medvjedica s medvjedićem, koja je kratko ostala i spustila se u kanjon. Ponovno čujem padanje većeg kamena, koji se odbija od stijene, nakon čega sam ugledao jakog medvjeda. Nije previše oprezan, odmah je legao i počeo jesti kukuruz u zrnu i mesne otpatke. Strpljivo čekam da se digne kako bih mu mogao približno ocijeniti trofejnu vrijednost, po dosta dobroj vidljivosti. Nakon 30 minuta ustao je, prošetao po platou, što sam iskoristio da ga promotrim sa svih strana. Bio sam siguran da se radi o kapitalnom medvjedu. Osvrtao se na sve strane, osluškujući lavež ovčarskih pasa koji su čuvali torove, na čijim se ogradama na velikoj udaljenosti jedva naziralo žućkasto treperavo svjetlo fenjera. Počeo me hvatati san, popijem šalicu kave i nastavim dalje čekati razmišljajući do kada ću izdržati. Iznenadio me pucanj i galama pastira koji se oglašavaju da odbiju medvjede od torova. (Sela Pougraja 70-ih godina prošloga stoljeća imala su najviše šteta od medvjeda na stoci i usjevima u BiH.) Prošlo je pola noći, ništa se ne događa, čuje se huk rijeke i povremeni lavež, nekada jači, nekada slabiji, nošen hladnim vjetrom. Mjesec je zašao za planinske vrhove. Sjedim u vreći za spavanje, pokušavam se što udobnije smjestiti da malo odspavam. Ubrzo me svladao san, koji je bio isprekidan. Čujem u daljini prve pijetlove, ali do svitanja je još mnogo vremena. Polako se spremam s prigušenim svjetlom i ubrzo se nalazim na stazi kojom trebam prijeći oko 1,5 km do auta. Mrkla je noć, u svitanje stižem kući. Istog dana javljam lovcu da do 14 sati treba biti u Banjoj Luci. Dočekao sam gosta na dogovorenom mjestu te nakon kraćega odmora krećemo prema Skender Vakufu. Imao sam sreću da je lovac dobro govorio slovenski pa nam nije trebao prevoditelj. Tijekom vožnje gost se zanimao za pojedinosti lova. U njegovoj opremi vidio sam dobar fotoaparat, što me je ponukalo da mu priopćim da, ako bude odstrijelio medvjeda, neće imati priliku fotografirati lovinu, koja će se, ako je dobro pogođena, najvjerovatnije sunovratiti na dno kanjona, kamo se lovac, s obzirom na godine, ne bi mogao spustiti. Pitao je može li prvu noć samo promatrati medvjede, a da ga iduće pokušamo odstrijeliti. Rekao sam mu da je to jako rizično i da moramo iskoristiti prvu priliku za pucanje koja nam se pruži. Brzo smo prevalili 50-ak km do Skender Vakufa. Nakon smještaja lovca u hotelu krenuli smo prema kanjonu. Zaustavili smo se na pogodnom terenu i, na moje inzistiranje, isprobali karabin kalibra 30-06. Puška je bila precizna, s kvalitetnom optikom. Za dana smjestili smo se na mjesto odakle sam noć prijue promatrao medvjede. Plamen upaljača pokazao je povoljan vjetar, što je bitno, pogotovo kada se lovi bez zatvorene čeke. Zamolio sam gosta da što manje govorimo i budemo mirni. Vidim da je oduševljen krajolikom, jer neprestano dvogledom promatra kanjon i selo na drugoj obali Ugra. Čujemo pojačan lavež ovčarskih pasa. U sumrak lovac je ugledao medvjedicu s mladuncem kako se polako kreću strminom, povremeno rušeći manje kamenje. Ubrzo je zamknula za stijenje. Znao sam da će sigurno doći na hranilište, što se i dogodilo za desetak minuta. Mladi medvjedić mirno je jeo, a medvjedica je obilazila oko njega podižući se na stražnje noge i gledajući u smjeru odakle se čulo kotrljanje kamenja. Smračilo se. Tiho sam upozorio lovca da bude spreman jer sam se nadao da ćemo brzo ugledati medvjeda kojega bismo trebali odstrijeliti. Mečka je naglo odskočila i nestala u tami, što nam je bio siguran znak da će se medvjed ubrzo pojaviti. Nisam se prevario, išao je polako i često zastajkivao osvrćući se na sve strane, a onda je brzo pobjegao. Bojao sam se da nas je osjetio iako smo imali povoljan vjetar. Nastavili smo mirno čekati nadajući se da će se ponovno vratiti. Vrijeme sporo prolazi, pogotovo kada se ne čuje ništa osim laveža i žubora rijeke. Prošla su dva sata da se nismo pomaknuli ni progovorili. Lovac je strpljiv, što je u ovakvoj situaciji najvažnije. Popili smo kavu i nastavili čekati, obojica smo u isti tren ugledala medvjeda na hranilištu, koji je došao tiho i nepovoljno stao okrenut leđima, zatim legao. Lovac je bio spreman, oslonjen na kamen, ali u ovakvom položaju nije bilo moguće sa sigurnošću ciljati te smo čekali da se medvjed digne i pokaže plećku. Nakon deset minuta ustao je i stao bočno gledajući prema nama. Dao sam znak gostu da puca. Jak prasak među stijenama pomiješan s urlikom pogođene zvijeri odjekivao je kanjonom, nakon čega se čulo dugo urušavanje kamenja, a onda je zavladala tišina. Mislim da je pogodak bio smrtonosan, iako su mi uvijek bili bolji pokazatelji tihog oglašavanja nakon hica. Polako krećemo prema konačištu, a sutra ćemo organizirati silazak u kanjon i deranje medvjeda.

Kanjon i rijeka Ugra zimi

 

TROFEJ KRZNA IZNAD ZLATA

Čim se razdanilo, krenulo je nekoliko momaka potražiti medvjeda da ga znalac pravilno odere, jer je izvlačenje divljači bilo nemoguće. S lovcem sam otišao do mečilišta i pomogao mu da se spustimo do mjesta na kojemu je medvjed stajao.

Nagnuo sam se nad kanjon koliko sam mogao i vidio dosta krvi, što je bio dobar znak. Za pola sata čuli smo glasove ljudi koji su sišli do vode njima poznatim kozjim stazama, a onda njihovo radosno podvriskivanje uz nekoliko pucnjeva kada su pronašli medvjeda. Dovikivali smo se s momcima i dogovorili gdje ćemo ih čekati. Gost je bio vrlo radostan i zadovoljan uspješnim lovom na svoga prvog medvjeda. Uživao je gledajući prekrasnu prirodu lijepog jesenskog dana. Tada nisam mogao pomišljati da će ljudska pohlepa i neznanje oskrnaviti ovaj dragulj Bosne i Hercegovine, raj lovaca i ribiča. Lovac je neprestano snimao i ispucao više filmova bojeći se da će što propustiti. Upozorio sam ga da ostavi filma da može snimiti momke, koji će se dosta namučiti da iznesu krzno s glavom, koje kod jačih medvjeda teži nekoliko desetaka kilograma. Prošla su četiri sata da čekamo s velikim nestrpljenjem i znatiželjom dolazak ljudi koji nose trofej da vidimo njegovu vrijednost. Čuje se pjesma ljudi, koji se vesele nakon svakog odstrjela jer im medvjedi čine štete na stoci i usjevima. Za nekoliko minuta stigli su do nas. Svi smo veseli jer se radilo o starijem kapitalnom medvjedu. Tek sada čestitam lovcu. Razmotali smo krzno i obavili mjerenje, koje je pokazalo da je trofejna vrijednost visoko iznad zlata.

Ubrzo stižemo u malo mjesto, gdje nas je po običaju dočekalo mnogo stanovnika. Nakon fotografiranja obavili smo primarno konzerviranje krzna solju i spremili ga za transport.

Na opraštanju od gosta lovca dobio sam na dar lovački nož, koji me i danas podsjeća na jedan lijepi lov. Predlažem mladim lovcima da vode lovački dnevnik, koji će ih u starosti vratiti u lijepa sjećanja i uljepšati im život.

