U konferencijskoj dvorani jedinstvenog slatkovodnog akvarija u Europi, karlovačkoj "Aquatici", 01. lipnja 2017. godine održana je i službena promocija knjige dr. sc. Viktora Šegrt "Trčka skvržulja (Perdix perdix L.) - obnova populacije ispuštanjem i gospodarenje prirodnom populacijom". Na prezentaciji knjige govorila je mr.sc. Hrvojka Božić, profesorica hrvatskog jezika, muzeologinja, lektorica knjige i predsjednica Matice Hrvatske ogranak Karlovac u kojoj je dr. sc. Šegrt član, zatim eminentni međunarodno priznati hrvatski stručnjak za divljač i stanište prof.dr.sc. Krešimir Krapinec sa Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarenje sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji se osvrnuo na stručni dio knjige i kojem smjeru se okrenulo europsko lovstvo vezano uz sitnu divljač, te konačno i autor knjige koji je nazočnima ukratko prezentirao rad na znanstvenim istraživanjima iz kojih je kao rezultat proizašla ova vrlo primjenjiva knjiga za sve lovce na terenu. Samu prezentaciju knjige vodila je stručnjakinja za odnose s javnošću Andreja Barberić. Na prezentaciji knjige nazočili su prijatelji, lovci, lovni kinolozi, sokolari, djelatnici lovstva Uprave šuma "Karlovac", djelatnici sa Karlovačkog Veleučilišta uz karlovačkog župana prof. Damira Jelića i donedavnog predsjednika gradskog vijeća Grada Karlovca gospodina Damira Mandića. 

(Fotografije: Denis Stošić)

 

Portal 

Divljač i Psi

 

Dr. sc. Viktor Šegrt nakon proteka više od pola stoljeća i posljednje detaljne knjige o trčki skvržulji ili poljskoj jarebice (Perdix perdix L.) inženjera Dušana Srdića daje konkretan uvid o problematici pada populacije ove izvorne poljske koke u Republici Hrvatskoj te praktične načine kako pristupiti obnovi njezinog fonda ispuštanjem na područjima gdje je nekada obitavala uz načine gospodarenje prirodnom populacijom gdje ona još postoji.

Šegrt je kroz četrdesetak poglavlja pretočio sukus vlastitog znanstveno istraživačkog rada i istraživanja provedenih u Europi i SAD - u u knjigu napisanu pragmatičnim i jednostavnim rječnikom lako razumljivim svim lovcima praktičarima na terenu. Nakon čitanje, knjiga bi se mogla podijeliti na tri velike cjeline. Prva cjelina obuhvaća svega tri kratka poglavlja u kojima se daje općeniti pregled o biologiji trčke te stanje brojnosti trčke kakvo je bilo do kraja dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj. Druga cjelina obuhvaća desetak poglavlja sa vrlo jasnim i preciznim razlozima pada populacije trčke i načinima gospodarenja u Europi uspoređujući to sa situacijom u Hrvatskoj gdje je stanje potpuno drugačije. Kroz ova poglavlja su također obrađeni utjecaji različitih vrsta predatora i nepovoljne zakonske regulative te dosadašnji pokušaji načina gospodarenja trčkom u Hrvatskoj. Također u ovim poglavljima se po prvi puta konkretno navodi što je to kvalitetno stanište za trčku s argumentiranim i znanstveno utemeljenim odmakom od dosadašnjih netočnih pretpostavki koje su se u Hrvatskoj navodile kakvo bi stanište za trčku trebalo biti.

Idućih dvadesetak poglavlja Šegrt se bavi konkretnim načinima obnove fonda trčke ispuštanjem koje je provodio na terenu uz primjere dobre prakse iz ostalih europskih zemalja. U ovim poglavljima se precizno navode načini ispuštanja, koliko jedinki treba ispustiti na određenu površinu te na koji način vršiti ispuštanje u lovište.

Posljednja cjelina je posebno zanimljiva izrađivačima lovnogospodarskih osnova gdje autor vrši usporedbu gospodarenja na studijama slučaja iz nekada važećih lovnogospodarskih osnova kada je stanje trčke bilo stabilno sa današnjim propisima i gospodarenjem. Autor nas provodi kroz svako poglavlje bonitiranja staništa i razrađuje zašto su ona dobra ili loša te koliko su precizna ili prepuštena subjektivnim procjenama. U ovoj cjelini se svakako mora izdvojiti poglavlje gdje autor daje primjer kako se trčka kao vrsta koristi u zajedničkoj poljoprivrednoj politici te kako bi u Hrvatskoj mogla pomoći da se stavi u funkciju velik dio neobrađenog poljoprivrednog zemljišta pomoću europskih fondova. Također u ovoj cjelini je naveden i studij slučaja koji ukazuju koliko veliku financijsku korist u lovnom turizmu ima trčka. Na samom kraju autor daje vrlo detaljan pregled unašanja trčke kao strane vrste u Sjedinjene Američke Države gdje je ona postala vrlo atraktivna lovna divljač te navodi načine kako se o trčki brine u drugim europskim zemljama.

