Iskustva profesionalnih lovočuvara iz Škotske donose nam konkretne činjenice o prebrojavanju divljači i kako se to zaista treba činiti.

"Kod prebrojavanja sitne pernate divljači uvijek i obavezno koristimo pse. Bez obzira bili to brdski tereni sa  škotskim jarebicama (Lagopus lagopus scoticus) ili za prebrojavanje tetrijeba ruševca (Tetrao tetrix) dok u nizini na taj način prebrojavamo poljske jarebice ili trčke (Perdix perdix L.).  Ni jedna od ovih vrsta koju prebrojavamo nije iz umjetnog uzgaja ili ispuštena na teren na kojem brojimo. Najbolji način na koji se postiže „odstrjelna kvota“ prirodne divljači je plansko upravljanje staništem i stvaranje  najboljih mogućih uvjeta u smislu hrane i zaklona te rješavanje grabežljivaca isključivo na godišnjoj razini. Jedan jako važan faktor kojeg nitko ne može kontroliratiu segmentu gospodarenja je jedino vrijeme.

Za razliku većine lovišta u kojima se love fazana i trčke i gdje se potreban broj ptica može umjetno uzgojiti i pustiti da bi se omogućio dobar broj lovnih dana u kojima je moguć odstrjel. Suprotno tome pojedina lovišta i njihova odstrjelna kvota ovise isključivo o prirodnoj divljači i onome što da Majka Priroda da. Ovo se kod nas u Škotskoj prvenstveno odnosi primarno na odstrjel škotske jarebica i jedna manji dio na trčku.

Prebrojavanje sitne pernate divljači koristeći pse ptičare (proljeće i ljeto), je jedan od mnogih ali najvažnijih indikatora kojeg koriste vlasnici zemljišta koji se bave lovom i lovnim turizmom ili samo zakupnici da bi se doznala brojnost parova tijekom parenja (u proljeće) i njihov uspjeh/neuspjeh te producirani pomladak pilića nakon parenja (u ljeto). Ova metoda mnogo pomaže indikaciji kvalitete lovišta i života divljači ite daje i broj za potencijalni odstrjel u nadolazećoj sezoni.

Čovjek koji je odgovoran za ovaj posao posao se zove lovočuvar i njegovo životno određenje je briga oko divljači i staništa. Vlasnik lovišta ili grupa lovaca koji plaćaju pravo lova na zemlji, lovozakup  je kako ga mi od milja zovemo «opjevani heroj» koji financira čitavu priču. I lovozakupnik i lovočuvar zajedno dijele strast prema prirodi, lovištu i divljači koja se ondje nalazi.

Postoji više različitih vrsta metoda preborjavanja i sve su relativno točne. Ako se bilo koji bio tla proučava i ako se divljač na njemu bilježi, ima važnost. U svakom slučaju ako se proučava i bilježe opažanja za bilo koji dio lovišta istom metodom u isto doba godine, u razdoblju od nekoliko godina, takvo prebrojavanje i podaci imaju mnogo veću točnost.

Metode prebrojavanja baziraju na jednom od sistema koje je razvila Zaklada za očuvanje divljači i staništa. S tim metodama su upoznati lovočuvari širom Velike Britanije i Škotske. Kod nas u Škotskoj su konkretno područja sa škotskim jarebicama podijeljena u područja koja se nazivaju kao „Beats“ što u prijevodu značio predio ili revir. Tako svaki revir ima svog lovočuvara koji se ponekad nazivaju i «beat-keeper» ili «lovočuvari revira». Na svakom «beatu» se biraju dva terena za prebrojavanje od kojih je svaki površine 100 hektara. Jedna područje „A“ (na kojem ima dosta škotske jarebice) i područje „B“ (bilo koje drugo), tako da je prosjek na ova dva područja dobar pokazatelj brojnog stanja škotske jarebice za taj «beat».

Inače na ovim terenima lovimo koristeći poentere i setere.  Nakon lova zapisujemo broj, spol i starost odstrijeljenih škotskih jarebica. To se odnosi na lovni dio godine. U proljetnom aspektu se pomoću pasa broje parovi škotskih jarebica i trčki. Tijekom ljeta obavezno sa psima prebrojavamo odrasle koje vode mlade zajedno sa mladima. Ovako dobiveno brojno stanje divljači govori gustoću parova koji se pare i mogu dati pomladak ali i ovi drugo brojanje odraslih koji vode mlade daju rezlutate uspiješnog ili neuspiješnog parenja. Dalje ove brojke daju lovočuvarima točne brojke moguće kvote odstrjela škotskih jarebica ili trčki za tu lovnu sezonu ili jednostavno pokazuju da te sezone lova neće biti. Nema matematičkih procijena na više godina jer one ne mogu biti točne a divljač nije tablica na kompjuteru. Kao što možete zaključiti  OVO NIJE NIKAKVA VELIKA ZNANOST već jednostavan sustavan rad koji se ne bi mogao dobro provesti bez dobrih ptičara! Isto tako ovakav pristup je jedan u nizu pokazatelja brojnog stanja divljači koji jedino u kombinaciji sa poznavanjem svoga «beata» ili «revira» pojedinog lovočuvara mogu dati dobru kvotu koja se može odstrijeliti ili ne odstrijeliti.