Kako izgleda mjesto.....

KANJON UGRA – WIKIPEDIJA

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ugar_(rijeka)                                       

RIJEKA UGAR

https://www.youtube.com/watch?v=8y_k5R8jFXo

Portal 

Divljač i Psi

Nakon izrađene i usvojene prve sektorske strategije u Republici Hrvatskoj koja se odnosi na Razvoj lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije, a čiju je izradu koordinirala Razvojna agencija Karlovačke županije KARLA d.o.o. te usvojila Županijska skupština Karlovačke županije, realiziran je i prvi značajan projekt u kontekstu povećanja smještajnog kapaciteta za potrebe lovnog i ribolovnog turizma.

Na osnovu spomenute strategije Karlovačka županija je preko svoje Razvojne agencije KARLA-e pomogla u koordinaciji i pripremi projektnog prijedloga „Lazina – Entertainment Rural Fun“ na OPG-u Gašpić sukladno strateškim smjernicama „Strategije razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije do 2020 godine“.

Realizacijom projekta Lazina – Entertainment Rural Fun pomaže se u ispunjavanju ciljeva u razvoju turizma i gospodarstva koje si je Karlovačka županija zadala do 2020. godine temeljem navedene Strategije lovnog i ribolovnog turizma, a samim tim i ispunjavanju ciljeva Strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020 godine, gdje je kao jedan od prioriteta definiran razvoj lova i ribolova kao primarnog i sekundarnog turističkog proizvoda Karlovačke županije. Stoga možemo reći da projekt Lazina – Entertainment Rural Fun predstavlja Studij slučaja kako je Strategija zaslužna za apliciranje i povlačenje sredstava za razvoj ovog unosnog vida kontinentalnog turizma.

Investicija je razrađene i financirana sredstvima Ministarstva turizma kroz Program Konkurentnosti turističkog gospodarstva u iznosu od 90.000,00 kn  dok je ukupna vrijednost investicije 200.000,00 kn. Projekt uključuje smještaj za lovce i ribolovce, boksove za pse, prostor za držanje ribolovne opreme i mamaca, kušaonu vina i hladnih narezaka te sve potrebne popratne detalje za ove oblike turizma.

 

Uređenjem smještajnih kapaciteta  direktno utječe na ostvarivanje sljedećih ciljeva Strategije razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije do 2020. godine

  1. Lovni turizam Karlovačke županije
  2. Strateški cilj 3: Konkurentnost lovstva i lovnog turizma te razvoj lovno-turističke ponude i usluga

prioritet 2: Poticanje razvoja i unapređenje ugostiteljsko-turističke ponude i usluga

  1. Ribolovni turizam Karlovačke županije
  2. Strateški cilj 3: Konkurentnost ribolova i ribolovnog turizma te razvoj ribolovno-turističke ponude i usluga

Prioritet 2: Poticanje razvoja i unapređenje ugostiteljsko-turističke ponude i usluga 

 

Projekt „Lazina – Entertainment Rural Fun“ je indirektno povezan i s projektom „Slatkovodni akvarij i muzej rijeka – KAquarium“ kao jedan od sudionika  integrirane turističke ponude s područja Karlovca i Karlovačke županije (ugostitelji, članovi OPG-a, hotelijeri i turoperatori).

Otvorenju prvog projekta ovakvog tipa u Republici Hrvatskoj koji je napravljen za razvoj lovnog i ribolovnog turizma nazočila je zamjenica župana Martina Furedk-Hajdin koja je izrazila sve pohvale te obećala nastavak rada Karlovačke županije u smjeru razvoja ove unosne grane gospodarstva.

Portal

Divljač I Psi

Upravo, sada kada lovstvo po svom ekonomskom i društvenom značaju (zaštita prirode i staništa, razvoj ruralnog turizma i dr.) po svom bruto dohotku treba zauzeti značajno mjesto u gospodarstvu, priučeni kadrovi, ma koliko bili entuzijasti, ne mogu zadovoljiti. Krajnje je vrijeme da se pristupi stvaranju suvremenog lovstva, tj. takvog koje će se u cjelini   zasnivati na suvremenim  znanstveno provjerenim saznanjima modernog šumarstva, agronomije, veterine, biologije, ekologije, ekonomike i organizacije.  Lovstvo je širi pojam od lova. Glavna aktivnost iz lovstva je svakako lov. Suvremeni procesi automatizacije, industrijalizacije i urbanizacije sa svim pratećim degradacijama životne sredine, praćeni su brojnim vidovima dehumanizacije i otuđenjem  čovjeka od prirode pa i od ljudske suštine. S druge strane ti procesi impliciraju povećanje dnevnog, tjednog i godišnjeg slobodnog vremena zaposlenog čovjeka te kod istog  motivira da svoje slobodno vrijeme koriste u prirodi, posjećivanju raznih destinacija u zemlji i van iste s ciljem osobne rekreacije, edukacije i dr. Sve to omogućuje im turizam u ovom kontekstu lovni turizam koji se realizira u neposrednom kontaktu s prirodom i kroz direktno korištenje prirodnih dobara. Lovni turizam nije samo sastavni dio lovnog gospodarenje već je istovremeno segment turizma kao gospodarske grane, selektivnih vidova sa specifičnim karakteristikama traženja i ponuda. U njemu učestvuju turisti velike platežne moći koji se ne ubrajaju u masovnost već u elitnost. Lovni turizam je zapravo „turističko kretanje čiji je osnovni cilj (motiv) aktivan boravak i  bavljenje lovom kao vidom rekreacije u zdravoj prirodnoj sredini“, odnosno „pružanje usluga zainteresiranim domaćim i stranim lovcima-turistima, radi organizacije posjeta našim lovištima zbog odstrjela krupne i sitne divljači ili samo posmatranja / osmatranja ili snimanja (fotosafari) divljači“ uz plaćanje odgovarajuće naknade propisane Cjenikom odstrjela divljači i usluga u lovu.

              Lovni turizam stvarajući prihode lovoovlašteniku, može stvarati i dodatne prihode za lokalno stanovništvo (ruralnog područja) i biti dobar način za zaštitu prirode i kontrole održavanja životinjskih vrsta, poštujući Zakonske regulative i prateće Pravilnike.

             Sve može biti kako se to u narodu kaže „krasno i lijepo“, i destinacija lovišta i kvaliteta i brojnost ponuđene divljači i uređenost lovišta,  no u svemu tome osobe koji neposredno sudjeluju u tom procesu trebaju posjedovati određene kvalitete kako bi profesionalno, korektno i neemocionalno „zaokružili“ lovno-turističku uslugu na zadovoljstvo lovca turiste i lovoovlaštenika, a time stvorili ponovni interes dolazaka istih i „novih“ lovaca turista.

 Odabir kvalitetnog stručnog pratioca lovaca turista trebao bi se temeljiti na slijedećim elementima :

-najniže stručno obrazovanje IV-stupnja; srednja šumarska škola, poljoprivredna ili veterinarska (te specijalizacija obrazovanja V-stupanj - lovstvo, uz stalno usavršavanje),

-vještina komunikacije,

-poznavanje stranih jezika  (engleski ili njemački ili  talijanski ),

-snalaženje i fleksibilnost,

-iskrenost, etičnost-moral, iskustvo na poslovima lovstva,

-treba biti vedar, šaljiv, animator,

-ljubazan, strpljiv, taktičan,

-uslužan, uvijek spreman pri davanju informacija,

-smiren, mora se znati kontrolirati, imati osjećaj za mjeru,

-planirati i predvidjeti sve,

-voljeti svoj poziv i rad u lovstvu,

-svima posvetiti jednaku pažnju, osoban pristup,

-pamtiti goste, imati dobru memoriju,

-točnost i odgovornost,

-lovački se nositi  i štovati lovačku etiku (odjeća i sl.),

-stalna mjesto stanovanja mora biti u neposrednoj blizini lovišta.

