U najezdi divljih svinja koje čine hrvatskom gospodarstvu štetu oko 7.000.000, eura ili oko 53.000.000,00kn sa vrlo slabom strukturom trofeja, dodatni problem čine i pitome svinje koje bez obzira na jasnu zakonsku regulativu Narodne novine 16/14 moraju biti pod strogim nadzorom događa se suprotno. Tako u Narodnim novinama jasno stoji:

 

NAREDBU O MJERAMA ZA SPRJEČAVANJE POJAVE I ŠIRENJA KLASIČNE SVINJSKE KUGE

(Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 16/14 i 34/14)

DIO I.

OPĆE MJERE


Radi sprječavanja moguće pojave i širenja klasične svinjske kuge naređuju se sljedeće mjere na čitavom području Republike Hrvatske:
1. zabranjen je prijevoz i kretanje svinja izvan farme, uzgoja ili dvorišta radi prirodnog pripusta u drugim uzgojima, farmama ili dvorištima;
2. zabranjeno je privremeno uvođenje rasplodnih svinja u druge uzgoje radi pripusta;
3. zabranjeno je stavljanje mesa svinja i mesnih proizvoda od svinja u promet izravno iz dvorišta;
4. zabranjeno je pašno držanje svinja, osim ako se svinje na otvorenom drže tako da ih stalno čuva i nadzire posjednik i da se drže na prostoru koji je kao takav registriran u Jedinstvenom registru domaćih životinja, te ima jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva i druge podatke koji se traže sukladno posebnim propisima;
5. posjednik svinja koje se drže na način kako je određeno u točki 4. ovoga Dijela, mora osigurati da su domaće svinje potpuno izolirane od divljih svinja tako da s njima ne mogu doći u izravan ili neizravan kontakt;
6. naređuje se provođenje dezinfekcije prijevoznih sredstava prilikom ulaska i izlaska sa sajma. Odgovorna osoba na sajmu mora voditi evidenciju o dezinfekciji u skladu s posebnim propisom;
7. naređuje se, bez odgađanja, prijava veterinaru svinja koje pokazuju znakove klasične svinjske kuge, uginuća domaćih svinja i nađenih uginulih divljih svinja i uginuća svinja držanih na paši (u skladu ili protivno odredbama točke 4. ovoga Dijela) te obvezno pretraživanje uzoraka organa uginulih domaćih i divljih svinja, sukladno Pravilniku o dijagnostičkom priručniku za klasičnu svinjsku kugu (»Narodne novine« broj 16/2005 i 62/2008), radi isključivanja klasične svinjske kuge;
8. pri svakoj primjeni antibiotika u svinja, kada nakon 5 dana nije došlo do pada tjelesne temperature i poboljšanja zdravstvenog statusa, ovlašteni veterinar mora uzeti uzorke za laboratorijsku pretragu kako bi se isključila klasična svinjska kuga;
9. posjednik domaćih svinja na gospodarstvu mora onemogućiti izravni ili neizravni kontakt između domaćih i divljih svinja;
10. posjednik domaćih svinja mora izbjegavati izravan i neizravan kontakt s divljim svinjama i provoditi preventivne biosigurnosne mjere za smanjenje opasnosti od unošenja virusa uzročnika klasične svinjske kuge u uzgoje domaćih svinja;
11. svinje se mogu prevoziti samo u vozilima koja su odgovarajuće oprana i dezinficirana nakon što su u njima prevožene životinje;
12. posjednici svinja dužni su osigurati potpunu provedbu biosigurnosnih mjera propisanih godišnjom Naredbom o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju.


DIO II.

DODATNE MJERE NA PODRUČJU VUKOVARSKO-
SRIJEMSKE, SISAČKO-MOSLAVAČKE, KARLOVAČKE I BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE

Odjeljak 1.