Neki od naslova iz sadržaja ....

Gospodarenje otočnom i kontinentalnom populacijom trčke u Europi
Kontrola brojnosti trčke skvržulje
Postavljanje hranilišta za trčke
Odrednice kvalitetnog staništa za trčku
Ispuštanja trčki
Ispuštanje trčki u svrhu lova
Ispuštanje trčki u svrhu obnove populacije 
Direktno ispuštanje trčki u lovište
Prilagodba trčki na hranidbene uvijete
Prilagodba trčki na stanišne uvijete i postavljanje ispusta
Koliko trčki ispustiti u lovište
Broj trčki koje se ispuštaju za lov
Broj trčki koje se ispuštaju za obnovu populacije
Načini ispuštanja trčki
Ljetno - jesensko ispuštanje pilića trčki
Ispuštanje pilića trčki sa surogat roditeljima
Koji način ispuštanja daje veći postotak preživljavanja trčki?

Zajednička poljoprivredna politika Europske unije i trčka

Bonitiranje staništa za trčku skvržulju i propisi matičnog fonda u Republici HrvatskojLovni turizam kroz održivo korištenje trčke

Studija slučaja – financijska dobit od dresure i ispita u radu pasa ptičara

I još puno toga.......

Cijena 170,00kn + poštarina.

Moguće naručiti na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Portal

Divljač i Psi

Od 15.05.2017. godine u prodaji. Knjiga za sve istinske lovce, lovne kinologe, ljubitelje lova i divljači....

Dr. sc. Viktor Šegrt nakon proteka više od pola stoljeća i posljednje detaljne knjige o trčki skvržulji ili poljskoj jarebice (Perdix perdix L.) inženjera Dušana Srdića daje konkretan uvid o problematici pada populacije ove izvorne poljske koke u Republici Hrvatskoj te praktične načine kako pristupiti obnovi njezinog fonda ispuštanjem na područjima gdje je nekada obitavala uz načine gospodarenje prirodnom populacijom gdje ona još postoji.

Viktor Šegrt je karlovački gimnazijalac, strastveni lovac, sokolar i kinolog. Aktivan u izdavačkoj djelatnosti kao pokretač časopisa o lovstvu „Lovočuvar“ te pokretač portala o lovstvu „Divljač i psi“ i autor prvog priručnika o sokolarenju „Osnove sokolarenja“. Osnivač je Hrvatskog sokolarskog kluba i uzgajivač jastrebova za potrebe sokolarenja,  Prvi je hrvatski koautora na stručnoj knjizi o sokolarenju Benjamina Cranea „Sparrowhawks: A Falconer's Guide“ izdanoj u Velikoj Britaniji na engleskom jeziku. Član je nekoliko radnih tijela pri International Union for Conservation of Nature te je član European Sustainable Use Specialist Group. Bio je aktivni dionik Povjerenstva za izradu Pravilnika o načinu lova s pticama grabljivicama i Programa za polaganje sokolarskog ispita pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva te je član povjerenstva za polaganje sokolarskih ispita pri Ministarstvu poljoprivrede. Inicijator je i koordinator izrade prve „Strategije razvoja lovnog i ribolovnog turizma Karlovačke županije“, aktivni organizator velikog broja domaćih i međunarodnih sokolarskih susreta i lovno kinoloških manifestacija u radu pasa ptičara, aktivni natjecatelj u ispitima u radu pasa ptičara i lovno kinološkoj disciplini „Svetog Huberta“ na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini koji je doktorsku disertaciju obranio na temi „Mogućnost reintrodukcije trčke skvržulje (Perdix perdix L.) u staništa kontinentalne hrvatske“.

 

Cijena 170,00kn + poštarina.


Moguće naručiti na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Neki od naslova iz sadržaja....