  • Podrazujeva se: posao stručnog pratioca lovaca turista obnašati po propisanom opisu poslova i radnih zadaća.  Zakonska regulativa je neizostavna, a to je članstvo kod Hrvatskog lovačkog saveza (lovačka iskaznica), pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja (oružni list), položen  ispit za ocjenjivača lovačkih trofeja te položen  ispit za lovočuvara s funkcijom lovočuvara za lovište u kojem obavlja lov.

 Elementi promidžbe :

  • Informacije o lovištu prije dolaska u lovište (katalozi, sajmovi i sl.),
  • Fotografije prigodnih detalja iz lovišta prije dolaska ili fotografije trofejne divljači koja se nudi, odnosno podatak o stečenim kapitalnim trofejima, godišnji plan odstrjela krupne divljači. Za sitnu divljač; godišnji plan odstrjela, mogući broj odstrjela prirodno uzgojenih jedinki odnosno kolike su mogućnosti odstrjela iz umjetnog uzgoja i  drugo,
  • Važeći cjenik odstrjela divljači i usluga u lovu za važeću lovnu godinu,
  • Zakonske regulative za učestvovanje u lovu, lovca ili lovačkog psa,
  • Mogućnost rezervacije termina lova,
  • Opis puta do lovišta,
  • Lovoovlaštenik dočekuje i prima lovace-turiste,
  • Informaciju lovcima po dolasku prvi daje lovoovlaštenik-domaćin,
  • Mjesto boravka, smještaj, ostale usluge,
  • Mjesto prehrane s cjenikom hrane i pića,
  • Ostale atrakcije i privlačnosti u lovištu ili okružju,
  • Infrastruktura i okoliš,
  • Ispraćaj gostiju-lovaca na odlasku i putovanje po povratku,
  • Prigodni tzv. suvenir za gosta lovca; lovačka kravata, lovačka značka, CD i sl.
  • Kontakt i uspomene nakon povratka.

Smještaj lovaca:

-preporuča se namjenski lovački dom od lovoovlaštenika  koji mora zadovoljavati prihvatljivu kategoriju smještaja s pratećim sredstvima javnog informiranja i komuniciranja,

-voditelj lovačkog doma dočekuje i ispraća goste lovce zajedno s lovoovlaštenikom, stručnim pratiocem i drugim osobljem.

-sve cijene pića, hrane i smještaja moraju biti dostupne-transparentne,

-uslužno osoblje( konobari, kuhari i dr.) koje je na raspolaganju lovcima turistima mora biti kvalificirano za taj posao, a isti obnašati profesionalno i korektno (podrazumijeva se poznavanje stranih jezika).

 

         Razvoj kvalitetnog lovnog turizma ovisi još i o nizu drugih faktora odgovornog turizma, a moguć je tek uključivanjem istog u planove strateškog razvoja Hrvatskog lovnog turizma (ako ga ima) na temelju detaljnih istraživanja i razvojnih projekata, umjesto na temelju viđenja pojedinaca i želja lokalnih čimbenika. Samo na temelju konkretnih razvojnih projekata mogu se tražiti sredstva i postavljati planovi razvoja pojedinog lovišta, a time i ruralnog područja u kojem je ustanovljeno lovište (vlastito ili zajedničko), odnosno mjesta, grada ili županije.

Portal

Divljač i Psi

Sagledavajući dinamiku i promijene koje su se dogodile svim elementima modernog hrvatskog života te svega onoga što ga sačinjava, lovstvo, prvenstveno kao gospodarska grana pa zatim i rekreacija za ljubitelje lova, u Republici Hrvatskoj se može razmotriti kroz vrijeme prije i nakon osamostaljenja. Razlog takvoj mogućnosti podijele je i prijelaz, ili tranzicija, iz komunističkog i socijalističkog samoupravnog sustava do 1990. godine te moderne, suverene, samostalne i demokratske Republike Hrvatske nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine. U tom periodu, odnosno u periodu čitave tranzicije iz komunističkog jednopartijskog sustava u demokraciju, dogodio se niz ekonomskih promjena koje su utjecale sa onaj socijalni (društveni) dio života svih građana Hrvatske pa tako i lovaca. Konkretno, većinu lovaca u bivšoj državi i današnjoj suverenoj Hrvatskoj čine lovci rekreativci, dok bi kompletno lovstvo trebala voditi struka. Upravo u bivšem socijalističkom sustavu, postojala je kombinacija gdje su lovci u lovačkim udrugama ujedno i bili lovočuvari te su gospodarili lovištem, što je ostala praksa i u današnjem sustavu. No, da se netko ne bi zavarao, lovstvo i lovci bivše države su bili pod paskom odabranih ljudi od povjerenja tadašnjeg sustava koji su se brinuli da dio divljači, oko 30% po udruzi, završi za potrebe lovnog turizma a tadašnja država uprihoduje solidnu količinu deviza nakon završetka ljeta i zarada od turizma na Jadranu. Zarada i rihodi od lovnog turizma koje su ostvarivale udruge vršile su se uglavnom preko tadašnje državne tvrtke „Jugoturs“. Prema dostupnim informacijama pojedinih svjedoka iz toga vremena, zarađeni novac od lovnog turizma se slao u tadašnji glavni grad odakle je naknadno vršena preraspodjela novca prema pojedinim republikama tadašnje države. Hrvatska je u to vrijeme svakako zarađivala lijepe svote novaca od lovnog turizma, i to najviše na sitnoj divljači, dok je krupna divljač bila perjanica tadašnjeg Lovno šumskog gazdinstva „Jelen“ iz Beograda koji se protezao i preko naše Slavonije i Baranje. Ipak, krupna trofejna divljač bila je namijenjena uglavnom za visoko pozicioniranu političku klijentelu a dio se prodavao kroz lovni turizam. Brigu o tim trofejima i njihovoj kvaliteti bila je vrlo pažljivo prepuštena najvećim lovnim stručnjacima toga vremena a ne slučajnosti.

Politička vrhuška bivše države ostvarivala je profit preko lovnog turizma. Danas smo i dalje ostali taoci vremena na štetu hrvatskog gospodarstva. (foto izvor: portaloko.hr)