Na području Vukovarsko-srijemske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Brodsko-posavske županije, osim mjera navedenih u Dijelu I. ove Naredbe, moraju se provoditi i sljedeće mjere:
1. sve svinje na gospodarstvu moraju biti zatvorene u svinjce, štale ili prostore kako je navedeno u točkama 4. i 5. Dijela I. ove Naredbe;
2. posjednici domaćih svinja moraju onemogućiti neizravan kontakt domaćih svinja s divljim svinjama te osigurati da divlje svinje nemaju pristup bilo kakvim sredstvima ili materijalu koji bi kasnije mogao doći u kontakt s domaćim svinjama na gospodarstvu;
3. osobe koje su bile u kontaktu s divljim svinjama moraju dobro oprati i dezinficirati odjeću i obuću te provoditi druge odgovarajuće higijenske i biosigurnosne mjere uključujući zabranu ulaza u objekte i prostore gdje se drže domaće svinje kako bi se smanjila opasnost od unošenja uzročnika bolesti;
4. na gospodarstvo koje drži domaće svinje zabranjeno je unošenje bilo kojeg organa ili tkiva odstrjeljene ili uginule divlje svinje kao i bilo koje opreme ili pribora koji je mogao biti kontaminiran uzročnikom bolesti;
5. osobe koje rade ili borave u šumi moraju provoditi stroge biosigurnosne mjere prije povratka na gospodarstvo, a posebno prije kontakta s domaćim svinjama (pranje i dezinfekcija obuće, pribora i opreme, guma vozila, promjena odjeće);
6. posjednici svinja moraju ograničiti ulaske ljudi u objekte gdje se drže svinje, a pri svakom ulasku u takve objekte moraju se provoditi stroge preventivne biosigurnosne mjere.

Ipak, bez obzira na to ljudi puštaju pitome svinje u šumu koje dolaze na hranilišta te osim što uzimaju hranu pare se sa divljim svinjama. Rezultati toga su danas vidljivi na svakom koraku i to nažalost u negativnom pogledu. Iskrižane pitome i divlje svinje dovele su apsolutnog unazađenja trofeje čiste divlje svinje na kojeg više, ako nemate strogo kontrolirani uzgoj u ograđenom prostoru, ne možete uopće utjecati. Svinje se prase više puta na godinu, drastično su se povećale štete u milijunskim iznosima na usjevima, okvirno tridesetak trofeja vepra u medalji ukupno se odstrjeljuje tijekom čitave godine u Hrvatskoj bez obzira na pojačan odstrjel, te se stvaraju veliki problemi za lovoovlaštenike koji to nikako ne mogu sami podmiriti dok osiguravajuće kuće podižu premije osiguranja. Kao jasan dokaz ovome vidljivo je na slikama ispod gdje ovlaštenika prava lova na području Karlovačke županije, točnije LD „Lisica Skakavac koje inače slovi kao jedno od uzornijih lovišta na širem području nema načina kako riješiti problem kada ljudi kontra Zakona i podzakonskih akata puštaju svoje pitome svinje duboko u lovišta bez nadzora. Slike nam je dostavio Josip Ribar kao osoba koja je zadužena za provođenje i organizaciju lova te vodi sustavnu brigu sa svojim članovima oko lovišta. Pitanje je, kako ćemo pomoći riješavanju tih problema i vratiti genetski čistu divljač uz smanjenje šteta našim lovovlaštenicima?

 

Pitoma svinja u centru lovišta ispuštena u šumu od vlasnika na hranilištu namijenjenom za divljač.

 

Dolazak divlje svinje na hranilište.

 

Čista divlja svinja koja je izmiješana u krdu sa dijelom čistih pitomih svinja i već iskrižanih pitomih i divljih svinja.

 

 

Već jednom iskrižana domaća i divlja svinja koja je ponovno bređa.

 

 

 Jasno vidljivi križanci pitome i divlje svinje.

Nije dopušteno korištenje fotografija bez prethodne suglasnoti portala Divljač i Psi.