Gospodarenje otočnom i kontinentalnom populacijom trčke u Europi
Kontrola brojnosti trčke skvržulje
Postavljanje hranilišta za trčke
Odrednice kvalitetnog staništa za trčku
Ispuštanja trčki
Ispuštanje trčki u svrhu lova
Ispuštanje trčki u svrhu obnove populacije
Direktno ispuštanje trčki u lovište
Prilagodba trčki na hranidbene uvijete
Prilagodba trčki na stanišne uvijete i postavljanje ispusta
Koliko trčki ispustiti u lovište
Broj trčki koje se ispuštaju za lov
Broj trčki koje se ispuštaju za obnovu populacije
Načini ispuštanja trčki
Ljetno - jesensko ispuštanje pilića trčki
Ispuštanje pilića trčki sa surogat roditeljima
Koji način ispuštanja daje veći postotak preživljavanja trčki?
Ispuštanje trčki izvaljenih ispod kvočke

I još puno toga.......

Portal 

Divljač i Psi

Početak lovne sezone, što se tiče svih vrsta sitne i krupne divljači gotovo da je u punom jeku. Lov na srneću divljač, prepelice, trčke, fazane, zečeve, divlje svinje, jelensku divljač itd. Pravilnik o lovostaju je jasno regulirao datume početka lova na određene vrste divljači no među mnogim lovcima može se čuti nezadovoljstvo kako ih se internim statutima udruge primorava da "njihov lov" počinje po mjesec i više dana kasnije nego što je to zakon dopustio. Nažalost takve restrikcije zaknoski ne mogu "držati vodu" i ponovno se interni akti udruga stavljaju ispred zakon i podzakonskih akata "braneći" toliko priželjkivanu sezonu lova. Uz to, dodatno, interno propisani lovni dani čine sve više lovaca, i to pogotovo mladih lovaca, vrlo nezadovoljnima te mnogi zbog toga napuštaju i ovako financijski i ljudstvom sve "starije udruge". Uza sve to još postoje interni propisi da se lov i radne akcije, slijedeći okvire bivšeg komunističkog naslijeđa, odrađuju nedjeljom i blagdanima o čemu se sve više pisanja i nezadovoljstva može pronaći i po društvenim mrežama, a konačno kose se i s vjerskim načelima onih koji nedjelju i blagdane koriste za obitelj i vjeru. Tome valja pridodati i dodatne interne odredbe gdje se "mora loviti" samo određena vrsta divljači (npr. divlje svinje) iz vikenda u vikend, dok pojedini zaljubljenici u lov na sitnu divljač, kojih je sve više među mladim lovcim i ljubiteljima lovne kinologije, ostaju bez obzira na dobre zakonske i podzakonske odredbe zakinuti. Takvi interni akti se često puta provode i bez obzira što Lovnogospodarske osnove kao temeljni akti gospodarenja i lova divljači to dopuštaju. Na kraju se u tom slučaju događa da i oni koji su za vlastiti novac spremni kupiti i prema LGO-u ispustiti i loviti sitnu divljač to zbog internih propisa ne smiju činiti čime se dodatno koči i gospodarstvo jer se smanjuje proizvodnja i prodaja. S druge strane pojedine Europske države su vrlo jasno, donijele propise i akte koji određuju što i kada se lovi, te kada je lov zabranjen. Iz tablice dolje vidi se na studiju slučaja primjer iz Velike Britanije i Irske gdje su propisani dani lova na sitnu divljač te zabrana lova na bilo koji način - Nedjeljom i na Božić.

(Izvor: www.gwct.org.uk/game/advice/shooting-season-dates/)

Na ovaj način pojedinci uživaju u lovu kada za to imaju vremena, kupuje se divljač i oprema, te sukladno tome se slobodno razvija tržište i stvaraju nova radna mjesta. Primjere dobre prakse valja svakako slijediti ili ih barem modificirano i uz pomoć struke provesti kako bi lovci lovili kada to oni mogu a sve u želji za unaprijeđenjem naše domovine Hrvatske.

Portal

Divljač i Psi

Karlovačka fazanerija "Dajnica" u vlasništvu tvrtke KA-LOV iz Karlovca i ove godine dodatno proširuje svoje kapacitete. Projekt započet pred tri godine uz pomoć Karlovačke županije te podržan od HABOR-a i ove godine nastavlja sa dodatnim širenjem prostora za fazansku divljač (preko 5.000 kljunova) te posebni dijelom namijenjenim isključivo trčkama (preko 2.000 kljunova). S obzirom na idealan položaj u srcu Hrvatske, te vrhunsku fazansku divljač u koju su se već uvjerili mnogi lovci od Dalmacije preko Kvarnera do Slavonije, čini se da će karlovački kraj uspjeti pokrenuti novu priču razvoja kontinentalnog lovnog turizma. Ne treba smetnuti s uma niti to da je Karlovačka županija jedina u Hrvatskoj koja je donijela i usvojila strategiju razvoja lovnog i ribolovnog turizma koji su primarni i sekundarni turistički proizvod za ovaj izrazito pogodan lovno-ribolovni dio Lijepe Naše.