Danas, s odmakom od preko četvrt desetljeća, u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj, u čijem su oslobođenju jedan od najvećih obola dali upravo hrvatski lovci, model upravljanja se nije promijenio, no došlo je do promjena u svim ostalim segmentima društva. Zbog toga danas imamo vrlo slabo razvijen lovni turizam dok je lovstvo kao struka prepušteno volonterskom upravljanju a što je sve zajedno dovelo i do pada u brojnosti profitabilne sitne divljači te trofejne krupne divljači. Suprotno tome jedini pomak prema naprijed se dogodio u velikom porastu broja štetne i invazivne divlja svinje slabih trofejnih vrijednosti. Da bi što točnije objasnili u čemu je najveći problem ovog načina upravljanja danas, valjamo sagledati ekonomske i socijalne momente bivše države te moderne Republike Hrvatske. Upravo u bivšem sustavu većina ljudi koja se bavila lovom je uglavnom radila u tvornicama, i to u vremenu od 6h ujutro do 14h popodne. Nakon toga dio njih, najviše s ruralnog prostora, se bavio poljoprivredom te su imali dovoljno vremena da se posvete bavljenju lovom i dijelu lovnog gospodarenja ponovno uz pasku stručnjaka i to najčešće preko za to obrazovanih pojedinaca i velikog broja stručne literature. Danas, suprotno tome, većina ljudi  je grupirana oko većih gradova te mnogim lovcima rekreativcima radno vrijeme na matičnom poslu počinje od 8h do 10h prijepodne a završava kasno poslije podne. Uza sve to, mnogi su prisiljeni i putovati na posao što ima dodatno oduzima i mogućnost bavljenja lovom a kamoli ozbiljnom lovnom gospodarenju bilo kao obični lovci a kamoli kao lovočuvari. Uza sve to došlo je i do velikih izmjena u zakonima, te su za razliku od vremena u bivšoj državi danas mnoge predatorske vrste povećale svoju brojnost dok je gospodarenje njihovim populacijama zakonski neprovedivo jer su postale zaštićene. Ovdje valja dati i dodatno objašnjenje koje ponovno ide u negstivan prilog ovom tranzicijskom razdoblju kada se do momenta ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije, struka u lovstvu gotovo marginalizirala, te smo popustili pred pojedinim zahtjevima da npr. provedemo zaštitu vrana, svraka u ključnim dijelovima godine za gospodarenje sitnom divljači ili da imamo kvote odstrjela lisica prema propisima lovnogospodarskih osnova zbog „bioloških mininuma“, ili da pak ne smijemo koristiti zamke za redukciju pojedinih vrsta predatora, što nije nitko nametnuo iz Europske Unije nego svaka zemlja članica ima pravo na reguliranje tog dijela zakonodavstva ako se to potkrijepi argumentima struke. Na sve to, lov po udrugama i radne akcije provode se na „bodove“ koji nemaju zakonom propisanu vrijednost i to ponovno nedjeljom i blagdanima kao što je bio običaj u bivšoj državi te suprotno većinskim vjerskim načelima u Hrvatskoj. Zatim dodatno forsiranje smjera krupne divljači koja ne donosi prihode u trofejima niti postoji unificirana prodaja mesa uz velike štete na usjevima i prometu ponovno podsjeća na želju da se kopira nekadašnja tvrtka LŠG „Jelen“ koja se i tada nije mogla nositi sa štetama. Ovo se i konkretno potkrepljuje činjenicama u knjizi Danila Todorovića „Tito, lov politika“ gdje i samom Titu na pitanje oko šteta na usjevima odgovaraju: „Sudski procesi traju dugo tako da je bolje biti tuženik nego da ti nekog tužiš“. Naravno da je u jednom totalitarnom režimu ovakav odgovor i način (ne)rješavanja problema bio moguć što u današnjem vremenu dugoročno nikako nije moguće. Konačno, dokaz tome su i mnoge udruge koje grcaju u velikim dugovima bez pravog odgovora kako će se to pitanje riješiti dok svi zajedno očekujemo pravomoćnost skupih presuda na štetu lovaca.

Hrvatski lovci zaslužuju poziitivne promijene i stvaranje novih radnih mjesta za mlade stručnjake u hrvatskom lovstvu. (foto izvor: prigorski.hr)

Tako smo danas ostali taoci dijela sistema koji na terenu ne može provesti kvalitetno lovno gospodarenje jer za to više nisu pogodni ostali uvjeti, dok je sama procedura lova administrativno vrlo složena te je ponovno prepuštena volonterskoj provedbi. Obrana takvoga bezidejnog, te po državu i gospodarstvo lošega upravljanja lovstvom, se pokušava utopiti u floskuli da bi se drugačijim pristupom oduzelo matičnom hrvatskom lovcu pravo na lov te bi ga dodatno poskupilo, što u stvarnosti nije istina. Sve to dovelo je i do visoke centralizacije lova i lovstva u središnjoj državi, no ponovno ne u rukama moguće središnje hrvatske lovne agencije koja bi mogla koordinirati rad visokoobrazovanih lovočuvara i djelatnika u lovstvu te čak i ne bi trebala biti smještena u glavnom gradu, već isključivo u korist volonterskog pristupa u obavljanju ove ozbiljne grane gospodarstva. Iz svega toga možemo se pitati dali su dionici bivšega sustava više voljeli i radili na osnaživanju tadašnje države dok mi danas očito nemamo dovoljno patriotizma da stvorimo dodanu vrijednost i podignemo BDP Hrvatske. Ipak, nadamo se da ćemo svi zajedno uskoro podignuti pogled prema naprijed te završiti sa tranzicijom iz socijalističkog samoupravljanja i u lovnom gospodarenju te stvoriti nužno potrebna radna mjesta za mlade hrvatske lovne stručnjake na ruralno zapuštenom području. Konačno, Hrvatska to svakako zaslužuje!

Portal

Divljač i Psi

Na početku lovne sezone i prvim danima atraktivnog lova na prepelice, donosimo odličan edukativni tekst i fotografije uvaženog lovca, kinologa i FCI kinološkog suca mag.ing. agr. Dražena Matičića iz Karlovca o najvažnijoj stvari tijekom provođenja lova - sigurnosti u lovu.

  1. CILJ-SIGURNOST U LOVU

      Temelj, odnosno polazna osnova plana mjera sigurnosti pri provedbi pojedinačnog i skupnog lova je izrada PRAVILNIKA O LOVU kojim lovoovlaštenik propisuje mjere sigurnosti u lovištu ili uzgajalištu divljači kojim gospodari.

       Iz Plana mjera sigurnosti pri provedbi pojedinačnog, a posebno skupnog lova, biti će vidljivo kako treba najracionalnije i najefikasnije osigurati poštivanje mjera sigurnosti pri rukovanju i uporabi lovačkog oružje, ali i svih ostalih radnji i postupaka u organizaciji i provedbi lova, kao što su:

-Provođenje odredbi lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači,

-Uvjeti lova divljači,

-Lovljenje divljači,

-Prava i obveze lovoovlaštenika kao i lovaca u smislu korištenja divljači i njezinih dijelova,

-Lovački običaji i lovna etika.

Sigurnost u lovu nije i ne može biti slučajnost već rezultata:

  1. Sigurnog oružja,
  2. Znanja o oružju,
  3. Lovačkog iskustva,
  4. Obučenosti rukovanjem oružjem,
  5. Odgovornog ponašanja,
  6. Zakonske regulative; lovac koji ne posjeduje propisanu dokumentaciju za lov i nošenje lovačkog oružja ne može sudjelovati u lovu; Pravilnik o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice i dopuštenja za lov i evidenciji o obavljenom lovu (NN-62/06., 70710., 09.06.2010.), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja (N66/10,28.05. 2010.), Zakon o oružju (NN-63/07., 18.06.2007.).

 

  • Sigurnost lovačkog oružja; svako oružje koje se prodaje u ovlaštenim trgovinama najprije mora biti testirano i verificirano označenim žigom. Nakon svake modifikacije oružje se mora također testirati i verificirati na glavi puške ili na cijevima. Koristiti se mogu streljiva i naboji koji su prethodno testirani za tu vrstu oružja. Popravak oružja i prepravak se uvijek radi kod ovlaštenih puškarskih radionica.
  • Poznavanje oružja i streljiva, njihovih dobrih i loših (opasnih) svojstava pridonijeti će povećanju sigurnosti (posebna pozornost kod uporabe ubrzice).
  • Lovačko iskustvo je pozitivan čindbenik, što je ono veće sigurnost uporabe oružja u lovu je veća.
  • Sustavnim rukovanjem i vježbanjem, a tako i s lovačkim iskustvom povećava se sigurnost korištenja lovačkog oružja u lovu.
  • Pod odgovornim ponašanjem, podrazumijeva se :
  • Svakim oružjem treba rukovati kao da je napunjeno,
  • Prije punjenja oružja treba provjeriti da cijev nije začepljena,
  • Prije ciljanja dobro treba uočiti metu i što je u njezinoj blizini,
  • Upoznati/uvježbati se ciljanju s optičkim ciljnikom i sl.,
  • Nikad se ne igrati oružjem,
  • Cijev okrenuti uvijek u sigurnom smjeru (u vis),
  • Držati prste dalje od okidača,
  • Vježbati punjenje i pražnjenje,
  • Nikada ne ostavljati oružje bez nadzora, napunjeno ili prazno,
  • Po svršetku lova oružje treba biti prazno-otvoreno-preklopljeno,
  • Držati oružje i streljivo odvojeno i izvan mogućeg dohvata neovlaštenim i needuciranim osobama,
  • Čistiti redovito svoje oružje,
  • Kod savladavanja prepreka u lovištu najsigurnije je oružje isprazniti-otvoriti-preklopiti,
  • Nikad ne rukujte oružjem ako ste uzimali alkohol ili drogu ili jake lijekove (pročitati uputu lijeka),
  • Na strelištima nositi štitnike za uši i streljačke ili zaštitne naočale,
  • Ukazati prijateljima strijelcima na mjere sigurnosti rukovanja oružjem,
  • Poželjno je prije lova ili lovne sezone ispitati preciznost oružja,
  • Treba izbjegavati društvo onih koji „znaju sve“ i koji misle da „sve znaju najbolje“, takovi su ljudi potencijalni izvor opasnosti,
  • Oružje i streljivo uvijek treba biti na sigurnom (kuća7stan; metalni ormari i sl.), transport istog mora biti u odgovarajućim navlakama, kovčezima i sl.,
  • Upoznati se sa Zakonskim odredbama i istih se pridržavati.