 

Portal

Divljač i Psi

Uzgoj fazana za vlastito lovište ili za vlastite potrebe za lov i dresuru pasa, uz manju investiciju koja je dugoročna, može svake godine omogućiti velik broj kljunova ove atraktivne lovne divljači za malo novaca. U prosijeku je potrebno 3X2X2m (DxŠxV) za jednog fazana i osam fazanskih koka. Uzme li se u obzir da većina društava uglavnom nabavlja svega stotinjak fazana koje najčešće bez ispusta direktno pušta"pred pušku", izradom kao na primjer 4 ispusta jedan pored drugoga ranije navedenih dimenzija, može se držati 32 koke i 4 fazana. Ciijena izrade takvog prihvatilišta okvirno iznosi oko 1500kn te ostaje za trajno korištenje više narednih desetljeća. Svaka fazanska koka u prosijeku nese od 30-40 jaja, a brojka snešenih jaja ovisi o tome hoćete li uložiti nešto više novaca u smjesu za nesilice ili ćete ih hraniti isključivo kukuruzom i pšenicom, u svakom slučaju i jedno i drugo je dobra kombinacija. Na taj način tijekom sezone nešenje, koja može potrajati preko mjesec dana, možete sakupiti od 900 do 1200 jaja za omjer 32 koke i 4 fazana. Cijena koka u proljeće se kreće oko 30-35 kuna ili oko 5 eura što bi iznosilo oko 1300 kuna za ovu brojku od 36 kljunova malog matičnog jata. U svakom slučaju malo novaca za bilo koje lovačko društvo koje bi podijelilo troškove a kasnije imalo veliki užitak u lovu. Jaja valja sakupljati svaki drugi ili treći dan te ih skladištiti na hladnom i tamnom mjestu te ih sedmi dan staviti u inkubator. Bilo bi odlično tijekom sakupljanja jaja jednom na dan okrenuti sakupljena jaja sa jedne na drugu stranu što povećava postotak valjenja.  Ono što u ovom uzgoju predstavlja nešto veću stavku, no niti to nije nužno, je sam inkubator. Ipak, s obzirom na vrlo veliku ponudu, cijene odličnih inkubatora se kreću od 700kn do 3000kn ili se uz vrlo malo truda lako naprave samostalno a mnoštvo shema za izradu inkubatora koji se koriste za valjanje svih vrsta peradi, pa tako i pernate divljači, lako se besplatno pronađu na internetu. Ono što svakako valja imati na umu je nekoliko savjeta kod držanja matičnog jata. Naravno ono može biti i manje od ovdje navedenog za primjer i računajte da 8 koka i jedan fazan vam može dati preko 300 jaja a sa malo pažnje možete izvesti preko 200 kvalitetnih fazana! Kod matičnog jata koje se nalazi vani obavezno pazite da hranu stavljate u plastične hranillice za kokoši koje ima za kupiti u svakoj poljoprivrednoj apoteci ili da bude još jeftinije dovoljno je da odrežete donji dio velikog karnistera sa rubom visine 15-tak centimetara. To je vrlo važno da se hrana ne ostavlja na tlu jel fazani iz mokre zemlje lako pokupe neke zarazne bolesti kao što je singamoza. Isti problem se javlja i kod ostavljanja kukuruza u zastarjelim fazanskim hranilištima koji su o obliku streha po lovištima a osim toga takva hrana vrlo je podložna truljenju. U ispust obavezno staviti i malu strehu u jednom od kuteva koju se pokrije sa odrezanim granama da fazanke imaju mjesto za leženje mada one ostavljaju puno puta jaja po svim djelovima prihvatilišta. Vode mora biti dovoljno i mora biti svježa. Nakon slaganja jaja u rešetku inkubatora dobro ih je pošpricati otopinom za dezinfekciju jaja koju ima za kupiti u poljoprivrednim apotekama za desetak kuna. Samo inkubiranje i količina vlage u ovim jednostavnim inkubatorima regulira se nadolijevanjem vode u posude koje se nalaze ispod jaja ili sa jedne strane.  Temperatura za fazanska jaja se kreće oko 37,5 celzija mada se je pokazala dobra i 40,5 celzija tako da se toga raspona treba držati a inkubacija do valjenja od 24-26 dana i tu treba ostaviti da se fazani sami polako izvale i osuše. Obavezno zapišite koja jaja ste stavili na koji datum kako bi znali u kojim intervalima slijedi valjenje. O nastavku odgoja fazana slijedi u narednim člancima. U prilogu je ukratko napravljen Divljač i Psi TV o sakupljanju i postavljanju jaja u inkubator. Svakako valja imati na umu da ovako vlastito proizvedena divljač uz malo truda za manja sredstva može dati veliki užitak svakom istinskom lovcu i uzgajivaču. Osim toga kvalitetno uzgojeni pa zatim preko ispusta ispušteni fazani oplemenjuju sva nizinska i brdska lovišta, posebno ona obrasla šumarcima, te se stvara matični fond fazana koji iduće godine može ići u reprodukciju i dati svima toliko voljene "fazane divljake"