Portal

Divljač i Psi

Karlovačka fazanerija „Dajnica“, u vlasništvu lovne agencije „KA-LOV“ iz Karlovca koja je otvorena pred dvije godine sredstvima dobivenim na natječaju za razvoj lovstva Karlovačke županije koja je karlovački župan Ivan Vučić dodjelio za ovaj projekt u svrhu razvoja lovstva i lovnog turizma. Rad fazanerije je tijekom 2015. godine prepoznala i Hrvatska banka za obnovu i razvoj koja joj je dodijelila dodatna kreditna sredstva za proširenje na 7.000 kljunova fazanske divljači te oko 2.000 kljunova trčki. Trenutno u karloačkoj fazaneriji tvrtke "KA LOV" mogu se pronaći najkvalitetniji fazani u široj regiji o čemu se lako uvjerite i na vidu ispod.

Za pokretanje videa kliknite na fotogarfiju!

Portal

Divljač i Psi

 

 

 

U sve većoj najezdi predatora koji se u Hrvatskoj štite na sve moguće načine (vrane, svrake, vukovi, risevi, medvjedi, divlje mačke....) dok istovremeni čine štete a država grca u dugovima a fondovi diavljači i gospodarstvo Hrvatske ide u daljnu recesiju prenosimo članak KUDA IDE EUROPSKO LOVSTVO iz uglednog hrvatskog časopisa o lovstvu - Dobra kob

 

Prisutnost vukova u Švicarskoj prouzročila državi trošak od 207.000 eura


Od pet vukova zaboljela ih glava


U kantonu Wallis (Švicarska) u 2013. godini prisutnost pet vukova prouzročila je trošak od oko 250.000 franaka (oko 207.000 eura). Taj iznos prikazan je kao krajnji obračun, a prezentirao ga je državni savjetnik Jacques Melly. Obračun sadrži troškove sa svih područja koji su u pretprošloj godini stigli u kantonski ured, a proistekli su zbog prisutnosti tih pet vukova.
Čuvari divljači proboravili su 1427 sati na monitoringu i snimanju šteta na domaćim životinjama. Uz to im je trebalo 200 sati za odstrjel jednoga vuka u rujnu. Obračun samo tog odstrjela iznosio je 13.000 franaka. Za obradu 112 slučajeva šteta na domaćim životinjama u upravi službe potrošeno je 40 radnih sati. Šef službe trebao je 300 sati za pojašnjenje pitanja u vezi s vukovima. Poštanski troškovi za slanje DNK proba iznosili su 2000 franaka.
U troškovima naknade šteta od 52.000 franaka Kanton je sudjelovao sa 20 posto. U uredu za poljoprivredu potrošeno je 1800 sati. Tih 3767 radnih sati, zbog prisutnosti 5 vukova košta Kanton oko 200.000 do 250.000 franaka.
Prema izjavi predsjednika Narodne partije kantona Oberwallis, Franza Ruppena, ukupni troškovi nisu dovoljno prikazani. Osim toga jasno je da su ukupni troškovi za upravljanje vukovima, koje nitko ne želi i koji samo prave štete na domaćim životinjama i divljači, prešli sve granice i neprimjereni su, te neprihvatljivo visoki, rekao je Ruppen.

Portal

Divljač i Psi

 

 

Iskustva profesionalnih lovočuvara iz Škotske donose nam konkretne činjenice o prebrojavanju divljači i kako se to zaista treba činiti.

"Kod prebrojavanja sitne pernate divljači uvijek i obavezno koristimo pse. Bez obzira bili to brdski tereni sa  škotskim jarebicama (Lagopus lagopus scoticus) ili za prebrojavanje tetrijeba ruševca (Tetrao tetrix) dok u nizini na taj način prebrojavamo poljske jarebice ili trčke (Perdix perdix L.).  Ni jedna od ovih vrsta koju prebrojavamo nije iz umjetnog uzgaja ili ispuštena na teren na kojem brojimo. Najbolji način na koji se postiže „odstrjelna kvota“ prirodne divljači je plansko upravljanje staništem i stvaranje  najboljih mogućih uvjeta u smislu hrane i zaklona te rješavanje grabežljivaca isključivo na godišnjoj razini. Jedan jako važan faktor kojeg nitko ne može kontroliratiu segmentu gospodarenja je jedino vrijeme.