 

  1. PRAVILA SIGURNOSTI U POJEDINAČNOM LOVU

 

           Glede izvršenja sigurnog pojedinačnog lova kojim se love sve vrste krupne i sitne divljači (vrebanjem, dočekom, šuljanjem, pretraživanjem, privozom zaprežnim kolima, privoz čamcem bez motornog pogona, pticama grabljivicama, stupicama i klopkama) isti će biti besprijekorno sigurno obavljen ukoliko lovac prati stručni pratilac-profesionalac (lovočuvar ili stručna osoba).

           Odlazak samog lovca u lovište i izvršenje lova (odstrjela divljači po izdatom Dopuštenju za lov od lovoovlaštenika, vezan je za poštivanje svih Zakonskih odredbi Kodeksa Hrvatskih lovaca; Načela lovca prema prirodi, Načela odnosa lovca prema divljači, Načela odnosa lovca p rema okolini, Načela međusobnih odnosa lovaca, Načela odnosa lovca prema njegovom lovačkom psu, Prisega-zavjet Hrvatskog lovca, lovački običaji; „Svaki je lovac sam svoj sudac i sam sa sobom razmišlja da li je ispravan ili nije, sam sebe kazni ako nije ispravan ili sam sebe pohvali, ako je ispravan“. To je lov i to je lovna etika.

 

  1. PRAVILA SIGURNOSTI U SKUPNOM LOVU

 

             Mjere sigurnosti tijekom lova ne smiju biti preopširne ali moraju sadržavati najbitnije mjere, postupke i radnje kojih se moraju pridržavati svi učesnici u lovu.

             U  Planu skupnog lova mora tekstualno biti obuhvaćeno:

  • Ime lovoovlaštenika (organizatora lova), broj lovišta, datum održavanja lova,
  • Program:

-preslika s topografske karte predjela lovišta u kojem će se obaviti lov s označenim I i II prigonom te smjerom kretanja pogoniča u I i II prigonu,

-zborno mjesto, gdje i u koliko sati,

-zbor lovaca (mjesto,sati),

-početak prvog prigona (predjel, sati, signal lovačkim rogom),

-pauza-lovački gablec u lovištu (predjel-mjesto, signal lovačkim rogom, sati)

-početak drugog prigona (predjel, sati, signal lovačkim rogom),

-svršetak lova (sati, signal lovačkim rogom),

-pozdrav divljači (mjesto ,sati, signal lovačkim rogom),

-zajednički lovački ručak (mjesto ,u koliko sati, meni ).

 

Pravila sigurnosti skupnog lova su slijedeća:

 

  1. Divlje svinje love se lovačkom puškom risanicom te puškom s glatkim cijevima i kuglom,
  2. Početak prigona označava se sa tri duga zvuka, a završetak s jednim dugim zvukom lovačkog roga-trube,
  3. Prije početka i nakon završetka prigona nije dozvoljeno pucanje.Puška mora biti otvorena i prazna.
  4. Puška se puni u položaju cijevi koso prema gore-u vis. Cijev puške ne smije biti okrenuta prema drugom lovcu.
  5. Svaki lovac mora biti upoznat sa stajalištem susjednog lovca prije započetog prigona i ne smije pucati u smjeru stajališta lovca.
  6. Stajališta lovaca moraju biti uz unutarnji rub predjela u kojem se lovi.
  7. Ubrzica okidanja u skupnom lovu ne smije se koristiti.
  8. Lovac smije streljati divljač samo ako je siguran da time ne ugrožava nečiji život ili imovinu.
  9. Stajalište na kojem je raspoređen, lovac ne smije napustiti prije znaka završetka prigona-jedan dugi zvuk lovačkim rogom-trubom.
  10. Lovac ne smije napustiti stajalište prije dolaska voditelja lova-lovnika, kojeg upoznaje sa eventualnim pucanjem-odstrjelom ili ranjavanjem divljači.

 

Zaključak:

Temeljem broja nesreća u lovu (izvješće MUP-a), njihovoj učestalosti i posljedicama, može se zaključiti da je najčešći uzrok istih ljudski faktor, odnosno nedovoljna educiranost i samovolja (posebno u napuštanju određenog mjesta na liniji odstrjela), a drugi po broju nesreća je pucanje u zabranjenom smjeru, odnosno prema pogoničima ili drugim lovcima.

Pod ostalim uzrocima stradavanja u lovu su slučajevi gdje nije uvijek moguće utvrditi uzroke ranjavanja ili pogibije jer se radi o nezakonitom lovu tj. lovokradstvu.

Način planiranja mjera sigurnosti i njihova primjena u praksi koje provode profesionalni djelatnici s dugogodišnjim lovačkim iskustvom, rezultira pokazateljima kontinuiranog smanjenja broja nesreća u provedbi pojedinačnog i skupnog lova.

Lovačka društva koja uglavnom gospodare zajedničkim lovištima, nemaju dovoljan broj profesionalnih i stručnih djelatnika za organizaciju i provedbu pojedinačnih i skupnih lovova na siguran način. Iste uglavnom provode lovci amateri, a to nije garancija sigurnosti u lovu. Glede toga bilo bi poželjno da se unutar županijskih lovačkih saveza održe edukativna predavanja na temu „Plan mjera sigurnosti u provedbi pojedinačnih i skupnih lovova“ te da ista pohađaju LOVNICI, odnosno lovci koji rukovode lovovima unutar lovačkih organizacija.

Kao sigurnosno vidnu mjeru u lovu hrvatski lovci prihvatili su nošenje reflektirajuće crvene trake oko šešira i sl., a tako i crvenog ili žutog reflektirajućeg signalnog prsluka za vrijeme trajanja7učestvovanja u lovu, to je jedna od značajnih mjera sigurnosti u lovu koja bi trebala postati pravilo.

 

Portal 

Divljač i Psi

S već popriličnim vremenskim „zagrizom“ u 21. stoljeće, lovstvo većine zemalja članica Europske Unije vrlo ozbiljno participira u doprinosu razvoja gospodarstva država članica. Kako to doista izgleda kada je lovstvo vođeno kao ozbiljna grana gospodarstva vođena od strane struke, u rukama decentralizirane države, a kojom se bave lovci rekreativci uz neizostavni lovni turizam, najbolje je sagledati kroz jasne gospodarske pokazatelje: financijska dobit države i radna mjesta.