 

Portal

Divlljač i Psi

Škotska jarebica ili Crvena jarebica latinskog naziva Lagopus lagopus scoticus živi isključivo na području Velike Britanije, točnije Škotske, te Irske. Njeno latinsko ime Lagopus je proizašlo iz grčke riječi lagos koja znači zec i pous koja znači noga povezujući sličnost noge škotske jarebice i zeca s obzirom da je ona pokrivena perjem te izgleda kao šapa.

 

Škotska jarebica i uočljivo perje koje pokriva i štiti noge te nosi porijeklo grčkog imena jer sliče zecu.

Ujedno tako pokrivene noge perjem joj daju zaštitu od snijega i hladnoće koje dosižu niske temperature ondje gdje ona živi. Njezin životni prostor isključivo je vezan uz terene pokrivene sa biljkom „Ling heather“ ili u prijevodu vrijesak (Calluna vulgaris) koji inače dobro raste u Hrvatskoj i zemljama u regiji na određenim terenima. Ona ondje boravi čitave godine te se hrani vrijeskom i preko dugotrajnih i izrazito hladnih zima pokrivenih snijegom kada do njega dolazi kopajući u snijegu.

 

 

Škotska jarebica sakriven u vrijesku koji joj je nužan kao hrana i zaklon.

Ono što je vrlo zanimljivo je kako bi se osigurala dovoljna količina vrijeska lovočuvari kontrolirano pale stari vrijesak kako bi iza njega nakon kiše nicao novi koji je ključan za njezin život. Ovo je vrlo složen proces koji zahtjeva znanje i pažnju.

 

Kontorlirano paljenje škotskih vriština kako bi nakon kiše niknuo novi vrijesak sa dovoljnim brojem izbojaka kojim se hrane škotske jarebice.

Osim toga s obzirom da gnijezdi na tlu vrlo je podložna utjecaju predatora a posebno lisica, vrana, svraka, šojki, štakora koji se zbog toga reduciraju čitave godine. Zanimljivo, u Hrvatskoj je na te predatore koji čine enormne štete i jedino profitabilnoj sitnoj divljači, uvedena lovostaja u sezoni parenja, što je dovelo ne samo do smanjenja broja trčki, fazana i mladih zečeva nego i do drastičnog pada broja ostalih malih ptica pjevica i njima sličnih kojima uništavaju jaja i mlade.  Ženke škotskih jarebica su za zaštitu gnijezda i mladih razvile i tehniku gdje glume da su ranjene ili bolesne te šepaju pred predatorom kako bi ga odvukle što dalje od pomlatka.  