Za razliku većine lovišta u kojima se love fazana i trčke i gdje se potreban broj ptica može umjetno uzgojiti i pustiti da bi se omogućio dobar broj lovnih dana u kojima je moguć odstrjel. Suprotno tome pojedina lovišta i njihova odstrjelna kvota ovise isključivo o prirodnoj divljači i onome što da Majka Priroda da. Ovo se kod nas u Škotskoj prvenstveno odnosi primarno na odstrjel škotske jarebica i jedna manji dio na trčku.

Prebrojavanje sitne pernate divljači koristeći pse ptičare (proljeće i ljeto), je jedan od mnogih ali najvažnijih indikatora kojeg koriste vlasnici zemljišta koji se bave lovom i lovnim turizmom ili samo zakupnici da bi se doznala brojnost parova tijekom parenja (u proljeće) i njihov uspjeh/neuspjeh te producirani pomladak pilića nakon parenja (u ljeto). Ova metoda mnogo pomaže indikaciji kvalitete lovišta i života divljači ite daje i broj za potencijalni odstrjel u nadolazećoj sezoni.

Čovjek koji je odgovoran za ovaj posao posao se zove lovočuvar i njegovo životno određenje je briga oko divljači i staništa. Vlasnik lovišta ili grupa lovaca koji plaćaju pravo lova na zemlji, lovozakup  je kako ga mi od milja zovemo «opjevani heroj» koji financira čitavu priču. I lovozakupnik i lovočuvar zajedno dijele strast prema prirodi, lovištu i divljači koja se ondje nalazi.

Postoji više različitih vrsta metoda preborjavanja i sve su relativno točne. Ako se bilo koji bio tla proučava i ako se divljač na njemu bilježi, ima važnost. U svakom slučaju ako se proučava i bilježe opažanja za bilo koji dio lovišta istom metodom u isto doba godine, u razdoblju od nekoliko godina, takvo prebrojavanje i podaci imaju mnogo veću točnost.

Metode prebrojavanja baziraju na jednom od sistema koje je razvila Zaklada za očuvanje divljači i staništa. S tim metodama su upoznati lovočuvari širom Velike Britanije i Škotske. Kod nas u Škotskoj su konkretno područja sa škotskim jarebicama podijeljena u područja koja se nazivaju kao „Beats“ što u prijevodu značio predio ili revir. Tako svaki revir ima svog lovočuvara koji se ponekad nazivaju i «beat-keeper» ili «lovočuvari revira». Na svakom «beatu» se biraju dva terena za prebrojavanje od kojih je svaki površine 100 hektara. Jedna područje „A“ (na kojem ima dosta škotske jarebice) i područje „B“ (bilo koje drugo), tako da je prosjek na ova dva područja dobar pokazatelj brojnog stanja škotske jarebice za taj «beat».

Inače na ovim terenima lovimo koristeći poentere i setere.  Nakon lova zapisujemo broj, spol i starost odstrijeljenih škotskih jarebica. To se odnosi na lovni dio godine. U proljetnom aspektu se pomoću pasa broje parovi škotskih jarebica i trčki. Tijekom ljeta obavezno sa psima prebrojavamo odrasle koje vode mlade zajedno sa mladima. Ovako dobiveno brojno stanje divljači govori gustoću parova koji se pare i mogu dati pomladak ali i ovi drugo brojanje odraslih koji vode mlade daju rezlutate uspiješnog ili neuspiješnog parenja. Dalje ove brojke daju lovočuvarima točne brojke moguće kvote odstrjela škotskih jarebica ili trčki za tu lovnu sezonu ili jednostavno pokazuju da te sezone lova neće biti. Nema matematičkih procijena na više godina jer one ne mogu biti točne a divljač nije tablica na kompjuteru. Kao što možete zaključiti  OVO NIJE NIKAKVA VELIKA ZNANOST već jednostavan sustavan rad koji se ne bi mogao dobro provesti bez dobrih ptičara! Isto tako ovakav pristup je jedan u nizu pokazatelja brojnog stanja divljači koji jedino u kombinaciji sa poznavanjem svoga «beata» ili «revira» pojedinog lovočuvara mogu dati dobru kvotu koja se može odstrijeliti ili ne odstrijeliti.