U Velikoj Britaniji istraživanje ugledne britanske ekonomske konzultantske tvrtke PACEC (s ciljem da se utvrdi koliko ekonomski, okolišno i društveno lov doprinosi Velikoj Britaniji) donosi: 

  • U Velikoj Britaniji lovci godišnje potroše 2,5 milijarde funti (22 milijarde kuna!) na opremu i usluge u lovstvu.
  • Lov donosi godišnje 2 milijarde funti (18 milijardi kuna!) britanskom gospodarstvu.
  • Kroz lov se zapošljava 74.000 ljudi u stalnom radnom odnosu.
  • Lovstvo je uključeno u direktno gospodarenje dvije trećine zemljišta na ruralnom području Velike Britanije
  • Aktivno se gospodari sa gotovo 2.000.000 hektara zemljišta u svrhu zaštite divljači kroz lovstvo
  • Kroz lov se godišnje potroši 250 miliona funti (2,2 milijarde kuna!) na zaštitu divljači i staništa
  • Najmanje 600.000 ljudi u Velikoj Britaniji lovi divljač, puca na glinene golubove ili na mete
  • Najmanje 1,6 miliona ljudi lovi divljač sa zračnim oružjem
  • Lovci provedu 3.9 miliona radnih dana u svrhu zaštite divljači i staništa što je ekvivalent za 16.000 radnih mjesta sa punom satnicom

 

Britansko gospodarstvo bazirano na sitnoj divljači koja donosi milijarde funti bez šteta s brzim obrtom kapitala. (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

Financijska korist te radna mjesta i razvoj ruralnog prostora česta su tema internetskih portala i novina koja se bave dnevnom problematikom. Tako britanski portal i tiskani medij Express, prenosi da je samo u 2013. godini u Velikoj Britaniji ispušteno 50.000.000 (miliona!) fazana i jarebica (trčki) za lov. Takva industrija i proizvodnja pernate divljači je ključna za lovno gospodarenje a uz to donosi 1,6 milijardi funti britanskoj ekonomiji što bi bilo oko 14,2 milijarde kuna. Glasnogovornik Britanskog saveza za lovstvo i zaštitu prirode, Simon Clarke, navodi kako je lovstvo i lov prepoznato od britanske vlade kao pozitivan smjer u smislu zaštite prirode te u njemu sudjeluje oko 500.000 ljudi koji svake godine dodatno potroše 250.000.000,00 funti (2,2 milijarde kuna) na mjere zaštite okoliša kroz lovstvo.

Velike pomake u lovstvu kao gospodarskoj grani također su napravili naši bliži Europski susjedi, Česi, Slovaci i Mađari, koji su završili tranziciju u tržišnu ekonomiju te uzimaju velik dio financijskog kolača kroz lovni turizam ali i radna mjesta.

Velike količine opreme i dobara koja se lako prodaje stvoreno je jednostavnim zakonom za provođenja lovstva. Lov je poprilično jeftin i pristupačan bez birokratizacije i centalizacije a rezultat su velika dobit i radna mjesta u SAD-u.

Otisnemo li se preko Oceana, situacija vezana uz lovstvo je takva da donosi milijarde dolara Američkom gospodarstvu, lovstvo je vođeno od struke koja je decentralizirana po ruralnim područjima, za razliku od visoko centralizirane Hrvatske, a uza sve daje i velik broj radnih mjesta. Provođenje lova je vrlo jednostavno i pragmatično bez dodatnih bespotrebnih papira a o krivolovu i svemu potenacijalno negativnom brinu državni lovočuvari u bliskoj suradnji s policijom. Provedena studija „Loviti u Americi: Ekonomska sila za zaštitu“ objavljena u siječnju 2013. godine donosi vrlo jasne i egzaktne pokazatelje kako lovstvo kao gospodarska grana donosi svima, rekreativcima, proizvođačima opreme te financira plaće za državne lovočuvare (državni službenici):

  • u SAD-u je 13,7 miliona lovaca
  • lovci godišnje potroše na aktivnosti lova 38.3 milijarde dolara (256 milijardi kuna!)
  • 86,9 milijardi dolara (582 milijarde kuna!) se potroši na sva dobra i usluge u lovstvu
  • 26,4 milijarde dolara se dobiva za plaće i sva davanja na plaće
  • 5,4 milijarde dolara (36 milijardi kuna!) ostaje jedinicama lokalne samouprave
  • 6,4 milijarde dolara (42 milijarde kuna!) ide u središnju državu
  • 1,6 milijardi dolara (10,7 milijardi kuna!) lovci izdvoje za zaštitu divljači i staništa
  • na osnovu toga ima 680.937 radnih mjesta

Ne smije se zaboraviti da je industrija opreme za lov (i ribolov) vrlo velika i otvara dodatni poduzetnički prostor mnogim obrtnicima koji svoj posao pronalaze na kućnom pragu, pa sve do lanaca hiper marketa specijaliziranih za lov i ribolov poput Bass Pro Shop-a ili Cabellas-a.

Lanac hipremarketa "Cabella's", "Bass Pro Shop"......

U SAD-u kao i mnogim susjednim europskim zemljama lovi vrlo jednostavno, nema „radnih akcija“, „bodova“, internih propisa, interne društvene „politike“ a uza sve to za puno manje novca što dokazuje i velik priljev mladih lovaca i zaljubljenika u lovstvo, divljač i pse.

Lovstvo u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o lovstvu lovstvo i sve što lovno gospodarenje obuhvaća (uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova) je prvenstveno grana gospodarstva. Ipak, čini se da smo i dalje „zapeli“ u nekoj čudnoj tranziciji između socijalističkog samoupravljanja i neodređene budućnosti. Govoreći o naslijeđu prošlih vremena i dalje je sve bazirano na volonterizmu i volonterima, radnim akcijama i internim bodovima (nedjeljom i blagdanima!) te lovom uglavnom nedjeljom i blagdanima. Ono što se dodatno mora istaći je da iz toga vremena nismo prenijeli korist koju lovstvo daje zajednici, pogotovo ruralnom prostoru, kao da je netko upravo htio da tu budemo unazađeni. Nasuprot tome bivša država je itekako znala dobro unovčiti lovni turizam preko svoje tada centralne agencije koja je na terenu po lovačkim društvima imala zadužene ljude od povjerenje koji su osiguravali da dio divljači ide na tržište i donese dobit a dio ostane za matične lovce. Danas pak na spomen lovstva kao gospodarske grane koja bi trebala donijeti prihode i osigurati radna mjesta na ruralno unazađenom i demografski uništenom prostoru Hrvatske, kao po dogovorenoj špranci pojedinci stavljaju lovni turizam i lovno gospodarstvo kao bauk nekih pojedinaca koji bi željeli napuniti vlastite džepove, devastirati lovište i zabraniti domicilnom hrvatskom lovcu lov na djedovini. Naravno, kao što kažu u jednoj popularnoj seriji iz 90.-tih godina „…..istina je negdje drugdje……“. Činjenica je da mnogi među njima koji propagiraju ove formulacije itekako dobro, te financijski pozitivno participiraju od lovstva i lovnog turizma. Uza sve to, postavlja se pitanje kako će u vrlo bliskoj budućnosti matični hrvatski lovci po udrugama moći platiti više desetina milijuna kuna pravomoćnih sudskih presuda od šteta koje prouzrokuje divljač a sjede im za vratom. Nameće se i pitanje zašto, i tko je odredio smjer krupne divljači te pojedinih zvijeri, kao onih koji će donijeti profit u lovstvu dok smo svjedoci kako realno nemamo niti promil onoga što bi kao visoko vrijednu trofeju ponudili na tržištu. Ako to sve nije istina, valjalo bi hitno pristupiti izradi strategija razvoja lovstva i lovnog turizma pa već u osnovnoj analizi vidjeti kolikim to brojem „jakih prirodnih trofeja“ smo do sada raspolagali ili ćemo raspolagati i za koliko godina. S druge strane tradicionalno hrvatsko lovstvo na sitnu divljač koja ima brzi obrt kapitala i ostvaruje dobit već sa 7 – 8 tjedana, su pojedini „donosioci odluka“ namjerno, ili slučajno, potpuno degradirali i zapostavili. Ovakvu situaciju još dodatno otežava visoka centraliziranost države gdje se u jednom gradu donose sve odluke koje su vezane uz  lovstvo i ruralna područja dok realna situacija pokazuje kako je to čisto ispunjavanje forme bez potrebe o razmišljanju kakav je istinski sadržaj. Uza sve to teško je čuti kada mladi obrazovani kadar iz ove struke (agronomi, šumari, veterinari, inženjeri lovstva i zaštite prirode itd.) ne mogu pronaći posao ili im netko „maže oči“ da će svakih deset godina izrađivati lovno gospodarske osnove pa provoditi iste za godišnju cijenu kojom realno ne mogu pokriti jedan mjesec životnih troškova. Zaključno valja reći da bi svakako morali što hitnije napraviti restrukturiranje lovstva po primjerima dobre prakse iz Europe ili Amerike kako bi pomogli nužnoj decentralizaciji države i stvaranju novih radnih mjesta u lovstvu na ruralnom prostoru u najljepšoj nam Domovini Hrvatskoj.

