Već dvadeset i više godina svjesni smo činjenice kako nam fondovi sitne divljači trpe konstantan pad bez imalo pozitivnih pomaka prema naprijed. Naravno, postoje mjesta u Hrvatskoj gdje imamo koliko toliko stabilnu populaciju fazana u prirodnom uzgoju, mada je ona u usporedbi sa periodom prije Domovinskog rata neuporedivo lošija a pojedina brdska lovišta su ih potpuno izgubila. S druge strane populacija zeca i trčke je poprilično mala ili ih u lovištima gdje su nekada obitavali u stabilnoj brojci sada uopće nema. Naravno, odstrijeliti nekoliko zečeva u lovnoj sezoni na 1000 ha nizinskog ili brdskog lovišta nije niti približno dovoljno za kvalitetu staništa koju Hrvatska posjeduje.

Kvalitetno ispuštena divljač (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

Koji je razlog tome?

Do sada, isključivo kuloarski među lovcima, pa i dijelu onih koji su u struci ali ne idu u korak s vremenom, možemo čuti kako sada nema poljoprivrede koja je nužna za život sitne divljači. To je apsolutno kriva i netočna konstatacija jer odavno je dokazano kako usjevi ne pružaju niti hranu niti dostatan zaklon s obzirom na pobiranje ili žetvu. Ova teorija je nastala u glavama pojedinaca i budi kod njih asocijacije poljoprivrednih kultura koje povezuju sa obiljem sitne divljači jer je u siječanjima ostao period kada je hrvatska imala više obrađenog zemljišta i sitne divljači, no zaboravlja se da je tada bio redovan odstrjel svraka, vrana, lisica i kuna a divljač se, mislimo na pernatu, ispuštala preko prihvatilišta. Što se tiče hrane, nije postajala tolika manija za štetnim divljim svinjama koje trenutno jedine imaju benefite od prekomjernog iznošenja kukuruza po hranilištima u šumama. S druge strane zimska i proljetna prihrana sitne divljači bila je vršena i na načine vezanja kukuruzovina u stožac nasred polja u koja se iznosila zrnata hrana od čega je najveći benefit imala svakako trčka, ali i zec i fazan. Danas pak nalazimo mnoge lovnogospodarske osnove koje su sitnu divljač stavile u sporedne obrasce ili je potpuno izbacile pod nekom čudnom teorijom promjene stanišnih uvijeta. Stanišni uvijeti u Hrvatskoj su se svakako izmjenili i to isključivo nabolje. Dokaz ovome je i posjet nekolicine profesionalnih lovočuvara iz zemalja zapadne Europe Hrvatskoj koji su bili začuđeni kako na primjer pojedini dijelovi koji imaju prirodne korovske vrste te dovoljno zaklona nemaju niti kljuna trčke ili fazana te eventulano nekoliko zečeva. Objašnjavajući da je nažalost najčešći model ispuštanja sitne divljači „pred pušku“ bez prihvatilišta direktno u lovište od čega se odstrjeli neki manji broj te na 1000ha lovišta se odstrjeli 20-30 fazana nastalih u prirodnom uzgoju uz neobaveznu volontersku lovočuvarsku službu sa nekolicinom zastarjelih „hranilišta strehi“ u kojima hrana propada. Zanimljivo je da je njihov odgovor na to bio da ako mi u Hrvatskoj u jednom lovištu odstrjelimo čitavu sezonu 20-tak fazana uz sve ovo ključno što ne radimo svakako dokazujemo da imamo vrhunsko stanište čiji potencijal u lovnom gospodarenju vrlo slabo koristimo.   

Da je to nažalost istina ukazuju i terenska istraživanja u lovstvu provedena na plohama u Velikoj Britaniji u lovištu Salisbury Plain (od 1985. do 1991. godine), zatim Loddingtonu ( započela 1993. godine i traju) i Roystonu (započela 2002. godine i traju).

Tako je ondje uz stanišne zahvate, što podrazumijeva sijanje korovskih vrsta te su vrlo skupi i zahtjevni, i lovočuvarsku službu doveli do gustoće populacije zeca od 78 i 87 repova na 100ha s time da je u Loddingtonu uredno vršen lov tijekom sezona sa 30 odstrijeljenih zečeva. Kada je nakon toga 2002. godine prestano sa lovom ali i konstantnom lovočuvarskom službom, koja je do tada reducirala predatore, populacija zeca je drastično pala. Neosporno je kažu ondje da na zeca ponegdje utječu i neki drugi faktori kao što je bolest i vremenske (ne)prilike no jasan je zaključak da je isključivi uzrok pada populacije bio prestanak lovočuvarske službe jer je na sve tri plohe tijekom istraživanja radio isti lovočuvar Malcolm Brockless koji je tome posvjedočio. Ono što je njihov zaključak sa sva tri područja istraživanja je kako poboljšanje stanišnih uvijeta, u vidu sijanja korovskih vrsta koje je ondje nužno činiti zbog intenzivne poljoprivrede jer nema zaklona, te bez odstrjela zeca ali i bez profesionalne lovočuvarske službe nije pomogla populaciji zeca koji je naglo počeo padati. Ponovnim uključivanjem lovočuvara populacija zeca je narasla i raste sa redovitim odstrijelom tijekom sezone lova.

Mi pak u Hrvatskoj smo do sada tražili mnoge razloge koji očito nisu imali ispravnost u bolestima, staništu i sličnom dok smo ključan dio gospodarenja u smislu redukcije predatora sa ljudima koji su zato obrazovani slučajno ili namjetno izostavili. Uz to, što je dodatno teško razumjeti, zaštitili smo zatornike sitne divljači kao što su svrake i vrane upravo onda kada ih ostatak Europe reducira da bi osigurao stabilan fond sitne divljači. Svakako vjerujemo u struku koja će ubrzo morati poduzeti određene korake za izvornu i profitabilnu sitnu divljač uz otvaranje novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013