Za primjer: Ako pri brojanju «beat» «A» NEMA JAREBICA a «beat» «B» ima dvostruko više od očekivanog broja.  Ako pitate lovočuvara zaduženog za taj «beat» zašto je to tako on vam može reći da je na primjer u «beatu» A bila nestašica vode dok je u «beatu» B uvijek bilo vode. Ovo je samo jedan od mogućih razloga. Lovočuvari broje po dvije plohe dnevno. Jednu lokaciju ujutro a jednu popodne. Za svaku plohu im je potrebno 2 – 4 sata da bi se dobro prebrojala. Vrhunski psi ptičari vrhunskog nosa koji se pri tom obavezno koriste se koriste rotirajući po 2 – 4 psa ujutro pa se zatim ostavljaju na odmoru i koriste se nova 2 – 4 psa za popodnevno brojanje. Kod prebrojavanja tijkom vrućih ljetnih mjeseci broji se vrlo rano ujutro i pokušava se završiti prije jakog sunca u prvoj polovici jutra.

Što se tiče brojanja trčki naše metode brojanja su malo drugačije. Trčke su kod nas dio višegodišnjeg projekta obnove fonda u suradnji sa Zakladom za očuvanjem divljači i okoliša. Tako naš dio projekta i lovišta sa trčkom pokriva oko 1400 hektara naplavnog područja u Lancashire, gdje se većinom uzgaja kukuruz i povrće. Većina polja je u prosjeku velika oko 10 hektara i to su naravno monokulture a čitavo područje je ispresijecano kanalima za odvodnju vode. Otprilike u središtu ovog područja je dio lovišta veličine 100ha na kojem se još detaljnije provode istraživanja, lov i prebrojavanje trčki. U proljeće brojimo parove trčki na cijeloj površini od 1400 hektara, a u ljeto i ranu jesen pomladak trčke se broji samo na tom središnjem dijelu istraživanja veličine 100ha gdje većina usjeva još nije pobrana. Svaka ploha se temeljito broji u «linijama» od početka do kraja jedne plohe, tek nakon temeljitog prebrojavanja svake plohe prelazi se na drugu.  Plohe na kojima se broji mogu biti strništa, sa posađenim krumpirom, keljom pupčarom, mrkvom, šećernom lijeskom ili ciljano zasijane remize odnosno «zaštitni usjevi» koji u sebi sadrže korovske vrste.

Za prebrojavanje koristimo jednog psa koji pretražuje jednu ili dvije plohe i nakon toga uzimamo novog psa a prethodne stavljamo u boksove gdje dobiju frišku vodu i odmaraju se dok se ne umore psi koji trenutno broj. Prebrojavanja trčki su 2-3 tjedna nakon prebrojavanja škotskih jarebica. Kod nas u Škotskoj i Engleskoj se prebrojava i pomoću dalekozora iz terenskih automobila i osluškujući gdje se trčke i škotske jarebice glasaju. Ipak dugogodišnji rad na terenu je pokazao da su takva prebrojavanja mogu biti neprecizna i ne daju pravu sliku stanja divljači u lovištu. Zbog toga si nitko tko ozbiljno gospodari lovištem ne može dopustiti takve propuste jer ne bi dobio stvarno stanje divljači kako bi mogao odrediti matični fond i stvarni prirast koji se jedino može vidjeti kada se pronađe sa psima i podigne te prebroji. Isto tako apsolutne su neistine da kontrolirani ulazak pasa u lovište radi štetu divljači jer se divljač navodno plaši. Par izlazaka u teren u doba godine kada je divljač mlada ne može apsolutno naškoditi divljači i dapače može polako naviknuti mlade trčke i škotske jarebice da se ranije podižu dok je iza njih «buka» te ih tako priviknuti na mogući dolazak predatora. Ovako dobiveni podaci se prosljeđuju u Zakladu za očuvanje divljači i okoliša.

Što se konkretno tiče trčki i njihove obnove te same provedbe projekta, najviše je zaslužan i lokalni lovozakupnik koji je uspio nagovoriti lokalne  poljoprivrednike koji rade na poljima da pomognu oko projekta na način od čitavog područja koje je zasta veliko i intenzivno se obrađuje ostave: 173 km ruba koje je zaraslo u travu, 142 ha usjeva ciljane smjese žitarica koje ostavljaju i ne skidaju tijekom zime, 35 ha livada,  8 ha korovskog bilja na kojem se pojavljuju mnoge vrste koje daju polen i nektra te u proljeće privlače kukce. Do sada čitav projekt traje 10 godine i utrošeno je oko 8.000.000 kuna. Slijedeća i također važna stvar je bila nagovoriti okolna lokalna lovačka društva da ne odstreljuju trčke sve dok ih ne bude više od 20 parova na 100ha!