Portal

Divljač i Psi

 

Donosimo odličan tekst pasioniranog lovca dr. vet. med. Vedrana Slijepčevića koji nam ukazuje na sve veći problem u odnosu sitne divljač i predatora s posebnim nagaskom na čaglja koji je postao problem u mnogim lovištima u Republici Hrvatskoj.

Svatko ima svoje razloge za bavljenje lovom. Neki love radi lova, neki radi trofeje, neki radi društva, neki radi mesa, neki radi statusa itd... Lovim radi lova, od trenutka kada uzmem pušku u ruke do trenutka kada ju spremim u futrolu, svaki trenutak se računa. U većini lovnih dana postoje usponi i padovi, vrhunci i neuspjesi, što je sve dio lova. Što lovim? Lovim sve što mogu loviti u datom trenutku - u skladu sa Zakonom, etikom i dogovorom u lovačkom društvu. Teško je izdvojiti najdraži način lova i moram priznati da iskreno žalim lovce koji se ograniče na lov samo jedne vrste divljači kada naša lovišta pružaju toliko više.
 Ipak, moram izdvojiti jedan poseban lov, a to je lov na grabežljivce koji mi je drag iz više razloga. Razlog broj jedan je užitak lova i mogućnost više odstrjela u jednom danu. Drugi razlog je uzgojne prirode - moje lovačko društvo gospodari lovištem u kojem imamo i krupnu i sitnu divljač, svakako je potrebno puno više brige posvetiti sitnoj divljači, budući da su populacije parnoprstaša u cijeloj Europi, pa tako i kod nas u porastu. Brojnost sitne divljači u većini lovišta u Hrvatskoj je uglavnom u padu, a jedan od bitnih čimbenika tog pada su, uz stanišne čimbenike, svakako i predatori.
 Moram prije svega reći kako imam privilegiju biti članom u lovačkom društvu u kojem svi članovi uživaju puno povjerenje lovnika, pojedinačni lov je dopušten, a na lov grabežljivaca se uvijek gleda s odobravanjem. I tu ne govorim o ona dva-tri skupna zimska lova na predatore u kojima padne tek poneka lisica, već pojedinačni lovovi grabežljivaca dočekom, vabljenjem ili šuljanjem. Sve što je potrebno je pisano dopuštenje i najava lovniku kada i gdje namjeravam loviti. Svaki hitac (pogodak ili promašaj) se prijavljuje SMS-om i lovnik u svakom trenu može doći u kontrolu. Tako nije rijetkost da se u lovištu usred radnog tjedna nađe i po 3-4 lovca u ranojutarnjem ili popodnevnom lovu. Nakon lova uvijek nesebično podijelimo iskustva - tko je gdje što sreo i kako bi bilo bolje ubuduće se postaviti u toj situaciji. Postoji i neka mala, uistinu bezazlena razina kompeticije koja se kroz šalu tu i tamo povuče u druženju poslije lova.
Uglavnom se radi o mlađim lovcima koji osim u lovu na grabežljivce uživaju u lovu na sitnu divljač, tako da osim samog užitka lova, ova aktivnost doprinosi i uzgoju sitne divljači, ali i smanjuje gubitke lanadi od strane grabežljivaca.
U razgovoru s kolegama iz nekih drugih lovačkih društava nerijetko čujem da kod njih pojedinačni lov nije dozvoljen, da ne smiju pucati na lisice u pojedinačnom lovu i u većini skupnih lovova na divlje svinje... i u pravilu nailazim na nezadovoljstvo mladih kolega punih elana i želje za lovom koju ne mogu realizirati na lovištu uistinu koristan način - lovom grabežljivaca. Nadam se da će čitanje ovog članka nadahnuti neke, prije svega mlade kolege da krenu s inicijativama prema pojedinačnom lovu na grabežljivce u njihovim lovačkim društvima.
 S druge strane, mnogi lovci koji imaju slobodu loviti kada god žele, većinu odstrijeljenih grabežljivaca ni ne pogledaju, nego predaju na veterinarsku stanicu ili samo gurnu u jarak. Velik broj odstrijeljenih odraslih grabežljivaca (posebice mužjaka) može biti u medalji i moram priznati da ne razumijem zašto se trofejna vrijednost grabežljivaca toliko zapušta, dok se divljač s rogovima i kljovama diže u nebesa.
Da se vratim na temu - lov grabežljivaca. Jutarnji sam tip i nije mi problem ustati u rano jutro (dok sav pošten narod spava). Doći u lovište prije prvog svjetla zore nudi velik broj nagrađujućih zbivanja - od sve brojnijih jutarnjih pozdrava fazana, do povratka srnjaka, srna, divljih svinja i grabežljivaca na njihova odmorišta. S vremenom, kada upoznate glavne rute, već otprilike možete imati predodžbe kada vam koji dio nekog polja ili šumarka najbolje "radi". Postavljanje na mikrolokaciji uvijek treba biti s obzirom na smjer vjetra i predviđeni smjer dolaska divljači. Vabljenje grabežljivca u ranojutarnjem lovu... meni se nije pokazalo naročito uspješnim. Nakon cjelonoćnog lova, želudac im je obično pun, a iskusnija jedinka će već znati da se iza tog zvuka krije opasnost. Prednost bih dao šuljanju. Ako ne postoji druga mogućnost, naravno da ima smisla pokušati vabiti. Ako se radi o dočeki sa zemlje, prilikom izbora odjeće, treba dati prednost onoj kamuflažnoj kako divljač ne bi mogla izdvojiti siluetu lovca iz pozadine. Ne bih dalje zamarao s detaljima i uputama koje se mogu pročitati na puno drugih mjesta nego s čitateljima podijelio priču vezanu uz nedavni odstrjel, ujedno moj prvi odstrjel čaglja.

Odstrijeljeni čagalj sa lanetom koje je usmrtio nešto ranije. Predator koji čini sve veći problem u mnogim lovištima.

„Ustajanje u 2:30, kupim kolegu u 3:00 i napadamo u 3:30 smo na polju. Mjesec pred zalaskom daje nešto svjetla, a ubrzo kreće prvo svjetlo sa istoka. Mirno jutro. Kako nisam dugo bio na tom polju, penjem se na čeku jer nemam ideju što gdje očekivati, dok kolega ostaje na zasjedu na rubu šume. Vrijeme prikraćujem gledajući mladu divlju mačku kako lovi miševe. Odjednom iz šume izlazi lisica... Ma kakva lisica, to je ČAGALJ!!! Nosi nešto u zubima i ide prema čeki. Okrenut frontalno na 100 m ne daje priliku za hitac... ulazi u kukuruze i gubim ga iz vida. Oba kraja kukuruza su mi na oku i pokrećući samo oči gledam gdje će izaći. Izlazi dijagonalno na 70 m, pratim ga končanicom, zastaje, pucam i nestaje!  Par pokreta iz trave daje do znanja da ipak ne ide nikamo. Za lane je već odavno bilo kasno. Ali eto, svi moraju jesti, pa i predatori. Inače moj prvi čagalj, drugi ukupno odstrijeljen u lovištu. Inače čagalj star oko dvije godine Mauser M98 7x64 Sako Hammerhead. Zanimljivo je kako je 20 minuta nakon hica na 70ak m od čeke izašao i jedan zanimljiv srednjedobni škartni srnjak kojega hitac očigledno nije naročito smetao.

Dobra kob!