Za primjer: Ako pri brojanju «beat» «A» NEMA JAREBICA a «beat» «B» ima dvostruko više od očekivanog broja.  Ako pitate lovočuvara zaduženog za taj «beat» zašto je to tako on vam može reći da je na primjer u «beatu» A bila nestašica vode dok je u «beatu» B uvijek bilo vode. Ovo je samo jedan od mogućih razloga. Lovočuvari broje po dvije plohe dnevno. Jednu lokaciju ujutro a jednu popodne. Za svaku plohu im je potrebno 2 – 4 sata da bi se dobro prebrojala. Vrhunski psi ptičari vrhunskog nosa koji se pri tom obavezno koriste se koriste rotirajući po 2 – 4 psa ujutro pa se zatim ostavljaju na odmoru i koriste se nova 2 – 4 psa za popodnevno brojanje. Kod prebrojavanja tijkom vrućih ljetnih mjeseci broji se vrlo rano ujutro i pokušava se završiti prije jakog sunca u prvoj polovici jutra.

Što se tiče brojanja trčki naše metode brojanja su malo drugačije. Trčke su kod nas dio višegodišnjeg projekta obnove fonda u suradnji sa Zakladom za očuvanjem divljači i okoliša. Tako naš dio projekta i lovišta sa trčkom pokriva oko 1400 hektara naplavnog područja u Lancashire, gdje se većinom uzgaja kukuruz i povrće. Većina polja je u prosjeku velika oko 10 hektara i to su naravno monokulture a čitavo područje je ispresijecano kanalima za odvodnju vode. Otprilike u središtu ovog područja je dio lovišta veličine 100ha na kojem se još detaljnije provode istraživanja, lov i prebrojavanje trčki. U proljeće brojimo parove trčki na cijeloj površini od 1400 hektara, a u ljeto i ranu jesen pomladak trčke se broji samo na tom središnjem dijelu istraživanja veličine 100ha gdje većina usjeva još nije pobrana. Svaka ploha se temeljito broji u «linijama» od početka do kraja jedne plohe, tek nakon temeljitog prebrojavanja svake plohe prelazi se na drugu.  Plohe na kojima se broji mogu biti strništa, sa posađenim krumpirom, keljom pupčarom, mrkvom, šećernom lijeskom ili ciljano zasijane remize odnosno «zaštitni usjevi» koji u sebi sadrže korovske vrste.

Za prebrojavanje koristimo jednog psa koji pretražuje jednu ili dvije plohe i nakon toga uzimamo novog psa a prethodne stavljamo u boksove gdje dobiju frišku vodu i odmaraju se dok se ne umore psi koji trenutno broj. Prebrojavanja trčki su 2-3 tjedna nakon prebrojavanja škotskih jarebica. Kod nas u Škotskoj i Engleskoj se prebrojava i pomoću dalekozora iz terenskih automobila i osluškujući gdje se trčke i škotske jarebice glasaju. Ipak dugogodišnji rad na terenu je pokazao da su takva prebrojavanja mogu biti neprecizna i ne daju pravu sliku stanja divljači u lovištu. Zbog toga si nitko tko ozbiljno gospodari lovištem ne može dopustiti takve propuste jer ne bi dobio stvarno stanje divljači kako bi mogao odrediti matični fond i stvarni prirast koji se jedino može vidjeti kada se pronađe sa psima i podigne te prebroji. Isto tako apsolutne su neistine da kontrolirani ulazak pasa u lovište radi štetu divljači jer se divljač navodno plaši. Par izlazaka u teren u doba godine kada je divljač mlada ne može apsolutno naškoditi divljači i dapače može polako naviknuti mlade trčke i škotske jarebice da se ranije podižu dok je iza njih «buka» te ih tako priviknuti na mogući dolazak predatora. Ovako dobiveni podaci se prosljeđuju u Zakladu za očuvanje divljači i okoliša.

Što se konkretno tiče trčki i njihove obnove te same provedbe projekta, najviše je zaslužan i lokalni lovozakupnik koji je uspio nagovoriti lokalne  poljoprivrednike koji rade na poljima da pomognu oko projekta na način od čitavog područja koje je zasta veliko i intenzivno se obrađuje ostave: 173 km ruba koje je zaraslo u travu, 142 ha usjeva ciljane smjese žitarica koje ostavljaju i ne skidaju tijekom zime, 35 ha livada,  8 ha korovskog bilja na kojem se pojavljuju mnoge vrste koje daju polen i nektra te u proljeće privlače kukce. Do sada čitav projekt traje 10 godine i utrošeno je oko 8.000.000 kuna. Slijedeća i također važna stvar je bila nagovoriti okolna lokalna lovačka društva da ne odstreljuju trčke sve dok ih ne bude više od 20 parova na 100ha!

I tako je bez obzira na pojedine «stručnjake» i pesimiste koji su govorili da ovakav projekt nikada neće imati uspjeha današnji rezultat više od 200 prirodnih parkova trčki koji imaju mlade svako proljeće te uz to i ogroman prirast ostalih vrsta ptica pjevica koje se također hrane u tako izgospodarenom lovištu i uljepšavaju nam svaki izlazak u lovište svojim pjevom i pojavom.

Kako god uzmete u obzir kvalitetno prebrojavanje divljači u nekoliko navrata tijekom cijele godine može biti težak posao, ali i zasigurno višestruko nagrađivan posao na puna razina. Na kraju mogu reći da koristeći poentere i setere koji su izverzirani da lako i brzo proanđu divljač sa kojom se gospodari i pomognu u tom gospodarenju te na kraju njihovo korištenje i za lov nemaju cijenu i zaista daju vrhunski osjećaj za svakog lovca."

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013