I tako je bez obzira na pojedine «stručnjake» i pesimiste koji su govorili da ovakav projekt nikada neće imati uspjeha današnji rezultat više od 200 prirodnih parkova trčki koji imaju mlade svako proljeće te uz to i ogroman prirast ostalih vrsta ptica pjevica koje se također hrane u tako izgospodarenom lovištu i uljepšavaju nam svaki izlazak u lovište svojim pjevom i pojavom.

Kako god uzmete u obzir kvalitetno prebrojavanje divljači u nekoliko navrata tijekom cijele godine može biti težak posao, ali i zasigurno višestruko nagrađivan posao na puna razina. Na kraju mogu reći da koristeći poentere i setere koji su izverzirani da lako i brzo proanđu divljač sa kojom se gospodari i pomognu u tom gospodarenju te na kraju njihovo korištenje i za lov nemaju cijenu i zaista daju vrhunski osjećaj za svakog lovca."

Portal

Divljač i Psi

Već dvadeset i više godina svjesni smo činjenice kako nam fondovi sitne divljači trpe konstantan pad bez imalo pozitivnih pomaka prema naprijed. Naravno, postoje mjesta u Hrvatskoj gdje imamo koliko toliko stabilnu populaciju fazana u prirodnom uzgoju, mada je ona u usporedbi sa periodom prije Domovinskog rata neuporedivo lošija a pojedina brdska lovišta su ih potpuno izgubila. S druge strane populacija zeca i trčke je poprilično mala ili ih u lovištima gdje su nekada obitavali u stabilnoj brojci sada uopće nema. Naravno, odstrijeliti nekoliko zečeva u lovnoj sezoni na 1000 ha nizinskog ili brdskog lovišta nije niti približno dovoljno za kvalitetu staništa koju Hrvatska posjeduje.

Kvalitetno ispuštena divljač (izvor: www.mrsportlyskitchen.wordpress.com, Picture by Ricardo)

Koji je razlog tome?

Do sada, isključivo kuloarski među lovcima, pa i dijelu onih koji su u struci ali ne idu u korak s vremenom, možemo čuti kako sada nema poljoprivrede koja je nužna za život sitne divljači. To je apsolutno kriva i netočna konstatacija jer odavno je dokazano kako usjevi ne pružaju niti hranu niti dostatan zaklon s obzirom na pobiranje ili žetvu. Ova teorija je nastala u glavama pojedinaca i budi kod njih asocijacije poljoprivrednih kultura koje povezuju sa obiljem sitne divljači jer je u siječanjima ostao period kada je hrvatska imala više obrađenog zemljišta i sitne divljači, no zaboravlja se da je tada bio redovan odstrjel svraka, vrana, lisica i kuna a divljač se, mislimo na pernatu, ispuštala preko prihvatilišta. Što se tiče hrane, nije postajala tolika manija za štetnim divljim svinjama koje trenutno jedine imaju benefite od prekomjernog iznošenja kukuruza po hranilištima u šumama. S druge strane zimska i proljetna prihrana sitne divljači bila je vršena i na načine vezanja kukuruzovina u stožac nasred polja u koja se iznosila zrnata hrana od čega je najveći benefit imala svakako trčka, ali i zec i fazan. Danas pak nalazimo mnoge lovnogospodarske osnove koje su sitnu divljač stavile u sporedne obrasce ili je potpuno izbacile pod nekom čudnom teorijom promjene stanišnih uvijeta. Stanišni uvijeti u Hrvatskoj su se svakako izmjenili i to isključivo nabolje. Dokaz ovome je i posjet nekolicine profesionalnih lovočuvara iz zemalja zapadne Europe Hrvatskoj koji su bili začuđeni kako na primjer pojedini dijelovi koji imaju prirodne korovske vrste te dovoljno zaklona nemaju niti kljuna trčke ili fazana te eventulano nekoliko zečeva. Objašnjavajući da je nažalost najčešći model ispuštanja sitne divljači „pred pušku“ bez prihvatilišta direktno u lovište od čega se odstrjeli neki manji broj te na 1000ha lovišta se odstrjeli 20-30 fazana nastalih u prirodnom uzgoju uz neobaveznu volontersku lovočuvarsku službu sa nekolicinom zastarjelih „hranilišta strehi“ u kojima hrana propada. Zanimljivo je da je njihov odgovor na to bio da ako mi u Hrvatskoj u jednom lovištu odstrjelimo čitavu sezonu 20-tak fazana uz sve ovo ključno što ne radimo svakako dokazujemo da imamo vrhunsko stanište čiji potencijal u lovnom gospodarenju vrlo slabo koristimo.   