Portal

Divljač i Psi

Lovstvo je po Zakonu o lovstvu na prvome mjestu gospodarska grana koji u konačnici donosi i rekreaciju za sve one koji se njime bave. Kako se u dosadašnjim prilikama moglo vidjeti, ovaj gospodarski segment lovstva je gotovo potpuno zapostavljen i umjesto dodatnih prihoda u našoj ekonomski uzdrmanoj Domovini nažalost nije pronađen put gdje bi se stvorila nužno potrebna radna mjesta. Tu bi prije svega mogli imati radna mjesta na ruralno zapuštenoj i demografski unazađenoj Hrvatskoj i to za mlade stručnjake iz ove branše. Situacija je pak s druge strane takva da se kod nas lovi na „bodove“, zatim postoji dobar zakon o lovstvu koji se teško može kvalitetno provesti na volonterskoj bazi koja se u pojedinim segmentima čini kao nepromijenjeni relikt bivših vremena, ponuda lovnog turizma je takva da se nude pojedine vrste divljači koje su gotovo besplatne u susjednim europskim zemljama, forsirani smjer lovnog turizma krupne divljači još ne konkurira trofejom na tržištu dok je i dodatno  načinjen odmak od profitabilne i Hrvatskoj po habitusu „primjerene“ sitne divljači uz „podršku“ dobrih srnjaka, divokoza i mufolona. Uza sve to ide i zanimljiva činjenica da uz pripadajuće zakonske i podzakonske akte u kojima je lov na određene vrste divljači jasno i točno propisan, na terenu se često lovi po internim odlukama u „određene dane“ s „minimalno određenim brojem ljudi“ ili što je još veći apsurd isključivo nedjeljom ili blagdanima (kao u vremenima kojih više nema).

Kako pak lovstvo i lov izgleda ondje gdje se ova strateška gospodarska grana kvalitetno usmjerava lako je vidjeti u jednom od primjera navedenom ispod iz istraživanja ugledne britanske ekonomske konzultantske tvrtke PACEC (s ciljem da se utvrdi koliko ekonomski, okolišno i društveno lov doprinosi Velikoj Britaniji):  

  • U Velikoj Britaniji lovci godišnje potroše 2,5 milijarde funti (23 milijarde kuna!) na opremu i usluge u lovstvu.
  • Lov donosi godišnje 2 milijarde funti (19 milijardi kuna) britanskom gospodarstvu.
  • Kroz lov se zapošljava 74.000 ljudi u stalnom radnom odnosu.
  • Lovstvo je uključeno u direktno gospodarenje dvije trećine zemljišta na ruralnom području Velike Britanije
  • S gotovo 2.000.000 hektara zemljišta se aktivno gospodari u svrhu zaštite divljači kroz lovstvo
  • Kroz lov se godišnje potroši 250 miliona funti (2,3 milijarde kuna!) na zaštitu divljači i staništa
  • Najmanje 600.000 ljudi u Velikoj Britaniji lovi divljač, puca na glinene golubove ili na mete
  • Najmanje 1,6 miliona ljudi lovi divljač sa zračnim oružjem
  • Lovci provedu 3.9 miliona radnih dana u svrhu zaštite divljači i staništa što je ekvivalent za 16.000 radnih mjesta sa punom satnicom

Nemojmo zaboraviti da se i u ovako razvijenim europskim zemljama lovom bave lovci kao i kod nas ali se lovstvom bavi struka. Zakonski propisi su vrlo jednostavni i debirokratizirani a profitabilne vrste divljači se potiču u uzgoju, lovu i lovnom turizmu. Naš cilj je svakako kopirati primjere dobre prakse drugih europskih zemalja kako bi hrvatski lovci lovili što više i kvalitetnije na vlastitoj djedovini a hrvatsko gospodarstvo ostvarilo rast uz nova i nužno potrebna radna mjesta na ruralnom prostoru Lijepe Naše.

Portal

Divljač i Psi

Mnoga zajednička lovišta u Republici Hrvatskoj dobila su sve potrebne suglasnosti za produženje lovozakupa na idućih deset godina i pred njima je u ovom trenu izrada nove lovnogospodarske osnove. S obzirom na period od deset godina, koji je u praksi gospodarenje divljači na terenu izrazito dug, treba dobro razmisliti kako se voditi kod odabira ponuđača za izradu osnove, ali i što u osnovu uvrstiti. S obzirom na zakonske propise i pravilnike kod izrade ovih akata, ipak je nužnije dobro znati kakvo je stanje na terenu i što vas u desetogodišnjem periodu očekuje.

Dobro ispuštena sitna divljač svakako može stvoriti korist od lova preko povećanja fonda ovih vrsta do lovnog turizma.

Cijena izrade lovnogospodarske osnove

U trenutnoj silini ponuda za izradu osnova pojedini ponuđači postaju pomalo i smiješni kada pročitate da se cijene izrade osnova kreću po tome koliko ćete imati glavnih vrste krupne i sitne divljači?! Po tome se izrada osnova upravo bagatelizira do razine prodaje tezgarenja petkom na staroj krami. Kako može osnova biti skuplja ako ima više ili manje vrsta krupne ili sitne divljači? Takve stvari teško je dokučiti i svakako preporuka je da se lovoovlaštenik vodi referencama izvođača a ne jeli pogodio 1.000 kuna skuplju ili jeftiniju osnovu. U konačnici to vas lako dovede do akta gospodarenja divljači čije će vas eventualne izmjene stajati više procedura i novaca nego da ste u startu potrošili nešto više novaca. Realno gledano, ako ste za osnovu platili 7.000 kuna za 10 godina lova to ispada 1.420,00 kn po godini! S time niti će naša i ovako zapostavljena i degradirana struka osigurati svoju egzistenciju niti je trošak za lovoovlaštenika toliko velik, posebno ako se jednom izuzmemo iz socijalističkog poimanja lovstva kao uranilovke da svi moramo biti isti i imati sve po najmanjoj cijeni jer to nekome upravo tako odgovara.

Koje vrste divljači imati u lovnogospodarskoj osnovi

Većina osnova koje će se napraviti svakako će se vezati na ono što su imali u posljednjih 10 godina s pojedinim  preinakama. Ono što nikako ne treba smetnuti s uma, a odnosi se na nizinska i brdska lovišta koja su nekada, osim  danas gotovo isključivo štetne divlje svinje, obilovala i sitnom divljači, da si ostave prostora barem u sporednim vrstama divljači za fazane, trčke, prepelice, šljuke i zeca. Ne zaboravite da je fazan ptica koja potječe iz šumovitih dijelova Kine (spava na drvetu!) a za trčka je ptica otvorenih travnjaka Europe i Azije (ne poljoprivrednih usjeva!) te svaki šumarak i livada mogu biti odlični za unos ovih vrsta u svrhu užitka vlastitog lova i mogućeg lovnog turizma. Ovo je bitno napomenuti jer nažalost kao lovoovlaštenici danas grcamo u štetama od divljih svinja na usjevima ili naleta vozila na divljač uz osiguranja čije su premije teške po više desetaka tisuća kuna. Zbog  toga smo ostavljeni sami sebi kako to riješiti i model je ili podići članarine ili pronaći dodatne izvore prihoda kroz lovni turizam. Svakako ne treba nasjesti pričama da će se lovni turizam ostvariti od prodaje trofeja krupne divljači jer smo svjesni da za dobrog srnjaka ili vepra treba 7 godina gospodarenja a za jelena 10 godina, a niti smo u ovom segmentu gospodarenja pokazali konkurentnost u europskom okruženju posljednjih deset i više godine.

O ostalim vrstama krupne divljači i zarade kroz lovni turizam, kao što je npr. medvjed, ne treba više niti trošiti riječi jer to ostvaruje zaista jako mali broj pojedinaca. Ovo je bitno znati zbog toga ako si u ovom trenu ne ostavite neku od ovih profitabilnih vrsta sitne divljači, a u međuvremenu vam se to pokaže kao nužda za preživljavanje udruge, čeka vas moguća revizija osnove uz ponovne procedure i naravno dodatne troškove. Zaključno možemo samo preporučiti da se izradi osnove pristupi vrlo oprezno i kvalitetno a ne na osnovu par stotina kuna više ili niže ponude. Imajte na umu da je ekonomski najpovoljnija ponuda ona koja nema najnižu cijenu nego dugoročno stvara dobit svima nama kao i našoj Domovini. 

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013