Lov na škotsku jarebicu započinje svake godine 12.08. i naziva se „Glorious Twelveth“ što znači „Veličanstveni dvanaesti“ a traje do 10.12.  Lov na škotsku jarebicu škotskom i britanskom gospodarstvu donosi stotine miliona funti zarade kroz lov puškom i sokolovima. Škotska, koja također ima izrazito velik broj jelenske divljači te srneće divljači u visokoj medalji najviše zarađuje, kao što je i razumljivo, na sitnoj divljači koja uvelike razvija i ruralni prostor. Cijena za odstrjel para ili kako se popularno kaže „brace“ škotskih jarebica iznosi 160 funti + PDV što iznosi 1766,40 kn.

 

Kontrolirani lov na škotske jarebice donosi stotine miliona funti britanskom gospodarstvu i otvara mnoga radna mjesta.

Zanimljivo je ovo usporediti sa okvirnih 7.000.000,00 eura šteta u Hrvatskoj od neprofitabilnih divljih svinja pa povući paralelu koje vrste se forsiraju u zemljama sa visokim BDP-om i pokreću gospodarstvo a što mi činimo. U svakom slučaju naša inačica škotske jarebice u vidu malog tetrijeba, pa i veliki tetrijeb ili konačno drugačija, ali vrlo profitabilna trčka mogu učiniti barem nešto da i mi pokušamo ostvariti pozitivne pomake u lovnom turizmu i ruralnom razvoju.

Osim kao lovna divljač škotska jarebica ima i status posebne prepoznatljivosti u čitavom svijetu poznatom u kroz niz drugih artikala kao što je i nadaleko poznati škotski whiskey "Famouse grouse" koji dodatno puni proračun škotskog gospodarstva.

Andy Cullen - ustupio je sve fotografije i pomoć oko teksta. Andy je poznati škotski lovac i dreser pasa te vlasnik uzgajivačnice i škole za dresuru ptičara, španijela i labradora „Loachin Gundogs“ www.laochingundogs.com (foto by Ruralshots Phototgraphy).

Portal

Divljač i Psi

Sitna divljač nekada i danas participira sa okvirno 90% komercijalnog lova na prostoru Republike Hrvatske. Do početka nesretnog Domovinskog rata lovni turizam u najvećem broju slučajeva bazirao se na lovu poljske jarebice ili trčke i fazana, koji su se kvalitetno i preko ispusta ispuštale u lovišta u velikom broju. Nakon toga kao lovna poslastica dolazio je zec, šljuka, prepelica pa zatim kvalitetni trofej srnjaka i određen broj vrhunskih jelena na specifičnom i nadaleko poznatom području Slavonije i Baranje. Ovaj oblik lovnog turizma u našoj maloj zemlji osim prihoda  ostvarenih od lova stvarao je stotine direktnih i indirektnih radnih mjesta u sektoru proizvodnje sitne divljači. Okvirno petnaestak farmi od krajnjeg istoka Hrvatske preko središnjeg jaskanskog i karlovačkog kraja sve do Istre i Dalmacije. Matična jata ili parovi, sakupljanje jaja, inkubatori, kvočke, veterinarski pregledi, transport i plasman sitne divljači dizali su gospodarstvo, davali sezonska i stalna radna mjesta na širokom ruralnom području tadašnje najljepše nam domovine Hrvatske. Nažalost, u poslijeratnom razdoblju gasi se veliki broj fazanerija a i ove koje su danas ostale teško mogu izdržati teška krizna vremena. Razlog tome danas nije nemogućnost plasmana divljači i lovnog turizma već mogućnost da udruge ako žele stavljaju ove profitabilne i komercijalne vrste kao sporedne vrste divljači u lovnogospodarske osnove, dok na prvo mjesto dolazi štetna, invazivna i vrlo neprofitabilna divlja svinja sa «kilicom mesa» u plastičnoj vrećici.