Da je to nažalost istina ukazuju i terenska istraživanja u lovstvu provedena na plohama u Velikoj Britaniji u lovištu Salisbury Plain (od 1985. do 1991. godine), zatim Loddingtonu ( započela 1993. godine i traju) i Roystonu (započela 2002. godine i traju).

Tako je ondje uz stanišne zahvate, što podrazumijeva sijanje korovskih vrsta te su vrlo skupi i zahtjevni, i lovočuvarsku službu doveli do gustoće populacije zeca od 78 i 87 repova na 100ha s time da je u Loddingtonu uredno vršen lov tijekom sezona sa 30 odstrijeljenih zečeva. Kada je nakon toga 2002. godine prestano sa lovom ali i konstantnom lovočuvarskom službom, koja je do tada reducirala predatore, populacija zeca je drastično pala. Neosporno je kažu ondje da na zeca ponegdje utječu i neki drugi faktori kao što je bolest i vremenske (ne)prilike no jasan je zaključak da je isključivi uzrok pada populacije bio prestanak lovočuvarske službe jer je na sve tri plohe tijekom istraživanja radio isti lovočuvar Malcolm Brockless koji je tome posvjedočio. Ono što je njihov zaključak sa sva tri područja istraživanja je kako poboljšanje stanišnih uvijeta, u vidu sijanja korovskih vrsta koje je ondje nužno činiti zbog intenzivne poljoprivrede jer nema zaklona, te bez odstrjela zeca ali i bez profesionalne lovočuvarske službe nije pomogla populaciji zeca koji je naglo počeo padati. Ponovnim uključivanjem lovočuvara populacija zeca je narasla i raste sa redovitim odstrijelom tijekom sezone lova.

Mi pak u Hrvatskoj smo do sada tražili mnoge razloge koji očito nisu imali ispravnost u bolestima, staništu i sličnom dok smo ključan dio gospodarenja u smislu redukcije predatora sa ljudima koji su zato obrazovani slučajno ili namjetno izostavili. Uz to, što je dodatno teško razumjeti, zaštitili smo zatornike sitne divljači kao što su svrake i vrane upravo onda kada ih ostatak Europe reducira da bi osigurao stabilan fond sitne divljači. Svakako vjerujemo u struku koja će ubrzo morati poduzeti određene korake za izvornu i profitabilnu sitnu divljač uz otvaranje novih radnih mjesta.

Portal

Divljač i Psi

Karlovačka fazanerija „Dajnica“, u vlasništvu lovne agencije „KA-LOV“ otvorena pred dvije godine sredstvima dobivenim na natječaju za razvoj lovstva karlovačke županije koju je karlovački župan Ivan Vučić kao projekt proveo preko razvojne agencije „Karla“ polučila je više nego plodonosan rad i dobila svoj nastavak. Ovoga puta, rad i poslovanje ove fazanerije u srcu Hrvatske, lako dostupne svima, je prepoznala i Hrvatska banka za obnovu i razvoj te dodijelila povoljna kreditna sredstva za njen nastavak i proširenje. Kapacitet nove fazanerije biti će oko 7.000 kljunova fazanske divljači te oko 2.000 kljunova trčki za koju dolazi sve veći broj upita lovaca iz Hrvatske i inozemstva. Osim toga, uz samu fazaneriju za potrebe razvoja lovstva i lovnog turizma u procesu je izgradnja i dodatne infrastruktura za smještaj lovaca i pasa koja bi mogla pružiti kompletan užitak lovcima na jedinu profitabilnu sitnu pernatu divljač i njihovim psima. Uz to fazanerija će otvoriti i dodatna radna mjesta na ruralnom prostoru. Na kraju se čini da je pozicija grada u srcu Hrvatske, Karlovca, i njegove okolice, nakon osmišljenog prvog natječaja za revitalizaciju nekada profitabilnog uzgoja sitne divljači i lovnog turizma uz donesenu i usvojenu jedinu Strategiju razvoja lovnog turizma sustavno i strateški počela vraćati stari lovni sjaj karlovačkom kraju.  

Izgradnja novih kapaciteta i proširenje fazanerije.

Fazani spremni za plasman.

 

Portal

Divljač i Psi

 

hostgator coupons 2013