ds

S obzirom da je divljač u vlasništvu Države u skorijem periodu trebalo bi hitno razmotriti obaveznu kupovinu i ispuštanje sitne divljači svim lovoovlaštenicima barem u količinama od stotinjak kljunova po udruzi. Naravno, odmah treba istaći kako osim polja u nizinama i brdska lovišta predstavljaju idealno stanište za lov sitne divljači. Tako se trčka lovi u Pirinejima ili Makedoniji na 1200 m nadmorske visine, u Švicarskoj živi na 450 metara nadmorske visine, a poljoprivreda nije nikada bila niti će biti razlog zašto je nema. Uz to, najbolji primjer profitabilnosti divljači može se lako pokazati ako stavimo u omjer samo jednu lovačku udrugu koja ima oko 100.000 kuna godišnje štete na usjevima od divljih svinja, a takvih je nažalost mnogo, te podijelimo tu brojku sa 13.000,00kn vrijednim zlatnim trofejem vepra prema cjeniku Hrvatskih šuma. Tada dobivamo da bi to društvo trebalo odstrijeliti oko 8 zlatnih veprova u komercijalnom turističkom lovu da bi samo namirilo štetu prouzročenu poljoprivredniku i bilo na pozitivnoj nuli. Realnost je ipak puno surovija i istinitija te brojka od 30-tak divljih svinja u zlatu, srebru i bronci zajedno ukupno pada na području čitave Republike Hrvatske, te kao takva nema niti približnu mogućnost istinske komercijale i razvoja – izuzev kile mesa!    

S druge strane ostale europske zemlje proizvode i plasiraju veliki broj sitne divljači od čega u konačnici žive oni sami uz lovoovlaštenike koji ih ispuštaju i love. Daleko najnaprednija po tom pitanju je Velika Britanija gdje se prema posljednjim podacima njihove nacionalne zaklade za očuvanje divljači i staništa godišnje ispusti oko 35.000.000 (35 miliona!) pernate divljači od čega oko 70% otpada na fazane a ostatak na trčke i crvenonoge jarebice. Iz takvog gospodarskog pristup naknadno proizlazi oko 7000 lovočuvara od čega je 3000 profesionalaca koji brinu o ispuštanju i pripremanju divljači za lov te na taj način prehranjuju svoje obitelji. Zamislimo nove 1000-2000 radnih mjesta koja se mogu otvoriti na pametan način u hrvatskom lovstvu i dati obrazovanim ljudima da žive ono za što su se školovali!

tf

Škoti pak, kod gospodarenja škotskom jarebicom, kojoj bi naš pandan bila lještarka i teterijeb, a mogla bi uskočiti i trčka, ostvare oko 17.000.000,00 funti u svom BDP-u. Takvim modelima ostatak Europske Unije 2011. godine inkasirao je prema istraživanju Naturalliance 16 milijardi eura prihoda od lovnog turizma uz popratne aktivnosti dok prekomorski susjedi iz SAD-a ostvaruju 1% BDP-a ili oko 146.000.000,00 dolara prakticiranjem istih. Ono čega moramo biti svjesni da naša zemlja po staništu i svojoj veličini prosperitet prvenstveno može pronaći u sektoru sitne divljači, dok sigurno svoj razvoj neće moći bazirati na krupnim predatorima kojima nije na vrijeme osigurana dostatna prehrambena baza (prvenstveno kunić), zatim nažalost malobrojnim trofejima jelenske i srneće divljači ili na štetnoj divljoj svinja.

Na kraju se pitamo gdje smo u gore navedenim brojkama svijeta mi i koliko ćemo dugo pustiti da u ova teška krizna vremena dodatno uništavamo proizvodnju divljači, ne stvaramo nova radna mjesta te ne punimo proračun i unazađujemo gospodarski rast najljepše nam domovine Hrvatske.  

Portal

Divljač i Psi

hostgator coupons 2013